Zašto je AI tako tragično neduhovit?

Objašnjenje zašto je umjetna inteligencija neduhovita pomaže u razumijevanju kako ona zapravo funkcionira, što može, a za što nikad neće biti sposobna. Na temelju tih uvida, između ostalog, možemo znati koje unikatne ljudske osobine moramo osobito njegovati.

No, da ne duljimo, zašto je AI tako tragično neduhovit?

AI je ziheraš

AI se uvijek oslanja na ono što je statistički najvjerojatnije, a komika nastaje kad se iznevjere očekivanja i kreira iznenađenje. Osim što je iritantno pristojan te ekstremno uslužan, AI je i uvijek politički korektan, pa se ne pača u socijalno riskantne teme, a humor je po definiciji politički nekorektan prema nekoj skupini ili pojedincu.

AI ne zna stvoriti kognitivnu napetost − mentalnu nelagodu ili napor koji se javlja kad se naše razmišljanje, uvjerenje ili očekivanje sukobi s novom informacijom, stvarnošću ili neočekivanim ishodom. Ljudski mozak pak može u svojoj radnoj memoriji istodobno držati dvije suprotstavljene ideje.

Uz to, AI nema dobar tajming. Pričanje šala zahtijeva ritam, pauze i povratnu informaciju publike. AI sve istrese odjednom, kao i mnogi ljudi koji vic unište svojom izvedbom, a ona je kod humora ključna.

Otac AI‑ja: Do 2042. živjet ćemo sa superinteligentnim robotima

AI se samo pravi da razumije

Nadalje, umjetnoj inteligenciji nedostaje životnog iskustva, ne može se osloniti na vlastite uspomene, neugodne trenutke, nema empatiju, ne poznaje mentalitet ljudi kojima se obraća ili koje ismijava i zato ne može proizvesti uvjerljiv humor. Naime, humor je izrazito kulturno uvjetovan, što zna čak i ChatGPT, ali ne zna to kreativno nadoknaditi:

Ono što je u jednoj kulturi urnebesno, u drugoj može biti potpuno neshvatljivo, dosadno ili čak uvrjedljivo. Humor se oslanja na zajedničko znanje, vrijednosti i društvene norme koje se razlikuju od naroda do naroda.

Upravo zbog izostanka životnog iskustva i konteksta LLM-ovi su loši jezičari, koliko god to apsurdno zvučalo. Naime, njih izluđuju igre riječima koje se oslanjaju na polisemiju, višeznačnost riječi. S druge strane, mi ljudi se s lakoćom i spontano igramo riječima, pa i oni manje duhoviti među nama.

Današnji “AI” razumije tekst, Matko u Google DeepMindu radi na modelima koji će razumjeti stvarni svijet

Prema studiji koju su zajednički proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Cardiffu i Ca’ Foscari iz Italije, AI je sposoban uočiti strukturu šale, ali je ne može zaista razumjeti.

Primjerice, kad su u rečenici „Long fairy tales have a tendency to dragon“ zamijenili „dragon“ s „prolong“ ili nekom drugom nasumičnom riječi, LLM je i dalje vjerovao da je riječ o šali.

Ono u čemu je AI tradicionalno dobar je imitiranje postojećih obrazaca, ali to nije kreativnost niti dobar put do dobre šale. Treba napomenuti i da humor nije samo jezična vještina (iako je tu forma jako važna), nego nastaje kao rezultat neočekivanog pogleda na svijet, što je razina kreativnosti koji umjetna inteligencija vjerojatno nikad neće dostići.

Kako prepoznati da je tekst pisao AI? I kako mu zamesti tragove?

AI kao predmet trolanja

Kao i ljudske, mane umjetne inteligencije odličan su materijal za zbijanje šala. Stoga nije trebalo dugo čekati da je duhoviti ljudi „uzmu u đir“. Primjerice, AI se lako zagrcne kad mu date zagonetku koja koristi nelinearnu logiku. Najpoznatiji je viralni Strawberry Problem, test koji LLM pogrešno rješava zbog tokenizacije. Naime, u riječi „strawberry“ on nalazi samo dva „r“. Zbunjuju ga i logičke petlje. Je li istinita rečenica: „Ova rečenica je lažna?“

Očekivano, najkreativnije tematiziranje umjetne inteligencije dolazi od profesionalnih komičara, koji se referiranju na ljudske strahove povezane s AI, pa te zafrkancije mogu biti i terapeutske za publiku.

Tako se Jena Friedman u svom TED Talk govoru The Jokes AI Won’t Tell, ne sprda s AI, nego s ljudima koji se boje da će ih AI zamijeniti.

Conner O’Malley u svojoj kritici tehnoloških kompanija Standup Solutions donosi lik prvog AI komičara koji može prilagoditi stand-up publici na temelju njezine internetske povijesti. Anesti Danelis je u svojoj je predstavi zamolio GPT da mu napiše komičarski nastup o njegovu životu dokazujući tako da je pogrešno mišljenje da AI može biti kreativni suautor.

Dakle, zbog nepremostivih karakternih razlika umjetna inteligencija se ne može šaliti i smijati, a mi ljudi možemo. Pa iskoristimo te svoje potencijale.