Iako se još i sam nalazi u klupama, Dominik Cvetkovski je sa svojih 19 godina došao i za nastavnički stol. Osnovnoškolce uči game development kroz dodatnu nastavu informatike.
Gameri u Hrvata, ujedinite se, radimo istraživanje! Želimo znati zašto vam se laptop pregrijava, u kojim igrama vam dropa FPS, na koliko vam je stavljen DPI i koliko ste dosad skinova kupili...
Interactive Software Federation of Europe uskoro će pustiti paneuropski projekt koji će objediniti neke od najjačih top igrača u industriji video igara i njihove prodajne rezultate na prostoru Europe, iz 41 države. Što se može očekivati od ove inicijative i da li zbilja možemo računati na transparentan i unificiran agregat podataka?
Igranje je uvijek bilo povezano s određenom razinom sreće, bilo da je u pitanju bacanje kockica ili izvlačenje karata. Takvi rezultati, koji ovise o statističkoj vjerojatnosti, znali su nas razljutiti i razveseliti, no malotko bi nakon partije neke igre izašao bijesan. Ipak, igrači koji očekuju rezultat na osnovu vještine, s razlogom su bijesni na sistem koji njihov trud spušta na razinu igre na sreću. Tu frustraciju osjećaju igrači pojedinih video igara danas, a na kraju, i cijela gaming zajednica koja je pred pohlepom, prvenstveno EA studija, došla do toga da podiže peticije za pravnu regulaciju. O čemu je riječ? O običnim, malim, nagradnim kutijama – koje zlata vrijede.
‘Ako igraš nasilne video igre i sam ćeš postati nasilan!’, reče meni starija gospođa prolazeći pored legendarne igraonice ‘Dača’ koja je tih devedesetih okupljala klince iz kraja. Petnaest godina kasnije i još uvek nisam ubio čoveka, ali čini mi se da se ponovo vrtimo oko onog poznatog pitanja – da li video igre izazivaju nasilje? Pa hajde da demistifikujemo par stvari.
Ja sam Ana. Imam 28 godina. Primarno sam glazbenica, završila sam operno pjevanje. Volim putovanja, znanstvenu fantastiku, knjige, šetnje po kiši i video igre.
Da. Video igre.
Svi oni koji gamere još uvijek zamišljaju kao društveno neprilagođene pubertetlije koji dane provode u zamračenim sobama i daleko od bilo kakve nevirtualne stvarnosti, morat će se pomiriti s činjenicom da taj stereotip više ne stoji. Dok su tinejdžeri s XY kombinacijom kromosoma 17 posto populacije koja igra igre, 36 posto te ujedno i najveću demografsku skupinu čine punoljetne žene. Ta da da dam.
Velik broj nas svoje stare konzole još brižno čuva, no uz sav oprez i ljubav znamo da će jednom doći dan kada se više neće upaliti, kada kabeli gube kontakt, a ni najenergičnije puhanje u kazete neće pomoći da se igra pokrene. Plastika i spojevi polako popuštaju, nešto u kućištima zvekeće kad ne bi trebalo, a sve su i veće šanse da analogne sustave nećemo više moći prikopčati na svoje nove televizore. Kako iskustvo igranja na NES-u ne bi nestalo sa zadnjim trzajima starih konzola, Christopher Taber iz Analogue Interactive odlučio je uklopiti sve komponente dobro poznate i voljene konzole u modernizirano i nepoderivo aluminijsko kućište (za samo 500 dolara).
Na aprilskom, 20. po redu DaFED-u, u punoj sali Rektorata Univerziteta u Novom Sadu, glavna tema razgovora bio je Game Development. Svoja iskustva i savete sa publikom su podelili Nenad Pavlov, pasionirani front-end developer i Helena Dekanj, operativni producent.
Nakon što smo u Zagrebu bezuspješno pokušali uhvatiti Verneov robotaksi putem Uberove aplikacije, zvijezde su se posložile i mi smo dobili poziv koji se ne odbija.
Dok neke tvrtke nastavljaju i zapošljavati i ulagati u AI, druge su odabrale samo potonje. Kako različite tvrtke pristupaju promjenama na tržištu, doznali smo na Automation Summitu.
Gamepires, koji stoji iza igre SCUM, smanjuje broj zaposlenih zbog zahtjevnih tržišnih uvjeta. Objava dolazi nekoliko mjeseci nakon što je studio preuzeo britanski Splash Damage.
