Svemir je jedan od najpopularnijih motiva u oglašavanju danas, jer i dalje izaziva znatiželju, zanimanje - kao velikim dijelom neistražena te običnom puku nedostupna lokacija i dalje ima svoju dozu misterije. No kada je svemir zapravo trebalo “prodati" kao zanimljivu temu javnosti, komunikacijska strategija bila je potpuno drukčija - trebalo ga je u potpunosti demistificirati.

Zašto netko ne bi bio zainteresiran za svemir, pitate se? Bacite se u mentalni sklop prosječnog Amerikanca šezdesetih godina prošlog stoljeća, gdje u svojoj svakodnevici, koja nije protkana tehnološkim dostignućima, rijetko razmišljate o tome da bi bilo baš zgodno da netko sleti na Mjesec. “Inovacija” i “disrupcija” nisu hit riječi u šezdesetima, a misija slanja prvih ljudi na Mjesec prosječnom građaninu nije pojmljiva, a kamoli zanimljiva.
National Aeronautics and Space Administration (NASA), osnovana godinu dana nakon što su Rusi lansirali Sputnik (koincidencija ili konkurencija?), shvatila je da ako želi provesti svoju ideju o Apolu 11, mora iza sebe imati potporu javnosti.
Potpora javnosti bit će osiguranje da se program neće u nekom trenutku naglo ukinuti, ona će osigurati komercijalna sredstva za njeno izvršenje i konačno, uspiju li uvjeriti javnost da je istraživanje svemira bitno i za njih, sve sljedeće misije mnogo će se lakše metaforički dignuti s tla.
Novinari biraju priče za novinare

Kako bi to postigli, svemir je trebalo demistificirati i učiniti ne samo razumljivim, nego i dostižnim. A kako bi to postigla, NASA je uposlila svoj centar za medije kako bi s javnosti podijelila dotad neviđenu količinu informacija.
U marketingu i odnosima s javnošću često se spominje kako su informacije zgodne, ali emocije su ono što prodaje priču ili proizvod – ovo je bio potpuni zaokret, jer da bi se ikakve emocije stvorile, javnost se trebala vrlo intimno upoznati s misijom Apolo 11, kako bi je učinila “svojom”. U slučaju bez presedana, iz jedne je državne agencije tako pristizala sva sila materijala, slika i snimaka priprema, detaljnih objašnjenja tehnologija i postupaka.
Kao što možete zamisliti, jedna NASA informacija o misiji, čak i onih koje nisu stroga tajna, ima na šlepere. Kako bi odlučili što je bitno i zanimljivo, u svom centru za novinare NASA je angažirala upravo novinare, koji su sami najbolje znali što njihovim kolegama treba. Danas bismo ih nazvali “brend” novinarima, a njihova je uloga bila odrediti koje će priče biti zanimljive javnosti i kako ih jednostavnim jezikom približiti masama.
Lansiranje content marketinga

NASA je u to vrijeme također ostvarila i partnerstvo s časopisom LIFE, udarivši temelje sadržajnog ili content marketinga – svi mediji mogli su pisati o misiji i informacijama koje su dobili, no LIFE je dobio “ekskluzivu” za mnogo toga kada je riječ o onome što se u medijima naziva nelijepom kraticom “TLJP”- tople ljudske priče.
Iako astronauti nisu sjeli pričati o samoj misiji, sve ostalo bilo je na stolu i moglo se pretvoriti u priču. Tako su i žene astronauta osvanule u časopisu – kako se one osjećaju prije leta?
No vratimo se sad na oglašavanje u svemiru, koje je upravo u tom trenutku, kada je NASA shvatila potencijal državno-privatnih partnerstava, uistinu uzelo maha. Kada se cijela priča zahuktala, svi su htjeli dio kolača, ali postojala su čvrsta pravila – u oglasima se nisu zapravo smjeli prikazivati astronauti, a proizvođači koji su ostvarili partnerstva smjeli su da su njihovi proizvodi bili u svemiru, ali ne i da su ih astronauti koristili. Ta ograničenja su ipak otvorila mnogo prostora za kreativnost.
Sljedeća postaja – svemirski jumbo plakati?
Svemir je tako u oglašavanju prošao cijelu odiseju – od mističnog elementa do potpune demistifikacije, a danas-sutra postat će nam ne samo motiv, već i jedan od kanala u oglašavanju.
Na sličan način Vipnet koristi ‘Space cube’ kao element svoje najnovije kampanje za maksimalnu brzinu uz uključen 4G/LTE. Svemir je potencijalnim korisnicima dovoljno zanimljiv element da će aktivno obogatiti promociju samim svojim prisustvom kao element koji intrige, a posebno kao vizual.
Space advertising već je pojam na Wikipediji, još 1997. snimljena je reklama za mlijeko na svemirskoj postaji Mir, a Pizza Hut je 2001. dostavio dvije (vakuumirane!) pizze na Međunarodnu svemirsku stanicu. Zapravo, kod oglašavanja u svemiru, manji je problem izvedba, a veći su zakoni – kome se plaćaju porez i nameti?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Adam Kesegic
29. 06. 2015. u 5:45 pm
Bravo Tena i bravo Netokracija. Odličan i zanimljiv članak! 🙂