Jurica Pavičić, dekan EFZG-a: "Gdje bi Nikola Tesla bio da ga je društvo gledalo kao propalog studenta?"

Jurica Pavičić, dekan EFZG-a: “Gdje bi Nikola Tesla bio da ga je društvo gledalo kao propalog studenta?”

Živimo li možda u rigidnom i ukalupljenom obrazovnom sustavu ili možda u sustavu koji više ne stvara intelektualce? To su samo neka od pitanja na koja je dekan Ekonomskog fakulteta pokušao odgovoriti u svom predavanju na konferenciji EU4ME&YOU.

Dvodnevna konferencija EU4ME&YOU: Unija prilika pripremila je širok program na Ekonomskom fakultetu. Inicijativa se temelji na podizanju svijesti o važnosti bolje integracije i povezivanja zemalja članica Europske unije, veće uključenosti mladih u nacionalna i europska politička pitanja, kao i drugih relevantnih tema koje su od iznimnog značaja za studente i građane Republike Hrvatske, a samim time i jedinstvene europske zajednice kojoj oni pripadaju.

Jedno od predavanja kojim se otvorila konferencija bilo je ono prof. dr. sc. Jurice Pavičića, dekana Ekonomskog fakulteta u Zagrebu pod naslovom Obrazovanje budućnosti, a koje traži odgovor na neka od ključnih pitanja o budućnosti novih naraštaja. Ipak, u početku svog predavanja dekan podsjeća kako obrazovanje nije rezervirano samo za one koji su trenutno dio sustava niti samo za donosioce odluka, već se tiče svih stanovnika države zbog čega poziva na uključenost na razgovor o obrazovanju:

Svi ćemo na neki način biti uključeni u obrazovanje. Bit ćemo ili oni koji će se obrazovati ili oni koji će imati članove obitelji koji će se obrazovati ili ćemo biti ti koji obrazuju.

Obrazovne institucije su dobro akreditirane, ali garantira li to dobre studente?

Kada gledamo sve procedure koje obrazovne institucije moraju proći kako bi one bile kvalitetne, možemo reći kako Hrvatska ima pozitivne rezultate, pojašnjava dekan:

Dapače, čak možemo reći kako je sve bolje definirano ono što radimo, a to možemo i dokazati. To možemo dokazati tako što imamo akreditirane institucije od domaćih i stranih akreditacijskih kuća koje vam kažu kako ste dobri u definiranju procesa, da ste dobri u osiguravanju ishoda učenja, da su osnovne škole dobre jer osiguravaju inpute za srednje škole pa onda one za fakultete, da imate dobre programe cjeloživotnog obrazovanja itd.

No, ovdje dekan Pavičić postavlja nekoliko važnih pitanja. Jesmo li mi stvarno dobri samo zbog zadovoljavanja kriterija? Fakulteti su institucije u kojima istraživači pišu članke, ali hoće li gospodarstvenici čitati te članke i iskoristiti nova saznanja? Jesmo li mi procjene zapravo prilagodili tome kako se radi vani jer smo mala zemlja koja nema toliko tradicije u nekim elementima obrazovanja? Dalje ističe kako nas još nešto jako muči:

Imamo jako veliku normiranost. E sad, kada normiranosti ne bi bilo, ne bi se znalo tko pije i tko plaća, da se tako izrazim. Međutim, ako imamo normiranost inputa može li se nama u obrazovnom sustavu dogoditi da imamo doktoranda od 16 godina ili polaznika studija od 90 godina. U načelu bi se to nekako moglo i dogoditi, ali se ne događa. Upravo zbog te normiranosti, možda gubimo potencijal.

Normiranost obrazovnog sustava kao pozitivna i negativna karakteristika

Normiranost je u neku ruku pozitivna jer nam daje sigurnost. Na primjer, kada dođemo na razmjenu u inozemstvo kao studenti, sve će nam biti jasno i usporedivo, ali dekan ovdje postavlja važno pitanje. Možemo li tako lako gubiti nekoga tko se ne uklapa, ili drugim riječima, ljude koji su drukčiji? Ljudi koji su drukčiji nose drukčije ideje i drukčije razmišljaju, komentira dekan:

Isto se odnosi i na ishode učenja. Svatko tko radi u obrazovanju zna koliko je trnovit put mijenjanja, koliko je zahtjevno i nekada mukotrpno promijeniti bilo što. U nekim strukama stvari se jako brzo moraju mijenjati.

