Ovaj članak pišem u vlaku koji me vozi kroz prekrasan austrijski krajolik. Između Alpa, gdje su vrhovi planina skriveni među oblacima, gotovo sam pri kraju svog putovanja koje je počelo prije dva tjedna, kada sam iz Pule letio za London kako bih održao predavanje o tome kako je WordPress promijenio lice hrvatske politike.
Na Danima komunikacija u sklopu panelu Freelanceri&Agencije - Love&Hate s Matijom Raosom i Karlom Andrić iz Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca kao domaćinima te Manuelom Šolom iz Komunikacijskog laboratorija, Domagojem Davidovićem iz Švicarske te Danielom Ackermannom iz Degordiana na strani agencija i ilustratorom Vedranom Klemensom, motion dizajnerom Timyjem Šarecom te producenticom Larom Stolnik na strani freelancera, vodila se rasprava o odnosu ovih dviju strana.
Od etikete boce Pelinkovca do vizualnog identiteta agencije Señor, od ilustracija u jubilarnom izdanju "Priča iz davnine" do srca na plakatu za ovogodišnje Dane komunikacija. Sve su to ilustracije koje je izradio Vedran Klemens, nagrađivani ilustrator koji se nakon sedam godina rada u marketinškoj agenciji odlučio okušati sreću kao nezavisni profesionalac. Većinom radi s domaćim klijentima, a ugodno i uredno radno okruženje mu je od presudnog značaja. Neizmjerno voli svoj stan u kojem provodi najviše vremena te mašta o grifonu kao kućnom ljubimcu. Kao rođeni Sarajlija u djetinjstvu je neizmjerno bio fasciniran Vučkom, a jednog dana nada se da će postići taj stupanj slobode da će moći raditi ono što želi kad god to poželi.
Od kako na Netokraciji pobliže pratimo digitalne nomade, bila je to jedinstvena prilika da upoznamo ljude različitog profila - od produkt dizajnera i fotografa napuštenih prostora do developera s paralelnom karijerom komičara. Ispitujući ih o tome kako žive i rade te s čime se sve nose, zavirila sam u gotovo intimne detalje koji pružaju puno bolju sliku o njima od pukog biografskog navođenja podataka. Sada je došao red na jednog arhitekta koji se umjesto projektiranja okrenuo nekim drugim vodama, ali uvijek ostaje u sferi kreativnoga i lijepoga. Riječ je o Ivanu Dorotiću, koji je javnosti možda najpoznatiji po projektu Vizkultura.
Već neko vrijeme pratimo kako žive i rade digitalni nomadi. Svi oni koji su objeručke odlučili prigrliti slobodu da rade odakle i kada to žele. Sami svoji šefovi različitih su zanimanja i životnih stilova, no jedno im je zajedničko - nećete ih naći zatvorene u nekom sivom uredu od 9 do 5. Jer život je ionako prekratak da ne bismo radili ono što volimo i da bismo dopustili da nam ga kroje drugi ili nametnute norme. Jedan od njih je i Tomislav Kozačinski koji je karijeru produkt dizajnera i developera uspio spojiti s onom stand up komičara, a za Netokraciju je otkrio kako živi kao freelancer i zašto se ne bi odrekao slobode i neovisnosti koja s time dolazi u paketu.
Udruživanje nezavisnih profesionalaca na prvu možda zvuči kao oksimoron, no u količini problema i žamoru gomile pojedinačni glas doista je teško čuti. O tome zašto je potrebno da 'freelanceri' zajednički nastupaju i brane svoje interese porazgovarali smo s Matijom Raosom, predsjednikom Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca i voditeljem programa Coworking Croatia.
Posao jednako mjesto s kojeg radimo, jednadžba je koja sve manje vrijedi. Lokacija i broj radnih sati postaju manje važni, a nova mantra je produktivnost, fleksibilnost i mobilnost. Dobro došli u svijet digitalnih nomada, svih onih koji koriste tehnologiju kako bi radili gdje žele i koliko žele, bilo to iz kafića, kreveta, vikendice u brdima ili drugog kraja svijeta. Uključuju freelancere, startupere, nezavisne profesionalce, one koji bježe iz korporativnog svijeta ili jednostavno u životu ne žele više ići na posao, nego putovati dok rade.
Potraga za poslom koji možemo obavljati 'na daljinu' mogla bi oduzeti dosta vremena ako nemamo dovoljno dobre smjernice za ono što tražimo. U slučaju da smo zagrijani programiranje, dobro će doći lijevak kroz koji će proći najzanimljiviji poslovi, prilagođeni našim potrebama i vremenskoj zoni u kojoj se nalazimo, a nova prilika da za njih doznamo odnedavno se pruža s projektom Europe Remotely. Riječ je o tjednom newsletteru s ponudom poslova koji je pokrenuo hrvatski "slobodnjak" Filip Defar, potaknut vlastitim iskustvom i željom da pomogne drugima.
Na pomisao da radite isti posao sljedećih nekoliko desetljeća uhvati vas panika popraćena vrtoglavicom? Ili ste sasvim ravnodušni, a možda čak i zadovoljni takvom mogućnosti? Ako ste se prepoznali u prvoj skupini, dobra je vijest da niste sami! Štoviše, čini se da je sve više onih koji si to usuđuju priznati i dovoljno su hrabri da se otisnu na drugi kraj svijeta u poslovne, ali i privatne avanture. Zovu se digitalni nomadi, i vjerojatno ste već čuli za njih. No, zahvaljujući tehnologiji svi smo mi na neki način nomadi novog doba čak i ako ne radimo ispod neke palme na Tajlandu.
Povodom Googleovog rođendana prisjećamo se njegove prošlosti, nepobitnog utjecaja na sve digitalno što danas radimo, ali gledamo i u blisku budućnost koju će obilježiti dvije ključne riječi - umjetna inteligencija i monopol. Nismo propustili priliku ni nostalgično se prisjetiti pozivnica za Gmail, Googleovih pokušaja da napravi društvenu mrežu ili prvih susreta s Googleom, što je za neke zapravo bio YouTube.
S vremena na vrijeme, pojavi se neki startup koji marljivo radi "ispod radara", a onda odluči podijeliti svoju priču. Prvi donosimo intervju s TensorPixom koji od nedavno broji preko pola milijuna korisnika.
