Što sam naučio nakon 931.000 pregleda, 15.000 reakcija i 365 uzastopnih dana objavljivanja na LinkedInu?

Nakon što sam postao poduzetnik 2017. god., počeo sam povremeno objavljivati na LinkedInu. S vremenom je to postalo sve češće i češće, ali nakon dvije godine prisutnosti na toj mreži odlučio sam sve pomaknuti na veću razinu. 22. kolovoza 2019. zadao sam si izazov svakodnevnog objavljivanja na LinkedInu sljedećih 365 dana.

Bio sam mišljenja da je LinkedIn za mnoge tek ostvario dio svojeg potencijala kad je u pitanju aktivnost korisnika te da kontinuitetom objava pojedinac može doći do većeg broja ljudi. S tim na umu, želio sam ulaganjem u svoju LinkedIn prisutnost ostvariti bolji brend awareness za Peekator, ali i ojačati osobni brend kao poduzetnika te CX stručnjaka.

Rujan – prosinac: Prvo, eksperimentiranje!

Moram priznati da sam prije početka izazova, kao pravi “geek”, proučio i pročitao sve što sam mogao o algoritmu LinkedIna i trenutnim trendovima.

Tako da su prvi mjeseci izazova uglavnom protekli u mom zaista širokom eksperimentiranju s vrstom sadržaja. Bilo je tu svega, od standardnih tekstualnih postova, postova sa slikom, video postova, do postova gdje sam postavljajući pitanja direktno onima koji me prate poticao raspravu i razmjenu različitih mišljenja u komentarima o nekoj temi.

Također sam testirao različite načine širenja moje mreže kontakata, od slanja zahtjeva predloženim konekcijama iz industrije bez i s porukom, do slanja zahtjeva ljudima koji bi u nekom obliku reagirali na moje postove.

Nakon četiri mjeseca nikakav pretjerani zaključak nisam mogao donijeti, osim da video kao format više ne dobiva ekstra doseg, kao što je bilo prijašnjih godina.

Moram priznati da, koliko god sam eksperimentirao s različitim oblicima sadržaja, u ovom sam se periodu najviše mučio s kreiranjem objava. Zato sam redovno jednom, a nekad i više puta tjedno objavljivao postove s citatom. Imao sam spremljene linkove s citatima te kad ne bih imao “dobrog sadržaja”, objavio bi jedan od citata koji su mi se sviđali. Takvi postovi mi nisu bili najdraži, ali u usporedbi s ostalim objavama, imali su solidne rezultate.

Imao sam grižnju savjesti jer nije moj direktan sadržaj, tako da sam citate znao kratko prokomentirati ili ih urediti s drugačijim fontom te pripadajućim emotikonima.

Kad gledam sad unazad, rekao bih da mi je tad primarni cilj bio održati izazov, a ne kvaliteta postova. Nadao sam se da će kvaliteta doći kroz kvantitetu.

Siječanj – travanj: Imaju li niše smisla?

Dosta sam čitao o tome kako postovi ne bi smjeli imati više od 3 do 5 hashtagova i toga sam se redovno držao, osim par puta radi eksperimenta. I to se stvarno počelo pokazivati kao dobra strategija u narednom periodu.

Jednom do dva puta tjedno bi moji postovi završili u popularnom “trendingu”, što je bila tadašnja funkcionalnost za poticanje dodatne interakcije među korisnicima. Ako bi dobro pogodili hashtag s kvalitetnim sadržajem na koji bi ljudi reagirali, LinkedIn bi poslao svim vašim konekcijama obavijest da je vaš post u trendingu.

Mogu reći da me činjenica da sam često u trendingu u tom vremenu držala misleći da radim dobar posao. Pogotovo jer sam najviše bio u trendingu na #customerexperienceu što je bio jedan od primarnijih razloga zašto sam tamo.

Generalno, naredna četiri mjeseca su prošla bolje od prva četiri, i po dosegu postova i po reakcijama na moj sadržaj. Mislim da sam se malo opustio te da sam se počeo sve više slobodnije izražavati u postovima, što u početku naravno nije bio slučaj.

Ljudi su počeli prepoznavati moj sadržaj te sam dobivao sve više poruka u inbox kao i komentare uživo. Također, neke sam i inspirirao na vlastite izazove s objavljivanjem svaki dan na LinkedInu.

U ovom periodu sam odlučio ne ganjati rast u konekcijama već se fokusirati na kvalitetu sadržaja. Tako sam skoro u potpunosti prestao slati zahtjeve za konekcijama te omogućio dugme “Follow” na mom profilu. Navedeno dugme omogućava ljudima jednostavniju pretplatu na vaš sadržaj. Poslije se to ispostavilo kao dobar korak upravo iz razloga jer će vas zapratiti ljudi koje iskreno zanima vaš sadržaj. Sporiji je rast u konekcijama, ali svakako kvalitetniji.

