Posao ‘freelancera’ u korporaciji? Da, ali samo kao sociološki eksperiment

Od kako na Netokraciji pobliže pratimo digitalne nomade, bila je to jedinstvena prilika da upoznamo ljude različitog profila - od produkt dizajnera i fotografa napuštenih prostora do developera s paralelnom karijerom komičara. Ispitujući ih o tome kako žive i rade te s čime se sve nose, zavirila sam u gotovo intimne detalje koji pružaju puno bolju sliku o njima od pukog biografskog navođenja podataka. Sada je došao red na jednog arhitekta koji se umjesto projektiranja okrenuo nekim drugim vodama, ali uvijek ostaje u sferi kreativnoga i lijepoga. Riječ je o Ivanu Dorotiću, koji je javnosti možda najpoznatiji po projektu Vizkultura.

ivan_dorotic_vizkultura_resize
Često se zbog suradnika, ritma života ili birokracije dogodi prilagođavanje ustaljenoj normi rada.

Kako najbolje predstaviti Ivana Dorotića? Jedni će ga prvenstveno povezati s novinarskim, odnosno uredničkim radom i osobom koja je pokrenula Vizkulturu, domaći projekt namijenjen promicanju vizualnog stvaralaštva. Drugi će ga možda prepoznati kao fotografa iza kojeg je niz radova, uključujući i seriju fotografija pod nazivom “Podstanari” s kojom je imao dvije samostalne izložbe. Ovaj 36-godišnji Splićanin živi i radi u Zagrebu, a iako je po obrazovanju arhitekt, kaže kako je vrlo brzo znao da se neće baviti “čistom” arhitekturom, već stvarima koje su s njom direktno i indirektno povezane. Objašnjava kako u slučaju multidisciplinarno zainteresiranih pojedinaca vjeruje da njegov studij stvara prvenstveno obrazovane i kreativne intelektualce pa tek onda arhitekte.

Već je iz uvoda jasno kako je riječ o velikom kreativcu, ali i digitalnom nomadu koji ne robuje ustaljenim normama i ne boji se zakoračiti u nepoznato. Pošla sam od pretpostavke da kao freelancer nema tipično radno vrijeme, ali Ivan me uz smijeh uvjerava kako je najveća iluzija onih koji rade od 9 do 5 da misle kako isto ne vrijedi i za freelancere. Iako je sve stvar organizacije, objašnjava kako se često baš zbog suradnika, ritma života ili birokracije dogodi prilagođavanje ustaljenoj normi rada. No, kao sam svoj šef može si dopustiti i male luksuze:

Najdraže i najvažnije mi je radni tjedan razbiti danom ili dva dana koji nisu u uredu, koji nisu nine to five i koji ne podrazumijevaju sjedenje pred kompjuterom. Zato valjda najviše volim poslove arhitektonskog fotografiranja, jer znače dislociranje iz ureda, iz Zagreba, svjež zrak i neke nove lokacije i ljude, i onda to fino i poželjno razbija ove tipične radne dane.

Ne sumnjam da iz Ivana progovara arhitekt kada ističe kako mu je iznimno važno da radi u prostoru u kojem se dobro osjeća. No, kad mu treba promjena, sjest će i u prvi kafić s dobrim internetom, a priznaje kako je možda i najproduktivniji na takvim mjestima.

Raditi sam za sebe najveća je motivacija

broken landscape_resize
Kad osoba osvijesti da sama odlučuje što će, kada i odakle raditi, tek onda shvaća u kakvoj je prednosti.

Biti freelancer, kao i sve drugo, ima svoje i prednosti, ali i nedostatke. Kad je riječ o ovim prvima, Ivan, kao i moji drugi sugovornici, ističe slobodu da si može sam organizirati vrijeme i projekte na kojima će raditi te tako, primjerice, mirne duše može otići tjedan dana na godišnji na Maltu usred zime ili raditi od kuće jer je vani kiša, vruće, snijeg ili usred tjedna lutati po Ikei pa raditi navečer. No, tu je i pitanje zasluga:

Ono što je meni najvažnije jest da znaš da si zaslužan za sve što napraviš i stvoriš i da znaš da ti dan, tjedan ili godinu neće pokvariti šef idiot ili stresno i depresivno radno okruženje.

