Jeste li dovoljno kvalitetni za rad u web agenciji na najvišem nivou?

Jeste li dovoljno kvalitetni za rad u web agenciji na najvišem nivou?

Već nekoliko tjedana primjećujem jedan zanimljiv trend, a taj je da manje i veće tvrtke te agencije traže nove, kvalitetne ljude, koje bi uključili u svoj tim. Naoko jednostavan zadatak – potrebno je postaviti oglas (negdje na internetu, nije nužno da to bude portal za traženje poslova) i čekati prijave, odabrati one zanimljive, pozvati ih na razgovor i zaposliti jednu, dvije, nekoliko osoba. No u stvarnosti, situacija je, nažalost, dijametralno suprotna i ne baš toliko “bajna”.

Don DraperVeć nekoliko tjedana primjećujem jedan zanimljiv trend, a taj je da manje i veće tvrtke te agencije traže nove, kvalitetne ljude, koje bi uključili u svoj tim. Naoko jednostavan zadatak – potrebno je postaviti oglas (negdje na internetu, nije nužno da to bude portal za traženje poslova) i čekati prijave, odabrati one zanimljive, pozvati ih na razgovor i zaposliti jednu, dvije, nekoliko osoba. No u stvarnosti, situacija je, nažalost, dijametralno suprotna i ne baš toliko “bajna”.

Na tržištu ima mnoštvo dizajnera (ima i developera i drugih internetskih stručnjaka, ali ću u ovom članku ipak staviti fokus na dizajnere, uz napomenu da je ovo, vrlo vjerojatno, moguće primijeniti i na ostale). Među njima ima kvalitetnih, manje kvalitetnih, a i onih koji će to tek postati. U svakom slučaju, kada smo za Blagonić Brothers tražili nove ljude, dobili smo neke zaista zanimljive prijave. Ljudi s kojima smo razgovarali imaju potencijal, no pravo je pitanje – hoće li ga razvijati u pravom smjeru?

Učite cijeli život

Bez učenja, znate i sami, nema napretka. Mislite li zaista da bi Dražen Petrović bio toliko uspješan košarkaš da nije toliko i fanatično trenirao? Sumnjam, a ista se paralela može povući s dizajnerima. Što čini dobrog dizajnera (ili recimo frontend developera)? Reći ćete – kreativnost, ali pogriješili biste. Kreativnost bez želje za učenjem, napredovanjem, stalnim usavršavanjem i praćenjem tehnologija – znači gotovo ništa.

Naravno, internet je nepresušan izvor informacija i već samim guglanjem™ možemo puno naučiti (doduše, iznenadili biste se koliko ljudi rijetko koriste Google). No, iskoristite priliku – posjetite neku konferenciju, radionicu ili meetup, upoznajte ljude iz struke, razgovarajte s kreativcima u agencijama – ti ljudi ne grizu i ako ih “ulovite” u pravom trenutku pomoći će vam savjetom koji bi vam mogao biti “zlata vrijedan”. Opet, ako to ne odlučite primijeniti u svom radnom procesu, zapravo ste samo gubili vrijeme.

Traže se najbolji, a ne prosječni

Najbolji ljudi žele (i trebaju) raditi s najboljim ljudima. To ne znači da oni manje dobri nemaju šanse, dapače – pogledajte neke od prethodnih rečenica. No, nemate li želju za napretkom, najvjerojatnije nećete raditi u tvrtki koja će poticati vašu kreativnost. Stagnacija će voditi u nezadovoljstvo (vaše osobno, ali vjerojatno i onih koji su vas zaposlili). Savjet koji vam mogu dati jest da si postavite ciljeve koji su realni, a zatim te ciljeve zamijenite ciljevima koji će vam biti izazovniji, jer jednostavno s realnim ciljevima nemate dovoljno veliki izazov.

Drugi veliki problem koji primjećujem kod većine (pa i kod sebe) je ego. Upravo ego smatram najvećom preprekom na putu da postanete zaista dobar dizajner/developer. Veliki ego “zamutit” će vam pogled, a bez obzira radi li se o tome da mislite da znate više nego što zapravo znate ili jednostavno smatrate da vam ostali nisu “niti do koljena”, nećete dobro proći u kreativnoj okolini koja ovisi o međusobnoj suradnji. Ego koji držite pod kontrolom vaš je najbolji prijatelj.

Jeste li sigurni da znate što radite?

Ako ste na pitanje iz naslova odgovorili potvrdno – vrlo vjerojatno griješite. Nemojte biti uvjereni da znate sve što radite i da to radite najbolje. Takav stav je pogrešan i mogu potvrditi da i sada, s više od deset godina intenzivnog rada u web industriji, postoji toliko toga što ne znam ili ne znam dovoljno dobro. Još je veći problem što ćete takvim stavom dobiti pretjeranu i lažnu samouvjerenost.

Žao mi je, ali web se toliko brzo mijenja da neke tehnologije koje danas koristimo nisu niti postojale prije godinu-dvije. Da ne govorimo o mnogostrukim načinima na koje se pojedini problem može riješiti. Je li način koji smatrate dobar i ispravan? Ne želim vas deprimirati, ali nije dovoljno dati samo 100 posto. S druge strane, planirate li raditi kod kvalitetne domaće agencije, vaš bi angažman mogao biti nagrađen radom na zanimljivim projektima, profesionalnim napredovanjem, prisustvovanjem radionicama i konferencijama. Jedna reklama kaže da se neke stvari ne mogu kupiti novcem, a iskustvo je sigurno jedno od njih.

Kada bih sada zapošljavao…

Kao što je Steve Jobs jednom rekao, okupljate li A tim, ne smijete pristati na ništa manje od “A ljudi”. A takvi ljudi, osim što žele imati odlične uvjete, žele i izazov. Rad u maloj ili velikoj agenciji to vjerojatno nije, no mogao bi biti rad na zanimljivom projektu, rad s novim tehnologijama te odlična poslovna atmosfera. Možda je došlo vrijeme da uložimo u stolni nogomet?

Do sada smo zapošljavali ljude u nekoliko navrata, a na natječaje za posao uvijek su nam se javljali razni tipovi kreativaca. Od onih koji su tek na samome početku, do onih koji su zaista kvalitetni i mogli bismo ih sutra zaposliti bez pretjeranog razmišljanja. Iako nam država ima tisuće i tisuće nezaposlenih, web i općenito IT industrija je toliko specifična da najbolji ljudi već ili rade za nekoga ili freelanceaju (uspješno) i nemaju potrebu to mijenjati. Samim time, svjestan sam da najbolje ljude nećemo nužno privući samo velikom plaćom bez odgovornosti, već prije svega izazovom i mogućnošću da rade s najboljima.

Svi želimo raditi s najboljima, a zapravo želimo i sami biti najbolji. Natjecateljski duh duboko je usađen u nama i to je posve normalno. No zapitajte se dajete li svoj maksimum? Je li možda bolje negdje raditi i učiti i koliko vam to vrijedi? Je li plaća ono što vas pokreće ili trebate izazov koji će vas “gurati” naprijed?

Komentari

  1. Ivica Kartelo

    Ivica Kartelo

    14. 06. 2013. u 11:14 am Odgovori

    Primjer: koliko je stranica danas Responsive? Koliko web dizajnera je mobitel-first? Ja vidim vrlo malo, ne samo kod nas nego i u svijetu. Sto bi to znacilo? Moglo znaciti? Mozda to znaci da se mlada web industrija pokazala takodjer kao inertna i “tko ce sad raditi za taj mobitel”.

    • Emanuel Blagonić

      Emanuel Blagonić

      14. 06. 2013. u 11:18 am Odgovori

      Ne smatraš da je problem i u tome što za RWD, mobile first, WordPress, i općenito interaktivni dizajn ne postoji dovoljno kvalitetnog formalnog obrazovanja u Hrvatskoj, a činjenica jest da je većini ipak problem to naučiti preko weba? (samo pitam) 🙂

      • M67

        M67

        14. 06. 2013. u 11:39 am Odgovori

        Istina, većini je dosta teško naučiti preko neta gledajući / čitajući. Zašto neka od firmi ne uzme na ‘praksu’ osobu koju žele usavršiti za sebe i svoje potrebe, to je rijetkost kod nas.

