Bertalan i Sučić: Do zore World of Warcraft Classic, ujutro sastanci s klijentima

Vanja Bertalan i Luka Sučić: Do zore Horde u WoW-u, ujutro sastanci s klijentima

Jučerašnji i današnji scenarij izgleda ovako: Milijuni gledaju, a deseci tisuća ljudi čekaju u virtualnim redovima kako bi odigrali barem malo World of Warcraft Classica, igre koja je originalno izašla 2005.

World of Warcraft je igra koja je obilježila izuzetno velik dio mog života i, iako sada nećemo o meni, mogu samo reći kako joj nijedna neće doći ni blizu. Danas, kada imamo osvježenu originalnu verziju ,sve je sjelo na mjesto, a o klasičnom WoW iskustvu i ljubavi prema ovoj vrlo posebnoj igri razgovarao sam s, naravno, posebnim osobama: Vanjom Bertalanom, direktorom agencije Human, i Lukom Sučićem iz Aeternity Venturesa.

Vanja i Luka WoW poznaju još od vremena kada nisu postojali serveri u Europi, a sa mnom su se odlučili prošetati alejom sjećanja kako bismo se skupa prisjetili zašto je WoW igra koja nam svima znači zaista mnogo.

Ipak, ako iz nekog razloga ne znate u čemu je stvar, igru koja je izašla 2005. jučer je uživo gledalo više od milijun ljudi, a stotine tisuća igrača čekali su u redu samo kako bi ušli i odigrali ju. S time se Fortnite baš i ne može hvaliti, zar ne?

Igra zbog koje se čeka u redu – u igri

World of Warcraft jedna je od najuspješnijih igara u povijesti. Uprihodila je više od 10 milijardi dolara od svog izlaska, a od 2004. godine osvojila milijune ljudi diljem svijeta. Kada je WoW izašao, nije postojalo ništa što mu je moglo parirati, tehnički ni dizajnom, a čak je i danas jedan od najimpresivnijih primjera dizajna u svom žanru i rijetke su igre koje mu čak dolaze blizu.

Ono što je WoW izdiglo iznad svega ostalog bio je živući svijet u kojem ste mogli raditi praktički što god vas je volja. Igrati lagano solo ili se posvetiti gotovo pa profesionalnom prolasku raznih raidova koji su zahtjevali i do 40 igrača, a biti član guilda koji ima razrađenu strukturu zapovijedanja bio je doživljaj koji je promijenio perspektivu igranja u tolikoj mjeri da je WoW bio “ona igra” koju su znali ili igrali svi, a redovito se o njoj govorilo u svim mogućim medijima.

Nakon dvije godine čekanja, jučer je svjetlo dana ugledao WoW Classic, nova verzija starog iskustva koja nastoji nostalgijom privući igrače natrag u Azeroth, svijet gdje se radnja igre odvija. Developerskoj kompaniji Blizzard to je svakako uspjelo jer je broj igrača bio toliki da su serveri diljem svijeta jednostavno bili preslabi za navalu. Čekalo se u redu na ulaz u igru (nekada i po 10.000 ljudi), a kada ste ušli, čekalo se u redu da biste riješili questove. Dan izlaska bio je toliko uspješan za Blizzard da su mu čak i dionice porasle u rekordnom vremenu. Primjera radi, pretplata za mjesec dana igre je oko 100 kuna, a vjerujem kako je ogroman broj ljudi kupio pretplatu samo zbog Classica.

World of Warcraft Classic launch! The sheer amount of people is quite something! from wow

Horde od 2005.

Odmah na početku našeg razgovora trebalo je dogovoriti jednu stvar, odnosno odgovoriti na vječno pitanje World of Warcrafta – Alliance ili Horde (frakcije u igri). Vanja je spreman u svom odgovoru:

Horde, Alliance je za curice. To svi znaju. 🙂

Luka ipak priznaje kako je znao zaći i na stranu Alliancea, ali primarna ljubav bila je Horde strana, odnosno Orc Warlock kojim je prošao sve najzanimljivije situacije u tadašnjoj igri.

Vanja i Luka svoje korisničke WoW račune njeguju još od 2005., a u međuvremenu su skupili svaki sigurno više od 10.000 sati u igri. Vanja se sjeća kako je s igranjem započeo na serverima u SAD-u jer tada Europa nije imala svoje posebne WoW servere. Igralo se od ponoći do zore, a ujutro išlo na sastanke s klijentima poput RTL-a i Podravke.

Baš me zanima jesu li klijenti znali da paralelno s Coolinarikom Vanja “razvija” i strategije za Molten Core i Onyxia’s Lair dungeone.

people waiting in lines to kill a quest mob in World of Warcraft Classic from gaming

WoW kao mjesto okupljanja budućih tehnoloških vođa?

