Vedran Klemens: Zadovoljni klijenti i njihova preporuka najbolja su reklama

Njegove ilustracije imali ste priliku vidjeti svugdje, kao glavne vizuale ambalaže, vizualnih identiteta i reklamnih kampanja: od srca na postera za Dane komunikacija, redizajna lika Babe na etiketi Pelinkovca, na kutiji Ronhill cigareta, pa sve do ambalaže Radlera Karlovačke pivovare. Ipak, najviše je prepoznatljiv po dizajnu naslovnica i ilustracijama unutar papirnate utrobe knjiga. On je Vedran Klemens i višestruko je nagrađivani ilustrator i grafički dizajner koji je odlučio svoju ulogu u korporativnom svijetu prepustiti drugima i okušati se kao nezavisni profesionalac. Kako se uopće našao u ovom poslu i što ga inspirira u stvaranju ovako upečatljivih radova?

Oduvijek sam volio crtati, još otkako sam bio dijete. Uživam dok to radim, posebno pred kraj, kad dovršavam neku ilustraciju za koju procijenim da će biti dobra. A osjećaj kada završim neku ilustraciju kojom sam zadovoljan je skoro dobar kao seks, hrana ili droga. Ovisan sam zbog toga o svom radu.

Također, čini mi se da je ilustracija teren na kojem istovremeno koristim najviše umijeća koja sam stekao kroz školovanje i rad: od crtanja i slikanja pa do dizajna i vizualne komunikacije. Zato mi se ušuljala i obuzela me sasvim neprimjetno, kao nešto što mi je potpuno prirodno.

Kako spojiti redovan posao i samostalne angažmane?

Vedran je imao i mnoštvo drugih zanimljivih klijenata. Izradio je, primjerice, nagrađivani vizualni identitet za agenciju Señor, ilustrirao godišnja izvješća za Adris grupu, oslikao probrane naslovnice za Frakturu i omote švicarske čokolade Favarger. Što ga je učinilo toliko prepoznatljivim i kako je uspio doći do tako zanimljivih klijenata?

U zadnje vrijeme nove poslove uglavnom dobivam na račun reputacije i portfelja. A ni lijepe oči mi sigurno ne odmažu, hahaha… Imam i stalnih klijenata te onih koji me angažiraju povremeno, jednom do dvaput godišnje. No, klijenti i zadaci koje oni postavljaju su rijetko sami po sebi zanimljivi. Bili klijenti veliki ili mali, domaći ili strani, zadaci su mrtvo slovo na papiru i tek kada ih zajednički riješimo na zanimljiv način, postaju nešto vrijedno.

Naravno, pritom ne mislim da su mi svi klijenti i zadaci jednako poželjni. Neki se zaista čine kao da pružaju više mogućnosti i motivacije za kreativni rad. Ali kada želim biti kreativan, takvih prilika nikad ne nedostaje, imam dojam kao da leže posvuda i da je moja odgovornost da ih prepoznam i u naizgled bezveznom zadatku. Ne uspijeva mi to uvijek, ali mislim da je nastojanje važno.

Punih je sedam godina radio kao grafički dizajner i umjetnički direktor u marketinškoj agenciji Grey. Uz stalan posao samostalno je radio i kao dizajner i ilustrator. Kako je fizički moguće uskladiti te dvije obaveze?

Samo posao umjetničkog direktora u agenciji bio je sasvim dovoljno zahtjevan da me iscrpi. No, ilustracija koju sam radio sa strane bila je moja strast, doživljavao sam je kao hobi, nešto što bih bio spreman raditi i besplatno. Zato sam nalazio snage da i nakon teškog radnog dana samo promijenim radni stol i nastavim kod kuće raditi do sitnih sati. 

Žrtvovao sam mnogo zbog toga što sam radio previše. Žao mi je što su to najviše osjetili ljudi koje volim jer me često nisu viđali dovoljno ili bi mi kod kuće za radnim stolom gledali u leđa. Ali prihvatio sam već odavno da sam takav, rad mi je strast bez koje mislim da ne mogu biti sretan. I da si mogu priuštiti da ne moram raditi za život – i dalje bih crtao.

Jesu li samostalni profesionalci uistinu slobodni?

