Kako je to voditi društvene mreže za muzej koji ima jednu jedinu skulpturu, kao što je to slučaj s lošinjskim Muzejom Apoksiomena? Kako se galerije i muzeji prilagođavaju digitalnom dobu i komunikaciji? Gdje su u svemu tome interaktivni sadržaji i VR? Dio je to tema o kojima sam razgovarala s Ivanom Dorotićem, fotografom i kreativcem, koji ujedno stoji iza društvenih mreža jedinstvenog muzeja na Lošinju.
Posljednjih godinu dana na Netokraciji upoznavali smo digitalne nomade. Otkrivali tko su oni, čime se bave i zašto su se odlučili na ovakav stil, ne samo rada, nego i života. Paralelno, uz osobne priče, pratili smo kako digitalno nomadstvo mijenja tržište rada do te mjere da i korporacije počinju uviđati i prihvaćati njegove elemente. Što smo naučili od digitalnih nomada i isplati se krenuti njihovim stopama?
Od kako na Netokraciji pobliže pratimo digitalne nomade, bila je to jedinstvena prilika da upoznamo ljude različitog profila - od produkt dizajnera i fotografa napuštenih prostora do developera s paralelnom karijerom komičara. Ispitujući ih o tome kako žive i rade te s čime se sve nose, zavirila sam u gotovo intimne detalje koji pružaju puno bolju sliku o njima od pukog biografskog navođenja podataka. Sada je došao red na jednog arhitekta koji se umjesto projektiranja okrenuo nekim drugim vodama, ali uvijek ostaje u sferi kreativnoga i lijepoga. Riječ je o Ivanu Dorotiću, koji je javnosti možda najpoznatiji po projektu Vizkultura.
Nakon što smo u Zagrebu bezuspješno pokušali uhvatiti Verneov robotaksi putem Uberove aplikacije, zvijezde su se posložile i mi smo dobili poziv koji se ne odbija.
Dok neke tvrtke nastavljaju i zapošljavati i ulagati u AI, druge su odabrale samo potonje. Kako različite tvrtke pristupaju promjenama na tržištu, doznali smo na Automation Summitu.
Gamepires, koji stoji iza igre SCUM, smanjuje broj zaposlenih zbog zahtjevnih tržišnih uvjeta. Objava dolazi nekoliko mjeseci nakon što je studio preuzeo britanski Splash Damage.
