Posljednjih godinu dana na Netokraciji upoznavali smo digitalne nomade. Otkrivali tko su oni, čime se bave i zašto su se odlučili na ovakav stil, ne samo rada, nego i života. Paralelno, uz osobne priče, pratili smo kako digitalno nomadstvo mijenja tržište rada do te mjere da i korporacije počinju uviđati i prihvaćati njegove elemente. Što smo naučili od digitalnih nomada i isplati se krenuti njihovim stopama?

Naši davni preci, u doba dok se hrana još morala loviti, bili su nomadi koji su selili u potrazi za večerom ili bježali pred vremenskim nepogodama. Taj nagon za kretanjem, ostao nam je zapisan u genima iako više ne moramo loviti divljač i skupljati bobice da bismo jeli. Danas to radimo tako da putujemo, a neki među nama odlučili su ne čekati godišnje odmore kako bi odgovorili praiskonskom zovu lutanja. Zahvaljujući tehnologiji postali su digitalni nomadi. Princip je isti kao kod naših predaka – seliti se, odnosno putovati i pri tome si osigurati hranu (samo ovaj put to nisu bizoni), a alati koje koristimo su računalo i internet.
Otprilike u ovo doba lani, za Netokraciju sam počela istraživati i pratiti digitalne nomade: tko su oni, kako žive i što ih je odvelo u digitalno nomadstvo. Na početku sam bila jako skeptična. Gotovo sam s podsmijehom čitala priče svih onih koji su se na plažama Tajlanda obogatili, dostigli stanje zena i sada svoje znanje i mudrost dijele sa svima koji su spremni kupiti njihove knjige. Iako je počelo sa skepsom, tijekom tog vremena postala sam svjesna ne samo u kojoj mjeri tehnologija mijenja način na koji radimo i živimo nego i da digitalno nomadstvo ima različite oblike, a sretnici na Tajlandu samo su dio te priče.
Biram gdje, kako i kada radim

Freelanceri, developeri, startuperi, digitalci i kreativci različitih vrsta odlučili su prigrliti slobodu i fleksibilnost koju pruža tehnologija. Tko bi ih uopće mogao kriviti? Zahvaljujući internetu ne moraju “robovati” odlascima u urede od ponedjeljka do petka kad posao mogu jednako dobro obaviti s bilo kojeg drugog mjesta. Međutim, nije riječ samo o šačici zanesenjaka. Iako je teško točno reći koliko ih je danas, predviđa se da bi u sljedećih dvadeset godina broj digitalnih nomada mogao dosegnuti čak milijardu. Uz to, podaci pokazuju rast broja freelancerea, kako u SAD-u, tako i u Europi, te se procjenjuje da će samo u Americi do 2020. godine više od 50 posto radne snage činiti freelanceri.
Kad je riječ o razlozima zbog kojih se odlučuju na nomadstvo, većinom je riječ o slobodi da biraju gdje će, kada, kako, ali i za koga raditi. Od toga, čak 92 posto milenijalaca želi fleksibilnost kad je u pitanju posao. Malo je reći da imaju drugačiju predodžbu od svojih roditelja gdje je jedna karijera tijekom cijeloga života bila pravilo i nešto čemu se stremilo.
Nomadsto novog doba potiče i ekonomija usluga na zahtjev. Koncept koji je krenuo s Uberom polako mijenja i druge industrije, a pojedinci prihvaćaju alternativne načine zarađivanja od povremene vožnje taksija, iznajmljivanja stanova do obavljanja sitnih poslova u svom susjedstvu.
Sloboda kao najveća motivacija

Kako život digitalnih nomada izgleda u praksi saznavali smo iz mjeseca u mjesec upoznavajući se s različitim sugovornicima o kojima ste mogli čitati na Netokraciji. Jedna od njih je Mirna Pavlović koja je svoju strast za putovanjima i fotografiranjem napuštenih prostora pretvorila u posao. I unatoč neizvjesnosti ne bi mijenjala činjenicu što je sama sebi šef.
Možete li zamisliti da bi produkt dizajner, web developer i stand up komičar Tomislav Kozačinski uspio spojiti sve ove stvari da radi u nekoj korporaciji? Nije se nimalo šalio kad je rekao da najviše cijeni slobodu da može birati za koga će i što će raditi, ali i da je predodžba o slobodnjacima kao neradnicima totalno neutemeljena.

