Od hrvatske izbjegličke rute do ruralne Ugande: nakon sedam godina bezuspješnog traženja financiranja, MeshPoint je dobio prvi grant. U idućih godinu dana postavit će četiri Wi-Fi lokacije, obučiti lokalne timove za njihovo održavanje, a dugoročno dio tehnologije pokušati proizvoditi i u Ugandi.
Kad u izbjegličkom kampu, nakon potresa ili u udaljenom ruralnom području nestane telekomunikacijske infrastrukture, uspostaviti internet obično znači dovesti stručnjake, opremu i vrijeme. Valent Turković želi to svesti na jedan uređaj i jedan gumb.
On razvija MeshPoint, prijenosni komunikacijski sustav namijenjen kriznim područjima, izbjegličkim kampovima i drugim lokacijama na kojima treba brzo uspostaviti mrežu, bez potrebe za mrežnim stručnjakom na terenu. Sedam je godina pokušavao pronaći financiranje, ali uvijek je dobivao istu kritiku. Za humanitarne fondove MeshPoint je bio previše tehnološki zahtjevan, a za tehnološke fondove previše humanitaran.
Sada je projekt došao do prvog granta i nije morao postati prihvatljivim jednom od ta dva svijeta. Uz pomoć AI agenata pronašli su lokalne organizacije koje su odgovarale uvjetima jednog afričkog grant programa, javili se nekolicini njih i brzo uspostavili suradnju s ugandskim AccessPlussom. Lokalna organizacija postala je nositelj projekta, MeshPoint tehnički partner, a projekt su podržali Internet Society i Internet Society Foundation. Zajedno su napisali projekt i dobili grant.
Ironija je u tome što je MeshPoint od početka nastao upravo iz potrebe da se tehnologija prilagodi ljudima na terenu. Projekt je pokrenut 2015., tijekom izbjegličke krize koja je prolazila kroz Slavoniju i Baranju. Valent je tada bio na terenu u Belom Manastiru, Opatovcu, Đakovu i drugim tranzitnim točkama. Kada bi stigla prva veća grupa izbjeglica, mobilne mreže bi pale, a velike humanitarne organizacije nisu imale jednostavno rješenje za uspostavljanje interneta na terenu.
Iz tog improviziranog sustava nastala je ideja o uređaju koji mora biti dovoljno snažan za stotine korisnika, ali dovoljno jednostavan da ga na terenu može pokrenuti netko tko nije mrežni stručnjak, a Valent nam otkriva sve detalje projekta u Ugandi i buduće planove.

U Ugandi će internet pretvoriti u lokalnu infrastrukturu
U idućih godinu dana MeshPoint i AccessPluss moraju postaviti četiri Wi-Fi lokacije u Lokungu, u distriktu Lamwo uz granicu s Južnim Sudanom i blizu izbjegličkog kampa Palabek. Mreža će pokrivati tehničku školu, zdravstveni centar, trgovački centar i centar za prihvat izbjeglica.
Projekt pritom nije zamišljen kao infrastruktura koju će dugoročno održavati ljudi iz Hrvatske. Plan je obučiti 24 polaznika, od kojih bi 19 trebale biti žene, a njih petero postat će Network Ambassadors. Oni će biti osposobljeni za osnovno održavanje mreže, ali i za edukaciju zajednice o digitalnim vještinama što je dio plana za drugu fazu projekta ističe Valent:
U drugoj fazi planirano je povezivanje srednje škole na internet, dok bi lokalne poljoprivredne zadruge putem interneta mogle lakše doći do kupaca izvan regije. Projekt uključuje i edukaciju o sigurnom korištenju Mobile Moneya, zaštiti od prijevara i online nasilju.
Zašto je ovakav model uopće potreban postaje još jasnije kada se pogleda cijena interneta. U Ugandi poslovna namjenska veza od 100 Mbps može stajati nekoliko tisuća dolara mjesečno, dok će četiri MeshPointove lokacije koštati oko 184 dolara mjesečno, objašnjava Valent.
