Ana Lice
29. 04. 2015.
Ja sam Ana. Imam 28 godina. Primarno sam glazbenica, završila sam operno pjevanje. Volim putovanja, znanstvenu fantastiku, knjige, šetnje po kiši i video igre. Da. Video igre.
Prije nekoliko godina počela sam se rekreativno baviti i game dizajnom. Sad, osim sto sam žena koja igra video igre – dobila sam i perspektivu osobe koja ih stvara.
Tu sam počela primjećivati da se game industrija mijenja. Duboko, sveobuhvatno i temeljito. Riječ “gamer” počela je obuhvaćati šarolikiju ekipu. Statistika je iz godine u godinu dovikivala sve bizarnije podatke. A time su i reakcije unutar same industrije igara, kao i među gamerima, bile sve zanimljivije.
Tko se smije zvati ‘gamerom’?
Nedavno je izašao članak u kojem sam komentirala određene statistike o broju žena gamerica. Iznijete su brojke u kojima danas većinu gamera čine punoljetne žene. Isto tako, komentiralo se kako u isto vrijeme žene čine tek mali dio industrije koja te igre stvara.
Neki su se hardcore gameri našli gotovo uvrijeđenima sto ih se trpa u isti statistički koš s nekim drugim tipovima igrača. Generalno mišljenje koje prevladava jest da te brojke nemaju veze sa stvarnom slikom jer, u ovom slučaju, uključuju prevelik broj žena igračica inferiornijih igara kao što su Farmville ili Candy Crush Saga. Navodno je blasfemično uspoređivati njih, hardcore gamere koji igraju igre od samih začetaka ere video igara sa igračima koji su čari istih otkrili nešto kasnije i u nešto opuštenijem izdanju. Još ako su ti igrači žene… jao. Smak svijeta.
Dragi gameri, žao mi je sto vam to ja moram reći, no vaše mišljenje o tome tko upada u tu statistiku i zašto, iako to mišljenje duboko poštujem, doista nije bitno. Definicija “gamera” je jasna: gamer je svaka osoba koja igra neku (bilo koju) video igru. I doista ne mora biti priznata sa strane drugih gamera (čak i hardcore gamera koji ponekad misle da imaju pravu na ekskluzivno korištenje tog imena zato što su igrali video igre od stoljeća sedmog).
Brojke ne lažu
Ono što jest bitno su brojke. A brojke su znakovite. Na području Kanade i SAD-a, području na kojem game industrija najviše zarađuje (zarađuje više od filmske industrije!), statistika govori o jednoj sasvim novoj slici prosječnog gamera. To nije stereotipni prištavi dječačić na pragu muževnosti. Nije više ni muškog spola. Svake godine brojke sve više ukazuju na – wait for it – punoljetne žene! Wow!
Pa hajdmo malo raščlaniti statistiku (izvori: PC Gamer, Gamer Headlines 1 i 2, Superdata)…
Što se tiče PC naslova, većinu igrača čine žene, točnije 50,2%. Da, to je kroz presjek svih žanrova koji uključuju društvene igre (Facebook, Kongregate). No, idemo dalje. RPG naslovi – 53,6% igrača su žene. U FPS i MMO žanrovima smo malo slabije zastupljene, “samo” 34%. Konzole. Žene sačinjavaju 48% igrača konzola.
Žao mi je, ali ovo nisu zanemarive brojke. Ovo NISU (!!!) Farmville i Candy Crash Saga brojke. Iako je trend rasta broja žena igračica u korelaciji s rastom popularnosti društvenih igara na Facebooku i mobilnim uređajima, vidi se trend u kojem velik dio žena gamerica migrira s casual igara u mid-core i hardcore igre. Te brojke možda još uvijek nisu zaživjele u malenoj nam Hrvatskoj, ali doći će i ovdje.
Nezaustavljivi trendovi u game industriji
No ono što je najbitnije jest trend rasta ovih brojki. Prije tri godine ta je brojka bila puno manja. Svake godine se sve više žena osjeća dobrodošlijima u nečemu što se dosad u društvu shvaćalo kao muški interes.
Ove brojke su bitne jer pokazuju trend. Jer pokazuju smjer. Jer pokazuju osjetnu promjenu u industriji. Jer industrija nije ista kao i prije. Nema natrag!
Te žene su možda počele sa Farmvilleom, ali tko zna gdje će završiti! Game industrija bila bi vrlo neozbiljna kad bi te trendove zanemarila. Ove podatke treba sagledati, analizirati, inkorporirati u dizajn i na kraju monetizirati. Prošlo je vrijeme u kojem su game developeri dizajnirali igre za tipove igrača kakvi su oni sami. Osobito ako žele da ta igra bude uspješna.
Bit će sve više game dizajnerica (već sad su izuzetno tražene). Njihova gamerska empatija je bitna kako bi se shvatili mentalitet, navike, želje i preferencije žena igrača. Zašto? Žene naprosto ne pristupaju igrama na isti način kao i muškarci. Da, postoje one koje će vas razbiti u Team Fortressu bolje nego neko muško. No, žene su generalno motivacijski na drugačijem mjestu od prosječnog muškarca gamera. Tijelom im jednostavno ne kola ista količina testosterona kao muškarcu. U MMO-ovima žene možda imaju tendenciju okupljati snažnije zajednice oko sebe. U konzolskim igrama nezanemariv broj žena možda voli zaigrati uz svoje partnere, na više ili manje zahtjevnim strateškim pozicijama u teamu.
Ajmo, gamerice!
Na kraju dana… Zanimljivo je gledati kako se hardcore gameri uzvrpolje svaki put kad se ova statistika spomene. Bude to i simpatično, dok god ne ode u seksizam. No, manje je duhovito kad game industrija kao takva ne reagira. Game dizajnerica, producentica, kreativnih direktorica još uvijek ima premalo i fali ženske perspektive, osobito kod nas. U Hrvatskoj trenutno imamo procvat mladih indie timova koji su prepuni muškaraca. Voljela bih vidjeti više gamerica koje se uključuju i u stvaranje igara. A do tad prognoziram još veći statistički boom žena gamerica. Još ako se dogodi i fazni pomak u mentalnom sklopu nekih gamera i game developera – ma milina.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
ante
29. 04. 2015. u 1:49 pm
O čemu ti pričaš? Amerika, Kanada… Ovo je Hrvatska, a realno stanje u hrvatskoj je ovakvo: http://www.hcl.hr/vijesti-ekskluzivno-otkrivamo-prve-rezultate-istrazivanja-gamera-u-hrvatskoj-12187-25.html
Ako se pozivaš na Ameriku i Kanadu, zašto se ne pozivaš na Japan ili Autraliju? Kakvo je tamo stanje? Mislim da je nama bitna Europa, čiji smo dio, i Hrvatska. Tako se možemo onda pozivati i na gospodarstvo Amerike i Kanade i slične stvari. Ne kužim bit ovoga članka niti uopće koliko si ti to zbilja bitna za industriju video-igara?