Ishodi koji su bili planirani prije 5 godina mogu postati nešto što si možda ipak ne želimo, ali je nama u sustavu lakše ići nekakvim utabanim stazama i onda nam normiranost, koja nam je zapravo dobra stvar, može biti izazov. S tim izazovom se moramo baviti pogotovo jer smo mala zemlja – jer resurse koje imamo, ne smijemo rasipati.

Dekan Pavičić dalje navodi efikasnost i protočnost kao bitan element obrazovanja. Kada obrazovanje nije efikasno i protočno, ljudi se udaljavaju od formalnog obrazovanja zbog čega privlačnost visokog obrazovanja postaje upitna, zaključuje. Kako mladima engleski jezik više nije prepreka, tako će još lakše otići u inozemstvo ako visoko školstvo neće biti dovoljno fleksibilno:

Prije 10 i 15 godina imali smo 50 tisuća ljudi koji su imali aspiracije prema studiranju dok smo danas došli na 30 tisuća ljudi koji to mogu i žele.

Idući bitan element je vrijednost i prihvatljivost odstupanja u obrazovnom sustavu:

Bi li se ljudi koji su nekada mijenjali svijet uklopili u obrazovni sustav? Bi li mi njih ozbiljno shvatili? Mi se nekada sami cenzuriramo jer unositi promjene znači rizik. Taj rizik treba podnijeti i odlučiti da se te promjene uvedu. Čak kad je i te promjene moguće uvesti, lakše je biti u sigurnosti Platonove špilje i biti u poznatom okružju.

Jurica ističe kako nemogućnost u prihvaćanju ljudi koji se ne uklapaju i koji ne trebaju sve od obrazovanja kako bi se snašli u svijetu, predstavlja veliki izazov s kojim se moramo naučiti nositi.

“Obrazovni sustav ne bi trebao stvarati talente, nego im olakšati put.”

Za primjer onoga što želi poručiti dekan uzima Leonarda Da Vincija, definiciju renesansnoga čovjeka. On je bio je inovator, slikar, kipar, arhitekt, znanstvenik, glazbenik, matematičar, inženjer, astronom, botaničar itd. Jurica navodi kako bi ga danas u obrazovnom sustavu nazvali “lijeni Pero” jer ne zna čime bi se bavio. Ako se baviš svime, onda se ne baviš ničime…

Ono što nam treba u budućnosti i poučeni ovim primjerom, svaka obrazovna institucija trebala bi biti u stanju privući nekog takvog tko ima cijeli niz interesa. Treba ga prihvatiti i pružiti nešto dobro. Neka dođe ovdje i naći nešto o financijama i neka ide dalje. Njegov talent je previše šteta kanalizirati i staviti u okove samo zato što se bavi s puno različitih stvari.

Također, svaka obrazovna institucija trebala bi pružiti studentu da ode negdje drugdje i da tako obuhvati nešto što je interdisciplinarno, dodaje dekan:

Obrazovni sustav ne bi trebao stvarati talente, nego im olakšati put. Dopustiti im da prodišu i da se pojave.

Od “novogovora” i ukalupljivanja talenata do Nikole Tesle kao “nikada završenog inženjera”

Jurica smatra kako su neki problemi obrazovanja opisani u knjigama Georga Orwella 1984 i Životinjska farma. Rigidne obrazovne sustave uspoređuje s Orwellovim pojmom “novogovor” iz romana 1984  koji predstavlja izmišljeni jezik s izrazito smanjenim vokabularom i pojednostavljenim rečenicama. Uzimanje riječi onemogućuje pojedincima da misle i izraze što žele, a dekan Pavičić smatra kako se upravo to događa s rigidnim sustavima obrazovanjima koji se nalaze u kalupu.

Zatim kao primjer uzima i Noama Chomskog, američkog jezikoslovca, filozofa, kognitivnog znanstvenika i aktivista. Iako je on počeo kao jezikoslovac, svoje djelovanje je proširio na druge znanosti što ga čini pravim intelektualcem i ovdje se Jurica pita je li to danas moguće u svijetu ili Europi? Možemo li postati takvim čovjekom uz društveno odobravanje? Dalje spominje i Nikolu Teslu koji je zapravo “nikada završeni inženjer”. Jurica se pita gdje bi on bio danas da ga je društvo gledalo kao propalog studenta usprkos svojim uspjesima.