U konačnici je ipak odlučio upustiti se u samostalne vode.

Iskustvo rada u Greyu i s ostalim agencijama s kojima sam godinama surađivao jako mi je važno i vrijedno. S njima sam jako puno naučio o poslu i ophođenju s klijentima, radio na mnoštvu zanimljivih projekata i stvorio dobre radne navike i zbog toga ću uvijek biti zahvalan i sretan. Najvažnije od svega, upoznao sam mnogo divnih i kreativnih ljudi koji su me inspirirali i osjećam da sam na temelju tog radnog iskustva izgradio dobre temelje za samostalni rad.

Jedino zbog čega nisam bio sretan u agenciji je bilo to što se nisam mogao više baviti ilustracijom, rasporediti svoje vrijeme i birati projekte. Maštao sam, također, o dugim slobodnim ljetima, putovanjima ili crtanju sebi za ljubav, tako da mi se nitko ne miješa u posao i govori mi što moram napraviti. To su glavni razlozi zašto sam se odlučio za karijeru slobodnjaka. Nisam požalio, naprotiv, mislim da mi je to bila jedna od najboljih odluka u životu.

Biti samostalan ne znači nužno biti potpuno slobodan.

Biti slobodnjak ne znači da sam zaista slobodan kako to naziv varljivo sugerira. To je način na koji sam kupio malo veću slobodu planiranja radnog vremena ili odabira posla. Cijena koju za to plaćam je preuzimanje na sebe dijela odgovornosti, rizika i sekiracije. Ali meni tako više odgovara i zato se ne žalim.

Jednom ću možda ostvariti i još veću slobodu o kojoj maštam, a to je sloboda da radim samo ono što želim i kada to želim. Još uvijek ne gubim nadu da ću to jednom barem približno ostvariti. Želim postati toliko dobar da si to mogu priuštiti. Sav trud koji ulažem smatram investicijom koja će mi se možda jednog dana na takav način vratiti.

Ambijent kao inspiracija – i stolac u obliku ptice

Na Vedranovom Linkedin profilu, uz njegove najdraže radove, istaknute su i fotografije radnog okruženja u kojem radi i kojem pridaje veliku pažnju.

Provodim najveći dio života radeći pa mi je ambijent jako bitan. Volim stan u kojem živim. Lijep je i raduje me, nikad me u tom smislu nije iznevjerio i nikad mi ne dosadi, iako u njemu provodim najviše vremena. Čak mislim da je taj stan, u kojem živim sad već deset godina, jedan od razloga zašto nisam odselio iz Hrvatske.

Mislim da je rad efikasniji u urednom prostoru. Uživam kad mi je stan sređen pa se šepuri tako uredan. Međutim, dosadno mi je pospremati, kuhati i baviti se sličnim aktivnostima, tako da već dugo plaćam jednu divnu osobu da mi kuha i sprema triput tjedno. Navikao sam na to i ne znam kako bih bez njene pomoći.

Za oko mi je zapeo stolac u obliku ptice, uistinu je prekrasno dizajniran. 

Za stolac – pticu mislim da sam dobio više upita nego i za jednu drugu ilustraciju koji sam napravio. Nažalost, ona nije stvarna, a nacrtao sam je u na fotografiji koju koristim za promociju. Htio sam na portretu imati neki dobar atribut, pa mi se dresirani grifon koji se podmeće kao stolac učinio kao nešto dovoljno kul.

Jednom je u moj stan došla televizijska ekipa i ostali su razočarani kad su shvatili da ptica zapravo ne postoji. Novinar mi je priznao da im je ona bila jedan od skrivenih razloga zbog kojih su uopće htjeli odraditi intervju.

“Sine, nemoj nikada dupetom vrata zatvarati!”

Vedran i sam tvrdi da je štreber kad je organizacija u pitanju. Odrekao se, kaže, papira i olovke i za skice i vođenje posla isključivo koristi računalo i mobitel, čak i kad su u pitanju sitne bilješke i podsjetnici. Nije još  počeo koristiti organizacijske alate iako bi ih volio isprobati, ali zato puno ulaže u vlastitu promociju te je uz uobičajene društvene mreže prisutan i na Instagramu, Pinterestu i Behanceu, a njegovi radovi se redovito pojavljuju i u domaćim i regionalnim medijima koji se bave dizajnom. Uz sve to, naravno, odlično dođe i preporuka zadovoljnih klijenata.