        • Emanuel Blagonić

          Emanuel Blagonić

          14. 06. 2013. u 11:52 am Odgovori

          I tu se slažem s tobom, ali najčešće je većina firmi u takvoj gužvi da je teško imati nekoga na praksi. Mi ponekad uzimamo ljude koji žele učiti pa budu kod nas i vjeruj mi to je “crash course” 🙂

        • M67

          M67

          14. 06. 2013. u 11:57 am Odgovori

          Govorim iz razloga jer sam i sam tako naučio neke stvari, prije 2 i pol godine sam radio obične poslove, a sad već imam full-time posao kod osobe koja mi je cijelo vrijeme davala savijete i učila za svoje potrebe 🙂

        • Emanuel Blagonić

          Emanuel Blagonić

          15. 06. 2013. u 8:55 am Odgovori

          Kao što rekoh, teško je u Hrvatskoj dobiti formalno obrazovanje iz ovog područja. Je li to problem? Nije, jer se sve može naučiti online, čitajući blogove, prateći rasprave, čitajući knjige. No, ne možeš reći da ne bi bilo dobro da postoji i neko formalnije obrazovanje za ovo što radimo? Drugi je par rukava što je web industrija tako propulzivna da se promijeni u tih 5 godina što sjediš na faksu 😉

        • Valentino Međimorec

          Valentino Međimorec

          15. 06. 2013. u 8:42 pm Odgovori

          formalno obrazovanje je po meni skoro pa ne moguće uvesti u npr. području frontenda, možeš se napraviti neki basic uvod, ali sve ostalo je jednostavno ne moguće, tehnologija u godinu dana toliko napreduje da bi trebali 5 puta godišnje samo mijenjati npr. strukturu semestra ili sl.

          ili ako ste zadovoljni da dobijete radnika koji je lijepo radio po programu tamo neke 2009 i drži se toga? (a većina tokom formalnog obrazovanja se drži istog)

        • Emanuel Blagonić

          Emanuel Blagonić

          16. 06. 2013. u 9:33 am Odgovori

          Naravno da ne želiš dobiti nekoga tko radi po programu iz 2009., ali mislim da bi se kroz formalnije obrazovanje moglo naučiti ljude da misle, traže uzroke problema i sl. Jer, formalno obrazovanje = učenje; a većina ljudi zapravo ne zna pronaći rješenje za problem, ne poznaje osnove i tu bi formalno obrazovanje moglo pomoći.

    • Luka

      Luka

      14. 06. 2013. u 2:32 pm Odgovori

      mislim da je manji problem tehnologija dizajna a veći da u HR malo klijenata kuži šta je to, treba se razviti svijest klijenata o tome, sama implementacija i nije nešto posebno

    • Emanuel Blagonić

      Emanuel Blagonić

      14. 06. 2013. u 11:58 am Odgovori

      Ja ću uvijek zaposliti osobu za koju procijenim da ima potencijala. Odgovara li ti to na pitanje? Slobodno ti hejtaj, iako se ne slažem s tobom.

      Oni koji su danas najbolji, imali su potencijala i prije 5 godina, samo je stvar to procijeniti. Potencijal ja procjenjujem po nekoliko stvari:

      1) zalaganje
      2) želja za učenjem
      3) pažnja na detalje (ovo mi je najvažnije, jer ako ne paziš na detalje, nećeš paziti niti za 5 godina, jel?)
      4) koliko netko “stoji na zemlji” i ne precjenjuje svoje znanje i sposobnosti. Ako je realna osoba, s takvom želim raditi…

      • Emanuel Blagonić

        Emanuel Blagonić

        14. 06. 2013. u 12:02 pm Odgovori

        I Ćiro je za Prosinečkog rekao da nikada neće biti dobar nogometaš, pa se malo preračunao. I rest my case 🙂

        Slažem se da nije baš lagano procijeniti nečiji potencijal, ali to i jest izazovno.

    • Marinshe

      Marinshe

      14. 06. 2013. u 12:03 pm Odgovori

      U tome i je razlika, to je prednost koju dobiva risk taker. Neki sami kreiraju svoje radno mjesto, drugi moraju konkurirati za svoje zaposlenje. Po mom mišljenju puno je lakše biti poduzetnik nego se danas natjecati za posao. Vecina u to ne vjeruje, pa nikad i ne pokusa zbog straha od neuspjeha i sumnje u vlastite mogućnosti.

      • Emanuel Blagonić

        Emanuel Blagonić

        14. 06. 2013. u 12:06 pm Odgovori

        Ne bih se baš složio da je danas lakše biti poduzetnik 😉 ali inače se slažem s tvojim komentarom. Svatko može probati freelanceati i vidjeti koliko je dobar. Ja sam osobno to isprobao, par puta sam se gadno zeznuo/opekao – izgubio i nove poslove zbog loše odrađenog posla. Sve je to dio “učenja”. Da se danas mogu negdje zaposliti gdje mogu učiti, da ne moram sam, to bih sigurno rado prihvatio. Isto tako, ono što sam naučio uvijek ću podijeliti s drugima jer mi nije cilj da drugi ponavljaju iste greške.

    • Lucijan Blagonić

      Lucijan Blagonić

      14. 06. 2013. u 12:06 pm Odgovori

      Toni, dosta ovisi o tome koja je tvoja definicija “najboljeg”. Jel misliš da je najbolja osoba samo ona koja ima najbolji tehnički skill? Ponekad je najbolji onaj koji se uklopi u tim, i lagano uči i napreduje – osoba na koju se možeš pouzdati i uz koju ti je ugodno raditi. “A čovjek” nije onaj koji najbolje crta u Photoshopu. Puno je tu više faktora koji utječu na cijelu priču – karakter, pristup poslu, volja, razumijevanje… i onda negdje zadnje tehnički skill.

  2. Maja

    Maja

    14. 06. 2013. u 11:58 am Odgovori

    Mislim da se ovdje radi o necijem trenutnom znanju, potencijalu i osobnoj motivaciji, pa se po tome razlikuju prosjecni od najboljih. Slazem se i ovo za ego, to je cesto problem u poslu.

    • Emanuel Blagonić

      Emanuel Blagonić

      14. 06. 2013. u 12:00 pm Odgovori

      Trenutno znanje je manje bitno IMHO. Potencijal i trenutno znanje nemaju veze. Možeš se ti danas početi baviti poljoprivrednom proizvodnjom i ako to želim naučiti krenuti ću od Googlea, kupiti ću knjige, ići ću po farmama (prvo po našim farmama ali kako mi oni neće biti uzori vjerojatno bih posjetio farme u inozemstvu). Sve se ovo može primijeniti na bilo koji posao.

  3. Maja

    Maja

    14. 06. 2013. u 12:05 pm Odgovori

    Znam, ali tesko da ces zaposliti nekoga tko bas mora uciti od nule, bez obzira na potencijal. Mozda i hoces, ako mozes toliko dobro procijeniti osobu i imas dovoljno vremena.

    • Emanuel Blagonić

      Emanuel Blagonić

      14. 06. 2013. u 12:08 pm Odgovori

      O ovome možemo pričati uživo jednom, ali da, zaposliti ću i od nule ako pokaže izraženu želju za učenjem. Isto tako, ta osoba mora biti spremna na odricanja u vidu toga da će morati dosta doma učiti/vježbati, da će morati puno knjiga pročitati i sl. I naravno, mora biti proaktivan a ne “deaktivan” 😉

    • Lucijan Blagonić

      Lucijan Blagonić

      14. 06. 2013. u 12:09 pm Odgovori

      Maja, ponekad ne moraš zaposliti osobu – ali je možeš usmjeriti. Što te košta da nekome daš nekoliko savjeta, knjiga i linkova pa ako ima volje neka ti se javi za 3 mjeseca. Ne znači da moraš svakoga zaposliti. Ponekad je dosta popričati ljudski s ljudima i usmjeriti ih. Ja sam imao sreće da sam naletio na ljude koji su uvijek nesebično dijelili svoje znanje – nije znanje došlo preko noći.

