
Domaće IT tvrtke otpuštanja su pokušale pomesti pod tepih. Kako će im se to odraziti na ugled?
Tvrtke koje su otpuštale propustile su transparentnim internim i eksternim komuniciranjem pokazati svoje kompanijske vrijednosti i kulturu. Jer, o otkazima se ionako raspravljalo, ali u kuloarima i na Redditu. Analiziramo kako će se to odraziti na njihov ugleda kao poslodavaca, ali i kako komunikaciju u teškim trenucima odraditi kako treba.
Hrvatske tehnološke tvrtke proživljavaju svoju prvu krizu i dosadašnji dojam je da se u njoj dosta nespretno snalaze, a posebno su pale na ispitu iz – komunikacija. Krenulo je sa zabijanjem glave u pijesak i tvrdnjama da se globalna tech kriza, zbog koje zadnjih godinu dana slušamo o valovima otpuštanja te gašenju projekata ili cijelih tvrtki, neće preliti kod nas. Jer se kod nas balon ipak nije toliko napuhao, jer domaći startupi nisu nerealno rasli na mega investicijama, jer smo još uvijek jeftini za strane naručitelje…
Silenzio stampa
A kad se ipak prelilo i kad su krenula otpuštanja, restrukturiranja i zaokreti u poslovanju, uslijedila je – tišina. Točnije, silenzio stampa. Doduše, o vrućim i neugodnim temama domaće industrije itekako se raspravlja, ali – neslužbeno, u kuloarima, i na Redditu.
Naravno da ne očekujemo da nam tvrtka pošalje priopćenje da otpušta ljude, ali – s obzirom na to da ipak imamo neke standarde i govorkanja s Reddita ne objavljujemo kao činjenice, svaki put kad bi se o nečijem “restrukturiranju” pričalo, javili bismo se toj tvrtki ne bismo li donijeli potpune i provjerene informacije. Dobili smo samo odbijenice: “Hvala na javljanju, ali ne bismo izlazili s tim u javnost“.
Ne bi pomogli ni argumenti da je bolje iznijeti svoju priču, čak i kad vijesti nisu samo dobre, nego šutjeti i pustiti da se po kuloarima i društvenim mrežama šire ne uvijek točne informacije. I naveli primjer Sporteninga, čiji je osnivač Ivan Klarić vrlo iskreno u kolumni ispričao kako nije uspio prikupiti investiciju koja im je trebala za nastavak i rast poslovanja pa je zbog toga Sportening zaokrenuo u B2B smjeru i, posljedično, otpustio dio ljudi.
Sve one tvrtke koje su posljednjih godina, u vrijeme tehnološkog buma i vala zapošljavanja, toliko uložile da postanu poželjni poslodavci i da to komuniciraju potencijalnim zaposlenicima i široj javnosti, sad su sve ugrozile netransparentnim i nespretnim komuniciranjem toga što se točno kod njih događa i zašto. I to internim i eksternim.
“Kako ste tretirali dojučerašnje kolege govori o tvrtki više od stranice karijera”
A upravo to im je bila prilika, komentira Sanja Petek Mujačić, stručnjakinja za komunikacije i organizacijsku kulturu, da pokažu svoju kulturu i vrijednosti:
Način na koji su tvrtke odradile otpuštanja ili loše vijesti govori kakva je vaša kultura i kako je raditi kod vas.
Iz toga kako ste tretirali svoje dojučerašnje kolege i koliko ste se posvetili internoj komunikaciji prema onima koji odlaze, ali i da osnažite ostatak tima, govorit će o vama puno više od svih lijepih stranica karijera, gomile benefita ili produkcijski ispeglanih culture videa.
U kolumni kojom komentira praktički isti razvoj događaja u srpskom IT-ju – “Tvrtke su u tišini otpuštale ljude, nevoljne oglasiti se po tom pitanju, zadržavajući privid uspješne organizacije čak i u trenutku kada se o otkazima govorilo na Redditu i na društvenim mrežama”, kolega Marko Mudrinić kaže da će mu zauvijek ostati misterija “zašto je toliko teško izaći pred ljude i reći da je došlo do otkaza, progutati taj ponos i priznati da stvari ne idu prema planu”.