Nakon prve godine cilj je prijeći na model u kojem će se mreža sama financirati. Korisnici bi pristup plaćali kroz vaučere, a prihod bi trebao pokrivati troškove četiri SIM kartice koje se nalaze u MeshPoint uređajima i lokalnog tehničara. Iskustvo iz ranijeg projekta u Ugandi pokazalo im je da cijena pristupa mora biti dovoljno niska da bi model bio održiv pa će se korištenje mreže pratiti od samog početka, navodi Valent:
Cilj nije prodati što više uređaja, nego biti alat koji lokalne organizacije poput AccessPlussa mogu same postaviti, održavati i skalirati.
Valent istovremeno pokušava riješiti i praktičan problem uvoza tehnologije. Jedna od opcija je proizvodnja MeshPointa izravno u Ugandi. Plan je na lokalno dostupan Wi-Fi router instalirati MeshPoint firmware i dodati 3D-tiskano kućište. Time bi se izbjegao dio problema s uvozom i carinom, a lokalnim organizacijama omogućilo da dio sustava proizvode i održavaju same:
Time se spajaju dvije stvari koje sam prethodnih pet godina gradio odvojeno, a to su 3D Tvornica koja zna izraditi industrijska kućišta i MeshPoint firmware koji radi na standardnim OpenWrt platformama.
AI je vratio MeshPoint
MeshPoint je imao trnovit put nastanka. Nakon što je pandemija 2020. zaustavila Smart City projekte kroz koje je planirao dalje razvijati projekt, Valent se počeo baviti 3D printanjem. Planirao je raditi na oba projekta, ali je pokretanje nove tvrtke zahtijevalo toliko vremena i energije da za MeshPoint više nije ostajalo dovoljno ni jednog ni drugog.
To se promijenilo krajem 2025., kada se 3D Tvornica počela oslanjati na AI agente. Automatizacijom dijela poslovnih procesa, Valent je oslobodio više od polovice vremena koje je dotad trošio na operativni dio posla i dio tog vremena vratio MeshPointu.
AI mu pritom nije samo omogućio da radi brže, nego je pomogao riješiti i tehničko usko grlo koje je godinama bilo jedan od najvećih problema projekta. MeshPointu su ranije nedostajali ljudi koji razumiju algoritme za usmjeravanje prometa u mesh mrežama na razini koja im je bila potrebna. Takve stručnjake nije bilo lako pronaći, a još manje ih je mali projekt mogao zaposliti, ističe Valent:
Tako su razvili novi APEX Routing Mesh Protocol i izgradili simulirani laboratorij s 2000 čvorova koji oponaša stvarne topologije gradova poput Münchena i Berlina. Valent danas procjenjuje da tročlani tim uz AI može odraditi posao za koji bi prije trebalo osam do deset ljudi, napominje Valent:
AI mi je omogućio da odradim stvari koje prije nisam mogao ni da sam imao novca da zaposlim ljude.
Ipak, iskustvo s razvojem MeshPointa naučilo ga je da nije svaka tehnologija koju mogu napraviti nužno tehnologija koju trebaju napraviti. Godinama su razvijali vlastiti baterijski sustav, da bi na kraju zaključili kako je bolje koristiti gotovu bateriju, navodi Valent:
Bolje se zaljubiti u problem, nego u rješenje.

Uganda je za MeshPoint novi početak
Valent u idućih pet godina vidi primjenu sustava u izbjegličkim kampovima, područjima pogođenima katastrofama i ruralnim zajednicama u istočnoj Africi, Latinskoj Americi i jugoistočnoj Aziji. Istodobno razgovaraju s nekoliko hrvatskih gradova i tvrtki koje se bave Wi-Fi tehnologijom i Smart City rješenjima.
Dugoročno, MeshPoint bi trebao postati otvorena platforma na kojoj će lokalne organizacije moći same postavljati i održavati mreže, a treće strane razvijati dodatne funkcionalnosti. Valent to uspoređuje s “App Storeom za pametne gradove” gdje bi isti hardver, operativni sustav i mrežna infrastruktura mogli dobiti različite module, od meteoroloških stanica i detekcije plinova do videoanalitike, pametne rasvjete i povezivanja robota.
U svakom slučaju, MeshPointu želimo sreću u Ugandi jer time će zatvoriti krug koji je počeo prije više od deset godina s improviziranim ruterima i baterijama na izbjegličkoj ruti, a završit će sa sustavom koji bi lokalnim ljudima trebao omogućiti da sami postave, održavaju i dalje razvijaju vlastitu mrežu.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.