Jesu li hrvatske IT tvrtke spremne za objavu plaća?

Mjesec dana dijeli nas od stupanja na snagu Direktive o transparentnosti plaća. Broj oglasa s istaknutim plaćama za otvorena radna mjesta je u padu, vlasti se nisu oglasile s prijedlogom novog zakona, a članice EU sve se glasnije zalažu za odgodu rokova. Što rade hrvatske IT tvrtke? Neke se već naveliko pripremaju!

Podsjetimo, od lipnja bi države članice Europske unije trebale implementirati Direktivu o transparentnosti plaća u nacionalne zakone. Cilj je smanjiti razlike u plaćama, povećati transparentnost i natjerati tvrtke da jasnije objasne kako određuju kompenzacije.

Konkretnije, novom direktivom propisuje se da kandidati moraju biti informirani o rasponu plaće prije razgovora za posao, poslodavci više neće smjeti pitati za plaću na prošlom ili sadašnjem radnom mjestu, a zaposlenici dobivaju i pravo uvida u prosjeke i raspone plaća unutar svoje kategorije rada.

Više neće biti ‘zabranjeno’ razgovarati o plaćama na poslu

Pad transparetnosti?

Iako je direktiva o transparentnosti pred vratima, početkom ove godine zabilježen je pad udjela oglasa za posao u kojima se navodi iznos ili raspon plaće u odnosu na prethodne dvije godine, pokazuju podaci koje nam je dostavio MojPosao.

U prva je dva mjeseca 2026. godine samo 8,5% oglasa sadržavalo je informaciju o plaći. Prosjek oglasa koji sadržavaju podatke o plaći bio je 11,1% u 2025. godini te 10.7% u godini ranije. Dakle, na godišnjoj razini zabilježen je rast transparentnosti. Nevelik, ali rast.

Doduše, treba naglasiti kako se ovdje ne radi samo o oglasima unutar IT industrije te da su podaci od ove godine iznimno oskudni i prerano je donositi zaključke.

Vatroslav Mileusnić, suosnivač servisa za usporedbu i analizu plaća Tabu, upozorava kako je moguće i da velik broj tvrtki još nije spreman javno komunicirati ono što interno tek definiraju.

Hrvatska bez nacrta zakona

Tržište je u fazi prilagodbe, ali i nesigurnosti, govori nam Vatroslav te dodaje kako je situacija u Europi daleko od stabilne. Spremnost na uvođenje Direktive na razini EU vrlo je neujednačena, a od početka ove godine situacija je još i kaotičnija nego prije, navodi:

Iako je rok za implementaciju Direktive 7. lipnja 2026., sve se više spominje njegovo odgađanje s obzirom na to da se značajan broj članica EU neće stići pripremiti. Kao novi de facto rok počinje se spominjati 1. siječnja 2027.

Najveći zaokret dogodio se krajem ožujka. Kako objašnjava Vatroslav, 26. ožujka 2026. Švedska je iznenada objavila da neće predložiti nacionalni zakon, već da traži ponovno otvaranje pregovora o Direktivi na razini EU-a. Kao razloge naveli su administrativni teret, problematičnu kvalitetu podataka koji se prikupljaju i nefleksibilnost samog sustava izvještavanja.

Nije trebalo čekati dugo na posljedice takvog čina, tumači Vatroslav:

Finska je, primjerice, zastala i čeka daljnji razvoj situacije, dok je velik dio tržišta ostao u svojevrsnom limbu između pripreme i čekanja. Ni ostatak Europe ne djeluje puno sigurnije.

Njemačka još nema nacrt, Danska i Mađarska nisu ga stigle objaviti prije izbora, Irska nema konkretnih aktivnosti, dok su Latvija i Rumunjska tek nedavno izašle s prvim verzijama. Poljska već razmatra pomak roka na početak 2027., a Švicarska bi, prema procjenama, mogla reagirati tek za nekoliko godina.

No ima i izuzetaka. Naš sugovornik izdvaja Litvu u kojoj je zakon već na stolu parlamenta.