      • Minja Malović

        Minja Malović

        21. 06. 2013. u 5:31 pm Odgovori

        “Ja sam imao sreće da sam naletio na ljude koji su uvijek nesebično dijelili svoje znanje – nije znanje došlo preko noći.”

        Stvarno mi izjava je upala u oći , za takve ljude koje nesebično djele znanje sam znao ubijati sve da dođem do njih. Volim pričati s developerima koji nerade stvari s kojima se bavim , želim čuti njihove probleme i kako si ih riješili . Čak i kada nepričam s njima, samo sjedim pokraj da čujem muke po debugu ( BIOS inkubator gdje je hrpa programera ) . Ako nemaš godina da skupiš iskustvo ovo je najbolji način.

  4. Marko

    Marko

    14. 06. 2013. u 12:10 pm Odgovori

    Istina, jako je tesko doci do pravih ljudi, ali tu pocinjemo od problema da trziste nije uskladjeno s sveucilisnim programom, te da studenti izlaze na trziste nespremni ili sa znanjem koje treba debelo update-at. Jedan takodjer od krivaca su tvtke koje ‘imaju guzvu’ u uredu pa nemaju vremena uloziti trud i znanje u mladi kadar. Zato i imamo visoku stopu nezaposlenih, upravo mladih ljudi, jer svi traze profesionalce, bogat portfolio i da su odmah spremni za uci u vatru. Uzmimo primjer Njemacke, gdje je praksa obvezna i po firme i po studente, te na odredjeni broj zaposlenika morate imati i praktikane, a da ne govorim o startupima, gdje praktikanti cine 85% zaposlenih. S druge strane davanje natjecaja je zaposljavanje 1.0. Jednostavnije, jeftinije i kvalitetnije je sam pronaci osobu bilo putem LinkedIna, Fakulteta ili pregledavanje portfolija ljudi iz podrucja kojeg zelimo. Obveza svih nas je promijeniti stanje u kojem se nalazimo, pocevsi od svog dvorista – kao primjer. Prakse tijekom skolovanja moraju biti must, in – placene ili ne… negdje se mora pronaci mjesto u kutu, gdje ce se stvorit zaposlenik 2.0. Pregledavanje 300 molbi, 500 radova u nadi da cemo naci neizbruseni dijamant…tesko…

    • Emanuel Blagonić

      Emanuel Blagonić

      14. 06. 2013. u 12:33 pm Odgovori

      Da, to je i poanta ovog članka. Teško je sada govoriti o stvarnim iskustvima, pogotovo ako su negativna, jer ne želim nekoga prozivati, ali činjenica jest da smo imali svakakvih iskustava. Od ljudi koji su bili kod nas na praksi i imali su priliku ali je nisu iskoristili, do onih koji su “grizli i trudili se” pa i dan danas imamo visoko mišljenje o njima.

    • Lucijan Blagonić

      Lucijan Blagonić

      14. 06. 2013. u 12:18 pm Odgovori

      Jedno vodi do drugoga. Mi smo ostali u kontaktu s nekim ljudima koji su nam se javili još prije godinu dana na prvi oglas za posao. I sad surađujemo s njima honorarno. Zaposlenje ne dolazi samo preko oglasa za posao. 😉

  5. Marko

    Marko

    14. 06. 2013. u 12:26 pm Odgovori

    Sve je to ok ali ruku na srce ništa od toga se ne vidi na našem tržištu. Niti imamo konja za trku vani, a skoro da i nemamo konja za trku na domaćem terenu (osim bezbroj prosječnih sajtova za kuponsku prodaju). Niti imamo kakvih inovativnih i dobro dizajniranih popularnih servisa. Neka me netko demantira ako sam pogriješio.

    Danas je IT konkurencija globalna a mi definitivno po većini parametara nismo spremni. Uz jednu iznimku, mislim da su naši programeri na nivou vanjskih ali u ostalome zaostajemo poprilično.

    • Emanuel Blagonić

      Emanuel Blagonić

      14. 06. 2013. u 12:35 pm Odgovori

      Možda su naši programeri konkurentni vani, ali vjeruj mi da su i dizajneri traženi. Ja osobno znam nekoliko ljudi koji jako kvalitetno rade za vanjsko tržište i rade s velikim svjetskim klijentima.

      Ali općenito, mislim da problem nezaposlenosti neće riješiti IT sektor, ali i IT sektor ima svojih problema s traženjem kvalitetnih ljudi.

      Također, na samu tu činjenicu utječe i veličina neke tvrtke. Najkvalitetniji ljudi ne rade nužno u najvećim tvrtkama…

  6. Level2

    Level2

    14. 06. 2013. u 2:40 pm Odgovori

    Dobar dan! Definitivno se slažem sa autorom članka i podržam sve napisano, ali poduzetnici jako često rade jednu grešku koje najčešće nisu ni svjesni, a to je KEŠ! Svi bi najboljeg, koji je voljan učiti i zalagati se, koji se uklapa u tim, koji ima sve vještine i sve hvalospjevne atribute potencijalnog kandidata navedene u ovom članku, ali, UVIJEK ima ali kada kesnuti…hm…rijetki su poslodavci… ma znate o čem pričam! Hvala

    • Emanuel Blagonić

      Emanuel Blagonić

      14. 06. 2013. u 2:59 pm Odgovori

      Mislim da keš nije problem. Veće agencije mogu platiti bolje ljude, manje agencije ne mogu pa moraju to probati nadoknaditi na druge načine. No opet, treba uvijek biti korektan i ja osobno sam svakome s kime smo razgovarali rekao što može očekivati. Veći je problem (a čuo sam takvih priča) da ti se jave ljudi koji “sve znaju”, traže veću plaću a već kod testiranja se ispostavi da je to samo dobar PR. No, ne osuđujem, to je sve tržište, ako tražiš posao za 20.000 kn naći ćeš i to, samo se moraš potruditi…

  7. Goran

    Goran

    14. 06. 2013. u 2:54 pm Odgovori

    Ne razumijem zasto je “vani” to toliko dobro i jako. Cinjenice je da hrvatska IT scena jest mozda malo slabija od vani, medjutim to je prvenstveno zbog cijene samog posla. Usporedi cijenu jednog projekta iz vana i jednog projekta koji se radi unutar hrvatskih firmi. Iz prve ruke imam iskustva s freelancanjem s klijentima vani i mogu ti reci da nisu ni oni nista bolji (cak su slabiji) od hr. standarda. Npr. radim za jedan tkz. startup iz Redwooda (CA) koji rade jedan projekt s internacionalnim timom. Znaci ima nas po cijelome svijetu, i mogu ti reci da njihova kvaliteta nije ni upola onoj koja je u RH. Radim kao UX-UI dizajner za njih i vise vremena potrosim pisanjem mailova kako bih educirao ekipu oko nekih stvari nego sto rijesavam konkretne probleme. Isto tako radim i za Dansku kao dizajner za jednu social media agenciju koja se sa svojim radom ne moze usporediti niti s jednom od vodecih firmi u RH, a imam iskustva s vecinom koje su u RH. Tako da mislim Hrvatska kao i cijeli Balkan ima dovoljno kvalitetne ljude da konkuriraju u svijetu. Po meni najveci problem je u mentalnom sklopu i pogresnom obrazovanju jer dosta se uce stvari koje nisu bitne u praksi i time se gubi na vremenu, dok logike i razumjevanja nam uopce ne nedostaje kako bi dalje napredovali.

