Što su nas naučili digitalni nomadi (i isplati li se krenuti njihovim stopama)

Naši davni preci, u doba dok se hrana još morala loviti, bili su nomadi koji su selili u potrazi za večerom ili bježali pred vremenskim nepogodama. Taj nagon za kretanjem, ostao nam je zapisan u genima iako više ne moramo loviti divljač i skupljati bobice da bismo jeli. Danas to radimo tako da putujemo, a neki među nama odlučili su ne čekati godišnje odmore kako bi odgovorili praiskonskom zovu lutanja. Zahvaljujući tehnologiji postali su digitalni nomadi. Princip je isti kao kod naših predaka – seliti se, odnosno putovati i pri tome si osigurati hranu (samo ovaj put to nisu bizoni), a alati koje koristimo su računalo i internet.

Otprilike u ovo doba lani, za Netokraciju sam počela istraživati i pratiti digitalne nomade: tko su oni, kako žive i što ih je odvelo u digitalno nomadstvo. Na početku sam bila jako skeptična. Gotovo sam s podsmijehom čitala priče svih onih koji su se na plažama Tajlanda obogatili, dostigli stanje zena i sada svoje znanje i mudrost dijele sa svima koji su spremni kupiti njihove knjige. Iako je počelo sa skepsom, tijekom tog vremena postala sam svjesna ne samo u kojoj mjeri tehnologija mijenja način na koji radimo i živimo nego i da digitalno nomadstvo ima različite oblike, a sretnici na Tajlandu samo su dio te priče.

Biram gdje, kako i kada radim

Freelanceri, developeri, startuperi, digitalci i kreativci različitih vrsta odlučili su prigrliti slobodu i fleksibilnost koju pruža tehnologija. Tko bi ih uopće mogao kriviti? Zahvaljujući internetu ne moraju “robovati” odlascima u urede od ponedjeljka do petka kad posao mogu jednako dobro obaviti s bilo kojeg drugog mjesta. Međutim, nije riječ samo o šačici zanesenjaka. Iako je teško točno reći koliko ih je danas, predviđa se da bi u sljedećih dvadeset godina broj digitalnih nomada mogao dosegnuti čak milijardu. Uz to, podaci pokazuju rast broja freelancerea, kako u SAD-u, tako i u Europi, te se procjenjuje da će samo u Americi do 2020. godine više od 50 posto radne snage činiti freelanceri.

Kad je riječ o razlozima zbog kojih se odlučuju na nomadstvo, većinom je riječ o slobodi da biraju gdje će, kada, kako, ali i za koga raditi. Od toga, čak 92 posto milenijalaca želi fleksibilnost kad je u pitanju posao. Malo je reći da imaju drugačiju predodžbu od svojih roditelja gdje je jedna karijera tijekom cijeloga života bila pravilo i nešto čemu se stremilo.

Nomadsto novog doba potiče i ekonomija usluga na zahtjev. Koncept koji je krenuo s Uberom polako mijenja i druge industrije, a pojedinci prihvaćaju alternativne načine zarađivanja od povremene vožnje taksija, iznajmljivanja stanova do obavljanja sitnih poslova u svom susjedstvu.

Sloboda kao najveća motivacija

Kako život digitalnih nomada izgleda u praksi saznavali smo iz mjeseca u mjesec upoznavajući se s različitim sugovornicima o kojima ste mogli čitati na Netokraciji. Jedna od njih je Mirna Pavlović koja je svoju strast za putovanjima i fotografiranjem napuštenih prostora pretvorila u posao. I unatoč neizvjesnosti ne bi mijenjala činjenicu što je sama sebi šef.

Možete li zamisliti da bi produkt dizajner, web developer i stand up komičar Tomislav Kozačinski uspio spojiti sve ove stvari da radi u nekoj korporaciji? Nije se nimalo šalio kad je rekao da najviše cijeni slobodu da može birati za koga će i što će raditi, ali i da je predodžba o slobodnjacima kao neradnicima totalno neutemeljena.

