Kako je biti žena u IT-ju 2026.? Ispričala nam je podatkovna znanstvenica

Godina je 2026., a naslovi i dalje govore isto: manje od četvrtine tehnoloških stručnjaka u svijetu su žene, rukovodeće pozicije i dalje su dominantno muške, a karijerni putovi u IT-ju puni su nevidljivih prepreka. Kakav je zapravo život žene u tehnologiji danas? Ne bi li to saznali povodom Dana žena napravili smo intervju s Marijom Ljubičić, viša podatkovna znanstvenica iz Infobipa.

Možda će vam se ovaj razgovor činiti neobičnim, inače se fokusiramo na proizvod, tehnologiju, izazove i stvaranje. Ovoga puta naglasak stavljamo na osobu, njezin put i razmišljanja jer i tu se, skrivena od pogleda, odvija mala, spora evolucija.

Samo 19,5 % IT stručnjaka su žene, do ravnopravnosti je još dug put

AI, svinje i važni signali

Sve više pažnje pridaje se ne samo poticanju žena da uđu u tehnološki sektor, već i da se tamo dugoročno zadrže i profesionalno razvijaju, kaže nam Maria. Njezino je mišljenje kako se položaj žena u IT-ju vidljivo poboljšao globalno i lokalno.

Potkrepljuje to činjenicom da je sve više inicijativa, obrazovnih programa i zajednica koje ohrabruju djevojke da se ostvare u STEM području. Dodaje i kako je sve više žena na tehnološkim i rukovodećim pozicijama, što je, tumači, važan signal mlađim generacijama da su takve karijere moguće.

Pa i ona je primjer kako su takve karijere moguće. Maria radi u u Infobipovom AI istraživačkom timu na jednom od najosjetljivijih područja, otkrivanju sofisticiranih “pig butchering” prijevara.

Iza tog, mora se priznati, ne odviše ženstvenog termina kriju se dugotrajni oblici vrlo manipulativnih financijska prijevara u kojima prevaranti razvijaju odnos sa žrtvom tijekom tjedana ili mjeseci prije nego što ih pokušaju pokrasti.

Upravo zbog tog truda i vremena koje prevaranti ulože u privoljavanje žrtve da u konačnici pristanu ispuniti njihov prljavi naum nastala je usporedba s tovljenjem svinja. Takve prijevare sve su prepredenije uz AI pomoću kojeg se stvaraju lažni identiteti i automatiziraju razgovori što sve doprinosi učinkovitosti napadača.

Iako ona govori o napretku što se tiče položaja žena u IT-ju, stavimo li Marijinu rolu u globalni kontekst, otkrit ćemo porazne statistike. Prema Womentech Networku, žene su i dalje podzastupljene u sektoru AI-ja gdje globalno drže 25 do 30 posto radnih mjesta,  AI istraživačica je tek 12 do 18 posto.

Može li se AI istraživati na svjetskoj razini iz Hrvatske?

Slomljeni stupnjevi i stakleni stropovi

Globalno, žene rjeđe dolaze do rukovodećih pozicija, njihov karijerni napredak je sporiji, a mnoge osjećaju potrebu stalno dokazivati svoju stručnost.

Prema studiji McKinsey & Companyja, u tehničkim područjima na svakih 100 muškaraca unaprijeđenih na menadžersku poziciju, samo su 52 žene.

Taj fenomen istraživači nazivaju “slomljeni stupanj” (eng. broken rung), no termin koji se odnosi na prva promaknuća žena u hrvatskom i ne poznajemo. Možda bi ga stoga pametnije bilo objasniti nešto uvriježenijim terminom “stakleni strop” koji savršeno odražava sljedeći podatak.

Nejednakost se s vremenom akumulira, prema podacima WomenHacka, žene drže tek 29% viših rukovodećih ili C‑suite pozicija u tehnološkim kompanijama.

Promjene se događaju, ali polako, tvrdi Maria:

Tehnologija se dugo percipirala kao područje u kojem dominiraju muškarci i takve se percepcije ne mijenjaju preko noći. Ono što je danas vrlo ohrabrujuće jest da se o toj temi sve otvorenije govori te da mnoge kompanije aktivno rade na stvaranju inkluzivnijeg i raznolikijeg radnog okruženja.

Stereotipi i druge prepreke

Jedan od razloga zašto manje žena biraju karijeru u IT-ju je i taj što se ne poistovjećuju sa stereotipnom slikom programera, muškarca koji sjedi sam ispred računala i tipka kod. Percepcija se sada mijenja, ali ona je godinama utjecala na to kako djevojke poimaju tu profesiju, kaže IT inženjerka i vraća se na temu sporijeg napredovanja i zadržavanja žena u industriji:

Rad u IT-u često zahtijeva visok stupanj fokusa, kontinuirano učenje i ponekad duge radne sate, što može biti teško uskladiti s privatnim životom. To postaje još izazovnije kada žena želi istovremeno graditi karijeru i obitelj.

U mnogim društvima i dalje se očekuje da žene preuzmu veći dio obiteljskih i kućanskih obaveza, dok istovremeno suočavaju s dodatnim društvenim očekivanjima vezanim uz izgled i osobni nastup.

Kombiniranje zahtjevne karijere s obiteljskim i društvenim očekivanjima dodaje još jedan sloj pritiska ženama, otežavajući dugoročni napredak. I sama se s time suočava:

Moja znatiželja često me dovodi do toga da u kasne noćne sate istražujem nove ideje i tehnologije. Tu su i obitelj i prijatelji, uređivanje novog doma, organizacija vjenčanja, trudnoća… sve to zahtijeva pažnju i brigu.