    • Emanuel Blagonić

      Emanuel Blagonić

      14. 06. 2013. u 3:08 pm Odgovori

      Gorane, nema to veze sa time gdje tko radi nego način na koji radi. Možeš biti dobar i kod nas i vani. Naravno, rad na većim projektima je uvijek veliki plus, ali nije to jedino što kao pojedinac možeš napraviti. Educirati klijente moraš i kod nas i vani, s tom razlikom da (prema mom iskustvu) vani su klijenti puno više user-friendly prema prijedlozima dizajnera barem zbog toga što je drukčiji mindset kod plaćanja (platio sam stručnjaka pa ću ga i poslušati).

      Iskustva u radu sa stranim kreativcima – u pravilu ovo što kažeš, s time da manje dobar kreativac ima bolju plaću nego dobar kreativac kod nas (ali to je već druga priča).

      • Goran

        Goran

        14. 06. 2013. u 3:13 pm Odgovori

        Pardon, zaboravio sam kliknuti na odgovor kod gore napisanog odgovora. Komentar nije bio namjenjen na clanak vec na gore napisani komentar od Marka da u HR. nema kvalitetnih dizajnera.

        Citiram: “Sve je to ok ali ruku na srce ništa od toga se ne vidi na našem tržištu. Niti imamo konja za trku vani…”

        • Marko

          Marko

          16. 06. 2013. u 9:04 pm Odgovori

          Gorane, tržište te demantira. Kod nas nema ništa spomena vrijedno, ruku na srce. Ima li koji projekat koji je inovativan, modewrno dizajniran i popularan vani?

        • Emanuel Blagonić

          Emanuel Blagonić

          17. 06. 2013. u 7:42 am Odgovori

          Marko, “niti imamo konja za trku vani” – zašto to misliš? Možda zato što nemamo neki website koji je relevantan vani? Pa ne možemo ga imati, premali smo, ne potičemo takve stvari. Jedino što prodajemo vani su poneki uspješni startupi.

  8. Davor Tomić

    Davor Tomić

    14. 06. 2013. u 6:33 pm Odgovori

    Odličan članak! Iako sam već par godina zaposlenik američkih kompanija i nemam se na što požaliti, žao mi je što nisam imao tu čast da radim s vama i za vas, makar i samo par mjeseci, onda kad ste se bili počeli širiti. Ali tko zna što budućnost nosi? 🙂
    Kao što ste obojica odlično poentirali, nije najbolji čovjek onaj koji je najvještiji u Photoshopu ili koji je CSS manijak. Najbolji čovjek je baš to, najbolji čovjek – uporan, željan rada i učenja, odgovoran, timski igrač, svestran. Slažem se s vama oko toga. I osobno bih tražio baš takvu osobu kada bih nekoga zapošljavao.

  9. Registrirani Juzer

    Registrirani Juzer

    14. 06. 2013. u 9:14 pm Odgovori

    Stvarno članak na mjestu, ne govori samo o poslu i zapošljavanju nego životu općenito. Ista formula i principi su primjenjivi u svemu, napravi nešto, bilo što. Nije dobro ok, bar znaš da trebaš nešto mijenjati i izbrusiti vještinu, proizvod ,whatever dok ne bude bolje ( build-measure-learn ). Puno ljudi padne na tom testu predanosti i žrtve jer treba mijenjati i svoj karakter u tom procesu učenja. Pride always goes before a fall…teško je odbaciti svoje staro “jebeno” ja, lažnu sigurnost sadašnjosti i spustiti se na zemlju te gledati prema sutra, a raditi danas. Baš sam neki dan igrao nekakvu nagradnu igru na FB privredne banke, trebalo je napisati nešto u principu da imaš 1000 kuna što bi si poklonio? Ajd probajte pogoditi koliko ljudi je odabralo edukaciju, tečaj, bilo što da nije stvar ili putovanje…I rest my case.
    P.S. po meni želja za učenjem je dio priče, it will get you only so far. Prvi korak u svemu, ali bez upornosti ne znači baš ništa.

  10. Emanuel Blagonić

    Emanuel Blagonić

    15. 06. 2013. u 8:58 am Odgovori

    Nekako mi je generalna ideja članka bila naglasiti potrebu za učenjem. Upornost. Da čovjek mora biti svjestan svog potencijala, ali čvrsto s nogama na zemlji. Pokazati što znaš, ali ne biti bahat i arogantan. Mislim da je to put uspjeha. Ok, postoje i lakši/brži načini, no to nije pravi put. (sjetite se Darth Vadera i tamne strane;)

  11. Ivica Kartelo

    Ivica Kartelo

    15. 06. 2013. u 9:41 pm Odgovori

    Marko tražiš primjer na domaćem terenu, a Emanuel tebi također na temu formalnog obrazovanja: posjetite business mog ucenika Tonija iz formalnog obrazovanja, Skola za dizajn… Split: http://slicejack.com/ Prosurfajte site i recite mi da li imate ikakvu zamjerku na rad, strategiju, taktiku, ciljeve… Jer ja nemam.
    Kao profesor u formalnom obrazovanju imam stalno veći push mojih ucenika koji vole uciti, formalnih web dizajnera i medijskih tehnicara, nego ih okruzenje može primiti. Trenutno tražimo i oni i ja firme za troje ucenika, znaci proaktivni su. Troje su rijeseni. To su samo upravo zavrseni trecasi. Maturanti imaju posla oko upisa na faks.
    Sigurno ih ima nekoliko i iz Graficke skole u Zg, pa u Čakovcu, pa u Zadru… Nevjerojatno, eto i ti Emanuel koji si u tome, ne znas da je formalno obrazovanje web dizajnera kod nas vrlo vrlo jako, postoji vec deset godina, i prvi su maturanti izišli prije 6 godina. Jasno, upisuju se u razne fakultete, ne idu svi tim putem, ali neki idu, zavrsavaju fakultete, otvaraju svoje firme, zaposljavaju se.
    Raspitaj se u Grafickoj, ponudi svoje predstavljanje, sat razgovora s ucenicima, povezi se s profesorima, budi na satu i vidi sto i kako rade.
    Kod mene je takva situacija. Ako te put navede u Split i ja za to saznam, vodim te odmah pred moje ucenika. Svi u Splitu koji se bave ovim poslom su upoznati s mojim ucenicima, bili su mi na nastavi, pratimo se. Nema pravila tko treba napraviti prvi korak: profesori ili poslovno okruzenje. To je jednostavno u covjeku, ili zove i povezuje se, ili ne zove i ne povezuje se.
    Prema tome Emanuele nisi bio proaktivan u zadnjih 10 godina i raspitao se o smjeru web dizajnera i medijskih tehnicara u Grafickoj u Zagrebu, povezao se s prof. Nikad nije kasno.

    • Emanuel Blagonić

      Emanuel Blagonić

      16. 06. 2013. u 9:49 am Odgovori

      Ivica, moje mišljenje o tečajevima na kojima se “uči” web dizajn (koji se potom u većini slučajeva upisuje u radnu knjižicu) jest da je to promašeno za sve one koji planiraju doći na tečaj i onda reći “ja sam web dizajner”. Ne, ti nisi web dizajner, i dobro si napisao upravo za Tonija iz SliceJacka (kojega, btw, pratim što radi već nekoliko godina). Toni i njemu slični su pozitivni primjeri ljudi koji mogu doći iz grafičkog backgrounda (Grafički fakultet, Dizajn i sl.) ili s tečaja, ali će takvi ljudi krenuti dalje učiti. Dakle, ono što su naučili na tečaju im neće biti dosta i to su ljudi koje ja zovem “proaktivnima”, čitati će članke o tehnologiji, znati će što je RWD i koji je pravilan “mobile first” pristup (inače, za tvoju informaciju, mi već 2 godine radimo RWD, a više od godinu dana radimo po mobile first pristupu).

