7 lekcija koje sam kao osnivač startupa naučio u pokušaju da “osvojim Ameriku”

Rezultat:

Evo nekoliko lekcija koje sam pritom naučio.

Lekcija 1: Treba biti direktan i precizan

Prvo moram biti konzistentan s ovom lekcijom i ispraviti clickbait naslov iznad: nisam baš išao osvojiti Ameriku; bio sam tri dana u Miamiju pa 27 dana u New Yorku.

Ameri su malo nestrpljiviji od nas, pogotovo kad je riječ o biznisu. Ne volim generalizirati, ali moj osjećaj je da im kultura/mentalitet naginje u tom smjeru više nego naša. Kad odgovaraš na pitanje, ideš direktno i precizno. Ako ne možeš nešto objasniti precizno bez da ideš u dubinu, radije preformuliraj u nešto kraće i jednostavnije za razumjeti. Nije da to vrijedi samo za Amerikance, ali u odnosu na Hrvate su ipak zahtjevniji.

Lekcija 2: Pretpostavka je majka za…

Recimo, pretpostavka mi je bila da skoro svatko u SAD jako dobro govori engleski. Više ljudi sam u Miamiju čuo da govore isključivo španjolski nego engleski. Ima plakata po cijelom Miamiju koji čak nisu dvojezični, nego isključivo na španjolskom.

Ova je pretpostavka relativno bezazlena, ali ima nekih koje nisu, poput: “Ako te netko pita kako si, stvarno ih zanima.“ ili “Ako je netko nasmijan, zainteresiran i vrlo pozitivan u razgovoru s tobom, znači da mu se vrlo sviđa što pričaš i trebaš mu pričati još. “

Na prvu su svi vrlo pristojni i daju ti dojam oduševljenja i prisnosti vrlo brzo, ali taj dojam ne vrijedi puno. “Hi, how are you?” izgovaraju automatski sa širokim (neiskrenim) smiješkom i uopće ih ne zanima odgovor. Pričat će s tobom oduševljeno tri minute, onda se neće sjećati tko si kad ih sutra vidiš. Preporučam runde pitanja s obje strane i pokazivanje razumijevanja i iskrenog interesa za ono što govore pa suptilni povratak na temu o kojoj stvarno želiš pričati.

Također, uvijek je jako dobro čuti nove ideje i perspektive, pa čak i od ljudi koji ti djeluju da ti neće biti od pomoći. Komunikacija je, unatoč ovom, baš otvorena i ljudi vole pričati, što otvara mnoga vrata.

Lekcija 3: Dao bih sto Amerika

Stekao sam osjećaj da je mala boljka hrvatskih firmi, startupa, čak i developera (što sam nekada bio) ideja da ovdje sve kasni 10 godina, da su Ameri u svemu bolji, što rezultira preskromnim nastupom ljudi koji zaista znaju o čemu pričaju.

I sam sam bio sličnog mentaliteta koji je postupno slabio kako sam napredovao karijerno, a pogotovo otkad smo pokrenuli Hypefy i izgradili zaista dobar proizvod koji može (i eventualno će) pobijediti najjače igrače.

Neću citirati Korada Korlevića (jednog od meni najdražih znanstvenika, futurologa i javnih osoba), jer se ne sjećam točnih riječi, ali išlo je otprilike ovako: “Mi ne želimo raditi onako kako rade najbolji. Mi ćemo naći svoj način koji će biti još bolji od njihovog”. Korado je, inače, ovo i dokazao tako što je njegov opservatorij koji otkriva i prati nebeska tijela među najuspješnijima u svijetu u svom poslu, a ako gledamo s kojim su ga budžetom izgradili i protiv kojih divova se natječu (npr. NASA), jedno je od hrvatskih čuda.

Išao sam na razne konferencije, meetupe i panele, u poljima AI-a, marketinga, influencera i ostalog. I uvjerio sam se više puta da, čak i kad predavači djeluju kao da nešto znaju i nastupaju vrlo samouvjereno, to nije uvijek istina. Fake it till you make it. I funkcionira.

A kod nas kao da češće vidim “Make it and still be humble” verziju priče. Ne kažem da treba muljati, ali kažem da razina samopouzdanja kod nas treba skočiti i moramo početi misliti da smo dobri kao i ostali kao i da ih možemo pobijediti. Jer jesmo, hoćemo i opet ćemo.

Dodatno sam potvrdio ovo mišljenje kad sam ga čuo i od Srđana Lončara, veterana poslovnjaka, anđeoskog investitora i osnivača grupe ulagača Skok123, koji mi je također pomogao s pripremom za New York.

A što se tiče života u USA, ili bar u NYC i Miamiju: Neću lagati, tamo je uzbudljivo. I ima više prilika za uspjeh. Šanse su i da ću morati uskoro ići u New York na dulje vrijeme. Ali kod nas je stvarno ljepši život. Pogotovo na verandi, uz karte i bevandu.