Ivan Dorotić, arhitekt, urednik i novinar također je istaknuo kako mu je najveća motivacija raditi sam za sebe. Prema Ivanovim riječima, kada osoba osvijesti da sama odlučuje što će, kada i odakle raditi tek onda shvaća u kakvoj prednosti. Puno je to više od toga da ne morate u ured kad ujutro pada kiša.
Slično razmišlja dizajner i 3D animator Ivan Šantić koji naglašava kako nije važno odakle radimo nego – za koga. Ilustrator Vedran Klemens koji je nakon višegodišnjeg rada prešao u nezavisne profesionalce rekao nam je kako to smatra najboljom odlukom koju je mogao donijeti.
Ured je stanje uma, a ne fizičko mjesto

Što je zajedničko našim digitalnim nomadima? Uživaju u svom poslu i fleksibilnosti te se ne bi vratili na staro. U čemu je kvaka? Ako ste profesionalac koji odgovorno pristupa radu, tada nema prevelike razlike jeste li u uredu ili na mailove odgovarate iz pidžame. Naši sugovornici dokazuju kako je ured stanje uma, a ne fizičko mjesto.
Gotovo paradoksalno, ali prednosti fleksibilnosti počele su uviđati i korporacije. Jedan je to od uvjeta ako žele privući talentirane zaposlenike, no i tvrtke su itekako na dobitku, i to onom financijskom. Naime, zaposlenici koji mogu birati hoće li raditi iz ureda ili kuće produktivniji su, zadovoljniji i motiviraniji za rad što se osjeti i u prihodima tvrtki koje nude različite fleksibilne opcije. Neke tvrtke poput Buffera ili Automattica otišle su toliko daleko i u potpunosti ukinule fizičke urede. Jer najvažnije je što su zaposlenici napravili, a ne jesu li se pojavili u uredu.
Dobro odrađen posao otvara nova vrata

Naši sugovornici pokazali su kako digitalno nomadstvo uz sve prednosti i pozitivne stvari nosi i veliku odgovornost. Morate se sami pobrinuti da imate stalni priljev projekata, podcjenjivanje rada i neplaćanje klijenata nažalost isto su dio priče, barem na početku. Određena doza nesigurnosti je neizbježna. Govoreći o tome, samostalni dizajner Marko Pavlović je kao savjet svima poručio da dobro odrađen posao otvara nova vrata te da je iznimno važno biti vidljiv i prisutan.
Razgovarajući s Matijom Raosom iz Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca saznali smo i nekoliko zanimljivih podataka, primjerice da je u Hrvatskoj 210.000 nezavisnih i samozaposlenih profesionalaca, da su većinom visokoobrazovani i da nema razlika u primanjima muškaraca i žena što nije slučaj kad se radi o redovnim zaposlenicima.
Ovisiti o sebi može biti najveća motivacija
Kad povučemo crtu, treba puno hrabrosti da zakoračimo u nepoznato i sami počnemo stvarati svoje prilike, umjesto čekanja da drugi to učine za nas. No, nije li daleko teže odgađati što bismo voljeli raditi i kako bismo htjeli živjeti za neku daleku i maglovitu budućnost? Ovisiti o sebi, kako to rade digitalni nomadi, može biti užasno zastrašujuće. Istodobno, upravo to može biti i najveća motivacija da pomaknemo neke svoje granice i napravimo više nego što bismo da imamo šefa koji nam visi nad glavom.
Svi koji razmišljate krenuti digitalno nomadskim putevima, ne zaboravite nam javiti ako se slučajno zateknete u nekom coworking prostoru primjerice na Baliju. A što se tiče mene, lagala bih da me digitalni nomadi nisu inspirirali pa bih poručila kolegama da do jeseni radim isključivo s morskih destinacija. 🙂
Digitalne nomade i freelancere podržava i Vipnet, koji nudi poslovnu ponudu za što lakše komuniciranje dok ste izvan ureda, kod kuće ili na putu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Mirko2
15. 06. 2016. u 9:49 am
Nomadi ili ne nomadi, imam loša iskustva sa IT ljudima. Obeća commitment pa ode usred nezavršenog posla zbog bolje ponude. Ili se pokaže da ne zna kako je obećao. Ili krajnost, uopće ti se više ne javlja a nedovršeni sajt je na njegovom severu. Danas je vrlo rizično ulaziti u IT poslove i ovisiti o programerima kao suradnicima. Bolje da o tome pišete jer je puno veći problem od nomadstva.