      Dakle, formalno obrazovanje web dizajnera u Hrvatskoj ti zoveš “vrlo jakim” na temelju onih koji su uspješno završili faks ili tečaj, a garantiram ti da bi ti isti ljudi uspjeli i bez tog “formalnog” obrazovanja. Kada govorim o formalnom obrazovanju, onda mislim da bi škole trebale biti te koji će u ljude usaditi način razmišljanja kojeg imaju “problem solveri”, a ne oni kojima je učenje završilo u onom trenutku kada su dobili diplomu/upis u radnu knjižicu. Također, tvrdim da je u Hrvatskoj sigurno više kvalitetnih dizajnera (znači, ne developera) koji nemaju formalno obrazovanje. Nije to ništa loše, dapače, samo je dokaz da kvalitetni ljudi ionako sami isplivaju.

      Kada ljudi na tečajevima budu učili o tome kako se radi wireframe, kako se radi organizacija sadržaja, UX, što je to RWD i kada budu mogli pratiti trendove koji idu prema tome da se za izradu stranica ne koristi Photoshop već dizajn kroz browser, onda ću možda imati bolje mišljenje o tečajevima. Ne bih htio da ovo zvuči jako negativno, opet, imam osjećaj da ima kvalitetnih tečajeva, ali osobno smatram da je za jednog web dizajnera koji želi naučiti nešto novo važnije da ode na tipografsku ili RWD radionicu koju je organizirao Marko Dugonjić ili nedavnu radionicu o sketckingu na ovogodišnjoj FFWD.PRO konferenciji.

      Što se tiče proaktivnosti, očito nisi pratio što radim, ako smatraš da 10 godina nisam bio proaktivan ili je to općenito problem koji imamo u načinu komuniciranja između strana koje imaju različita stajališta. Svakako se javi ako budeš u Zagrebu, sjednemo na kavu pa popričamo uživo.

      • Ivica Kartelo

        Ivica Kartelo

        16. 06. 2013. u 11:57 am Odgovori

        Emanuel, ti o tecajevima, a ja nisam ni spomenuo tecajeve. Ja sam pisao o grafickim skolama u Hrvatskoj koje su uvele 4-ero godisnju srednju skolu web dizajner i medijski tehnicar. 10 godina. Prvi maturanti su izišli prije 6 godina. Moje pitanje ponovo glasi: jesi li bio u zagrebackoj srednjoj grafickoj skoli i raspitao se sto i kako rade u smjeru web dizajna i medijskog tehnicara?
        U mojoj privatnoj skoli je takodjer formalno jednogodisnje obrazovanje, dakle nikakvi tecajevi, nego srednjoskolsko obrazovanje na razini jedne godine, ili usavrsavanje na razini jedne godine sto se desava nakon 4 godine srednje, pa mu dodje kao prva godina faksa. Godinu dana se covjek posveti samo ucenju web dizajna i pri tome je na drustvenim mrezama, prati, cita, radi, volontira, ode van… U cemu je problem?
        Jasno, svatko ima svoj put, pa tako i ucenici i studenti, i svoje interese. Jasno da uvijek mislim na one koji to vole i rade. To je u svim zanimanjima.
        Ako je takvih malo u web dizajnu, nemojmo ih zvati iznimkama koje potvrdjuju neka pravila o nesposobnosti skola. Malo ih je na svim poljima. Stim sto nase gospodarstvo nema pull za web dizajnere, ali nista bolje ne stoji opcenito na polju dizajna u svim podrucjima. A kad nema pull, onda je i ono malo push otislo u drugom smjeru. Kontradiktoran si. Najprije ne vjerujes u tecajeve, a onda vjerujes u neke tecajeve. Svega ima svakakvoga pa tako i tecajeva. Svaka sesija tecaja se razlikuje od svih ostalih u istoj skoli. Sad uglavnom govorimo o informalnom obrazovanju u kojem je formalno obrazovanje od 20% do 0%, ovisno o učeniku, studentu.

        • Emanuel Blagonić

          Emanuel Blagonić

          16. 06. 2013. u 12:12 pm Odgovori

          Ivice, nisi spomenuo tečajeve, oprosti ako te krivo doživljavam ali to je samo zato što te ne znam osobno :). Ne smatram da si ti problem, čak ne smatram niti da su tečajevi generalno problem, jer i na tečajevima do izražaja mogu doći kvalitetni ljudi. Jednostavno, ne vjerujem previše u njih, je li to kontradiktorno?

          Da odgovorim na tvoje pitanje, ne nisam bio u srednoj grafičkoj školi, da budem potpuno iskren i otvoren – nisam niti znao da to postoji. Je li to problem? Ja mislim da nije, jer kada mi se netko prijavi na posao za dizajnera najmanje me zanima što je završio. Važni su radovi. Slažeš li se sa mnom?

          Ti dolaziš iz sfere koja (između ostalog) zarađuje na edukaciji i naravno da ćeš imati takav stav. Priznajem, nisam dovoljno upoznat s tvojim radom da mogu komentirati taj dio, zato i kažem, ne želim raspravljati o tome u komentarima jer ne vidim svrhu.

          Ono što sam napisao u članku i iza čega i dalje stojim, da sumiram iz jednog svog komentara (malo gore):

          Nekako mi je generalna ideja članka bila naglasiti potrebu za učenjem. Upornost. Da čovjek mora biti svjestan svog potencijala, ali čvrsto s nogama na zemlji. Pokazati što znaš, ali ne biti bahat i arogantan. Mislim da je to put uspjeha. Ok, postoje i lakši/brži načini, no to nije pravi put.

          I još da se na kraju osvrnem na posljednji dio tvog odgovora. U Hrvatskoj je web dizajn nerazvijen. Bolna istina. (doduše, tako je i s ostatkom privatnog poduzetništva jer nas država baš ne potiče, ali to je već druga priča) No, ja mislim da ćemo ići prema boljem. Ono što mislim da će biti ključno:

          1) država koja će poticati poduzetništvo
          2) ljudi koji se bave dizajnom, koji freelanceaju, možda imaju i svoje firme/obrte i rade za naše klijente i strance
          3) naši klijenti koji će shvatiti važnost dizajna i UX-a, gdje ćemo im moći objasniti što je to content strategy, mobile first, semantika i zašto je sve to važno.
          4) uređenje tržišta – gdje će prednost imati tvrtke koje plaćaju poreze, koje imaju originalni softver i koje (tada!) ulažu u edukaciju ljudi koji rade s njima.

          Evo mi primjerice s vremena na vrijeme radimo interne radionice gdje onda međusobno razmjenjujemo znanje.

          Ja bih volio da tako nešto možemo i organizirati za sve zainteresirane, pa da vide kako je potrebno raditi “na pravi način”. Mislim da s 10+ godina iskustva imam pravo govoriti o tome koji je pravi, a koji pogrešan način (makar je to samo moje mišljenje).

        • Emanuel Blagonić

          Emanuel Blagonić

          16. 06. 2013. u 12:16 pm Odgovori

          I još da se nadovežem na pitanje srednjih škola i fakulteta ovakve tematike. Netko je završio npr. Školu za dizajn. Je li on/ona sada dizajner? Tek onda počinje učenje. A kada kažem formalno obrazovanje, da, mislim da ne bi bilo loše da imamo školu koja te uči o dizajnu, tehnikama, ali problem je u tome što su programi zastarjeli (barem ono što ja čujem ovako sa raznih strana).

          Također, to što je netko završio takvu školu mi ne znači previše. Jer, mora se potruditi da završi na radaru. Kao što sam gore napisao ja mislim da je moguće pronaći kvalitetne ljude i preko LinkedIna, preko njihovog prisustva u communityu i sl. Ne znam, mislim da su neke stvari kod nas krivo posložene :/. Ali opet, vrati se na ono što sam u članku i htio reći, ja mislim da se u komentaru nisi toga dotaknuo. Zar ne smatraš da je važno da se nakon obrazovanja nastavi učiti? Ako smatraš, o čemu onda uopće raspravljamo? 😀

        • Ivica Kartelo

          Ivica Kartelo

          16. 06. 2013. u 5:42 pm Odgovori

          Citiram:
          ne nisam bio u srednoj grafičkoj školi, da budem potpuno iskren i otvoren – nisam niti znao da to postoji. Je li to problem?
          Kraj citata

          Je. Veliki problem. Jer ako ti ne znas da 10 godina postoji zanimanje web dizajner u javnoj skoli, onda tko ce znati u gospodarstvu?