Marina
29. 04. 2015. u 2:11 pm
@ante, oprosti, ali pozivaš se na anketu koju je ispunjavala ekipa koja posjećuje gamerske portale. Ekipa (muška ili ženska) koja igra igrice (ove ili one) ne ide nužno na takve portale, pa se ne bi složila da su podaci relevantniji od ovih koje Ana spominje.
ante
29. 04. 2015. u 2:30 pm
U svakom slučaju želim reći da članak nema apsolutno nikakvoga smisla. Razloga je više. Ne možeš se pozivati na istraživanje isključivo iz Amerike, uzima za relevantnu statistiku američkih gaming portala… Ne možeš mišati kruške i jabuke, niti stavljati američku gameing scenu sa hrvatskoma kao što ne možeš uspoređivati hrvatsko gospodarsvo sa primjerice Japanskim. Da bi članak imao smisla trebalo bi uzimati relevante podatke hrvatskih portala i hrvatska istraživanja (prije 10 ili 5 godina i danas), a tek onda to uspoređivati sa stranim, i u ovom slučaju puno naprednijim, svjetskim gospodarstvima. Isto tako autorica nigdje u članku nije niti malo otkrila koliko je to ona bitna za industriju igara na razini hrvatske, a koliko na razini amerike, pošto iznosti podatke iz amerike.
Pozdrav!
jaomajko
29. 04. 2015. u 1:56 pm
a glupog clanka, reference ne idu dalje od 2 gamerska portala i jednog clanka baziranog na mišljenju autorice, da su se ti podaci iti malo istraživali vidili bi drugaciju pricu, jer ko radi prava istraživanja nego PC Gamer i GamerHeadlines…clap clap.Naime, ženskih gamera ima samo više u igrama sa socialnih mreža i u godinama 45+,
Sve u svemu clanak nema nikakvog smisla, a pogotovo kad se na kraju spominje “sexizam” jer ljudi žele ispravit krive podatke kao u clancima poput ovog.
Imam 30 godina i igram igre cili zivot, imam prijateljice gamerice iz cijelog svijeta i u svojim guildovima/clanovima/armijama i smiješno je vidit kako se mi gameri “uzvrpoljimo kad se TA STATISTIKA spomene”…bez obzira sta je izvucena iz necije guzice.
http://www.gamezone.com/originals/looking-deeper-than-the-48-of-gamers-are-women-stat
http://psychology.wichita.edu/surl/usabilitynews/141/videogames.asp
http://venturebeat.com/2013/09/19/gender-inequality/
PCcajkuše
29. 04. 2015. u 3:05 pm
50% žena u Hrvatskoj se igra na PC-u? , zanimljivo da sam u svojih 30 godina naletio na svega 3 koje su upoznate sa tom tematikom, naspram svih nebrojeno puno veći broj muških koje sam susreo… gdje je tih 50% ?
Koja bs statistika… kaj tih 30%, valjda se misli na Japan?
Josip
29. 04. 2015. u 4:42 pm
Isuse bože, toliko krivih stvari, ne znam ni gdje da počnem… probat ću se svega dotaknuti samo u kratkim crtama, zato što mi se stvarno ne isplati trošit previše vremena na ovaj, stotinu puta viđeni, generički, gameri-i-game-developeri-su-samo-muške-svinje-a-jadne-i-potlačene-žene-ne-mogu-tu-ništa-iako-je-većina-gamera-žene članak.
Preskočiti ću činjenicu da su ti izvori iznimno uzkopodručni i ograničeni, to su drugi ljudi objasnili (hvala @ante i @jaomajko)
Drago mi je što ti je zanimljivo gledati reakcije gamera čija se kultura pokušava razvodniti maksimalno ovakvim člancima. Iz tvog i sličnih članaka se da zaključiti da je bilo tko tko je samo držao smartphone u rukama gamer.
Prvo, navodiš da “žene čine tek mali dio industrije koja te igre stvara.”. To je istina, nema sumnje. Pravo pitanje, koje izgleda nikom ne pada napamet je ZAŠTO je to tako? Da li je u godinama do sada 99% žena koje su donijele portfolio ili izrazile želju da se zaposle u studiju gonjeno bičem sa ulaza? Da li su zaštitari imali naredbe da pendrekom mlate svaku ženu koja se približi gamedev studiju bez da ima grudi manje od Christine Hendricks? Da li su developer vjerovali da žene šire kugu?
Ne, u pitanju nije niti jedna od tih stvari. Problem je bio u nedostatku interesa. “Gamer” je termin koji još I danas ljude asocira na geeky tinejđere priljepljene za ekrane, a kamo li prije par godina. Žene same nisu htjele imati posla s tim. Kako to da se ne pritaš zašto ima manje muških babica ili učitelja ili teta u vrtiću? Zato što nema interesa od tog spola za taj posao!!!
Sada te molim da probaš shvatiti da tvoj članak (i slični tome+ ta dva iztraživanja koja si navela) izjednačuju u potpunosti i apsolutno svemu (osim naravno SPOLU – nedo bog da svijet ne zna da si ti ŽENA koja igra igre. No o spolovima malo kasnije u tekstu.).
Dakle, vama svima je jednaki “gamer” netko tko provede po 10 sati ispred monitora/TV-a i neka tamo gospođa od 40+ godina što izvuče mobitel iz džepa i odigra 10-15 minuta candy crush-a? Ili kad dođe doma sa posla pa pol sata baulja po farmville-u (jel to već hardcore gamer po tvom kriteriju??) Tu nije poanta tko je igrao šta još od doba isusa krista, nego o stavu prema tome. Kako očekuješ da se gameri ne osjećaju uvrijeđenima?