Vanja i Luka igrali su skupa u guildu Suza u Oku na serveru Kor’gall, koji je okupljao domaće igrače. Dotakli smo se i kronologije svih ekspanzija igre koje je Vanja igrao ili odlučio zaobići:

Aktivno sam odigrao cijelu Vanillu i Burning Crusade, znači do kraja 2008. godine. Preskočio WOTLK (Wrath of the Lich King), vratio se na njegovom kraju, znači sredinom 2010. Odigrao dio Cataclysme, preskočio Pandariu pa onda odigrao pola Draenora, i onda pola Legiona. Ovako na palac, sve skupa jedno 7-8 godina.

Vanja priznaje kako je u svojim najboljim danima WoW igrao više od tri mjeseca bez prestanka, svakog dana i noći, dok Luka dodaje kako mu je u jedno doba života svaki slobodan trenutak bio posvećen samo WoW-u.

Ako vam se ova priznanja čine ipak ekstremnima, to je zato što niste pravi WoW igrač i nikada niste bili u raidu koji traje pet sati.

Reddit
Ogroman broj igrača našao se u igri i tijekom nekoliko beta faza proteklih mjeseci.

WoW kao leadership trening za kasniji život?

Kada smo već kod dugih raidova, Vanja se sjeća kako su Bastion of Twilight, Blackwing Descent i Throne of the Four Winds bili neki na kojima se najviše mučio u vrijeme Cataclysma, jer tada ni Blizzard nije imao pojma kako ih pravilno balansirati, budući da su to bili prvi raidovi za 10 osoba u WoW-u. Ipak, igralo se svaki dan, čak i kada nekada nije bilo moguće pobijediti – slično kao što je bilo s C’Thunom u originalnoj igri. Luka izdvaja Onyxia’s Lair kao svoj najdraži raid, a Naxxramas kao najgori.

Naravno, nije se WoW igrao samo kako biste grupno prelazili nove sadržaje i bosseve, već je ogroman razlog njegove popularnosti upravo zajednica, odnosno razvoj prijateljstava i poznanstava s ljudima koje upoznate u igri. Vanja napominje kako je na prvom mjestu bilo druženje s ekipom – od “nabrijanih osnovnoškolaca do baka i djedova”.

Luka dodaje:

Meni je to bilo divno iskustvo, s nekima (Vanja) sam bio na istom serveru i guildu i dan-danas se povremeno čujemo. Osobno, WoW je bio jedno divno iskustvo u kojem sam upoznao masu ljudi. Kada igraš s nekim ili redovno “raidaš”, upoznaš ih u dušu, kakav su karakter, kakva im je etika, kako se ponašaju pod pritiskom, na koji način reagiraju… WoW je ustvari mali leadership trening za kasniji život.

Taj nevjerojatni svijet i dalje je razlog zašto se ljudi, koji nikada nisu igrali WoW, impresioniraju kada prvi puta iskuse što on predstavlja. Vanja i Luka kažu kako su kroz godine intenzivnog igranja prikupili i mnogo anegdota iz igre koje i dan danas pamte, a većina najdražih veže se uz “teroriziranje” drugih igrača. (Klasična Horda, ako smijem dodati.) 🙂 PvP, odnosno igranje protiv drugih igrača bila je jedna od najboljih stavki originalnog WoW-a, a mnogi guildovi nastojali su zagorčati život drugoj strani na najkreativnije načine. Tomu u prilog ide i video ispod uz glazbenu podlogu koja jednostavno vrišti “kraj dvijetisućitih”.

Više od “samo igre”

Da WoW nije samo igra, dokaz su upravo moji sugovornici. Vanja danas vodi jednu od najpoznatijih agencija u Hrvatskoj, a kaže kako je upravo u WoW-u naučio neke stvari koje su mu kasnije uvelike pomogle u poslu:

Slaganje i vođenje “raidova”, igranje u nabrijanom natjecateljskom okruženju, pregovaranje i dogovaranje s ljudima najrazličitijih profila, godina, obrazovanja – ne znam gdje bih drugdje uopće mogao steći takvo šareno iskustvo. Unutar takvih “top raidova” u isto vrijeme imaš potpunu ozbiljnost i koncentriranost, odličnu zabavu i veliko međusobno poštovanje i povjerenje.

Luka, osoba koja ima prste u svemu digitalnom i startuperskom na lokalnoj i regionalnoj sceni više od desetljeća, kaže kako mu je WoW promijenio način na koji je gledao na gaming, politiku, psihologiju, prijateljstvo i ekonomiju, i jednostavno je prestao biti “tamo neka igra na internetu”, već je postao učitelj koji ga je uputio u budućnost te na neki način odredio gdje će se kretati narednih 10 godina. Tko zna, da nije WoW-a možda Luka ne bi imao reputaciju koju danas uživa u zajednici?

U WoW su i bugovi gorko-slatka iskustva

Ipak, nije život cvjetno polje, a nije to bio ni originalni WoW. Igra je u svojim začecima imala gomilu bugova i grešaka koji su do danas ispravljeni, ali Classic koji nam dolazi mnoge od njih će namjerno zadržati, poput onog kada wanted posteri nemaju oznaku na mapi, ili kada vas arcane missiles ne ubaci u combat. 