          CITAT:
          Ok, postoje i lakši/brži načini, no to nije pravi put.
          Kraj citata.

          Ne postoje. Da postoje svi bismo ih koristili. Lakse i brze je slijepa ulica, kao sto i sam kazes, to nije pravi put, pa ne treba ni spominjati.

          Objavi radionicu pa neka se javi tko je zainteresiran.

          CITIRAM:
          “Netko je završio npr. Školu za dizajn. Je li on/ona sada dizajner? Tek onda počinje učenje. A kada kažem formalno obrazovanje, da, mislim da ne bi bilo loše da imamo školu koja te uči o dizajnu, tehnikama, ali problem je u tome što su programi zastarjeli (barem ono što ja čujem ovako sa raznih strana).”
          Kraj citata.

          Kako ce biti zastarijeli kad su tek poceli. Podji u Graficku i pogledaj kako se radi i daj svoju sugestiju. To su stereotipi sve sto si rekao o obrazovanju, rekla, kazala. Gdje mogu pratiti te ljude sto su strucnjaci u obrazovanju a ti s njima se cujes? Meni treba jako puno znanja o svemu, a najvise o obrazovanju, o tome najmanje znam sto sam duze u tome.

          CITAT
          Zar ne smatraš da je važno da se nakon obrazovanja nastavi učiti? Ako smatraš, o čemu onda uopće raspravljamo? 😀
          KRAJ CITATA

          Oprosti sto koristim za svoju reklamu ovaj prostor, ali ti si prvi poceo o obrazovanju i sad me eto pitas o tome. Moj odgovor glasi: Moje privatne skole i nakladnicka kuca i ja snjima zivimo od obrazovanja odraslih. Dakle, ja živim od učenja nakon učenja, doživotnog učenja. I ponavljam, ja učim cijeli život i sve manje i manje znam. Ponekad preko noci nista ne znam i ubrzano brisem iz glave, da oslobodim prostor u svojoj glavi za krenuti od nule. U zadnje vrijeme puno više brišem u glavi, nego uspijevam pisati.

          One 4 točke. Ti postojis. Ja postojim. Drugi postoje. Ne postoji sredjeno trziste na svijetu. I preporucujem svima: ne cekajte bolja vremena, ne cekajte sredjenije trziste, jer ono ako se i dogodi pripadat ce drugoj generaciji, bit ces stariji i slabiji. Svatko od nas ima ovo danas sto ima i treba skociti u vodu, otplivati do preko pola rijeke i onda se vise ne osvrtati, nego samo plivati prema sljedecoj obali koja je uvijek fata morgana, uvijek nedostizna.

          Emanuel, ma sve se mi slazemo, samo sam ja protiv rekla kazala i stereotipa. Kad god nesto kazes da ne valja treba navesti izvore, detalje i navesti sto predlazes. Pa o cemu mi mislimo svi da valja? Pa kad bi ja gledao sto ljudi izgovaraju o obrazovanju, ne bi se nikad time bavio. A ja u njega vjerujem. I jos puno ljudi vjeruje u obrazovanje.

          Na primjer, tvoj tekst ovaj i komentari ulaze u moju nastavu. Pa ti sad reci jesu li nam programi zaostali. Ucenici ce ovo na satu procitati i napisati svoje komentare u Facebooku, otvorim status. Javim ti kad bude – tek u rujnu. I ne samo ovaj tekst. Mnogi. To je moj program u javnoj i u mojoj privatnoj skoli. Ti i tebi slicni pravite moj program. Ja uzimam placu. Zato je posao učitelja najbolji posao na svijetu!!!!

        • Emanuel Blagonić

          Emanuel Blagonić

          17. 06. 2013. u 7:36 am Odgovori

          1) i dalje ne vidim kao problem to što ne posjećujem grafičku školu jer zapravo ne želim doći u grafičku i reći: “Hej dečki/cure, vidite ovdje kod nas je otvoreno radno mjesto i svi ste pozvani da dođete i radite kod nas”. Ne, to ne ide tako. Iz mog iskustva s ljudima ljudi imaju 3 problema: ne znaju koristiti Google (kao neograničenu tražilicu resursa), ne žele učiti cijeli život (a ovo je područje gdje se treba učiti) i ne žele se malo “pomučiti” da nađu posao (kada kažem “mučiti” mislim na “biti aktivan u zajednici” da takve ljude lakše i uočimo). Više od 10 godina pratim neke ljude i one za koje sam mislio da su kvalitetni tada, mislim isto i danas.

          2) Ivice, ti opet mješaš kruške i jabuke. Zaista mi se ne da na ovakav način polemizirati s tobom. Evo, ako želiš vidjeti kako se radi web dizajn u Hrvatskoj, slobodno navrati do nas i ja ću odvojiti 1 dan da ti pokažem nove stvari koje mi radimo i to cijeli proces. Javi mi se na email emanuel(at)blagonic(dot)com. Ja sam i sam rekao da niti o tvom poslu ne znam dovoljno, ali vidim neke stvari za koje smatram da nisu u redu i volio bih da se isprave. Kada već kažeš da primaš tuđe sugestije, evo par pitanja vezano za ovaj program koji reklamiraš na siteu http://www.e92.hr/EKnjizara/detalji.aspx?artikal=43:

          * zašto ne učite HTML5?
          * jeste li se dotaknuli wireframeinga?
          * kako ste pokrili komunikaciju s klijentima?
          * na koji način predajete RWD i mobile first?
          * jeste li svojim polaznicima objasnili važnosti cjeloživotnog učenja i na koji način?
          * jeste li svojim polaznicima pokazali nešto drugo osim Dreamweavera? (recimo Sublime Text koji ima mogućnosti ubrzati rad putem kratica i sl.)
          * jeste li govorili o Illustratoru (Corel Draw IMHO nije aktualan već jako dugo)?
          * ako već učite o Javascriptu jeste li učili o jQueryu možda (mislim da je to kao “nadogradnja” osnovnog JS-a važnije za prosječnog “all-round” web dizajnera)?
          * jeste li i na koji način razgovarali o organizaciji/strukturi pojedinog projekta (od organizacije u Photoshopu, organizacije foldera)?
          * zašto smatrate da je Flash danas bitan?

          3) Ivice, vaš komentar se potpuno odmaknuo od članka. Niti u jednom komentaru ne vidim da ste komentirali članak već ste se našli osobno uvrijeđeni što sam rekao – morate učiti cijeli život, ono što naučite u školi/tečaju neće biti dovoljno. Pa mislim da nisam rekao ništa krivo, jesam li te možda uvrijedio? Poštujem što radiš i očito u si uspješan u tome, dokaz tome je kao što si rekao “Moje privatne škole i nakladnička kuća i ja s njima živimo od obrazovanja odraslih”. Nisam niti jednom rekao da je to nešto loše. Ali, kao čovjek koji se web dizajnom bavi već jako dugo mislim da bi tečajevi trebali biti drukčije koncipirani.

          I da zaključim, jesam li negdje rekao da “ne vjerujem u obrazovanje” (mislim, s ženom koja radi u školstvu da shvaćam koliko je to težak posao). Ne, ja sam samo rekao da nakon što se završi škola/tečaj – tek tada počinje učenje.

          I ako će vaši budući učenici naučiti da nakon završenog tečaja za web dizajnera (web kreatora) nisu web dizajneri nego da tek tada počinju učiti ako ih to zanima, onda sam ja sretan jer je ovaj članak to potaknuo (i komentari ispod njega).

  12. Marko

    Marko

    16. 06. 2013. u 9:10 pm Odgovori

    @Kartelo svaka čast na optimizmu ali nas u HR guši lažni da ne kažem neutemeljeni optimizam. Mislimo da smo dobri tamo gdje nismo i zato smo tu gdje jesmo.