Unatoč boljem kontinuiranom sadržaju, post s najboljim dosegom u ovom periodu je bio još jedan o vlastitom uspjehu. S jedne strane mi je bilo drago, s druge strane baš i ne.

Svibanj – rujan: John i Josip…

Što je više vremena prolazilo to sam se više trudio biti autentičan u postovima. Taj trud se isplatio kad sam dodao finalnu komponentu u autentičnost, a to jest – vlastita iskustva i značajne trenutke.

Opisao sam tako jednom prilikom vlastito iskustvo kao gledatelja jednog online predavanja. Na zanimljiv način sam prokomentirao razliku između domaćih i stranih predavača, odnosno predrasude prema istima. Ljudima se svidio post te su ga reakcijama i komentarima pogurali na moj “najbolji” post do tog trenutka.

Iako sam oduvijek svjestan moći dobre priče, kao da sam u tom trenutku konačno shvatio njenu stvarnu vrijednost i potencijal.

Od tog trenutka počeo sam primjećivati sve više zanimljivih iskustava i priča koje mogu povezati s teorijskim znanjem te pretvoriti u kvalitetan post.

Isto tako, u tom vremenu sam počeo s podjelom i komentarima trenutnih aktualnih događaja, što se isto pokazala kao jako dobra praksa.

Imajući na umu nova saznanja koja su se lagano kristalizirala u moj stil, u zadnja tri mjeseca sam redovno na tjednoj bazi imao 2 i više postova koji bi imali doseg preko 10 tisuća pogleda. Što je svakako dobra brojka imajući na umu da sam imao oko 4000 konekcija/pratitelja.

Vrijedno je spomena i to što sam novu funkcionalnost anketa iskoristio za deset zanimljivih anketa o najtežim odabirima u životu, što sam poslije pretvorio u tekst. Za ove ankete je bilo specifično to da je manji broj ljudi iz moje zajednice prisustvovao, ali zato je velika većina aktivnih sudjelovala u svim anketama i bila iznimno angažirana. (Zanimljivo je kako LinkedIn ankete tad nije registrirao kao postove, tako da ćete vidjeti na grafu rupe u zadnjem kvadrantu.)

Ipak, na kraju, kvantiteta me dovela do mog stila pisanja koji je počeo imati jako dobre rezultate.

Koliko je bilo teško održati izazov i koliko mi je vremena odlazilo dnevno na pripremu objava?

U prosjeku sam dnevno odvajao sat vremena za LinkedIn. Ponekad bi napisao gotove postove unaprijed, ali uglavnom to nisam radio.

Ono što mi je jako pomoglo je zapisivanje ideja za postove u bilješke. Tako sam dnevno punio bilješke s novim idejama. Ukratko bih opisao ideju za post i naveo područje potencijalnog posta (npr. customer experience, startupi i sl.)

Uz ideje za postove u navedenoj bilješci sam imao i raspored objava koje bi ažurirao na tjednoj bazi. Također, unutra sam spremao i sve dobre izvore za inspiraciju postova.

Na kraju, imao sam preko 100 neobjavljenih ideja za postove. Kad krenete objavljivati kontinuirano, shvatite da su vam ideje za postove najmanji problem. Ja koristim jedan jako jednostavan filter za ideje. Ako sam više od jednom pročitao nešto slično, nastojim preskočiti ideju. Cilj mi je da moj sadržaj bude originalan i koristan.

Sigurnost koja proizlazi iz poznavanja sebe

Svakako bih sa svog stajališta rekao da je najbolja praksa odmah ujutro pripremiti i objaviti post. Ne nužno toliko radi “najboljeg vremena za publiku”, već radi sebe. Ako ostavljate objavu za kraj dana, stavljate si mali pritisak što može ponekad utjecati na kvalitetu objave.

Najteži period za objavljivanje će vam vjerojatno biti vrijeme putovanja. U slučaju putovanja preporučam pripremu postova unaprijed. Meni se dogodilo par puta na putovanju da sam doslovce u krevetu pred spavanje objavio post.

Prilikom pokretanja izazova bio sam 99% siguran da ću dovršiti izazov. Ta sigurnost proizlazi iz poznavanja sebe te nizom aktivnosti koje kontinuirano radim već godinama. 10 godina redovno tjedno treniram, 7 godina redovno dnevno čitam.