Ivan Dorotić, arhitekt, urednik i novinar također je istaknuo kako mu je najveća motivacija raditi sam za sebe. Prema Ivanovim riječima, kada osoba osvijesti da sama odlučuje što će, kada i odakle raditi tek onda shvaća u kakvoj prednosti. Puno je to više od toga da ne morate u ured kad ujutro pada kiša.

Slično razmišlja dizajner i 3D animator Ivan Šantić koji naglašava kako nije važno odakle radimo nego – za koga. Ilustrator Vedran Klemens koji je nakon višegodišnjeg rada prešao u nezavisne profesionalce rekao nam je kako to smatra najboljom odlukom koju je mogao donijeti.

Ured je stanje uma, a ne fizičko mjesto

Što je zajedničko našim digitalnim nomadima? Uživaju u svom poslu i fleksibilnosti te se ne bi vratili na staro. U čemu je kvaka? Ako ste profesionalac koji odgovorno pristupa radu, tada nema prevelike razlike jeste li u uredu ili na mailove odgovarate iz pidžame. Naši sugovornici dokazuju kako je ured stanje uma, a ne fizičko mjesto.

Gotovo paradoksalno, ali prednosti fleksibilnosti počele su uviđati i korporacije. Jedan je to od uvjeta ako žele privući talentirane zaposlenike, no i tvrtke su itekako na dobitku, i to onom financijskom. Naime, zaposlenici koji mogu birati hoće li raditi iz ureda ili kuće produktivniji su, zadovoljniji i motiviraniji za rad što se osjeti i u prihodima tvrtki koje nude različite fleksibilne opcije. Neke tvrtke poput Buffera ili Automattica otišle su toliko daleko i u potpunosti ukinule fizičke urede. Jer najvažnije je što su zaposlenici napravili, a ne jesu li se pojavili u uredu.

Dobro odrađen posao otvara nova vrata

Naši sugovornici pokazali su kako digitalno nomadstvo uz sve prednosti i pozitivne stvari nosi i veliku odgovornost. Morate se sami pobrinuti da imate stalni priljev projekata, podcjenjivanje rada i neplaćanje klijenata nažalost isto su dio priče, barem na početku. Određena doza nesigurnosti je neizbježna. Govoreći o tome, samostalni dizajner Marko Pavlović je kao savjet svima poručio da dobro odrađen posao otvara nova vrata te da je iznimno važno biti vidljiv i prisutan.

Razgovarajući s Matijom Raosom iz Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca saznali smo i nekoliko zanimljivih podataka, primjerice da je u Hrvatskoj 210.000 nezavisnih i samozaposlenih profesionalaca, da su većinom visokoobrazovani i da nema razlika u primanjima muškaraca i žena što nije slučaj kad se radi o redovnim zaposlenicima.

Ovisiti o sebi može biti najveća motivacija

Kad povučemo crtu, treba puno hrabrosti da zakoračimo u nepoznato i sami počnemo stvarati svoje prilike, umjesto čekanja da drugi to učine za nas. No, nije li daleko teže odgađati što bismo voljeli raditi i kako bismo htjeli živjeti za neku daleku i maglovitu budućnost? Ovisiti o sebi, kako to rade digitalni nomadi, može biti užasno zastrašujuće. Istodobno, upravo to može biti i najveća motivacija da pomaknemo neke svoje granice i napravimo više nego što bismo da imamo šefa koji nam visi nad glavom.

Svi koji razmišljate krenuti digitalno nomadskim putevima, ne zaboravite nam javiti ako se slučajno zateknete u nekom coworking prostoru primjerice na Baliju. A što se tiče mene, lagala bih da me digitalni nomadi nisu inspirirali pa bih poručila kolegama da do jeseni radim isključivo s morskih destinacija. 🙂

Digitalne nomade i freelancere podržava i Vipnet, koji nudi poslovnu ponudu za što lakše komuniciranje dok ste izvan ureda, kod kuće ili na putu.