Katja Vrček
06. 03. 2026.
Povodom Međunarodnog dana žena, koji se slavi kao podsjetnik na borbu žena za politička, ekonomska i socijalna prava, analiziramo napredak te bitke kojoj bi moglo trebati još više od stoljeća da dosegne željeni rezultat - ravnopravnost.
Najnoviji podaci potvrđuju da smo i dalje daleko od potpune rodne ravnopravnosti. Iako su žene ostvarile brojna postignuća te su danas obrazovanije nego ikada, službeni statistički podaci organizacija podsjećaju da postoje duboko ukorijenjene strukturne razlike. Donosimo najvažnije brojke koje pokazuju kakav je uistinu položaj žena u 2026. godini.
123 godine do jednakosti
Prema izvješću World Economic Foruma, rodni jaz je u 2025. globalno smanjen za 68.8%. U posljednjih godinu dana pao je za 0,4 postotna boda, sa 68,4 % u 2024. na 68,8 % u 2025. Na temelju ovih podataka, WEF procjenjuje da je otprilike potrebno 123 godine da se postigne potpuna jednakost na globalnoj razini.
To izvješće uključuje 148 država, poražavajuće je da nijedna do sada nije postigla potpunu rodnu ravnopravnost. Najviše se tome približio Island koji i dalje predvodi Indeks globalnog rodnog jaza s 92,6%, tako je već 16 godina zaredom, no i dalje nije ostvario punu ravnopravnost. Na ljestvici ga slijede Finska (87.9%), Norveška (86.3%) i Švedska (81.7%) koji su svrstavani među prvih 10 u svakoj ediciji izvješća od 2006.
Digitalna revolucija bez rodne ravnoteže
Jedno od glavnih područja industrije, u kojoj je rodni jaz jasno vidljiv, jest IT sektor. Prema podacima Eurostata, većina zaposlenika u tom sektoru su muškarci. U 2024. godini u Europi su IT stručnjaci bili uglavnom muškarci, 80,5 %, a žene su činile samo 19,5 %.
Detaljnija analiza rodnog jaza u Europi pokazuje da je u 24 europske zemlje udio IT stručnjakinja porastao u razdoblju od 2014. do 2024. Najveći porast u 2024. bilježi se u Estoniji, gdje su žene činile 27,6 % IT stručnjaka, što je ujedno najveći udio u Europi.
U svim zemljama EU-a, broj IT stručnjaka bilježi stalni godišnji rast. Općeniti broj muškaraca zaposlenih u IT sektoru porastao je za 4,5 % godišnje, a žena za 6,9 %. Najveće prosječne godišnje stope zastupljenosti ženskih IT stručnjakinja do sada su zabilježene u Litvi (13.7%), Cipru (13.7%), Luksemburgu (11.6%), Estoniji (11.4%), Hrvatskoj (11.1%) i Portugalu (11.0%).
Međutim, bez obzira na ove podatke, Europska komisija ističe kako su žene i dalje nedovoljno zastupljene u ovom i drugim srodnim sektorima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM). Prema njihovim podacima, žene čine 51% europske populacije, a samo jednu trećinu STEM diplomanata i tek svakog petog IT stručnjaka. Također, ističe da se broj žena u IT sektoru od 2015. godine nije značajno promijenio. Samim time, naglasak je na tome da se treba uložiti dodatan napor kako bi se ovaj problem riješio.
Obrazovanije i… slabije plaćene
Osim u području zapošljavanja žena u industriji, velika neravnopravnost vidljiva je i u plaćama. Prema podacima OECD-a žene globalno zarađuju manje od muškaraca. Podaci pokazuju da je u 2023. godini prosječna žena, koja je radila na puno radno vrijeme, zaradila u prosjeku 11 % manje od prosječnog muškarca koji je radio na puno radno vrijeme. Drugim riječima, OECD tvrdi da žena zaradi 89 centi za svaki euro ili dolar koji je zaradio njezin muški kolega.
Prema podacima Europske komisije razlika u plaćama između spolova iznosila je 12,7 % u 2021., a u posljednjih nekoliko godina se gotovo nije promijenila. To znači da žene u prosjeku zarađuju 13,0 % manje po satu od muškaraca. Glavni razlozi manjeg isplaćivanja ženskih radnika, koje navodi Europska komisija, uključuju općenitu rodnu diskriminaciju, sektorsku segregaciju, jer su žene prekomjerno zastupljene u slabije plaćenim poslovima, nejednak udio plaćenog i neplaćenog rada te “stakleni strop” jer manje od jedne od deset najvećih kompanija ima ženu na čelu.