Vanja kaže kako se ipak nerado sjeća ogromne količine vremena provedene u hodanju i repetitivnosti, a WoW je u međuvremenu izrastao u igru koja je mnogo više okrenuta opuštenim igračima, nego onima koji bi se mogli nazvati hardcore. Danas sve izgleda kao da je stvoreno za ljude koji samo žele brzo doći do maksimalnog levela i onda ondje i ostati, a originalna igra bila je nešto potpuno drugačije. Svuda se išlo pješice, za prvi mount ste morali dosta štedjeti, nije bilo sustava za pronalazak grupe, na izlasku nije bilo ni honora, itd.

Pomirba nostalgije i velikih očekivanja bit će nešto s čime se Blizzard mora nositi tijekom održavanja Classica, a nadam se da igra neće biti samo nešto što će nas zabaviti na par mjeseci, već put nostalgijom koji bi mogao prerasti u nešto puno veće.

O World of Warcraftu mogao bih pisati još danima, a ako trebate nešto znati o njemu, to je da je Luka Sučić jedva stigao dati odgovore na ovaj intervju jer je – čitavu noć igrao WoW.

Komentari

  1. ludi panj

    ludi panj

    30. 08. 2019. u 1:12 pm Odgovori

    direktor nije zapolenik, nego sto ?; sitni inventar
    sta je drugacije za direktore osim sta bi trebali biti savjesniji od obicnih radnika,
    jer ih se dozivljava kao uzore

    naravno uhljebistan tvrtke sa namjestenim drzavnim natjecajima imaju drugaciju paradigmu

    bas si običan panj 🙂

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Kako sam od osobe koja regrutira programere sama postala programerka?

Prije otprilike godinu dana intenzivno sam guglala “kako postati (samouki) developer”. Danas sam u situaciji da sama pišem o tome. Iako je svačije iskustvo drugačije, nadam se da će ono što sam putem naučila biti korisno i inspirativno svima koji koketiraju s programiranjem i razmišljaju o karijeri u IT-u.

Intervju

Good Game Nikole Stolnika osigurao 2,2 milijuna kuna, među investitorima Sacha Dragić, Ivan Klarić i Bruno Kovačić

Esport organizacija Good Game nedavno je osigurala svoju prvu veliku investiciju od 300 tisuća eura, na krilima grupe investitora koja uključuje Ivana Klarića, Brunu Kovačića i Sachu Dragića.

Društvene mreže

Filip Zavadlav: Kako je ubojica podrškom na online mrežama postao simbol borbe za pravdu?

Uspoređuju ga s Jokerom i Punisherom, prozivaju ga herojem, a ne ubojicom. Priča o Filipu Zavadlavi, 25-godišnjaku koji je počinio trostruko ubojstvo u Splitu, puni sve medije već nekoliko dana. Ali i društvene mreže.

Što ste propustili

Tehnologija

Hrvatska pošta u zraku: Dostava dronom u Hrvatskoj sve nam je bliža

Nakon eksperimentiranja s kriptovalutama, Hrvatska pošta poletjela je i u istraživanje bespilotnih letjelica koje bi mogle dostavljati pakete u udaljenim dijelovima Hrvatske.

Tehnologija

Gradionica – gdje zagrebački klinci grade LEGO robote i zajednicu spremnu za svijet budućnosti

Marljivi polaznici udruge Gradionica svoje zimske praznike nisu provodili pred računalima, mobitelima i konzolama. Nadvijeni nad LEGO kockicama, motorima, kabelima i senzorima planirali su što s novim zadatkom FIRST LEGO lige, na čijoj je svjetskoj završnici u Houstonu prošle godine bio upravo robot iz hrvatske (G)radionice.

Intervju

Hrvatski studio Tanais Games usred razvoja igre Saint Kotar rebrandirao se u Red Martyr Entertainment

Razviti igru u Hrvatskoj samo po sebi je teško, ali napraviti potpun rebrend studija usred razvoja posve je nov izazov.

Kultura 2.0

Sextortion mailovi kruže Hrvatskom: Ucjenjivač je već ugrabio 49 tisuća kuna

Nacionalni CERT (eng. Computer Emergency Response Team) danas je zabilježio povećani broj lažnih ucjenjivačkih poruka kojima napadač pokušava iznuditi novčanu dobit od žrtve, a prema posljednjim informacijama na račun je stiglo najmanje sedam uplata od po 7 tisuća kuna.

Startupi i poslovanje

Porezna prognoza za freelancere: Strože kontrole, nove minimalne plaće, zdravstveno…

Godina iza nas započela je pretežno vedrom prognozom, no s izmjenama Općeg poreznog zakona vrijeme se krajem 2020. značajno pogoršalo za nezavisne izvođače te mikro i male poduzetnike. Što nas još čeka u novoj (fiskalnoj) godini?

Društvene mreže

Nana Nadarević, Mija Dropuljić, Natko Beck: Influenceri koji zdravlje – a možda i život – znače

Razgovarala sam s tri influencera, Nanom Nadarević, Mijom Dropuljić i Natkom Beckom, koji su svoj utjecaj iskoristili za poticanje važnih tema - od podizanja svijesti o uznemiravanju do boljeg komuniciranja u zdravstvu.