Lekcija 4: Zovi čovika (i iskači iz paštete)

Najvažnija lekcija.

Nemoj zvati jednog čovika. Zovi ih sto. Dvjesto. Koliko možeš. Igra je brojeva.

Ako pitaš jednog da ti pomogne, šanse su male. Ako ih pitaš dvjesto, šanse su obrnute. Na sve strane sam dogovarao sastanke unaprijed, tražio kontakte od kontakata, bio naporan – sve u cilju upoznavanja čim više ljudi i maksimiziranju šansi da ostvarim ono po što sam došao. U SAD sam išao da proširim poslovanje Hypefya, da nađem nove klijente i da se povežem s partnerima koji će pomoći u širenju.

Prvo sam u vrućem, vrućem Miamiju bio na Infobip Shiftu (hvala Infobip!), gdje sam se našao i s Marinom Jurićem, hrvatskim poduzetnikom koji tamo živi. S Marinom me spojio Marko Vučić, osnivač Teorema, još jedan odličan osnivač.

Konferencija je bila odlična za sve osnivače i one koji to žele biti, a u rujnu se događa u Zadru. Ako ćete biti tamo, vidimo se!

Kao šećer na kraju, za registraciju sudionika brinuo se Berislav “Bero” Marszalek sa svojom tvrtkom Entrio.hr. Zapravo, šećer na kraju je što mi se dogodilo da me na Shiftu u Miamiju prepoznala Mirna iz organizacijskog tima jer sam živio u istoj zgradi kao njezin djed, s kojim sam bio prijatelj. Svijet je mali!

Mirna me tad upoznala sa sestrama Majom Bilić i Antonijom Bilić Arar. Maja radi u Googleu u New Yorku i dio je već spomenute grupe anđeoskih ulagača u hrvatske startupe Skok123, a s Antonijom sam tad dogovorio da o svojim iskustvima iz Amerike napišem kolumnu. Pa je, eto, vi sada čitate. Teorija kaosa.

U New Yorku sam se uspio povezati s Viktorom Marohnićem, na zabavan način – prijateljica Lina je s njim imala prometnu nezgodu i tako su ostali u kontaktu, pa me spojila direktno s njim. Viktor je dugo u New Yorku, suosnovao je vrlo uspješnu agenciju Five (sada Endava), i vrhunski startup 57hours, što znači – teško da sam mogao pričati s boljom osobom od Viktora što se tiče savjeta za New York. Dao mi je, recimo, odličan hint: garysguide.com sadržava sve bolje tech evente u New Yorku, na koje se redom isplati ići.

Njegov savjet je bio: svaki slobodan termin koji imaš, probaj otići na neki meetup, čak i ako nije direktno povezan s tvojom industrijom. Upoznat ćeš zanimljive ljude, pojačati network, i čuti ideje koje ćeš moći primijeniti na svoju tvrtku. I to sam poslušao.

Viktor me je spojio i s kvalitetnim ljudima u Miamiju, NYC-u, ali i Hrvatskoj, a i pokazao je i vrhunsko gostoprimstvo. Čak smo se preko terase dovikivali i upoznali s vrlo simpatičnim susjedima koji su chillali na svom rooftopu, da bi se ispostavilo da su neki od njih Crnogorci, pa smo ekspresno prestali koristiti engleski. To je bilo zabavno. Hvala Viktore!

Prijatelj Marko Spes me još u Hrvatskoj povezao s Andrijom (Andyem) Čolakom, osnivačem franšize Surf‘n’Fries, čiji je savjet da odem na International Franchise Expo u New Yorku bio pun pogodak. I tamo sam se jako blisko povezao s izvrsnim agencijama a i nekim franšizama kojima je Hypefy također pun pogodak. Dao nam je još odličnih savjeta, zato hvala Andy!

Povezao sam se i s ACAP-om (Association of Croatian American Professionals), izvrsnim networkom Hrvata u Americi.

Bio sam i na AI Marketing eventima, na meetupovima mladih poduzetnika (neki na rooftopima, jako lijepo), na Zoom speed networkingu, na panelima koji su imali i nisu imali veze sa mnom, od kojih su neki bili odlični, a neki gubitak vremena, ali sam nastavio ići.

Ne možeš imati 100% success rate.

Lekcija 5: Follow up, follow up, follow up, great success

Lagao sam ranije. Ovo je najvažnija lekcija. Ljudi su lijenčine.

Pomisliš: “Čekaj, ne odgovaraju mi na prvi mail, mrze me sto posto, moj život je laž, dotak’o sam dno života”. Netočno! Svi te vole, svijet je cvijeće, uspjet ćeš u svemu što radiš, ali ljudi su lijenčine. Treba ih kontaktirati barem 3 puta prije nego možeš odustati. A imam i konkretne primjere.