Hrvatska, s druge strane, još nije objavila ni prijedlog zakona. Rezultat takve situacije je tržište koje ne zna kako bi reagiralo ni treba li se uopće pripremati. Najbolji primjer kako ovakvi signali vladajućih djeluju na tržište je Irska. Procjenjuje se da je tamo čak 80% tvrtki prestalo s pripremama jer očekuju da će Direktiva u nekom obliku popustiti:

U Hrvatskoj je situacija slična, ali nemam točne postotke. Osim regulatorne, pojavila se i zanimljiva kulturna podjela. Dok zapadna Europa kašnjenje uglavnom doživljava kao frustraciju, ali i dodatno vrijeme za pripremu, u istočnoj Europi uključujući Hrvatsku, Direktiva predstavlja puno veći iskorak zbog kulture u kojoj je plaća bila tabu.

Kako se pripremaju hrvatske tvrtke?

U trenutku pisanja ovog članka na naš upit o pripremama za Direktivu odgovorile su dvije tvrtke. Njihovi pristupi pokazuju dvije perspektive prilagodbe.

Iz Infobipu ističu kako rasponi plaća kod njih postoje već godinama te su definirani kroz globalni sustav vrednovanja radnih mjesta i usporedbe s tržišnim podacima. Martina Herenda, Total Rewards Team Lead iz Infobipa ističe:

Ono na čemu sada radimo je da te raspone i samu metodologiju učinimo komunikacijski jasnima i razumljivima, prvenstveno interno, a onda i prema vanjskim kandidatima.

Ono što je važno razumjeti jest da sama Direktiva ne zahtijeva nužno objavu raspona plaća u oglasu, dovoljno je kandidata upoznati s rasponom prije faze intervjua, objašnjava Martina:

To nam ostavlja prostor da odaberemo pristup koji je smislen i za kandidate i za nas kao poslodavca. Pratit ćemo i kako se tržište u Hrvatskoj bude postavilo ako se objava raspona u oglasima uspostavi kao tržišni standard, svakako ćemo se tome prilagoditi.

Što se tiče oglasa iz te tvrtke tvrde kako objava raspona može pomoći u filtriranju kandidata i smanjiti broj razgovora koji završe neslaganjem oko kompenzacije. Ali isto tako su svjesni kako je to samo jedan dio priče. Mirta Pađen Lee, Senior Director of Reward and Operations u Infobipu, veću vrijednost vidi u tome da tvrtke moraju imati jasne kriterije za određivanje plaća, definiranu metodologiju i konzistentan pristup.

Osnivanje radne grupe

Kako bi se prilagodili osnovali su i radnu grupu koja se sastoji od HR stručnjaka iz različitih domena s kojima zajedno rade na pripremi organizacije za implementaciju Direktive.

Mirta naglašava kako su svjesni prostora za poboljšanje, zbog čega su ovogodišnje usklađivanje plaća strukturirali oko jasnih principa poput tržišta, kompetencija i učinka, uz zahtjev da svaka odluka bude objašnjiva. Budžet za korekcije usmjerili su ciljano, tako da se najveća povećanja događaju ondje gdje su najpotrebnija.

Poseban fokus stavljaju i na transparentnost prema zaposlenicima, cilj im je da svatko razumije kako se određuje njegova plaća, o čemu ovisi napredovanje i što konkretno može napraviti za veću kompenzaciju. U tome važnu ulogu ima i edukacija managera, koji bi te informacije trebali jasno komunicirati svojim timovima.

Nove prakse, stare prakse

Tanja Abazi Brebrić, HR and Operations Manager u Productivu ističe kako su raspon plaća u oglasima počeli objavljivati još 2022. godine, prvenstveno kako bi unaprijed uskladili očekivanja s kandidatima:

Smatram da su transparentni rasponi plaća korisni i za kandidate i za nas jer nema razočarenja tijekom selekcijskog procesa. Kandidati u startu znaju na što se prijavljuju i kakvu financijsku kompenzaciju mogu očekivati.