Uz sve to, Maria je upisala i doktorski studij u Grazu. Svojevrsni je to povratak na početne postavke jer je već jednom bila u situaciji da bira između akademske karijere i karijere u IT-ju.

Inkluzivnija industrija kreće od tvrtke

Njezina priča počela je u malom mjestu u Posavini gdje je odrasla. Bila je izvrsna učenica, a ispričala nam je kako je u osnovnoj i srednjoj školi sudjelovala je u gotovo svakoj izvannastavnoj aktivnosti koja joj je bila dostupna.

Prva ljubav bila joj je fizika, pa je na Sveučilištu u Rijeci završila diplomski studij astrofizike. No nakon fakulteta našla se na prekretnici: nastaviti akademsku karijeru, daleko od kuće, ili zakoračiti u brzi svijet IT-ja. Odabrala je ovo drugo.

Kompanije imaju važnu ulogu u poboljšanju položaja žena u tehnologiji, smatra Maria te pojašnjava kako su one odgovorne za stvaranje okruženja u kojem su jasne i svima jednako dostupne mogućnosti razvoja i napredovanja.

Transparentno zapošljavanje i kriteriji za promaknuće su uz stvaranje raznolikih timova važni za izgradnju inkluzivnije industrije.

Prema podacima Accenturea, u inkluzivnijim okruženjima, pak, 61% je veća vjerojatnost za žene da budu unaprijeđene u menadžment. To je pokazatelj koliko korporativna kultura i sustavi podrške znače.

Veliku važnost imaju i mentorstvo te uzori, kada djevojke i mlade žene vide uspješne žene u tehnologiji, lakše zamisle sebe u sličnim karijerama, dodaje naša sugovornica:

Kada bih mogla uvesti jednu inicijativu, bio bi to strukturirani program mentorstva koji nadilazi tehničke smjernice i pruža podršku u suočavanju s izazovima s kojima se žene mogu susresti dok grade svoje karijere. Imati nekoga tko je već prošao tim putem može činiti stvarnu razliku u samopouzdanju, profesionalnom razvoju i dugoročnoj zadrživosti u industriji.

Nema prilagodbe na diskriminaciju

Biti žena u industriji ponekad je teško. Maria posljednjih godina nije doživjela otvorenu diskriminaciju, iako zna žene koje jesu. Na početku karijere, dok je još bila studentica, susretala se s time, no naglašava kako to nije problem IT sektora, već su takvi izazovi u gotovo svakoj industriji. Ipak, dođe li do takve situacije, upozorava, treba se postaviti:

Diskriminaciju ne treba nikada prihvatiti kao nešto normalno. Postoje radna mjesta gdje se istinski cijene jednakost i profesionalnost i važno je potražiti takvo okruženje. Iz mog iskustva, najvažnije je imati vjeru u sebe, u svoje znanje i sposobnosti i nikada ne odustati od svojih ciljeva i snova.

Imati vjeru u sebe nije uvijek lako. Mnoge uspješne žene u tehnologiji ne kriju da su se i same suočile sa sindromom varalice (eng. imposter syndrome). Taj osjećaj sumnje u vlastite sposobnosti i strah da će se to neznanje razotkriti pogađa oko 60 posto inženjerki, pokazalo je izvješće MIT Women’s Initiative report iz 2022. godine. 

Sindrom varalice

Ni Maria nije bila imuna na sumnju u vlastite sposobnosti, odrastajući u maloj zajednici u devedesetima suočila se sa stereotipima koji su oblikovali i njezinu percepciju onoga što može raditi. Vremena su bila drugačija i stereotipi su bili prisutniji, no danas, kaže ima veliku podršku te iste zajednice koja se njome ponosi.

Ipak, sa sindromom varalice susrela se i kada je promijenila profesiju i ušla u potpuno novo područje.

 Često sam se pitala jesam li sposobna za to, jesam li zaista prikladna za taj posao i pripadam li uopće tamo.

Trenutak kada je pomislila ‘ovdje pripadam’ dogodio joj se kad se upisala na doktorski studij i kada je njezin prvi znanstveni rad prihvaćen na prestižnoj međunarodnoj konferenciji. Taj trenutak je, kaže, bio snažna potvrda da je na pravom putu.

Ljudi oko nas jednako važni kao i naše vještine

No, tu je važnu ulogu odigrao i krug njezinih prijatelja s kojima se često družila na kavama koje su bile poput grupa podrške:

Svi smo, kroz vrijeme, iskusili slične sumnje u vlastite sposobnosti. Razgovarali smo o svojim izazovima i međusobno se poticali. Danas, kada sjednemo na kavu i počnemo pričati o novim izazovima i planovima, ponekad svjesno zastanemo i podsjetimo se da je ono gdje se danas nalazimo upravo ono o čemu smo sanjali prije pet godina. Tek tada shvatimo koliko smo zapravo postigli, jer često zaboravljamo stati i priznati vlastite uspjehe dok stalno gledamo prema sljedećem cilju.

Marijina priča podsjeća da su ljudi oko nas jednako važni kao i vještine koje razvijamo.

Za žene koje ulaze u IT ili već rade u njemu, put može biti izazovan, ali je prohodan. Kreiranjem inkluzivnih radnih okruženja, jačanjem mentorstva i slavljenjem uzora poput Marije, industrija se može približiti danu kada spol više neće biti presudan za prilike, napredovanje ili priznanje.