Pozitivan je bio savjet moje bake. Često mi je govorila: “Sine, nemoj nikada dupetom vrata zatvarati!”

To dobar savjet i zato se trudim svaki posao napraviti dobro i ostaviti dobar dojam na klijente. Čak i ako se dogodi da klijent nije zadovoljan ili se porječkamo, dajem sve od sebe da riješimo problem i raziđemo se u miru i ljubavi. Zadovoljni klijenti i njihova preporuka su najbolja reklama.

U Hrvatskoj za njega ima dovoljno posla, ali iz jednog vrlo specifičnog razloga.

Ovdje sam uvijek imao dovoljno posla jer kao ilustrator pokrivam netipično mnogo različitih tehnika i stilova, a i dalje ponekad obavljam poslove dizajnera i umjetničkog direktora. Zato najviše radim s domaćim klijentima jer ih je sasvim dovoljno. U skorijoj budućnosti, međutim, preko agenta planiram početi aktivno tražiti strane klijente, što dosad nisam radio.

Što se poslovanja tiče, gotovo je isto radim li s domaćim ili stranim klijentima. Jedina veća razlika koju sam odmah uočio je ta da stranci plaćaju više i brže. A to mi se jako svidjelo.

Osim zahtjevnih klijenata, većih problema u poslovanju nije imao i uglavnom nije imao problema s naplatom. A i sami klijenti nisu uvijek negativci, nekad su njihovi zahtjevi možda malo pokvarili ilustraciju, ali često su je svojim prijedlozima i poboljšali.

“Strahova mi nije nedostajalo, ali još gore je ne poduzeti ništa…”

Nakon što je sa 16 godina napustio rodno Sarajevo i nekoliko puta promijenio prebivalište, više ga nije strah preseljenja i vjeruje da bi se snašao bilo gdje. Uobičajene destinacije za iseljavanje kao što su Irska, Kanada ili skandinavske zemlje čine mu se previše dosadne, ali zato nema ništa protiv prilike za životom u nekoj od zapadnih metropola kao što su New York, London i Berlin.

Volim njihovu živost i ponudu a posebno raznovrsnost ljudi koji tamo žive. Kad god se iz tih gradova vratim pomislim kako su ovdje ljudi premalo slobodni i previše slični jedni drugima. U sredinama koje na pijedestal uzdižu raznolikost i slobodu uz međusobno uvažavanje nastaje vrlo zanimljivo društvo. To je okruženje koje me više inspirira i uzbuđuje i tamo se najbolje osjećam.

Sve koji se žele okušati kao nezavisni profesionalci savjetuje: 

Ako je netko dovoljno hrabar da donese tu odluku, mogu ga samo podržati. Mislim da je uvijek dobro pokušati slijediti svoje želje i potrebe, makar nekad i pogriješili.

Strahova mi nikada nije nedostajalo, ali još mi je nepodnošljivije ne poduzimati ništa. Zato sam ponosan što sam u životu imao hrabrosti da se suočim sa svojim strahovima i napravim promjene koje želim. Kako su ta iskustva većinom završavala i bolje nego sam očekivao, stvorio sam naklonost preuzimanju rizika i zato sada i druge potičem na taj usud.

A što je s Vučkom?

Kao dijete, bio sam fasciniran Vučkom, maskotom sarajevskih Olimpijskih igara i stalno ga crtao. Ta strast se pretvorila u karijeru, pa sam mu stoga, tridesetak godina kasnije, posvetio izložbu “Vučko & raja” sačinjenu od deset velikih grafika. Nakon sarajevske izložbe prošle godine izlažem je opet, ovih dana, u sklopu Dana komunikacija u Rovinju. Ovim putem pozivam sve čitatelje koji se ondje zateknu da je svakako pogledaju.

Digitalne nomade i freelancere podržava i Vipnet, koji nudi poslovnu ponudu za što lakše komuniciranje dok ste izvan ureda, kod kuće ili na putu.