Od uvođenja ovog noviteta, Tanja kaže kako je broj prijava na oglase skočio, ali to ne pripisuje isključivo tome:

Ono što je neminovno bolje nakon objave plaća je acceptance rate naših ponuda za posao. Najčešći razlog odbijanja ponuda za posao je neusklađenost financijskih očekivanja.

Objavom raspona plaća minimalizirali smo neugodna iznenađenja na kraju selekcijskog procesa i “gubljenje vremena” ako se ne podudaraju naši rasponi s kandidatovim očekivanjima. Vrlo rano u selekcijskom procesu definiraju se ta očekivanja, s obje strane, što smatram važnim za transparentan i uspješan hiring.

Usklađivanje plaća s konkurencijom

Tanja smatra kako će tvrtke koje su transparentnost uvele ranije ipak imati određenu prednost:

Direktiva bi mogla mnoge firme natjerati da budu konkurentne s plaćama koje nude, a vjerujem da tvrtke koje samoinicijativno to objavljuju već neko vrijeme prate tržište i fokusiraju se na konkurentnost plaća.

Kada je riječ o internoj transparentnosti, Productive je već napravio značajne korake, ali prostora za razvoj još ima, vjeruje Tanja:

Kod nas svaki oglas za posao sadrži raspon plaće koji je javan i vi kada dobijete ponudu jasno vam je gdje ste u tom rasponu. Ipak, zaposlenici zasad nemaju potpuni uvid u to kako stoje u odnosu na kolege na sličnim pozicijama, što će se s novom regulativom promijeniti.

Na tragu toga u toj tvrtki već rade na progression frameworku koji će omogućiti upravo to, da zaposlenici znaju na kojoj su razini unutar svoje pozicije, koji je idući korak za njih te što sve trebaju ostvariti da bi došli do iduće razine. A s novim zakonom toj će razini pridružiti i odgovarajuće raspone plaća i time transparentnost, koja je do sada bila fokusirana primarno na zapošljavanje, sve više prebaciti i u svakodnevni rad i razvoj zaposlenika.

Plaće se znaju, ali samo neslužbeno

Zahvaljujući nekoliko tvrtki koje primjenjuju transparentan pristup u objavi plaća, IT sektor u Hrvatskoj djeluje spremnije od ostatka tržišta na novu Direktivu. Nije nužno čak ni da tvrtke inzistiraju na transparentnosti, već se kandidati ionako aktivno raspituju o plaćama kod poslodavaca, a okvirni iznosi često cirkuliraju i kroz poznanstva te društvene mreže, Tabu, Reddit i slične platforme.

No ta transparentnost je neformalna i selektivna. U razgovoru s firmama i zaposlenicima može se vidjeti kako je vezano za objave plaća u pitanju više inercija nego otpor, tumači Vatroslav:

Tvrtke se ne opiru nužno promjeni. Objaviti raspon plaće nije najveći izazov. Direktiva traži sustavnu transparentnost, ne samo da se objavi raspon, nego i da se objasni kako je do njega došlo.

A tu, pojašnjava, dolazi do velikog problema jer mnoge tvrtke nemaju jasno definirane kriterije za određivanje plaća, već su one često rezultat individualnih pregovora i ad-hoc strukture.

Većina tek postavlja temelje

Tri su vrste tvrtki, smatra suosnivač Tabua: one koje već imaju strukturirane sustave i kontinuirano se pripremaju, one koje traže način da implementaciju “razvodne” te da se zapravo ništa značajno ne mijenja i većina koja tek sada slaže temelje, od arhitekture poslova do kriterija za određivanje plaća.

Oko nove Direktive nisu skeptični samo poslodavci, nego i zaposlenici koji žele transparentnost, ali istovremeno sumnjaju da će rasponi plaća koje dobiju biti realni, barem u početnoj fazi, ističe Vatroslav.

To je i jedan od glavnih razloga zašto mnogi i dalje skeptično gledaju na Direktivu. Sumnja da će se išta suštinski promijeniti proizlazi iz uvjerenja da će dio tvrtki pronaći načine kako zaobići pravila. Velik je zalogaj donijeti takvu promjenu u društvu gdje oko plaća već stoljećima vlada zavjet šutnje.