Eto, zamisli kako bi bilo da sad neko skine Blender, pogleda 2-3 tutoriala na netu I proglasi se animatorom I onda ga uklapaju u povezane statistike.
Ili recimo neki primjer koji bi tebi bio bliži. Recimo da ja napravim 2-3 teksta slične (tj, manje) dužine od ovog, o stvarima povezanim za gaming, stavim ih na neke žnj forume I prozovem se relevantnim novinarom I zahtjevam da me se uključi u statistike u vezi novinarstva- ne bi imalo previše smisla, zar ne?
Nadalje, propovjedaš kako si ti veliki “gamer” i onda odmah ispod slike se distanciraš od nas, “radikalno konzervativnih” gamera. I kako možeš nečije mišljenje duboko poštovati, a da opet smatraš da mišljenje te osobe (skupine) “doista nije bitno”.
BROJKE NE LAŽU. Istina, poprilično su egzaktne. Ono što može, ne lagati, nego “prilagoditi” istinu su mediji koji te brojke selektivno čitaju I pišu gluposti uz njih. Samo ću napomenuti kako mi je ODLIČNO kako si rekla:” Što se tiče PC naslova, većinu igrača čine žene, točnije 50,2%.” Onda si u ODMAH SLIJEDEĆOJ rečenici rekla da u to spadaju I igre sa fejsa I sl. (Da, to je kroz presjek svih žanrova koji uključuju društvene igre (Facebook, Kongregate).). NO, IDEMO DALJE! Idemo ignorirati činjenice koje smo I sami napisali pošto nam ne odgovaraju!!! Ionako su nebitne!!!
Ajde, da ne ulazim previše I netočnost I slobodi interpretacije tih statistika bijednih samo da par riječi kažem. KOJI RPG naslovi? Na kojoj platformi? Da li se radi o jednom Dragon Age-u ili Mass Effect-u? Skyrim-u možda? Ili je riječ o Castle crash-u, Epic Battle Fantasy serijalu? Da li se tu radi o igrama koje se mogu završiti za pola sata ili 2 sata max ili je rieč o epskim svjetovima i avanturama sa po nekoliko desetaka sati gameplay-a?
Nego, natrag na ovu tragi-koediju od članka. Početak slijedećeg paragrafa, tj. Druga rečenica:“ Ovo NISU (!!!) Farmville i Candy Crash Saga brojke.” Iako smo doslovno 3 reda iznad toga utvrdili da to baš I JESU(!!!!!!!!!)Farmville i Candy Crush Saga brojke. Onda dolazi slika CCS uz koju je navedeno:“ Ponovimo: Ovo nisu Farmville i Candy Crash Saga brojke.”. Opet. LOL.
Trendovi,o kojima pričaš, ne podrazumjevaju samo i isključivo rast ženskog dijela gamera, nego i općeniti porast mobilnog gaminga. Al dobro, to ti je očito nebitna informacija.
Kažeš da game industrija nije ozbiljna o ženama gamericama?? Na koji način molim te? Da li ti tvrdiš da su žene pre glupe/pre nesposobne da pohvataju sve te „muške“ mehanike? Ili tvrdiš da nema dovoljno zgodnih muških likova u kojima bi žene uživale? Evo, odmah ću ti dokazati suprotno, da ima ponešto muškog mesa punjenog testosteronom za svaku damu.
Nathan Drake (Uncharted serijal): http://static.comicvine.com/uploads/original/11111/111116655/3645059-original.jpg
Kratos (God Of War serijal): http://static.giantbomb.com/uploads/scale_small/3/34651/2497139-kratos.png
Joel (TLOU): http://img3.wikia.nocookie.net/__cb20130915132528/villains/images/0/0b/The-last-of-us_joel_bio-2-.jpg
Adam Pearce (Watch Dogs): http://img3.wikia.nocookie.net/__cb20140509161955/watchdogscombined/images/e/ed/Watch_Dogs_Aiden_Pearce_Profile.jpg
Adam Jensen (Deus Ex-HR): http://static.comicvine.com/uploads/original/7/70198/2086026-adam_jensen2.jpg
I lista samo ide dalje i dalje…
I kakav je to mentalitet da su žene neke special snowflakes? Zar kažeš da nisu sposobne igrati po pravilima koja su do sad postavljena? „Žene naprosto ne pristupaju igrama na isti način kao i muškarci….. no, žene su generalno motivacijski na drugačijem mjestu od prosječnog muškarca gamera….. Tijelom im jednostavno ne kola ista količina testosterona kao muškarcu.“ Kakve su to gluposti, molim te? Kakve veze ima testosteron sa biločim? Ako kažeš da žene imaju drugačije preference u igrama-hvala bogu postoji dovoljno igara da ima nešto za svakoga. Ne moraju se sad FPS-ovi i RPG-ovi prilagođavati ljudima koji bi to igrali kao, recimo, Sims serijal. Moraju li reklame za novu pikovu šunku sadržavati brokulu preko 90% ekrana da ne bi uvrijedili vegetarijance?
Na kraju dana… Zanimljivo je koliko „novinarki“ iz guzice izvuče ovakve seksističke članke i poušava prikazati neki demonski šovinizam u gaming industriji. Bude to i simpatično, dok god ljudi ne počnu vjerovati u te gluposti.
Nije da fali žena u gaming industriji, fali sposobnih i kreativnih LJUDI. Muških ili ženskih, nije bitno. A žena u hratskim indie timovima ćemo imat kad one pokažu interesa za to.
A do tad prognoziram još veći broj ovakvih blesavih članaka. Još ako se dogodi i fazni pomak u mentalnom sklopu nekih novinara i počnu pisat objektivniju istinu- ma milina.
Lucijan Blagonic
29. 04. 2015. u 6:43 pm
“Ili tvrdiš da nema dovoljno zgodnih muških likova u kojima bi žene uživale?” — Ovaj komentar… LOL, upravo si sumirao cijeli point (ali ne u svoju korist). Jel ti igraš te navedene igre iz razloga jer uživaš u muškim likovima (I don’t judge) ili jer se želiš/možeš poistovjetiti s njima? Ajde da si kao argument uzeo Tomb Raider, ali ovo… smiješno. Ostatak komentara podjednako promašen.
