Borimo li se danas za sebe kao što su sve žene koje slavimo 8. ožujka?

Svake godine na današnji dan se prisjećamo tekstilnih radnica koje su u New Yorku demonstrirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća, hrabro podnijevši policijske pendreke ranog kapitalizma u svrhu ostvarenja dugoročnih ekonomskih, društvenih i političkih ciljeva jednakosti žena u društvu.

Kakva je pozicija žena u poslu i društvu danas?

Podaci Državnog zavoda za statistiku o plaćama prema spolu za 2021. godinu pokazuju osjetno smanjenje jaza između plaća žena i muškaraca u Hrvatskoj. Iako se razlika smanjuje, žene u Europskoj uniji i dalje zarađuju manje od muškaraca.

Prema posljednjim podacima Eurostata, prosječna razlika u plaći između muškaraca i žena u Uniji bila je 14,1 posto. Tumačenje brojeva koji pokazuju razlike u plaćama po spolu nije tako jednostavno, a manja razlika u pojedinim zemljama ne znači nužno veću jednakost muškaraca i žena, ističe se u izvješću Eurostata. Neki su razlozi za postojeće razlike strukturalni i vezani uz vrstu posla, obrazovanje i iskustvo na tržištu rada.

Zanimljiv je i podatak da u EU-u veći broj žena u odnosu na muškarce ima više obrazovanje, no bez obzira – žene su manje zastupljene na tržištu rada. Skoro 30 posto žena u EU-u radi skraćeno i češće napuštaju posao kako bi brinule o djeci ili članovima obitelji.

No, današnja stvarnost više je od statistike, evo i par priča iz stvarnog života koje to potvrđuju.

“Nije me strah veće odgovornosti, strah me pregovaranja…”

Često sam se našla u poziciji da pregovaram za bolju poziciju i veću plaću, doduše uvijek s muškarcima, koji su vodili tvrtke u kojima sam radila. (Nažalost, u svom dugogodišnjem poslovnom stažu, još nisam imala prilike raditi za tvrtke koje vode žene.)

Nelagoda koja se pritom javlja nije karakteristična samo za žene, no borba sa samim sobom da pregovor o boljim uvjetima nije tema koja nas se ne tiče je konstantna prepreka u ostvarivanju boljeg položaja. Osjećaj da nije pravo vrijeme za pregovore, strah od ishoda i mogućeg konflikta, nesigurnost u vlastite rezultate, nedovoljno konkretna očekivanja i neodređivanje najbolje alternative u slučaju da ne ispregovaram ono što inicijalno tražim su moji stakleni stropovi kojih se nisam oslobodila dugi niz godina.

Fascinantno je da nikad nisam imala strah od zahtjevnije pozicije koja nosi više odgovornosti i posla, već isključivo oko definiranja financijskih uvjeta koji dolaze s tim.

Ključni trenutak mog karijernog zaokreta i odluke da budem sigurnija u tome što želim nastupio je kada nisam dobila povišicu jer su argumenti bili:

„zaslužena je i apsolutno realna, no ako je dobiješ rastu i očekivanja kolega što ne možemo (ili ne želimo) financijski podnijeti“.

Priča je malo kompleksnija od ovog, no promjena posla nakon ovog trenutka je bila moja finalna odluka. Nisam požalila i došla sam do boljeg posla i financijskih uvjeta koje na prošlom poslu nikad ne bih ostvarila.

Glavna razlika nije u tome da sam pronašla „bolju tvrtku“, već u tome da sam odlučila da ću se pri financijskim očekivanjima ubuduće postaviti sigurnije i odlučnije, što je dovelo do bolje pozicije na novom poslu i svakog novog pregovaranja.

Precizno definirani uvjeti ne znače ništa ako nitko ne nagradi tvoj rad?

Radila sam i u tvrtki gdje su veći dio kolektiva činile žene, no vodstvo tvrtke bilo je na muškarcima. Djelatnost je bila takva da su rezultati u velikoj mjeri bili mjerljivi te nije bilo teško „podvući crtu“ i uvidjeti doprinos svake osobe.

Sustav napredovanja u tvrtki je postojao, transparentniji je od većine tvrtki danas jer su jasno definirana očekivanja, rezultati i visina plaće, što je djelovalo izvrsno i motivirajuće, osim kada krene stvarati problem.

U mom slučaju – nisam se usudila pregovarati, jer sam smatrala da su pozicije i plaće određene sustavom napretka i da nema prostora za pregovore. Problem proizlazi iz vječnog stava da čekamo da netko vidi što i kako radimo te da nas sukladno tome „nagradi“ boljim uvjetima.

Ono što je konstanta jest da se žene u takvim situacijama povlače i radije pristupaju promjeni posla nego da pregovorom dođu do plaće kojom su zadovoljne na postojećem poslu. Čekanje da netko vidi koliko doprinosimo i frustracije jer to ne dočekamo su stalno prisutni i jedna su od glavnih prepreka napredovanja.

Stakleni strop koji postavljamo same sebi nema realne osnove

Radila sam i u tvrtki koja je jasno i transparentno zaposlenicama prezentirala pozicije koje ih čekaju u budućem karijernom napretku, ako se ostvare ciljevi koje sadašnja pozicija nalaže. Kolegica koja je u relativno kratkom roku ostvarila ciljeve svoje tadašnje pozicije te pokazala da ima dostatno znanje i iskustvo za višu poziciju – odbila je tu istu poziciju kada joj je ponuđena. Odbila je time bolje uvjete slijedom straha od veće razine odgovornosti i angažmana u odnosu na tadašnju poziciju.

Ova strana medalje se rijetko spominje, ali itekako je vrijedna lekcija. Često smo fokusirane na slučajeve gdje nemamo prostora napredovati, gdje muški kolege uzimaju pozicije koje smo čekale, no situacija gdje nam naša vlastita nesigurnost koči karijerni napredak je rijetko tema.

Ne postoji menadžerski potencijal u svakoj osobi, te je sasvim u redu ne vidjeti se u svakoj ulozi, čak i ako nosi napredak. Jedino loše u tome jest kada stakleni strop koji postavljamo same sebi nema realne osnove. Kad netko u nama prepozna potencijal i znanje, ali radi vlastite nesigurnosti to odbijamo prihvatiti.

Kada ste čuli za slučaj da je muškarac odbio promaknuće?

Dan žena – više od statusa na društvenim mrežama

Svake godine Dan žena obilježimo dijeljenjem motivirajućeg sadržaja po društvenim mrežama, no od sutra se vraćamo svakodnevici i nastavljamo po starom. Oklijevamo napredovati, borimo se s nesigurnošću i spore smo u traženju bolje pozicije i uvjeta.

Pozicija na poslu i uvjeti koji je prate ne trebaju biti tabu tema koju promatramo kao nešto što nas se ne tiče i kao da razgovor o tome otvara teme u kojima nemamo pokriće sudjelovati. To je itekako naša stvar. Naš položaj kao ravnopravnog i vrijednog člana tima ovisi i o načinu kako ćemo se mi za to izboriti.

Promjene su potrebne prije svega u nama i našem pristupu vlastitom napretku. Nitko to neće ostvariti umjesto nas. Sretan Dan žena!