Na International Franchise Expo sam pričao s jednom franšizom koja ima preko 40 lokacija adrenalinskih parkova, nešto poput Amazinge (a radimo i s njima). Žena s kojom sam pričao je CMO, radila je ranije s Mr. Beastom, i jako je brzo vidjela vrijednost koju donosimo. Follow-upao sam 2 puta prije nego me spojila sa svojim zaposlenicima, koje sam isto morao kontaktirati 2 puta da se uspijemo naći. Veoma im se svidjela ideja da se riješe svog napora kojeg imaju oko influencer marketinga i koji će im lansirati rezultate u nebo. Već se pripremaju prve kampanje.

Na istoj konferenciji sam pričao i s nekoliko marketinških/digitalnih agencija, s kojima smo uvijek komplemetarni i surađujemo izvrsno. Prošlo je više od mjesec dana otkad sam ih upoznao, tek sad smo imali sastanke, ali bili su odlični.

Iva Matasić, CEO Consulia, također bliska osoba Hypefyu, nas je upoznala s jednim investitorom koji je iz New Yorka, s kojim sam se našao na kavi. Ne pijem kavu, ovi u tom kafiću ne prodaju ništa drugo osim kave. Komično. Nije princip kojeg se baš vidi kod nas. Pio sam vodu.

Taj investitor mi je onda spomenuo Otis.ai, slično rješenje Hypefyu, osim što mi automatiziramo influencer marketing, a oni digitalni marketing. Oni su malo ispred nas, nedavno su prikupili seed rundu investicije od 5 milijuna dolara, a sad pripremaju i seriju A. Nahvalio mi ih je i dogovorio je sastanak s CEO-om.

Opet sam slao 2 follow-upa da bi se taj sastanak dogodio, ali kad sam se našao s osnivačima, shvatili smo da se iznimno precizno poklapamo u idejama i principima na kojima gradimo naše startupe. To je bio jedan od najproduktivnijih sastanaka koje sam imao otkad je Hypefyja, na kojem smo skicirali integraciju naših usluga, plan partnerstva, a već pripremamo i webinar na kojem ćemo pričati o tome kako koristiti kombinaciju Influencer marketinga, UGC-a (User Generated Contenta) i digitalnog marketinga za optimizaciju marketinških rezultata. Hype vlada i u Otisu i u Hypefyu, i već vidimo koliko bi ova suradnja mogla biti uspješna za obje strane.

Ima još strana na kojima se priča nastavlja, nastavljaju se follow-upovi, a ideja je jasna – dok ne dobiješ eksplicitno “ne”, nema povlačenja!

Lekcija 6: Treba se malo i opustiti

Nije neka mudrost da i u New Yorku i Miamiju ima brdo mjesta koje se isplati vidjeti, gdje je dobro izaći, i to za svakoga. Mogu se, primjerice, oponašati poznate scene iz filmova ili memeova!

Penjanje na nebodere, fotografiranje munja, muzeji, kvartovi sa snažnom kulturom, poput Little Havane u Miamiju gdje sam odsjedao, kašnjenja aviona od 16 sati, ganjanje dva kilometra udaljenog McDonaldsa minutu prije zatvaranja jer nema ništa drugo u blizini aerodroma, probavanje autentične hrane iz cijelog svijeta, pa i obične pizze ali na njujorški način, kukurikanje pijetlova usred Miamija, kupanje u oceanu koji je topliji od Jadrana za sigurno 4-5 stupnjeva – sve su to vrhunska iskustva u koja se isplati uložiti vrijeme. Ali sam se ipak petkom ili subotom družio s Hrvatima u odličnom hrvatskom baru Hutch u kvartu Astoria u New Yorku. Šta je je, Ameri su zabavni, otvoreni, pristupačni ljudi, ali ne možeš uteć’ od korijena i od navike, pogotovo što se zabave tiče.

Čak me uhvatio i famozni dim koji je do New Yorka došao od kanadskih požara i završio na svim vijestima. Nebo je bilo narančasto u podne, dva dana nisam nikamo išao.

Konačna lekcija je, kako kaže moja baba Manda:

Lekcija 7: Boj se vuka, boj se lisice – nikad u šumu

A isto vrijedi i za osnivanje startupa, solo poslovni put u Ameriku, serijsko upadanje među nasumične grupe ljudi na konferencijama i započinjanje priče, zvanje dvjesto čovika, postavljanje pravih i glupih pitanja na predavanjima, držanje predavanja, traženje usluga od drugih i masu ostalih stvari u životu.

Falit ćeš sto puta, ali ako se ne usudiš probati, nećeš čak ni to. A fail je nekad vrjednija lekcija od uspjeha. Eto, to je to od mene. Ne bojte se vuka, javite se ako vas zanima nešto. Hvala baba!

P.S. Ostatak Hypefyja tvrdi da im je bilo fantastično dok sam ja hustlao po New Yorku, meni izgleda kao da su jedva čekali da se vratim.