MKOP Osijek: Bez gig ekonomije (i paušalnih) nema ni Wolta, Bolta, Ubera…

Trinaest godina za redom u Osijeku se održava popularno zvana konferencija MKOP, odnosno Međunarodna konferencija o poduzetništvu. Ovogodišnja krilatica konferencije Čovjek, najvažniji resurs budućnosti označavala je fokus na predavanja koja se tiču ljudskih resursa i uloge čovjeka u digitalnoj ekonomiji.

Kroz predavanja HR stručnjaka iz poznatih domaćih tvrtki Five i Infobip te predstavnika Vlade i drugih institucija, čuli smo savjete i iskustva u zapošljavanju i zadržavanju dobrih zaposlenika, ali naravno i o paušalnim obrtima o kojima u posljednje vrijeme sve više slušamo.

Prvo predavanje dana održala je Maja Samardžić iz tvrtke Infobip koja je govorila o izazovima koje u Infobipu imaju kada je riječ o ljudskim resursima, ponajviše zbog vrlo brzog rasta kompanije o kojem smo na Netokraciji već mnogo puta govorili. Maja kaže kako je pogotovo velik posao zahvatio HR odjel Infobipa. U samo godinu dana pristiglo je 700 novih ljudi što je zahtijevalo primjenu inovativnih metoda raspodjele posla kako bi osigurali optimalno funkcioniranje tvrtke prilikom tako brzog širenja.

Bilo kuda – paušalci svuda!

Osim Majinog predavanja, veliku pozornost privukao je i posljednji panel dana koji je bio jednostavno naslovljen: gig ekonomija. Ovaj pojam koji podrazumijeva poslovanje s radnom snagom utemeljenoj na vanjskim suradnicima, a što prakticiraju tvrtke poput Ubera, Wolta, Bolta i sličnih, u čitavom svijetu podiže i dalje podosta prašine, a kod nas se u posljednje vrijeme dosta veže uz fenomen paušalnih obrta.

Na panelu o ovoj novoj vrsti poslovanja sudjelovali su Ivan Jurlina, predsjednik udruge Osijek Software City, Karla Andrić, predsjednica Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca, Matko Katanec, regionalni direktor Wolta te Nikolina Radić, key account manager u tvrtki Adecco.

Ivan je odmah na početku predavanja istaknuo kako su naša geografska lokacija i balkansko stanje uma jedan od glavnih razloga zašto je freelance zaposlenje u porastu. No ističe da pravi razlog svi znamo, a to je da ljudima ostane više novca. Što je, smatra, slučaj za njih barem 95 posto – dok je preostalih pet posto postalo freelancer zbog načina života i osobnih razloga, zaključuje Ivan.

Bez gig ekonomije nema ni Wolta, Bolta, Ubera…

Što se tiče poslodavaca, Matko jasno kaže kako Wolt ne bi nikad postojao da nema gig ekonomije i mogućnosti kratkotrajnog zaposlenja, ali dodaje i kako je gig ekonomija, odnosno poslovi poput onog u Woltu ili Uberu, zaista transparentna i vrlo jasna. “Mi ne možemo nekoga iskoristiti”, dodaje, jer Wolt jednostavno ne može prisiliti osobu na posao ako ona isključi aplikaciju i ne koristi ju.

Najveći problem gig ekonomije je retencija korisnika, pojašnjava Matko i kaže kako se sve tvrtke natječu u tome da budu što je moguće efikasnije i ponude bolje uvjete. Danas vozači Wolta imaju oko šest do osam tisuća kuna plaće ako rade minimalno osam sati dnevno, što Wolt čini vrlo privlačnim poslom za mnoge.

Kod freelancera nije sve bajno

S druge strane, Karla koja je freelancer već 12 godina, navodi da ju je freelancingu privukao nezavisan stil života i rad s klijentima po njezinim uvjetima. Ističe kako je vrlo velik broj freelancera u EU zapravo ušao u freelancing svojom odlukom, odnosno, žele stil života koji se teško može usporediti s bilo kojim drugim oblikom zaposlenja. Ipak, Karla dodaje i kako freelancing ima svoje tamne strane koje često ne vidimo dok o njemu pričamo i gledamo ga kroz ružičaste naočale.

Najveći nedostatak je u nerazumijevanju osobe, odnosno freelancera. Često agencije uzmu freelancere jer misle da u kratkom periodu mogu isporučiti kvalitetnu uslugu. Vi onda radite pet dana gotovo po 24 sata dnevno, a kada treba isplatiti rad dolazi do šumova u kanalu i to se zna odužiti na nekoliko mjeseci.

Ipak, najveći problemi su oni pravni. Karla ističe kako Hrvatska država freelancere ne percipira kao legalnu radnu snagu i nema pravnog okvira koji ih štiti – a što ima gotovo svaka zemlja na razini EU. Kod nas je jedini “dobar” okvir ovaj paušalni, zbog kojeg se stalno lome koplja, i to nipošto nije idealno.

Kao velik problem kod gig ekonomije i freelancera su i oni temeljni, egzistencijalni problemi, napominje Ivan. Klasični freelanceri nemaju bolovanje ili godišnji odmor, a teže mogu ostvariti i kredite što ih automatski stavlja u nepovoljnu poziciju u odnosu na stalno zaposlene. S time se slaže i Karla, koja dodaje kako se rodiljna naknada u slučaju freelancera izračunava tako što se od svih uplata u jednoj godini oduzima čak 70 posto što freelancerice stavlja u kategoriju socijalnog slučaja. Ipak, nije sve tako ni crno. Ljudi samo trebaju shvatiti da većini “pravih” freelancera nije cilj raditi iz ureda klijenta i samo s jednim klijentom.

Komentar iz publike poslije panela možda čak i najbolje opisuje percepciju javnosti prema paušalcima. Naime, postavilo se pitanje zašto jednostavno ne odu svi u paušalne obrte ako je tako veća plaća i tako si riješe probleme. Ako dobijete više novaca sebi, zašto uopće itko radi na klasični ugovor? Očito je kako se time ne bi riješili svi problemi domaćeg gospodarstva, ali kada se krene govoriti o tome da “netko dobije više novaca na račun”, nekako volimo eliminirati sve one negativne strane jednadžbe.