Žalosno je u cijeloj priči, da ljudi koji napadaju to rade anonimno i/ili koristeći pseudonim.
Josip
29. 04. 2015. u 7:51 pm
Taj komentar se odnosi na :”Game industrija bila bi vrlo neozbiljna kad bi te trendove zanemarila. Ove podatke treba sagledati, analizirati, inkorporirati u dizajn i na kraju monetizirati. Prošlo je vrijeme u kojem su game developeri dizajnirali igre za tipove igrača kakvi su oni sami. Osobito ako žele da ta igra bude uspješna.” gdje je autorica implicirala da dosadašnje igre nikako nisu privlačije žene svojim dizajnom. Tomb Raider je igra za ženskim protagonistom i time ne spada u moj prvobitni argument. Eto, ako je u pitanju poistovjećivanje sa likom, onda da, ima više muških protagonista. Stvar je u tome što je gamedevelopment isto biznis, kao i bilošta drugo. Imaš određeni proizvod za ciljanu publiku. Ti taj proizvod želiš da što više ljudi kupi, dakle prilagoditi ćeš izgled/funkciju/marketing da pogoduje što više ljudi iz ciljane skupine. S razlogom ne vidiš npr body-buildere ili aute na kutiji od tampona.
Molim te mi objasni kako sam uspio išta sumirati u toj rečenici??
Igram te igre zato što su zabavne. Potpuno jednako se mogu poistovjetiti sa Larom Croft ili Soapom iz CoD-a ili mojim likom iz Dragon age-a ili Chell iz Portal-a. Jedino kaj imam zajedničko sa nekim likovima je što smo istog spola i tu više-manje sličnosti prestaju.
Ajde, molim te se potrudi i reci mi što sam to promašio.
A anonimnost je samo jedna od prednosti interneta. Što bih postigao time da dam ljudima svoje ime ovdije? Mogućnost da doleti neki nekulturni kreten i fizički napadne mene i moju obitelj? Vandalizira mi kuću i auto?
Ne, otkrivanje mog identiteta ovdije nebi služilo ničemu, osim da sebe ugrozim. Misliš li da bi moje riječi imale veči učinak na gđicu Lice ili tebe ili bilokog drugog ako znate moje puno ime i imate moju sliku?
Kristina Đurek
01. 05. 2015. u 6:52 pm
Evo, kao žena i gamer u potpunosti podržavam i potpisujem tvoj komentar na ovo smeće od članka, ovo je infantilna, iracionalna sramota od članka od osobe koja zapravo ne zna ni što je gaming ni tko je gamer, niti je upoznata sa statistikama, niti sa igrama, a kamoli da je u dodiru sa gamerima i gaming communityima. Ovo je čisto nekakvo ispoljavanje kompleksa žrve od strane autorice.
Luna
29. 04. 2015. u 8:32 pm
Žena sam. Gamerica. I nije mi jasno koja bi točno trebala biti poata ovog članka.
Gejmam na svemu po redu vjerojatno dulje no što znam pisati, te trenutno radim concept art za 2D platformer shooter koji bi trebao biti u beti kroz pola godine.
I ne, osoba (bilo kojeg spola) koja iz dosade upali Candy Crush Sagu i onda klikće po njoj dok ne nađe nešto zanimljivije, nije gamer. Da objasnim, gamer za mene znači- entuzijast/kinja za igre. Netko tko se za njih interesira, tko prati koje igre izlaze i tako dalje. Usporedimo to s pojmom filmofil. Osoba koja pogleda film vikendom navečer jer nema pametnijeg posla nije filmovil, isto kao što tajnica koja pola dana igra nekad Solitare, danas Farmville, nije gamer. Radi se o razlici između gubljenja vremena i investiranja vremena koja je presudna.
S time rečenim, jest istina da ima puno cura koje vole RPG žanr. Primjetila sam da žene (zapravo, prvenstveno djevojke, no dobro) imaju općenito afinitet prema trash fantasy pričama, a dobar dio MMORPG-a se uklapa u taj opis. S vilenjacima i ostalim. No opet, ako riječju “gamer” obilježimo enzuzijasta/kinju za igre, koliko se takvom može nazvati osoba koja igra samo jedan žanr i ne zanima ju ništa drugo? Ili pak još uže, samo jednu igru? (Bok WoW ekipa)
U to odakle su statistike u članku i koliko su one (ne)relavantne za naše podneblje neću uopće ulaziti, gospoda prije mene već su o tome pričala.
Nadalje, što se tiče žena u gaming industriji. Ima ih, i neke rade super igre, no da, malo ih je. Pitam se zašto? Možda zato što je osnova izrade igara ipak programiranje, a malo žena se bavi programiranjem (što je društveni probelm za sebe) pa tako nikad ni ne dođu do izrade igara. I ne, srednjovječne žene koje igraju Farmville na fejsu sigurno ne dođu do toga. Od onih pak žena koje se i odluče baviti time, većina završi u artu/concept artu (mene uključujući, prelijena sam da se ozbiljno bavim kodiranjem) i onda postanu prvenstveno ne dizajnerice igara- već umjetnice, a pritom nekad rade i za igre.
U zaključku, gaming industrija nije sekstistička, kao ni gaming zajednica (ne, to kaj će vas mangup od 13 godina u MMO igri pitat sliku cica nije validan argument) već su jedne on najtolerantnijih zajednica uopće. Gamerima nije bitno tko je igru napravio, bitno je da je ona zanimljiva. A da bi više žena bilo u gaming industriji, prvo bi trebalo više žena zainteresirati za IT… Što je, kao što sam rekla, problem za sebe.
P.S. Voljela bi čuti kako je to točno autorica članka bitna za industriju igara, te koji su njeni projekti, bilo početi i li završeni, tako da se mogu grohotom nasmijati ako je u pitanju nekakav Depression Quest.