Hrvatska ispod europskog prosjeka
Situacija u Hrvatskoj dodatno potvrđuje ove izazove. Kako navodi Central Europe Report prema Indeksu rodne ravnopravnosti za 2025. Hrvatska se znatno nalazi ispod prosjeka, zauzimajući 21. mjesto na ljestvici s 57,1 bodom od 100. Žene u Hrvatskoj prosječno zarađuju 84% plaće svog partnera, dok muškarci u prosjeku zarade 32% više od svoje partnerice. Iako žene u Hrvatskoj u prosjeku imaju bolje obrazovanje, njihov prihod pada jer se muškarcima povećava.
Dan žena kao podsjetnik: potpuna ravnopravnost još je daleko
Iako statistički podaci pokazuju određeni napredak u smanjenju rodnog jaza, promjene se odvijaju izrazito sporo. Procjena koja govori da je za postizanje potpune globalne ravnopravnosti potrebno više od jednog stoljeća, ukazuje na to da su određene društvene, ekonomske i političke prepreke u kontekstu ove teme, duboko ukorijenjene u današnja društva.
Neravnopravna zastupljenost žena u IT sektoru te razlike u plaćama zabrinjavaju. Podaci konkretno ukazuju na potrebu za snažnijim politikama i društvenim promjenama koje bi osigurale veću ravnopravnost. Stoga, Međunarodni dan žena služi kao podsjetnik da borba za stvarnu jednakost i dalje traje.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Vuka
15. 03. 2026. u 7:59 pm
Nedavno se u Hrvatskoj predstavila ili neka nova stranka pred izbore ili udruga – zaboravih tko – koja je u sastavu imala malo više žena nego muškaraca, i moja prva reakcija je bila “Što nije u redu s ovom strankom/udrugom?” uz jaku averziju podržanu “sigurno love neke novce izvana” idejom, “dakle lažu i nas i njih” i u toj prvoj sekundi kod mene su pali nisko da niže nisu mogli, lupili su o dno, svi skupa.
Bila mi je zanimljiva ta moja reakcija. Odakle se ona stvorila u meni, penzionerki koja još od studentskih dana zastupa tezu da je kod nas – ovo “nas” uz većinu Hrvata obuhvaća i većinu Slovenaca i bos. muslimana/Bošnjaka – opstao staroevropski matrijarhat, očigledniji u ruralnim sredinama (osim primorja s otocima gdje je obratno, jer se staro stanovništvo bolje očuvalo u gradovima)?
Evo odakle: evropska pokroviteljska Nova Ravnopravnost (spolova, narodnosti itd) prvo traži da odbacimo našu tradicionalnu (ne)ravnopravnost da bismo se pokorili njihovoj umjetnoj (ne)ravnopravnosti – jer kad netko dobije status na temelju spola to je neravnopravnost, bila to žena ili muškarac, a tek na temelju narodnosti! (sad sama sebe cenzuriram, misleći da svi znamo o čemu govorim). Koliko uopće ima žena koje ŽELE biti političarke i direktorice? Čitav život izbjegavam te visoke i odgovorne pozicije, hoću imat svoj MIR kad s posla dođem kući, a otkad sam postala majka radila sam na tome da radim čim manje, samo onoliko koliko sam svojim znanjem korisna zajednici, i po mogućnosti iz kuće. Koliko žena ima vrstu darovitosti potrebnu za IT stručnjakinje? Otprilike onoliko koliko ih zna voziti u rikverc. Da su mozgovi muškaraca i žena RAZLIČITI danas je stvar općeg znanja.
Što se tiče STATISTIKE, prikazuje je se kako kome paše. Npr izjava “(…) prosječna žena, koja je radila na puno radno vrijeme, zaradila (je) u prosjeku 11 % manje od prosječnog muškarca koji je radio na puno radno vrijeme” ne znači ništa kad izbjegnemo navesti koji su posao radili. Mislim da se u vašem tekstu samo na jednome mjestu spominje “isti posao”, a i tada je pitanje KOJI od poslova.
Vratim li se na vozače i statistiku, poznato je da “statistički žene rade više prometnih nesreća nego muškarci”, onda zašto ja uvijek odabirem ženske vozače? Zato što dok žena triput kvrcne auto pri parkiranju, ili sto puta, muškarac jedamput pogriješi i pobije nas petoro – eto TOLIKO vrijedi statistika, i gurati živa bića u unaprijed zadane statističke okvire dovodi do teških nepravdi i ogromnih podjela u društvu. Dokazat ću na primjerima, domaćim. Neutralnim, na primjer na Romima. Evropska Nova Ravnopravnost je dovela do toga da jedan uspješan, školovan Rom na direktorskom položaju KRIJE svoju familiju i svoje porijeklo, jer kad bi se na poslu saznalo da je Rom, svi bi rekli: “pa da, ZATO nam je on postavljen za direktora a ne netko drugi”, i zbogom godine studija, predanog rada i talenta! Svi bi sumnjali u njegov rad, u njegovu sposobnost, propalo bi mu sve što je čitav život gradio.
…a često se baš onaj najgori od svih uspinje po društvenoj ljestvici Nove Ravnopravnosti.