Kao netko tko već godinama radi kao slobodnjak, Ivan mi objašnjava kako će ljudi, bez obzira čime se bavili, uvijek naći neki segment posla koji je stresan, zamoran, a možda i dosadan, ali kad osoba osvijesti da sama odlučuje što će, kada i odakle raditi, tek onda shvaća u kakvoj je prednosti.

Meni je danas daleko najbitnije da su svi poslovi koje radim poslovi koje zbilja volim i koje sam sam izabrao raditi. To je sloboda u kojoj u potpunosti uživam, ali nisam siguran shvaćam li dovoljno njezine granice i važnost.

Kolektiv da, hijerarhija i formalnost ne

dorotic_ivan_fb_cover
Uz malo neopreza posao preuzme sve vrijeme te se dogodi da nema ni vikenda, ni onog ‘free’ iz freelance. (Foto: Maja Bosnić)

Međutim, najveći je nedostatak što se uz malo neopreza može dogoditi da posao preuzme sve vrijeme koje osoba ima.

Pa i kad fizički izađeš iz tog svog ureda, kakav god on bio, iz glave ne izlaze obaveze, odgovornost i sve ostalo. To je posebno zeznuto kad si control-freak, a ja jesam. Nema petka popodne i nema mozak na pašu. Nekad nema vikenda ni nikakvog free iz onog freelance. Ali sve ovo se ponajviše događa na samom početku, kada sve kreće i kada startaš posao, samostalan rad ili projekt. Danas, četiri godine kasnije, sve je dosta lakše, osobito organizacijski, a onda i financijski pa više do izražaja dolazi ovaj free iz freelance.

A na pitanje bi li u nekom trenutku mogao raditi u tipičnom korporativnom okruženju, Ivan odgovara da bi iz današnje perspektive teško mogao zamisliti da ima nekog stalno nadređenog te formalnu određenu radnu stegu, podjelu posla i zadataka.

U ničem nisam za formalnost pa bih se s ovim teško nosio. Znači, kolektiv apsolutno da, hijerarhija i formalnosti apsolutno ne. Jednom kad osjetiš slobodu da sam raspolažeš svojim vremenom i poslovima i kreneš ubirati plodove svog rada, teško bi uspio nazad. Ali dogode se trenuci da me u petak popodne netko od frendova nazove, osjetim mu/joj bezbrižnost u glasu i pita “di ćemo za vikend”, jer on/ona nema o čemu razmišljati do ponedjeljka ujutro, a ja znam da moram završiti obrađivati fotke, pripremiti još jedan intervju ili srediti birokraciju za neki natječaj i da ništa od toga ne može čekati ponedjeljak.

Hrvatska je birokratska Tunguzija

ivan_crno_bijela_resize
Svaki mali pomak u rješavanju problematike radnika, osobito nezavisnih je velik uspjeh. (Foto: Maja Bosnić)

Za freelancere, uz sve one dobre strane o kojima smo razgovarali, stvari nisu u uvijek jednostavne, posebno kad se osoba tek počinje probijati i traži prve klijente.

Prije 2-3 godine sam prihvaćao raznorazne poslove, jer kao “posao u ovoj državi ne odbijaš”, ali danas sam već, nadam se, postigao to da mi nema smisla dumpati cijene i da neki posao, ako smatram da neće bit dovoljno naplaćen, a nije mi špica, mogu odbiti. To možda je luksuz, ali je i jedini put do nekog potpunog osamostaljenja i, rekli bi naši političari, prosperitetne budućnosti. Sa samom naplatom nemam problema, ali na tom mogu zahvaliti super klijentima s kojima radim.

Ivan naglašava kako je domaća stvarnost, nažalost, takva da su već stalni klijenti i redovna plaćanja veliko priznanje za rad.

A utopija bi bila da svake godine recimo dižeš cijenu svojih usluga proporcionalno s time što si sve kvalitetniji, bogatiji iskustvom, boljom opremom i minulim radom. To klijenti odbijaju razumjeti.