Ako sam siguran u benefite neke aktivnosti, u ovom slučaju svakodnevnog objavljivanja na Linkedinu, dosta mi je lagano sebe prisiliti na održavanje te aktivnosti.

Koliko god čudno zvučalo, puno teže bi mi bilo odustati od izazova i snositi posljedice vlastitog OCD-a.

I nakon 365 dana što sam postigao?

Sad ćemo malo o vanity metrikama koje su bitne onoliko koliko i nisu bitne. Osim podizanja endorfina, navedene metrike nam mogu otkriti puno toga. Pa pogledajmo.

Moji postovi u godinu dana su imali 931 tisuću pogleda i 15 tisuća reakcija (lajkovi, komentari i podjele).

Ako to stavimo u usporedbu s prošlom godinom (svijetlo plava brojka) kad sam prosječno objavljivao dva puta tjedno, skoro sve metrike su značajno porasle (od 400% do 1000%).

Jedina metrika koje je manja ove godine je engagement rate (broj pogleda/broj reakcija), što bi rekao da je očekivano s obzirom na povećanje u broju pogleda.

Od gornjih brojki više me raduje što su moji postovi bili u trendingu 55 puta na određenim hashtagovima.

Moja mreža konekcija i pratitelja je porasla 70% (s 2512 na 4278).

Pustimo vanity metrike, kakav je stvarni ROI?

Naši klijenti u Peekatoru su uglavnom velike korporacije odnosno, radimo enterprise prodaju što bi značilo da prodajni proces traje od 3 do 6 mjeseci.

Za takav duži prodajni proces preporučuju se razne “lead nurturing” strategije kroz neki oblik sadržaja kojeg s vremena na vrijeme šaljete u mailu, a koje će zgodno podsjetiti vašeg potencijalnog kupca na vas.

Između ostalog, moja LinkedIn prisutnost upravo to radi. Ne mogu vam opisati koliko puta je moja aktivnost na LinkedInu bila tema razgovora s potencijalnim i postojećim klijentima. Nerijetko se znalo dogoditi da mi netko odgovori na mail nedugo nakon što bi taj dan objavio post.

Osim “lead nurturinga” LinkedIn mi je počeo davati sve veću vidljivost i kod ostalih korisnika, od potencijalnih zaposlenika, kolega u industriji, marketingaša i drugih.

Tri opcije za dalje…

Kako planiram nastaviti dalje svoju aktivnost na LinkedInu?

Kad sam započeo izazov, nisam toliko razmišljao o kraju izazova. Bio sam fokusiran na završetak izazova. Negdje na polovici izazova dao sam si tri opcije za nastavak moje LinkedIn aktivnosti na kraju izazova. One su bile sljedeće:

1. Nastaviti objavljivati postove svakodnevno
2. Smanjiti objavljivanje postova na 3-4 puta tjedno
3. Povećati objavljivanje postova na 2 puta dnevno

U trenutku objave ove analize došao sam do 427. dana kontinuiranog objavljivanja postova, što bi značilo da sam se odlučio za opciju A.

Zašto sam se odlučio za opciju A?

Pa prije svega zato što sam to ja, cijeli život volim kontinuitet i uživam u velikim nizovima koje brojim i strpljivo gradim godinama. Odlučio sam dodati LinkedIn ovim navikama.

Osim što svakodnevno objavljivanje ide uz moj karakter, vidim koliko sam napredovao upravo kroz tu kvantitetu postova. Ne znam koliko bi mi trebalo vremena da dođem do današnjeg stila i pristupa bez ovog izazova.

Na kraju krajeva, i same brojke govore u korist svakodnevnog objavljivanja.

Do kad ću svakodnevno objavljivati?

E, pa to ne znam. Ali sviđaju mi se četveroznamenkaste brojke.

I za kraj – 5 glavnih lekcija:

• Kvantitetom postova pronađi svoj stil i svoju autentičnost;
• kvalitetom konekcija i pratitelja gradi zajednicu koja voli i podržava tvoj sadržaj;
• objavljuj originalan sadržaj (sadržaj koji ljudi ne mogu vidjeti drugdje) – dobar test za originalan sadržaj: ako ste više od jednom negdje drugdje pročitali sličan sadržaj, to nije dobar sadržaj za vaš LinkedIn;
• objavljuj koristan sadržaj (nove informacije i trendove iz svoje industrije);
• s vremena na vrijeme napravi nešto drugačije, odnosno izvan uobičajenog vlastitog stila (dobra stvar je iskorištavanje novih funkcionalnosti LinkedIna, nedavno nam je pristigao i format “storyja” pa eto prilike).