Dino Budimilic
30. 04. 2015. u 7:58 am
potpisujem 🙂
Dino Budimilic
30. 04. 2015. u 7:59 am
[da ubacim svoj komentar s FBa]
Cini mi se kao clanak osobe koju su tlacili trollovi dok je igrala CoD pa im je odlucila uzvratiti udarac s “I ja sam važna za ovu industriju”… Trollanjem protiv trollova! 🙂
“Tko se smije zvati ‘gamerom’?” – ocito samo zene sudeci po ovom clanku. Pa nije da zene nisu dobrodosle u ovu industriju, ne kuzim problem. Da, malo zena je zanimalo gejmanje i sve vise ih zanima, super za njih… cemu panika… nije da itko ikome brani da bude gamer… a dok se ne uspostavi tocna definicija tko je gamer nema smisla ni raspravljati… gamer je onaj tko se tako osjeca… vjerojatno se da izmisliti nekakva formula s vremenom provedenim u igrama, brojem kupljenih igara, uopce posjedovanjem Steam account-a… no stvarno, zar je uopce bitno?
Meni je zao ljudi koji igraju Candy Crush i Farmville bez obzira na njihov spol jer to nisu igre, to su zamke za ljudske mozgove i cuclanje novaca skriveni u paketu koji izgleda kao igra.
“Prošlo je vrijeme u kojem su game developeri dizajnirali igre za tipove igrača kakvi su oni sami.” – Indie game scena je jaca nego ikad. Da, te igre cesto ne zaradjuju niti priblizno kao Candy Crush ili Clash of Clans, ali te igre us IGRE. Imaju pocetak i kraj i jako veliku i rastucu publiku koja im uredno daje pare za njihov posao. Usudio bih se reci da je barem 90% igara koje posjedujem iz studija koji rade igre iskljucivo za igrace kao sto su oni sami. No nije vazno, ja sam muskarac pa valjda vise nisam gamer i mozda nemam pravo glasa.
OMG, ne mogu vjerovati da ova rasprava postoji 🙂 Ajmo se svadjati oko nepostojeceg problema i trollati jedi druge.
Nebojša Grbačić
30. 04. 2015. u 8:30 am
Ljudi, ovi komentari vam fakat ne idu u korist. Samo ojačavate predrasudu o gejmerima kao vrsti koja se boji žena. Jednako u igri kao i van nje. Ana, bitna si, važna si, nastavi sve što radiš! 😉
Matija
02. 05. 2015. u 10:17 am
Ovi komentari pokazuju da neki ljudi barataju argumentima za razliku od autorice.
Ako im sposobnost argumentirane rasprave ne ide u korist, onda ti imaš problem, a ne oni. Usput, primjeti da su među njima i žene…
Lucija Pilić
30. 04. 2015. u 9:46 am
Mnogi komentatori se pitaju: “Koja je poanta ovog članka?”
Izdvojila bih par poanti:
“Te žene su možda počele sa Farmvilleom, ali tko zna gdje će završiti! Game industrija bila bi vrlo neozbiljna kad bi te trendove zanemarila.”
Cilj članka je osvijestiti developere da postoji veliko, još neistraženo tržište gamera/ica zainteresirano za gaming proizvode koje bi im moglo donijeti veliki profit, a kolegama gamerima/ica ukazati na sve veći broj ljudi koji možda do jučer nisu primili kontroler u ruke, ali zbog Candy Crush Sage i sličnih adiktivnih aplikacija bi sutra mogli napraviti raid u WoW – u. Samo zato što im je netko gaming predstavio na nov i uzbudljiv način.
“Bit će sve više game dizajnerica (već sad su izuzetno tražene). Njihova gamerska empatija je bitna kako bi se shvatili mentalitet, navike, želje i preferencije žena igrača. Zašto? Žene naprosto ne pristupaju igrama na isti način kao i muškarci.”
Nadalje, cilj je potaknuti žene (developerice ili ne, gamerice ili ne) da se uključe u industriju zbog vrlo konkretnog razloga – njihov pristup, perspektiva i “out of the box” razmišljanje se napokon počelo cijeniti. Još ne na razini da uvjeri tipičnog producenta nekog AAA naslova da sad počne štancati mirnodopske avanture iz prvog lica s ženskim likom u glavnoj ulozi, ali dovoljno da kao mobile i indie možeš uspjeti na temelju slušanja i udovoljavanja toj publici.
Pogledajte (i učite) kako to rješava jedan od najgenijalnijih umova u gamingu: https://www.youtube.com/watch?v=6GMybmWHzfU
U članku se ne slažem sa statistikom jer ima toliko različitih pristupa, kriterija, uzoraka da je teško, bez dublje analize, odrediti koju treba shvatiti ozbiljno, a koju ne. A analizirajući ESA – ine rezultate prije nekoliko godina uvidjela sam da nisu dovoljno reprezentativni za domaće, a ni svjetsko tržište (kad uključimo Europu i Aziju sve to poprilično drugačije izgleda).
I ne slažem se ovom izjavom:
“Još ako se dogodi i fazni pomak u mentalnom sklopu nekih gamera i game developera – ma milina.”
Zajednica gamera i game developera je IMHO jedna od najinkluzivnijih zajednica općenito (morate ovdje uzeti u obzir da mislim na IRL ljude, i da nikad nisam sudjelovala u COD multiplayer seansi :P). Game developeri više od svega žele raditi drugačije, originalne igre, s neobičnim i vrckastim likovima. A velika masa gamera ne želi svake godine igrati samo COD, FIFA – u i Madden (koje se, isto kao Candy Crush Sage mogu promatrati kao igre – servisi)… Mnogi današnji “hardcore” gameri odrasli su na avanturama ženskastog Guybrusha Threepwooda, koji igra ulogu glavnog lika u svakom Monkey Islandu jer je, eto, dovoljno šeprtljav da svoju sposobniju i bolju polovicu Elaine uvijek uvali u gadnu nevolju iz koje je naknadno mora izvlačiti. Ili na Gabriel Knightu kojeg je osmislila i napisala ženska dizajnerica. U čemu je onda problem?
Problem je u game producentima/icama, koji će na temelju istraživanja (opet, statistike na temelju specifično biranih uzoraka, kriterija, itd.) odabrati koja igra/žanr/dizajn lika/okoliš će u produkciju, a koja će u koš za smeće. Danas je vrlo skupo napraviti novi IP. Da netko želi napraviti novu heroinu poput Lare Croft treba uložiti 3 godine planiranja, rada s timom od po 500 ljudi, desetke milijuna dolara u marketing… Za nešto što mu se možda neće (kratkoročno) isplatiti. A zna da će mu se nastavak određene uspješnice isplatiti. Zna da će se akcijska avantura s muškim likom u glavnoj ulozi isplatiti više nego neka nenasilna avantura sa ženskim likom. Zato jer gledaju samo glupe brojke i ne žele riskirati. Uostalom, većina producenata i nisu gameri. A po meni je gamer svatko tko uloži značajnu količinu vremena u taj hobi (recimo, prosječno jedan sat dnevno), pa bio to COD, CCS ili neki treći, story driven naslov.
