Priznali mi to ili ne, svi smo se barem jednom u životu nesretno zaljubili. U bezobraznika ili glupaču koji su nas bezočno nogirali ili, još gore (!), u osobu kojoj baš ništa nije nedostajalo osim činjenice da nam nije uzvratila osjećaje. Gledajući iz današnje perspektive, prebolijevanje ljubavnih tegoba prije samo desetak godina bilo je "piece of cake". Izbrisali biste sporni broj, u širokom krugu izbjegavali mjesta za koja ste pretpostavljali da su potencijalno "opasna", i pustili vremenu da obavi svoje. Naravno, uz poneki pijani SMS ili sličnu eskapadu zbog koje ste se sljedećeg dana mamurni tukli po glavi. No, kako to napraviti danas?
Priznali mi to ili ne, svi smo se barem jednom u životu nesretno zaljubili. U bezobraznika ili glupaču koji su nas bezočno nogirali ili, još gore (!), u osobu kojoj baš ništa nije nedostajalo osim činjenice da nam nije uzvratila osjećaje. Gledajući iz današnje perspektive, prebolijevanje ljubavnih tegoba prije samo desetak godina bilo je “piece of cake”. Izbrisali biste sporni broj, u širokom krugu izbjegavali mjesta za koja ste pretpostavljali da su potencijalno “opasna”, i pustili vremenu da obavi svoje. Naravno, uz poneki pijani SMS ili sličnu eskapadu zbog koje ste se sljedećeg dana mamurni tukli po glavi.
U današnjem hiperpovezanom, hiperdruštvenom, hipermobilnom svijetu teško je izbaciti nekoga iz života, ma koliko to žarko željeli. Čak i ako odlučimo ograničiti offline susrete, digitalni tragovi dotične osobe vrebat će na nas iz svakog internetskog i društvenomrežnog kutka. Suvišno je objašnjavati koliko smo privatnih informacija o sebi kadri podijeliti preko društvenih mreža – ručak, nova frizura, kućni ljubimac i intimni osjećaji u trenutku postaju javna informacija. A kada pomislite da ste već vidjeli i pročitali sve, na vašem Twitter timelineu pojavi se nečija javna zahvala za felatio.
Flert 2.0
Počinje nedužnim fejvom, a ubrzo se seli u DM. Uskoro 140 znakova postaje premalo, pa duge noći kratite dopisivačkim maratonima – fejsanjem, skajpanjem, vib(e)riranjem, whatsappanjem… Slijede “menšnles” tvitovi i statusi koje razumijete samo vi i vaša simpatija, a one koji su lajkali onako bez veze, bez razumijevanja, zdušno ogovarate u privatnim porukama. Prvi offline dejtovi i zajednički check-inovi čija su posljedica sočni tračevi kojima se grohotom smijete te zapitkivanja na koje s guštom odgovarate u pomno smišljenim zagonetkama. Zaljubljeni ste preko ušiju, s vremenom donosite i veliku odluku o mijenjanju “relationship statusa” na Facebooku. A onda, kao grom iz vedra neba – ERROR 410. Ljubav puca, slijedi prekid.
Unfriend, unfollow, block?
Dok neki u čas “unfollowaju” i “unfriendaju” sve što se unfriendati da, a najekstremniji među njima brišu i vlastite profile, oni nešto ponosniji i skloniji mazohizmu stoički pate te ne brišu bivšega/bivšu ni sa koje mreže kako slučajno ne bi poslali “krivu” poruku i time pokazali da su slabija, osjetljivija strana. Ako ste među prvima, okružite se saveznicima koji će vam slati screenshotove profila vaše simpatije kada budete u krizi (ako ih, naravno, niste već natjerali da je zbog solidarnosti unfrendaju). Spadate li pak među druge, dobro pročitajte sljedeći odlomak.

Začarani krug stalkinga
Ne stalkajte. Ne zato što je to jednostavno freaky (unatoč prešutno prihvaćenoj normi da je ova radnja posve OK, ako se njome javno ne hvalite), već prvenstveno kako ne biste naštetili sebi. Uhođenje je opasan hobi i vrlo se lako može pretvoriti u opsesiju koja će vas danonoćno pratiti. Bdjet ćete nad nedavno dodanim prijateljima/cama, u svakom YouTube linku tražiti skriveno značenje, pratiti što lajka i komentira, s kim se čekira… Disciplinirajte se i prestanite. Zaokupite misli, izađite vani, družite se offline. It not easy, but it’s simple, rekao bi Dr. House. Podlegnete li ipak iskušenju, ne budite toliko trapavi da ostavite tragove u obliku slučajnog lajka ili pijanog komentara na profilu svoje žrtve.
Javno paćeništvo i hiperfaza
Volite li patiti javno, zapratit ćete indie tviteraše, po timelineu izlijevati duboku intimu i tražiti suosjećanje za svoju bol, retvitati paćenićke tvitove, a svaki sladunjavi ljubavni pjesmuljak činit će se skladanim baš za vas. Na drugom su polu “ja sam super” persone koje će maničnim mijenjanjem profilača, hiper veselim statusima i lažnim čekiranjem na ludom tulumu, dok na kauču gledaju romantičnu komediju otvarajući treću kutiju Domaćice, htjeti pokazati kako su snažni istodobno pokušavajući učiniti dotičnu osobu ljubomornom. Tvitnuli biste sočni “menšnles” samo da napakostite bivšoj simpatiji? Ne trošite dragocjeno vrijeme. Dok vi smišljate savršeni status kojim ćete ju vratiti, on ili ona vjerojatno šalje virtualne puse nekom drugom te vaše djelo neće niti pročitati, a ako ga pročita, ignorirat će vas pa ćete biti još nesretniji. Stoga budite diskretni, ostanite digitalna dama ili gospodin te ne objavljujte ništa zbog čega biste mogli požaliti, a prije svakog statusa dobro promislite biste li isto izjavili pred dvoranom u kojoj sjedi 500 ljudi. Ne? Šutnja je zlato!
Dakle, dragi netokrati, očito je da prebolijevanje nesretne ljubavi u hiperpovezanoj današnjici zahtijeva ogromno digitalne discipline i samokontrole, stoga trenirajte i, kao prije samo desetak godina, uzdajte se u vrijeme s kojim će i ova epizoda izblijedjeti te postati vic kojeg ćete prepričavati u posebnim prilikama.
Ili igrajte na sigurno te se zaljubite u offline osobu. Ako one još uvijek postoje. 😉
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Alia
25. 04. 2015. u 12:47 am
Ehh,kad bi barem sve bilo kao sto je Bog zamislio.Ja volim jednog slatkisa kojeg nikada,ali bas nikada necu imati jer nismo stigli voljeti jer ga vise nema. 🙁 Volim ga svim srcem,a nisam mu imala prilike to reci. I love you my angel!