    Npr za cijenu dizajna poznatijeg domaćeg studija za dizajn možeš dobiti izvanredne međunarodne dizajnere na Freelance ili Dribble. Razlika drastična ruku na srce

    • Emanuel Blagonić

      Emanuel Blagonić

      17. 06. 2013. u 7:46 am Odgovori

      Optimizam bi trebao postojati jer nas to na neki način tjera naprijed. Što se tiče usporedbe domaćeg studija za dizajn/Dribble, mislim da ti je to odmah u startu promašeno. Na Dribbleu možeš naći kvalitetne dizajnere (znam ih i sam nekoliko) ali kada pogledaš neke druge aspekte (npr. napravljen je samo dizajn koji izgleda fantastično ali može biti neupotrebljiv u nekim dijelovima) onda mislim da nisi u plusu. Moje mišljenje bar…

      • Marko

        Marko

        17. 06. 2013. u 12:01 pm Odgovori

        @Emanuel poštujem ono što radiš i način kako se boriš, ali ajmo gledati realno. Postoji li neki domaći servis koji je popularan, inovativan, moderno dizajniran i dobro mu ide. Jer zaključili smo prema van ionako nemamo konja za trku.

        Mislim da je IT u Hrvata propustio šansu biti bolji od ostalih domaćih privrednih grana. Sektor je sam sebe zapetljao u štancanju knjigovodstvenih softvera i ‘me too’ principu startupa (npr onaj famozni lanac kuponskih sajtova). Promašeno potpuno i dosta govori o nama

        Postoje rijetki svijetli trenuci poput Farmerona ali oni su zaista prerijetki. Pogledajmo SLO scenu koja je višestruko razvijenija od naše i dečki konstantno pokušavaju vani

        • Emanuel Blagonić

          Emanuel Blagonić

          17. 06. 2013. u 12:25 pm Odgovori

          Vidiš, neki kolege iz Slovenije kažu da je kod nas situacija sa startupima bolja nego tamo O_o ovisi valjda s koje strane gledaš :).

          IT = definiraj IT, jesu li to development tvrtke, dizajn tvrtke? Tehnički, ne volim studija za dizajn staviti u kategoriju IT, iako nekako spadaju. Mislim da je developerima lakše raditi s vanjskim tržištem jer je nešto drugačija metodologija, dizajn je kreativna kategorija. Ali evo i mi radimo sa strancima, rade i drugi. Nije nemoguće.

          Što se startupa tiče općenito, ima nekoliko koliko su uspjeli, više onih koji nisu. Sasvim normalno, ne samo u Hrvatskoj…

  13. Alexa

    Alexa

    17. 06. 2013. u 12:43 am Odgovori

    @Kartelo, svaka čast! Upravo taj optimizam hrani nove ljude koji dolaze i koji će biti naša budućnost sutra. Bilo bi bolje i drugima da malo više čitaju što gosp. Kartelo govori i upoznaju se s temom prije nego pišu članke/reklame.

    • Emanuel Blagonić

      Emanuel Blagonić

      17. 06. 2013. u 7:50 am Odgovori

      🙂 Da, imaš pravo, nisam upoznat s temom. Jer sve ovo što sam napisao nema smisla. Evo da prevedem to na način na koji si ti okarakterizirao moj članak 😉

      1) nemojte davati 100% jer će vam i 80% biti dovoljno
      2) ne trebate učiti cijeli život (to znači – nemojte slučajno pročitati neku knjigu, blog i da ne biste slučajno bookmarkali neki kvalitetan članak (na engleskom jeziku))
      3) nemojte posjećivati radionice, konferencije i meetupove – bolje je ostati doma i uštediti taj novac jer ćete ionako raditi u kvalitetnoj firmi “samo tako”.

      Je li ovako u redu?

  14. darko

    darko

    17. 06. 2013. u 8:54 am Odgovori

    dobar txt, no pozvao bih se na Jobsovu rečenicu: zašto pristupiti mornarici kada možeš biti pirat.
    čim netko ide na neki natječaj, automatski nije u A timu… glupo je raditi kod nekoga kada netko može raditi za tebe
    govorimo o “A” timu i “A” ljudima

    • Lucijan Blagonić

      Lucijan Blagonić

      17. 06. 2013. u 11:58 am Odgovori

      Ovo je poprilično krivo razmišljanje. Da svaki dobar čovjek želi otvoriti vlastitu tvrtku niti jedna tvrtka ne bi imala više od par ljudi. Misliš da jedan Clearleft ili HappyCog zapošljavaju “B” ljude? Naravno da ne. “A” tim i “A” ljudi ne znači da svi imaju iste afinitete (biti sam svoj šef, poduzetnik ili što već) već podrazumijeva nešto potpuno drugo. Ti kao pojedinac nikad nećeš moći raditi novi Twitter ili Facebook dizajn – no ako si u grupi dobrih ljudi koji rade na tome možeš doći do izražaja i fokusirati se na jednu specijalnost i to dovesti do savršenstva ili “A” razine.

      • darko

        darko

        17. 06. 2013. u 12:24 pm Odgovori

        govorim iz svojeg iskustva.. sloboda je daleko važnija od nekog posla za nekoga. najljepši mi je osjećaj pisati fakturu nakon što mi je plaćeno po ponudi 🙂 da to radim za nekog drugog glupo bih se osjećao.
        Američki židovi kažu da je “hired by hour” posao za nesposobne
        OK moguće su i potrebne iznimke.

        • Ivica Kartelo

          Ivica Kartelo

          17. 06. 2013. u 7:12 pm Odgovori

          Darko, citiram tvoje rijeci:
          …sloboda je daleko važnija od nekog posla za nekoga…
          Kraj citata.
          To je oksimoron. Sloboda … posao za nekoga ja trenutno gledam ovako: u mojoj privatnoj školi ja brinem o svemu i plaćam sve račune. U državnoj školi mi je država dala svu logistiku besplatno, dala mi je ravnatelja koji vodi školu, dala mi je kolege profesore s kojima mogu suradjivati i izmjeniti iskustva i mišljenja, dala mi je zbornicu, automat za kavu, čistačice, prekrasnu zgradu http://www.gogss.hr čiji je arhitekt Kovačić, jedini mediteranski arhitekt nagrađen u Parizu, a sad ima izložbu u Ljubljani, dala mi je WiFi, 200 računala, ugodne klimatizirane razrede i jasno dala mi je potpunu slobodu programa, rada. Moj je program, moj je stil. I sad zamisli ja hranim svoju autonomiju s linkovima s Twittera, Facebooka, Googlesfere, Blogsfere, u razredu guglamo, tvitamo, statusiramo, komuniciramo… Nesto nevjerojatno. Kao mu bajci. Potpuna sloboda plus jos i primam placu za tu slobodu. Ako postoje bajke, eto je, ja zivim u njoj. Uštinut ću se za svaki slučaj.
          Imati nešto znači biti sluga od toga: auta, zemlje, stanova, firmi, zaposlenika. Nikad ne bi pristali brinuti o imovini koju nam netko pokloni. Ali kad nesto sami stvorimo, onda smo grcevito robovi toga. Imati firmu je sloboda za zaposlenike, mogu otici kad god zažele, dignu se i odu, ali za vlasnika je robija. Ali, posto sami stvaramo tu firmu mi uzivamo i u robovanju njoj.
          Zato se jako malo ljudi odlučuje biti vlasnik firme. Na primjer, ja ne volim pisati racune o kojima govoris. Ja ne volim nista od administracije. Ali ja to moram napraviti ili platiti nekog da to napravi.
          Danas svaka firma koja je prezivjela i ide naprijed trazi ljude koji su potpuno slobodni, zeli im sve organizirati, samo da oni budu potpuno slobodni u svom radu. Nudi im slobodu. A svakom je jasno da sloboda znaci povući firmu naprijed, odrzivo naprijed, da bi svi imali od toga koristi. Ako firma propada to znaci da su slabi njeni slobodnjaci.

