Ako vas ne brine tko prodaje vaše podatke, nemojte gledati The Great Hack

Društvo smo koje voli informacije dobiti najviše pasivnim putem, preferiramo video i nekako ne volimo čitati. Dosta je to problematično u poslu koji radim, ali činjenica je da dosta nas jednostavno radije nešto pogleda nego o toj istoj temi čita. Vjerojatno zato preferiramo YouTube, a ne znanstvene radove, i vjerojatno je zbog toga skandal oko Cambridge Analytice bio relativno nedoživljen svog prvog spominjanja 2015. 

Nastavno na neke od mojih prijašnjih tekstova mogu samo zaključiti kako dosta nas jednostavno ne doživljava internetsku privatnost kako bi možda trebali. Nemojte me krivo shvatiti, i ja sam često takav, ali to ne znači da se ovdje ne radi o problemu. Stoga, ako vas ne zanima tko kome prodaje vaše podatke za koje ste mislili da su privatni, nemojte gledati The Great Hack koji se bavi temama zaštite podataka i očuvanju privatnosti, a uvelike se naslanja na poznati skandal Cambridge Analytica i utjecaj koji je imao na svijet.

Ako ova informacija još uvijek nije stigla do vas, Cambridge Analytica ime je tvrtke koja je ilegalno prikupljala podatke o milijunima korisnika tijekom kampanja za predsjedničke izbore u SAD-u i referenduma za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU i time, pretpostavlja se, utjecala na izbrne rezultate u obje zemlje. Nakon što je bivši zaposlenik Christopher Wylie počeo otvoreno govoriti o tome kako su se podaci prikupljali, počela je lavina skandala o privatnosti koja traje i danas, a Cambridge Analytica skandal često se navodi kao okidač za mijenjanje percepcije o podacima i privatnosti.

Novo doba (ne)privatnosti?

Prikupljanje podataka sve je napuhanija tema o kojoj govorimo na sve strane, ali nekima od nas potrebno je vizualno prikazati kakvi su to ljudi koji se tim poslovima bave, i što oni misle o toj temi kako bi shvatili u kakvome svijetu živimo. Upravo to je ideja iza novog dokumentarca na Netflixu koji nastoji pokazati točno do koje mjere su Cambridge Analytica i druge tvrtke spremne ići da bi zaradile – bez obzira radi li se o rušenju vlada ili stvaranju laži.

Primjera radi, Brittany Kaiser, bivša voditeljica razvoja poslovanja u ovoj sada zloglasnoj tvrtki, u filmu o procesu “pomaganja” Cambridge Analytice za klijente na izborima govori:

Ne trebate promijeniti mišljenje svih. Samo trebate promijeniti mišljenje onih koje se da uvjeriti. Njih identificirate ne samo kroz to što kupuju ili govore o sebi, nego kako misle. Kroz prikupljanje osobnih podataka, Cambridge Analytica ih je mogla uvjeriti, i to je učinila.

Prilično distopijski, zar ne? Brittany također spominje vrijednost podataka koja je sada, kaže, postala vrijednija i od nafte stoga su brendovi jednostavno nezasitni kada je riječ o količini podataka koja im treba. Sjetimo se, u Cambridge Analytici spominjali su da imaju gotovo 5.000 individualnih podataka o svakom glasaču u SAD-u, od kojih su do gotovo svih došli bez znanja osoba koje ih daju. Pomoću tih podataka u firmi su uspjeli pronaći glasače koji ne naginju ni na jednu stranu u izborima i bombardiradi ih oglasima i sadržajima kroz Facebook, YouTube i druge platforme kako bi ih “pogurali” da glasaju za njihovog kandidata, u ovom slučaju Teda Cruza i Brexit, a kasnije i Donalda Trumpa.

Vizualiziranje prijetnje za sigurnost

Danas živimo u svijetu koji je praktički izgrađen na podacima. The Great Hack radi odličan posao pojašnjavanja toga kako zapravo jedna jedina tvrtka na krilima društvenih mreža (većinski Facebooka, na koji je Trumpova kampanja dnevno trošila milijun dolara samo na oglase, napominju u filmu) može znati o vama toliko informacija da vam može kroz kanale koje koristite plasirati upravo onaj sadržaj koji će u vama izazvati reakciju kakva njima treba. Pošto imaju pristup vašim profilima i informacijama o vama, nije teško igrati na vaše osjećaje i plasirati određene sadržaje, kao što je to bio slučaj s kampanjom Crooked Hillary koju je stvorila Cambridge Analytica.

U slučaju Cambridge Analytice, radilo se o neodlučnim glasačima u nekima od saveznih država SAD-a, i to sve najviše putem Facebooka. Dovoljno je bilo uvjeriti samo nekoliko tisuća ljudi, jer je Trump odnio pobjedu s vrlo malom prednosti. SAD je zapravo posljednja “prava” akcija Cambridge Analytice koja je prije toga radila s političkim strankama u čitavom nizu država poput Trinidada i Tobaga, Češke i Nigerije kako bi utjecala na izlaznost na izbore, što i sami priznaju.

Ovaj film nam ne donosi ništa pretjerano revolucionarno kada je riječ o ovim vrlo poznatim skandalima i situacijama. Ono što donosi, i s čime se slaže većina kritičara, jest vizualiziranje “prijetnje” koja se događa za našu sigurnost. Kao što sam govorio, ljudi su vrlo vizualna bića i možda je upravo ovo trebalo da bi nam se pokazalo kako izgleda ovaj internet koji smo stvorili i koliko zapravo toga dajemo korporacijama.

Od rada za vojsku do izbora u SAD-u

Ipak, to ne znači da ovaj film nema svojih “aha trenutaka”, jer je sniman upravo u vrijeme kada je Mark Zuckerberg svjedočio u Senatu upravo o skandalu Cambridge Analytica i pratio reakcije drugih sudionika ove priče na sve ono što je Mark govorio, a kada pred kraj filma sve krene sjedati na mjesto moram priznati da vam neće biti baš svejedno. Također, kada Brittany Kaiser spomene kako se prema njezinom mišljenju radilo o propagandnim taktikama koje su klasificirane kao oružje i povežete da je Cambridge Analytica bila u vlasništvu tvrtke SCL koja je podosta radila s vojskama u Iraku i Afganistanu kako bi mladiće odvratila od pridruživanja terorističkim skupinama, dođe vam da se zapitate.

Opet se vraćam na to da velik dio ljudi jednostavno nije briga. Žele kupovati, koristiti Messenger i Facebook te fotkati dobre fotografije na Instagramu i na žalost vrlo je teško povjerovati da će ikakav skandal to poljuljati, ali ono što se u ovakvim situacijama može dogoditi jest utjecaj vlada i drugih struktura na same tvrtke. Možda je vama svejedno dajete li podatke Facebooku, ali ako političarima koje birate nije – oni će se lakše boriti s “velikima”. Osim, naravno, ako političari nisu odabrani uz pomoć istih tih tvrtki koje vam kradu podatke, ali to bi bilo previše jezivo, zar ne? Zar ne?

Kako vam ne bih pokvario ostatak filma, ostavit ću vas da ga sami proučite u svoje vlastito vrijeme, a ako dobijete poriv razbiti mobitel ili računalo jer vas netko špijunira, nemojte mene kriviti za to. The Great Hack odlično je štivo za sve one koji su možda ignorirali ili prespavali skandale o ovoj firmi, a vjerujem kako je u interesu svih nas da se što je više moguće educiramo o ovoj temi.