Pomoćne službe ili strateški odjeli: Što od tech firmi žele zaposleni u netehničkim odjelima?

Čini li se i vama da u posljednje vrijeme sve tech tvrtke otvaraju nove urede, nove odjele, razvojne centre i hubove i sve planiraju zaposliti 50, 100, 200 developera? OK, svi zapošljavaju IT stručnjake, ali što više rastu, IT tvrtke sve više trebaju i zaposlenike netehničkih struka, iako se po općem dojmu ne čini tako.

Govori se samo o tome što developeri žele, kako njih privući, kakvu kulturu oni vole… Pa sam malo za promjenu, pitala HR-ovku Sanju Karan iz Ars Future i Antu Đorđevića, voditelja marketinga u SysKitu kako je njima, što oni žele i kako privlače nove kolege.

“Jednako je teško razviti proizvod, marketirati ga i prodati…”

Softverska tvrtka SysKit čiji proizvodi, pojednostavljeno rečeno, velikim tvrtkama pomažu da bolje upravljaju svojim Mircosoftovim sustavima nedavno je imala otvorenih čak 5 radnih mjesta u odjelu marketinga. Novi ljudi pridružit će se timu od osmero njih koji već rade u SysKitovom marketingu. Neuobičajeno velik marketinški tim za tech tvrtku objašnjava njihov voditelj marketinga:

SysKit je produktna, a ne servisna tvrtka, i ta činjenica određuje i strukturu zaposlenika tvrtke. Dok je u servisnim tvrtkama glavni zadatak kako neki posao odraditi, kod nas je jednako težak zadatak razviti proizvod, marketirati ga, prodati i, jer je riječ o godišnjim pretplatama, osigurati da korisnici obnove ugovore.

Zato su već sada u SysKitu developerski, prodajni i marketinški timovi slične veličine. Mi radimo u cijelom svijetu i u pravilu do korisnika dolazimo sami, isključivo zahvaljujući prodajno-marketinškim naporima. Pojednostavljeno govoreći, za doći do Fortune 100 kompanija, a takvih korisnika imamo, potrebno je jako puno ulaganja svih vrsta, samim time i u ljude koji rade u prodaji i marketingu.

IT je na glasu kao “branša u kojoj je dobro”, dodaje, Ante, pa i marketingaši imaju veća očekivanja što se tiče plaće, uvjeta i benefita nego kad se prijavljuju u tradicionalne tvrtke ili agencije. To ih, kaže, ne opterećuje već je dobrodošla motivacija marketinškim stručnjacima da se prijave za posao kod njih.

Marketing troši novac koji developeri teško zarade. Ili ne?

Mnogi marketingaši, međutim, bez obzira na dobre uvjete, zaziru od tehnoloških tvrtki jer se ne žele osjećati kao “oni koji nisu važni” i koji samo “nepotrebno troše novac koji mi developeri teško zarađujemo”. Kultura mnogih tech tvrtki se čini kao da je prvenstveno krojena za developere, odnosno za one koji se bave core businessom, a svi ostali su samo – pomoćna služba. Ante kaže da ne treba generalizirati i sve tehnološke tvrtke stavljati u istu košaru, već da to ovisi o stupnju razvoja tvrtke:

SysKit je, kao i većina IT firmi, nastao na developerima, s minimalnim brojem netech ljudi. To je i logično, jer u fazi nastanka tvrtke je najvažnije napraviti proizvod pa ćeš se „za marketing nekako snaći“. Na kraju krajeva, ulaganja kakva trenutno imamo u prodaju i marketing firma na svojim počecima financijski ne bi izdržala.

Samim tim se kultura i formirala oko ljudi koji su tada bili 90 posto tvrtke, developera. No s godinama se, kao i struktura zaposlenika, mijenjala i kultura. Pa kao što se izbalansirao broj netech i tech ljudi, rekli bismo da se i kultura balansirala i da smo trenutno jednako prilagođeni developeru, specijalistu za sadržaj ili onome tko radi u prodaji.

“Nisam htjela biti Toby iz The Officea“

Sanja Karan, voditeljica odjela za ljude i kulturu u development agenciji Ars Futura, kaže da kod njih ne postoje tech i netech ljudi, nego samo ljudi. Niti jedno zanimanje nije više ili manje važno, jedino bitno je da osoba doprinosi rješavanju poslovnih izazova. S obzirom na njezino bogato iskustvo u različitim industrijama, od FMCG do marketinške agencije, i relativno kratak staž od osam mjeseci u Ars Futuri, pitam je koja su bila njezina očekivanja kod prelaska u tehnološki sektor:

Željela sam se osjećati kao dio zajednice, a ne neko “strano tijelo” ili klasična popkulturna referenca Tobya iz serije The Office. Danas je ozbiljan HR strateški partner poslu, a ne netko tko objašnjava kako je seksualno napastvovanje kolega nedopustivo ili se bavi ugovorima. Taj osjećaj pripadnosti mi je posebno bio bitan dok sam bila one man band odjel.

U tech industriji joj se svidjelo manje slojeva hijerarhije, a prvo što je primijetila po dolasku u Ars Futuru je opuštena atmosfera “malo većeg razreda u srednjoj školi”. S obzirom na veličinu tvrtke, u prvih par tjedana sa svakim od novih kolega je mogla otići na kavu:

Svojih prvih par tjedana sam odvojila za “skeniranje” stanja, malo bolje upoznavanje svakog kolege i za pojedinačno, malo predstavljanje HR-a kolegama koji u svojoj karijeri s tom odjelom nisu imali doticaja.

“HR ne služi samo za udvaranje developerima preko LinkedIna”

Kad je prelazila u tehnološku industriju i ona je malo strahovala od onog statusa “nebitne pomoćne službe” koju svi koji se ne bave core businessom nerijetko dobiju, priznaje Sanja:

Međutim, jako sam brzo shvatila da sam bila u krivu i da takav stav prema radnicima zaista nije stvar industrije. Ono što bi sama iz dosadašnjeg iskustva izvukla je da se HR u svakoj firmi, neovisno o industriji, može vidjeti kao puko zadovoljavanje forme, odjel koji ne dodaje vrijednost i samo troši pare.

Ono što takvu percepciju mijenja su rezultati – kada ljudi u firmi vide da im je zbog toga što postojiš, život u firmi u nekom segmentu bolji. Iskreno, baš taj moment smatram najvećim uspjehom – kad su kolege uvidjeli rezultate mog rada i prihvatili da moj rad ipak donosi vrijednost.

Na pitanje što HR-ovci žele od tehnoloških tvrtki Sanja odgovara da je to podrška i svijest menadžmenta o dodanoj vrijednosti koju dobar stručnjak za HR može donijeti:

S obzirom da se HR odjel najčešće oformi kad zapošljavanje postane preveliko opterećenje upravi ili voditeljima timova, često se dogodi da se voditelj HR-a poistovjeti s talent acquisition specialistom i zapravo od mora toga za što bi HR bio koristan završi na “udvaranju” developerima preko LinkedIna.

Uprava i voditelji timova koji nisu samo pasivni slušači, već sukreatori ili barem ambasadori ideja, kotačić su bez kojeg je posao jednog HR-ovca Sizifov posao. Moja poruka tech ekipi je da se ne boje poslušati razmišljanja ljudi koji dolaze iz drugih područja, jer iz različitih pogleda na isti problem – dolaze odlična rješenja.