U podcastu na istu temu Marko dodaje i da javnost nikad nije saznala za možda dobre poteze koje su pritom tvrtke napravile kako bi ljudima olakšale odlazak, poput velikodušnih otpremnina ili preporuka drugim poslodavcima, baš zato što su cijelu temu pokušale pomesti pod tepih i praviti se da se ništa ne događa (neuspješno).
@netokracija U 149. epizodi Office Talks podkasta govorili smo o više nego aktuelnoj temi otkaza u IT industriji, analizirajući nastupe kompanija za vreme krize, njihovu komunikaciju ali i trenutno stanje na IT tržištu kada je reč o zapošljavanju stručnih IT kadrova. #netokracija #officetalks
Neznanje, nelagoda i strah
Kolegica Mia Biberović i ja kao objašnjenje smo ponudile činjenicu da jednostavno – ne znaju jer im je ovo prva kriza i prvi put da su se morali suočiti s komuniciranjem loših vijesti. Sanja, uz neznanje, kao razloge navodi još i – nelagodu i strah:
Nelagoda se javlja jer se radi o ljudskim sudbinama, ozbiljnim temama koje zahtijevaju teške razgovore koji su emocionalno nabijeni s više strana. Nelagoda se javlja i jer vodstvo tvrtke situaciju u kojoj otpušta ljude može doživjeti kao vlastiti neuspjeh.
Zbog nelagode se onda izgubi fokus na ono što treba reći, kome i kako to reći, ali i tko je najbolja osoba za određenu komunikaciju. A zbog straha od tuđih reakcija vodstvo se odluči na nepravovremenu i netransparentnu komunikaciju, u koju ne budu uključeni svi koji bi trebali.
Kriza je činjenica je s kojom se domaće tehnološke tvrtke moraju suočiti i naučiti nositi.
Posebno što se tiče smanjivanja broja zaposlenih. Prema analizi Tajane Barančić, tvrtke koje su prošle godine imale rast broja zaposlenih od gotovo 30%, ove godine u svibnju imale su tek 2% više zaposlenih nego u prosincu 2022. Barančić zaključuje da je stagnacija svakako prisutna, potkrepljujući to podacima da u prvih pet mjeseci ove godine, od tvrtki koje je analizirala:
- 43% tvrtki stagnira u broju ljudi;
- 22% bilježi pad broja zaposlenika;
- 35% ima rast broja zaposlenih, ali manji nego u usporedivom razdoblju prošle godine.
Prema analizi svih objavljenih oglasa za posao hrvatskih IT tvrtki, u svibnju 2023. objavljeno je čak 58% manje oglasa za posao softverskog inženjera u odnosu na vrhunac potražnje u studenom 2021. U odnosu na isto razdoblje 2022. potražnja je 42% manja. Ista ta analiza, međutim, pokazuje da je potražnja za softverskim inženjerima još uvijek veća od ponude.
A ni kriza neće trajati vječno i tvrtke će, prije ili kasnije, opet zapošljavati.
U teškim trenucima se pokazuje empatija, liderstvo i kultura tvrtke
Hoće li se u tim slučajevima producirati neka nova ispeglana culture videa i komunicirati šareni uredi, odnosno – kako će se šlampavo odrađena otpuštanja odraziti na ugled tvrtke i mogućnost da privuku nove zaposlenike?
Sanja kaže kako sve što se događa s tvrtkom utječe na employer brand, a na vodstvu je da upravlja na koji način će utjecati:
Kroz to kako ste odradili takve poteze, pokazujete kakav liderski kapacitet imate, kako se ponašate jedni prema drugima, za koje vrijednosti se uistinu zalažete, što je zapravo kultura tvrtke, onaj neopipljivi razlog zašto je ljudima u nekoj tvrtki ugodno ili neugodno raditi.
Liderima tvrtki koji bi to željeli odraditi kako treba Sanja poručuje da potraže pomoć stručnjaka, da se pripreme i daju odgovore na pitanja koja zaposlenici imaju (jer će se o tome ionako pričati) te da iskoriste teške trenutke da pokažu empatiju i liderstvo te kakvi su u svemu što čini poslovni život, a to su i usponi i padovi.