Zaključno, dekanova vizija obrazovnog sustava koji će biti uključiviji je veoma privlačna pogotovo kada pričamo o fleksibilnom sustavu koji je spreman na brze promjene i različite potrebe pojedinaca. Primjere koje koristi također su pozitivni i motivirajući, ali pojedinci koje navodi kao primjere su “rijetke biljke” tijekom povijesti koje su mijenjale svijet.

Trebamo li zbog “pripreme terena” za takve genijalce mijenjati cjelokupni obrazovni sustav kako bi se prilagodio njima ili bi trebali razmišljati kako najviše moguće potaknuti prosječnoga čovjeka? Možda je moguće naći pomirbu te dvije težnje, ali na to ćemo vjerojatno dobiti odgovor negdje u budućnosti.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Modrić, papige i printeri znaju da nas roboti neće zamijeniti

Poplava GPT-4 gurua i Microsoft vs Google utrke stvara dojam friške revolucije, no umjetna inteligencija već desetljećima skriva iste kosture u ormaru. Dobrih ideja i rješenja ima mnogo. Lovaca u mutnom vjerojatno i više. Pitanje je samo - tko će biti glasniji?

Društvene mreže

Sve više mama-influencerica skriva lica svoje djece s interneta. I to je ispravna odluka.

Djeca influencera i djeca influenceri koja su odrasla na internetu danas na pragu zrelosti osvještavaju da im se zapravo nije sviđalo djetinjstvo pred kamerama i u suradnjama s brendovima. Ujedno je i sve više i daleko ozbiljnijih situacija gdje iskorištavanje djece na internetu graniči s kaznenim djelima.

Analiza

TABU: Juniorke u IT-ju imaju 4 %, a seniorke čak 18 % manju plaću od svojih muških kolega

Kako su plaćene žene u IT industriji, za iste godine iskustva, u odnosu na svoje muške kolege? Otvorilo se to pitanje prije pola godine s najnovijim izvještajem platforme TABU, danas mu se vraćamo da vidimo ima li promjena.

Što ste propustili

Tvrtke i poslovanje

Hrvatski inspektori dio su EU projekta kontrole razvoja AI-ja vrijednog 3,5 milijardi eura

Impresionirani učinkovitošću hrvatskih inspektora, koji su već u prvih 310 posjeta identificirali 168 slučajeva doprinosa razvoju AI-ja, EU je potvrdila uključenost hrvatskog kadra u programu nadzora.

Tvrtke i poslovanje

Evo zašto je poznavanje hrane i vina ključno za uspjeh hrvatskog IT-ja

Osnivači startupa teško da će zadobiti povjerenje investitora ako ne poznaju vina ili naručuju dobro pečene bifteke.

Novost

Otpušteni programeri iz “big techa” završit će u Hrvatskoj: Apis IT planira ih zaposliti 1800

Hrvatska želi “uvesti” i zaposliti otpuštene programere i ostale tehnološke stručnjake iz Googlea, Facebooka, Microsofta i Twittera kao digitalne nomade za potrebe novog projekta daljnje digitalizacije javne uprave na kojemu radi Apis IT.

Digitalni marketing

Svaki bi brend trebao napustiti generičnu “stock” glazbu i razviti svoj – audio identitet!

Iako postoje mnoge "royalty free" glazbene platforme koje nude kvalitetnu glazbu, većina video oglasa napravljena je s glazbom koja zvuči generičko i jeftino. Razlog tome djelomično je loš ukus, manjak hrabrosti ili kreativne vizije menadžmenta, a djelomično manjak vremena posvećen kuriranju kvalitetne glazbe koja zvuči drugačije, ali je konzistentna s brendom.

Gaming

Uskoro kreće 4. sezona Student Esports Tournamenta! Hoće li TVZ ostati nepokoreni prvak?

Idući tjedan počinje nova sezona SET-a, domaćeg esport turnira koji je uspio okupiti 16 tehničkih fakulteta iz svih dijelova Hrvatske, a uz to je postao i nacionalni kvalifikacijski turnir za Amazonov i Intelov University Esports Masters (AUEM)!

Izvještaj

Domaću kreativnu industriju čekaju teški pregovori s Googleom

Iako donosi više od 830 milijuna eura u hrvatski BDP, kreativna industrija još nema u potpunosti odgovarajuću zaštitu i druge uvjete za neometan rad na digitalnom tržištu.