@Luna
Ne znam zašto imaš dojam da samo programerke mogu biti dizajnerice igara. Dizajner igara nije programer, nego osoba koja smišlja pravila i interakcije u igri, a za to ti je potrebno jednako formalno obrazovanje kao i za smišljanje igara za djecu u vrtiću ili pravila za društvenu igru na ploči. Programer može biti užasan u tome, a briljantni dizajner ne treba znati ni liniju koda da napravi odličnu igru. Uostalom, današnji enginei ti omogućuju da bez ikakvog kodiranja napraviš vlastitu igru bez prčkanja s kodom. Sad, da, ako si indie developer uglavnom moraš nositi više šešira (programiranje, art, dizajn, zvuk…) I ne slažem se s tobom kad kažeš da ovakvi incidenti u WoW zajednici nisu seksistički i štetni percepciji gaming zajednice općenito. To što ih Blizzard (za razliku od drugih proizvođača/developera) ne želi moderirati, to je njihov problem. Meni bi smetalo da moram trpiti takve komentare i držala bi se podalje od takvih zajednica koje kao da su zapele u 19. stoljeću.
Antonela
30. 04. 2015. u 9:54 am
I ja sam žena i gejmerica! :’)
Na stranu to što mi je drago da se sve više ljudi (pa i podskup: žene) uključuje u game design, smatram da članak ima više ozbiljnih mana.
Uopće nije stvar u tome tko se sve “smije” zvati gamerom – kao što je netko gore već napisao, ne bi se nazvala animatorom nakon 3 tutoriala u Blenderu, ne? I sama nastojim izbrusiti svoj crtački skill na dovoljno veliku razinu da mogu ući u industriju i ne pada mi na pamet, na ovoj razini na kojoj trenutačno jesam, nazivati se profesionalcem. No, to ne znači da mi je industrija zatvorena niti da ću na toj razini ostati. 🙂
Slučajno sam, eto, s humanističkog fakulteta, gdje se čovjeku na neke stvari ipak skrene pozornost. Za svako istraživanje, jedna od stvari koje je *apsolutno* nužno PRECIZNO definirati jest POJAM/FENOMEN koji se istražuje, pa ni famozni “gamer” od toga ne može pobjeći.
Iako se s time ne slažem, možemo “za silu” nazvati uživatelje Farmvillea i inih vaginalija “gamerima”, no, opet, ne može se tvrditi da među njima postoje isti uzorci ponašanja kao što postoje među onima koje bismo nazvali “hardcore” gamerima u bilo kojem smislu.
Podijelimo gamere imaginarno u dvije skupine, Farmere/ice i Hardcore Likove/Trebe, iako je to gadna generalizacija, no okej je za potrebe ilustracije problema.
Moja je pretpostavka da je među “hardcore” gamerima prisutna veća uključenost u gaming zajednicu, općenito veći osjećaj povezanosti sa skupinom, veća je mogućnost da su uključeni u neki klan u nekoj igri te vjerojatno provode više vremena igrajući nego što to provodi naš Farmer. 😀 To, naravno, ne znači da je naš Farmer manje vrijedna osoba ili štogod. Samo znači da ima drukčije načine ponašanja, bez da se tome pridodaje ikakvo vrednovanje ponašanja.
E sad, zašto je to relevantno, zapita se čo’ek?
Zato što se Farmer i Hardcore Lik/Treba kao tip igrača razlikuju u načinu konzumacije proizvoda. Isto kao kak veganu nećeš ić gurat pod nos sir i meso, niti gej liku Erotike ili lezbijki Playgirl, nećeš ni Farmeru/ici, š’a ja znam, Heroes of Might and Magic. Isto tako, Hardcore Liku/Trebi neš gurat pod nos Farmer tip igara.
Ako smo ustvrdili da različite tipove gamera ne zanimaju isti tipovi igara, to znači da podatke o udjelu žena u gaming zajednici treba ponovno promisliti. Ako je većina tih žena u farmerskom dijelu…žao mi je, ali to onda nije toliko relevantno za druge tipove igrača. Dodatno je tu problematično to što se u startu ženskom i muškom rodu/spolu pripisuje skolonost određenim tipovima igara, mislim da takva podjela po spolu/rodu uopće nije dobra zato što takvo (upitno točno) tumačenje statistika može VIŠE preplašiti nekoga tko tek ulazi u svijet igara, nego li to što će mu možda neki klinjo ili klinkica ingame reć da se ode igrat u pješčanik za suprotni spol.
To je samo jedan problem s ovim člankom.
Predlažem čitanje sljedećih linkova:
http://www.criticalthinking.org/ctmodel/logic-model1.htm#
http://marul.ffst.hr/dokumenti/izdavastvo/predavanja/szsi/knjiga.pdf
Drugi, meni osobno velik, trn u oku, je taj što mi se čini da članak naginje tome da se oslanja na “victim feminism” tradiciju. Konkretno, moje je mišljenje da ne želim da se od mene, kao odrasle žene, pravi ikakva žrtva, niti da mi neka osoba, BILO KOJEG SPOLA, govori što ja mogu, a što ja ne mogu, ili pak što bih ja trebala. No, to se može povezati i sa mojom gadnom osobnošću. :~)
Treći problem kojeg bih željela istaknuti je užasna, odvratna, seksistička narav ovoga članka.
“Bit će sve više game dizajnerica (već sad su izuzetno tražene). Njihova gamerska empatija je bitna kako bi se shvatili mentalitet, navike, želje i preferencije žena igrača. Zašto? Žene naprosto ne pristupaju igrama na isti način kao i muškarci.”