Kako izgleda dobra komunikacija u slučaju otpuštanja?
Sanja savjetuje:
Otvorena, na vrijeme i treba uzeti u obzir različite perspektive različitih timova, odjela ili pojedinaca koji svi promjene doživljavaju na različit način.
Treba definirati tim koji će sa svime biti upoznat i upravljati svim elementima krize. Kolikogod neke informacije možda bile povjerljive ili odluke još nisu donesene, čelni ljudi kompanija bi trebali na vrijeme podijeliti prave informacije s ljudima koji će biti “na prvim linijama”, prije svega s komunikacijskim stručnjacima.
Najčešća greška koju primjećuje je da je komunikacija samo informirajuća, odnosno jednosmjerna i ima svrhu samo obavijestiti zaposlenike da je vodstvo kompanije nešto odlučilo. Također, često je sav fokus na zaposlenicima koji odlaze, a zanemari se one koji ostaju:
Oni također doživljavaju iznenađenje, šok, pa i strah hoće li se isto uskoro dogoditi i njima. Isto tako, prolaze kroz proces žalovanja jer često odlaze kolege koji su im bili dragi, ali i gube percepciju koju su dotad imali o tvrtki.
Njima također treba posvetiti pažnju, iskomunicirati im viziju i ideju što će se s tvrtkom dalje događati.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Igor Pureta
24. 07. 2023. u 1:39 pm
Mislim da je potpuno pogrešna premisa da su IT poduzeća ulagala kako bi postala “poželjni poslodavci”. To bi značilo da su ulagali u vrijednosti koje bi im pomogle da se i u vrijeme kad otpuštaju ljude ponašaju sukladno tim vrijednostima, a kako vidimo to nije slučaj. Ta su poduzeća ulagala u preuzimanje tuđih radnika što nije ništa sporno i nije prva industrija koja je u Hrvatskoj tako radila. Za primjer mogu navesti financijsku industriju početkom 21. stoljeća kad se iz banke u banku prelazilo svakodnevno. Ako imaš novaca i spreman si platiti i postoji radnik koji će doći za materijalnu naknadu, zašto ne? To ne znači da si zbog novca kojim plaćaš radnika – poželjan poslodavac. Mnoga ta poduzeća nemaju iskustva i znanja, a nije ih niti zanimalo kako se postaje poželjan poslodavac. Odjele za ljudske resurse / razvoj potencijala su pretvorili u tvornicu za prikupljanje radne snage, a nisu ih opremili, obučili znanjima i željom kako se postavljaju vrijednosti i ponašanja kojima se te vrijednosti brane, kako se gradi organizacijska kultura. Njima ljudi nisu na prvom mjestu, to je samo floskula za društvene mreže, to je bilo vidljivo i prije onima koji se razumiju u ljudske resursa, a sada je vidljivo svima uključujući i zaposlenike tih poduzeća – kako onima koji već dobili otkaz, tako i onima koji su ostali, a sigurni su da to poduzeće neće mariti za njih kad nova razina otkaza dođe na red. No, to je u redu! I oni su došli u to poduzeće samo radi jednog razloga – novca.
Hrvoje
28. 07. 2023. u 12:37 pm
Mislim da sve te priče o kulturi tvrtke su floskule. Jedino što tvrtka treba osigurat je plaća koja stoji u ugovoru. Mislim da treba odvajat privatno od poslovnog a s kulturom se pokušava ostaviti “mi smo obitelj” floskula. Iskreno ne nismo, dolazim na posao da zaradim plaću kako bi uživao s obitelji. Sve ostale benefite (PS, biljar, itd.) si mogu priuštit ako imam dobru plaću. Da se osvrnem i na otkaze. Ako si dobar radnik i stručnjak si u svom poslu čak i ako dobiješ otkaz brzo ćeš pronaći novi posao tako da ulaži u sebe i prati šta se događa u industriji a nemoj ovisiti o dobroj volji neke tvrtke hoće li ti dati otkaz ili ne. Daj ti njemu otkaz nakon 2-3 godine. 🙂