        • Ivica Kartelo

          Ivica Kartelo

          17. 06. 2013. u 7:22 pm Odgovori

          Darko, najveća umjetnička djela su nastala u “robovanju” za drugog. Michelandjelo, Leonardo Da Vinci i cijela ta plejada umjetnika je radila za drugog. Zamisli sto bi svijet imao da je mecenu imao Van Gogh i slični koji su mladi umrli radi gladi, i da im je taj mecena produzio koju godinu zivota. Van Gogh žlicu nije znao držati, ništa, ama baš ništa, nego samo slikati. Danas bi ga netko držao kao kap vode na dlanu, okružio ga sa stotinu slugu, svih profila. Nikom ne bi na pamet palo da Van Gogh piše račune. Van Gogh bi uživao u idealnoj slobodi, baš kao i ja sad u državnoj školi.

  15. Maja

    Maja

    17. 06. 2013. u 12:30 pm Odgovori

    Meni se cini da kad govorimo o kvalitetnim ljudima problem je u tome da ako su vec toliko kvalitetni tesko da ce ici raditi u neki tim, osim ako im ne nudi nesto vise od zaposlenja od 8-xxh i redovne place. Npr edukaciju, partnerstvo itd. Dobri ljudi vode timove, kao sto i vi radite. Ljudi su puno vise motivirani kad rade za sebe, bez obzira na placu i uvjete, ali postoje i ljudi koji samo zele odraditi posao i ici doma.

    • Nikola Plejić

      Nikola Plejić

      17. 06. 2013. u 1:41 pm Odgovori

      …a postoji i nezanemariv broj jako pametnih ljudi koji rasturaju svoj posao, ali im se jednostavno ne da zezati s klijentima, menadžmentom i ostalim dodatnim stvarima koje donosi vođenje vlastitog biznisa. No, takvi zato očekuju mnogo i treba im – baš kao i što si rekla – ponuditi puno više od plaće i “kliznog” radnog vremena. Nisam siguran da mnogo tvrtki u HR to trenutno može.

    • Ivica Kartelo

      Ivica Kartelo

      17. 06. 2013. u 7:37 pm Odgovori

      Maja, film “7 veličanstvenih” je upravo o 7 veličanstvenih. Ali svaki od njih 7 je sebe učinio veličanstvenim i onda su se sreli i nastao je tim od 7 veličanstvenih. Oni su u filmu svojom slobodnom voljom riskirali živote bez iti lipe plaće za to. To se svaki dan dešava i danas u nekim firmama. Razmišljajući o tom filmu, vidim da su svi oni u svakom od njih vidjeli boljeg od sebe i divili su mu se. Svaki od njih je bio u necemu najbolji i nedostižan, ali je pored sebe imao istog takvog ali u nečem drugom. To je pravo okruženje za dobar tim. Tome bi trebalo težiti, to graditi. Da znaš svoje uloge i onda se nađeš u timu gdje su svi bolji od tebe, ali i oni tebe gledaju kao boljeg od njih u nečemu. I onda svatko zasvira u svoje gajde i nastane takva melodija da sve ptice u šumi utihnu. Nađi negdje taj film i pogledaj, puno ćeš naučiti o dobroj firmi.

    • darko

      darko

      18. 06. 2013. u 7:40 am Odgovori

      slažem se Maja, ako si već toliko kvalitetna onda ćeš voditi, a ne biti vođena. možda ćeš ponekad biti kratko vođena zbog nekih benefita, ali zaista kratko

  16. Ivica Kartelo

    Ivica Kartelo

    17. 06. 2013. u 1:25 pm Odgovori

    Emanuel, to je jako star tekst a ja nikako da ga promjenim. Moj glavni marketing je od usta do usta, jer to je uvijek najsviježija vijest. Svi možemo biti lošiji nego smo sad, pa bolji nego smo sad, i sve tako, i to će se znati predajom. Spomenuo si googlanje i kako ljudi ne googlaju. U pravu si. Gradim svoju digitalnu sjenu koliko mogu vecom, pa svi oni koji se zaustave na nekom starom tekstu, ne prepoznaju da je star, ne idu dalje u istrazivanje tipa “ma je li ovaj covjek jos ziv”, i onda dodju do blogova, do ovog tvog clanka i ovih komentara i vide da ja spominjem RWD…
    Mozes pogledati veceras u 21 kako radim u virtualnom razredu http://www.wiziq.com/online-class/1286567-kartelo-ispravak-ladinog-dizajna-i-programiranja Radit cu popravak ovog ladinog rada http://www.studentwiziq.com.hr/novine/index.php Prvi put radim popravak učenikovog rada, uvijek to radi učenik, a ja mu pomažem. Ali Lada uči preko mobitela pa ne može sudjelovati u realnom vremenu, već gleda snimke.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Probao sam robotsku kosilicu – mnogo je više od “Roombe za travnjake”

Imati robota koji vam kosi travu je super ideja, ali koliko je realizacija zapravo jednostavna i uspješna?

Startupi i poslovanje

Nemojte se ugledati na ‘lifestyle’, ‘hustle’ i Instagram poduzetnike koji ne kuže biznis (osim onih koji kuže)

Toksična pozitivnost i poslovna naivnost mogu biti katastrofalna kombinacija u doba ekonomske krize. Je li vrijeme da unfollowate sve lifestyle poduzetnike i motivirajuće Instagram profile?

Kultura 2.0

Prva prepreka za elektroničko glasanje je digitalna nepismenost

Kako je situacija s pandemijom koronavirusa digitalizirala i digitalno transformirala dobar dio i privatnog i javnog sektora, aktualiziralo se i pitanje o elektroničkom glasanju. O temi spremnosti na taj oblik glasanja, i s tehnološke i društvene strane, razgovarala sam s osobom koja je razvila jedan takav sustav, Ivanom Hendijom iz FairVotesa.

Što ste propustili

Intervju

Wirecard je potonuo, je li za sobom povukao Revolut, druge fintechove i – vaše novce?

Hoće li pad Wirecarda značiti gubitak povjerenja korisnika u fintech svijet?

Startupi i poslovanje

Ovo je potpuni plan za sav sadržaj koji uspješan webshop mora imati!

Sadržaj je ključni faktor zbog kojeg korisnici dolaze interaktirati s vašim brendom. Sadržaj je kralj, a eCommerce tu nije iznimka. Od poslovnog plana, općeg sadržaja i opisa proizvoda, ovo su stavke koje svaki uspješan webshop mora pokriti.

Tehnologija

Tenisice, ruž, naočale… Kad ih već ne možemo isprobati u trgovini, zašto ne bismo virtualno?

Unatoč razvoju online prodaje, fizičke trgovine zadržale su svoju glavnu prednost - mogućnost da kupac sam isproba željene proizvode. No, nakon što su se trgovine diljem svijeta zatvorile zbog pandemije, porasla je popularnost virtualnog isprobavanja proizvoda koje pokušava donekle nadomjestiti korisničko iskustvo na kakvo smo navikli u tradicionalnim trgovinama.

Intervju

Nakon investicije od više od 50.000 eura, najveća regionalna CS:GO zajednica, CSadria, postala Esport Adria

Ovaj novi brend okupit će gamere i fanove ne samo esport igara, već i mobilnih i drugih igara koje igra mnogo veći broj ljudi.

Startupi i poslovanje

Email marketing u doba “korone”: 3 greške i 3 trika za bolju učinkovitost

Pomno pripremate i šaljete newslettere, ali učinka nema? Uz Brunu Zagorščaka iz agencije Neuralab, nedavno certificiranog Mailchimp partnera, prolazimo osnovne pogreške i taktike email marketinga.

Tehnologija

S Omoguru widgetom ne čitaju lakše samo disleksičari, već svi mi koji u ekrane buljimo svakodnevno

Za osobe koje imaju poteškoće u čitanju Omoguru je dar s neba, a odnedavno im je njihov alat još dostupniji. Radi se o widgetu koji gotovo svaku stranicu može učiniti čitljivijom.