Hajmo porazmisliti o ovoj rečenici. “Gamerska empatija”. Što bi točno trebalo značiti “ženska gamerska empatija”? Muškarci nemaju empatije? Ne tako davno ženama se pokušavalo oduzeti pravo na govor time što im se pridjevala osobina empatije, ali ne i racionalnosti. Kakav je to “ženski” mentalitet? Kakav je to, s druge strane, “muški mentalitet”? Da ne kažem da se riječ “žena” može jednostavno zamijeniti neutralnom riječju “čovjek” – svaki čovjek ima drukčije preferencije, navike, želje, razmišljanja. Konkretno, to znači da u npr. igrače Farmvillea može spadati i neki astrofizičar, i djed od 70 godina, i djevojčica od 7-8, itd. To što postoje KORELACIJE, ne znači da postoji i KAUZALITET. Ne znači da je jedna osobina, ili pripadnost jednoj skupini, nužno pokazatelj neke druge osobine. Što nas opet vraća na sociološku statistiku i zapravo, osnove logike.
Nadalje, voljela bih iznijeti zapažanje koje smatram dosta problematičnim na vlastitom studiju, a rubno je relevantno za temu.
Okvirno se na jednu od mojih studijskih grupa upisuje 100 ljudi godišnje. Većina studenata su žene, ne znam točan podatak, no rekla bih da je otprilike 60:40. Jedan od smjerova koje ta studijska grupa nudi jest istraživačka informatika te su se, po mojem saznanju, zasad odlučile samo dvije djevojke. Netko je već gore spomenuo da postoji problem nedostatka žena u IT-u, i rekla bih da je to ipak nešto bitnije od “show me ur tits” fenomena. Zašto samo dvije djevojke?
Za kraj, općenito među mladima, barem u RH, postoji trend upisivanja HUMANISTIČKIH (i sama sam za to “kriva”!) , umjesto STEM (science, technology, engineering,mathematics) studija. Zašto? To su svakako stvari koje valja uzeti u obzir prije promišljanja ove teme.
Nadam se da nikog nisam previše smorila zidom teksta – bilo bi bolje da idemo igrati (i stvarati) igre umjesto da se koljemo. 🙂
Lucija Pilić
30. 04. 2015. u 12:23 pm
Ma kakvi. Mene je tvoj komentar držao zaokupljenom od početka do kraja. 🙂
Nego, podijelila si “gamere” na farmere i hardcore publiku pa si rekla da istraživanje o gamerima, s obzirom na način njihove konzumacije igara, treba ponovno promisliti jer su “farmeri” ovakvi, a “hardcoreaši” onakvi tipovi igrači. No ako se radi sveobuhvatna studija, ne razumijem u čemu bi tu bio problem? Kažem, meni, a vjerojatno i drugima, pojam igrača je netko tko posvećuje značajan dio svog slobodnog vremena igrama. Netko može tvrditi da samo igrati krug Candy Crusha ili partiju PES – a da si skrati vrijeme, ali ako to igra svaki dan, jedan sat dnevno, on je već ovisnik, gamer. Naravno, po mojoj definiciji.
Što se tiče preferencija, mentaliteta, empatije… Autorica u nastavku tog citata govori da je svjesna žena koje rasturaju u Team Fortressu, ali da misli kako su žene “generalno motivacijski na drugačijem mjestu”. Osobno, mislim da je to problem društva u cjelini, koje se onda preslikava na ukuse u filmovima, video igrama, stripovima i sl. Kao i na marketinške strategije osmišljavane za isti.
Stipe Dumančić
30. 04. 2015. u 10:03 am
Ovaj članak je postigao finu reakciju 🙂
Ja bih također da svoj obol u definiciji gamer/ica. Smatram i smatrao sam oduvijek da gamer/ice moraju biti osobe koje igraju igre dugo i često, te prate cijeli taj svijet. Pro gamer/ice su valjda oni koji čak žive od toga i privređuju.
Sebe ne smatram gamerom već 10ak godina, otkad sam prestao pratiti i igrati sve moguće igrice. Čitave noći provoditi online jer je većina tada iz USa online.
Ne bi smjeli nazivati gamer/icom klikanje po Candy Crush Saga ili sličnim tzv. igricama. Nemam ništa protiv žena u industriji, samo dajte. Što više to bolje.
Žene i muškarci su različiti, zato me čudi brojka na RPGu da je 53% žena. Mislio sam da će ih biti puno više. Po meni je RPG puno priče, malo akcije. Što se može preslikati na stvarni svijet u kojem živimo. Žene su sa Venere, a muškarci sa Marsa 🙂
anon
30. 04. 2015. u 10:14 am
Šta se događa sa netokracijom, pa stalno neki feministički/genderistički članci koji nemaju veze sa ničim. Ajme..
Mia Biberović
30. 04. 2015. u 10:45 am
Pišemo o onome što je relevantno za industriju, a ovakve teme zasigurno jesu. Ali nisam primijetila da prečesto pišemo o tome, čak sam mišljenja da bismo mogli i češće.
Osim ako ne računaš onih nekoliko prigodnih članaka za Dan žena, što se ipak događa jednom godišnje. Valjda toliko često smijemo pisati o ženama u IT industriji. 😛
trolchina
30. 04. 2015. u 6:48 pm
Nakon onog teksta o seksualnom napasniku Pavelu Curdi na netokraciji smijesno je da promovirate zene i pisete o problemima dok se gazda ulizuje tom odvratnom ljigavcu. Zapravo je cudno da niste dale otkaz u mediju koji radi takve gadarije.
Mia Biberović
30. 04. 2015. u 8:50 pm
Mislim da si potpuno promašio bit članka o Curdi, tako da ovaj komentar ne mogu shvatiti ozbiljno. A još manje kad ti pogledam nadimak. Adio.
Ivan Brezak Brkan
01. 05. 2015. u 10:41 am
1. Optuživati “gazdu” (LOL) imenom i prezimenom za takvu glupost, a da nemaš dovoljno muda se predstaviš imenom i prezimenom je u najmanju ruku komično 🙂 Kad budeš nekoga htio prozivati za “ulizivanje”, bolje to napravi 1) s argumentom, 2) s dovoljno poštovanja da se barem predstaviš. Dotad si zaista trolchina.
2. Pročitaj tekst još jednom – s razumijevanjem – jer ti je očito promakao dio u kojem se pitam kako Curda kako može raditi takvu aktivnost, a istovremeno hvali curice na njihovim fotkama. Ali nisi. Vidio si naslov. I to je to. Jadno.