Neke od ovih problema nastoji osvijestiti i riješiti Hrvatsko društvo nezavisnih profesionalaca, o čemu smo već pisali, a Ivan koji je član ove zajednice kaže:

Hrvatska je birokratska Tunguzija, to je činjenica, i svaki mali pomak u rješavanju problematika radnika, osobito nezavisnih radnika, velik je uspjeh.

Unatoč tome što nije uvijek sve ružičasto, Ivan svojim primjerom pokazuje kako je uz malo odvažnosti moguće slijediti snove i raditi ono što volimo, što je zapravo i misao vodilja svakog digitalnog nomada. Za kraj, svima koji razmišljaju da krenu njegovim stopama ili već neko vrijeme plove freelancerskim vodama, poručuje da osvijeste sve prednosti takvog života, upražnjavaju ih što češće i uživaju u njima najviše moguće.

netokracijadigitalninomadi

Digitalne nomade i freelancere podržava i Vipnet, koji nudi poslovnu ponudu za što lakše komuniciranje dok ste izvan ureda, kod kuće ili na putu.

ponuda

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Kultura 2.0

Afera Orašar: Samo hrvatski mediji od baleta mogu napraviti dramu

Cijeli cirkus koji se digao oko kupovine ulaznica za Orašara najmanje govori o Hrvatskom narodnom kazalištu i njegovom sustavu za kupovinu ulaznica, a najviše o domaćim medijima.

Digitalni mediji

RedViewMedia postao većinski vlasnik oglašivačke platforme Linker (Media)

Platforma za otkrivanje sadržaja, Linker.hr, postaje Linker Media, nakon investicije oglašivačke agencije RedViewMedia. Agencija je preuzela 51% vlasništva platforme, a Diana Dumanić, direktorica RV-a, pridružila se u upravu Linker Medije uz dosadašnjeg partnera/suosnivača Branimira Prskala.

Vodič

Veliki popis coworking prostora u Hrvatskoj

Treba vam mjesto za rad, ali ne biste unajmili "pravi" ured? Rješenje za ovaj problem može biti coworking, a mi smo pripremili vodič kroz sve takve prostore u Hrvatskoj!

Što ste propustili

Kolumna

Cijelu svoju digitalnu karijeru dugujem(o) igrama poput Warcrafta 3

Otac mi je jednom dobroćudno predvidio da neću zauvijek igrati “igrice”. Nisam tada kao tvrdoglav klinac mogao pretpostaviti koliko će biti u pravu - i koliko će upravo te igre usmjeriti moj život i karijeru.

Intervju

Heureka! Jeftinije.hr postao dio najveće CEE grupe ecommerce platformi za usporednu kupovinu

Platforme poput jeftinije.hr omogućuju pronalazak Best Buy proizvoda za svakoga, ali i veću transparentnost cijena na tržištu. Otkrivamo znači li ulazak u grupaciju Heureka nužno i poboljšanje takvog iskustva.

Startupi i poslovanje

Productive: Kako Infinumov softver za vođenje agencije, uz silnu konkurenciju, uspijeva rasti

Kako izgleda stvarati SaaS proizvod i kako to uspijeva timu koji razvija Productive, Infinumov spinoff?

Startupi i poslovanje

IoT izazov: Internetom stvari mogu se spasiti hrvatske šume

Natječaj Let's CHALLENGE – NB - IoT saves Croatian Trees želi pronaći IoT rješenje za ranu detekciju šumskih požara.

Digitalni mediji

RedViewMedia postao većinski vlasnik oglašivačke platforme Linker (Media)

Platforma za otkrivanje sadržaja, Linker.hr, postaje Linker Media, nakon investicije oglašivačke agencije RedViewMedia. Agencija je preuzela 51% vlasništva platforme, a Diana Dumanić, direktorica RV-a, pridružila se u upravu Linker Medije uz dosadašnjeg partnera/suosnivača Branimira Prskala.

Kultura 2.0

Priznajem, na razvoj mog glazbenog ukusa itekako su utjecale – igre

Jeste li ikada čuli pjesmu i sjetili se da vam je poznata iz neke igre koju ste prelazili prije 10 godina?