3. Da, seksist sam – i zato Mia radi u Netokraciji. Really?
trolchina
01. 05. 2015. u 7:39 pm
Nisam rekao da si seksist nego emocionalno nerazvijeni bezkicmenjak. Shvacam da niste novinari i to moze proci dok pisete o tehnologiji i startupima, ali kada pises o dogadjajima koji su ostavili duboke emocionalne oziljke na neku osobu postoje neka pravila novinarstva. Ono sto je Curda napravio spada u istu kategoriju kao i silovanje, bi li takav tekstic napisao o silovatelju ne spominjuci uopce zrtvu koja je nebitna? O Paravinji recimo?
Ako vam je to izrazavanje stava jadni ste. Mozete pogledati kako su TC i TNW na koje se furate izrazili stav. Pokazali su stav kad je trebalo i poceli ignorirati kretena kad je trebalo, u trenutku kada ste vi odlucili pokazati svoj zestoki stav. Ili vi jedini znate raditi posao, ti portalici mogu uciti od Brkana Ekskluzive?
trolchina
30. 04. 2015. u 11:19 pm
Ocito sam potpuno promasio bit clanka, jer jedini razlog za pisati takav clanak bi trebao bit pomoc zrtvi. Ponosno ste poslali link jadnim zenama kako se borite da se to drugima ne dogodi? Razmislili ste o njima kad ste to objavili? Jos netko je bio takav beskicmenjak i objavio slican clanak?
Mia Biberović
01. 05. 2015. u 7:57 am
O čemu ti pričaš? Članak je bio u wtf tonu jer nismo mogli vjerovati da Curda povlači takav potez! Možda je retorika bila blaža nego što je trebala biti, jer smo sugerirali autoru da se ne spušta na te razine, ali mislim da se i između redaka i u samim retcima može vrlo jasno iščitati stav. Očito ne smijemo ublažavati retoriku jer nekima treba sve crtati! Stvarno se ne mogu odlučiti jesi li tekst shvatio potpuno suprotno ili trolaš.
Ivan Brezak Brkan
01. 05. 2015. u 10:42 am
Pročitaj članak, beskičmenjaku koji optužuje druge za gluposti, a nemaš muda se predstaviit imenom i prezimenom 🙂
trolchina
01. 05. 2015. u 9:28 pm
Since I don’t consider myself fitting to truly comment on Curda’s change of view, I will leave the feedback up to the community on whether they find his words ring true. What is it true from the article is that “Serbian women can achieve a lot in business today” but is Curda the right ambassador for the message?
To je taj vas stav???? Ne smatram se kompetentnim ocjenjivati u clanku koji pisem???? Bem ti stav beskicmenjacki!
Marina
30. 04. 2015. u 12:34 pm
Kako mi se čini da nitko od komentatora nije dovoljno upućen u zajednicu koja se okuplja oko ‘FarmVille i sl.’ igara, moram se još nadovezati da sam ja ostala osupnuta i fascinirana količinom žena u dobi 30-60 pa i više godina koje imaju svoje grupe na fejsu gdje se raspravlja o xy igri, razmjenjuje i traži ‘što je već potrebno za igru’, ali i priča o unucima, današnjem ručku ili bolestima :p. Te zajednice su prilično jake i dobila sam dojam da vrijeme provedeno na grupi i na igri, itekako premašuje nekoliko sati dnevno. Je li vam to dovoljno da tu xy baku nazovete gamericom unatoč spolu, godinama i odabiru igre? :p
Mia Biberović
30. 04. 2015. u 12:49 pm
Potvrđujem ovo (moja mama spada u tu skupinu). 😀
Stipe Dumančić
30. 04. 2015. u 1:08 pm
Vozeći trabant po gradu do 50kmh, 15 min dnevno, te ne čini profi vozačem.
Znanje par linija HTMLa te ne čini programerom/hackerom.
Igranje Candy Crusha te ne čini gejmerom.
Kad babe zaigraju Battlefield, onda ih se može zvati gejmerima. Period 🙂
Nemojte me krivo shvatiti,, spol i godine nisu bitne. Al odabir igre je.
Mia Biberović
30. 04. 2015. u 1:41 pm
Shvaćam donekle što želiš reći (iako se ne slažem), ali kad ovako postaviš stvari… Zvuči kao da je ‘gejmer’ zanimanje. 🙂
Stipe Dumančić
30. 04. 2015. u 2:14 pm
Let’s agree to disagree 🙂
Pro gejmer je zanimanje. Naziv gejmer bi bio ulična titula za face u igranju 🙂
Dino Budimilic
30. 04. 2015. u 12:45 pm
@Lucija – “on je već ovisnik, (dakle) gamer” – wow 🙂 mrvicu radikalno 😉
Gamer (trenutna jedina definicija) je osoba koja igra kompjutersku igru… profesionalni gamer je osoba koja igra kompjutersku igru i zaradjuje (ili barem pokusava zaraditi) od toga… nije važno koliko sati na dan niti koju igru… sve ostalo su svadje bez kraja jer ne postoji bolja definicija. Zato je tako bolno citati kako se svi prepucavaju jer svi imate svoju definiciju i naravno da svaki/a od vas misli da je u pravu… ali to je ljudski ego i nema veze s gaming industrijom jer bi se isti ti svadjali oko bilo cega drugaga..
Kao da se nogometaši na igralištu svadjaju… ja sam igrao veliki nogomet od 1991, a ti igraš taj neki u kavezu sa troje ljudi… ili… Ja sam žena nogometašica i ja sam važna za ovaj sport… Dobro i? Jel netko rekao da nisi?
Ljudi, radite sto hocete ali cemu se svadjati oko ne-definiranih pojmova i cemu rasprave oko spolova. Jos malo pa ce netko saznati da lagano crnci preuzimaju gaming industriju pa cemo citati. “I am black, and I’m important to the gaming industry” i pricati o rasizmu tamo gdje ga nema.
Mislim da je tema zanimljiva ali da ju je trebao obraditi netko tko je neutralan i moze sagledati sve ovo hladne glave.
Pusa svima :*
trolchina
30. 04. 2015. u 4:57 pm
Jedini smisao ovog clanka je samopromocija autorice. Svi smo veliki znalci kada napisemo jedan tekst, precesto to dopustate tu ako smijem primjetiti.