Kako je tvrtka osnovana u socijalizmu došla na prag komercijalizacije svog prvog AI rješenja u medicini

Kada je davne 1989. godine osnovao TIS Grupu, jedno od prvih poduzeća za distribuciju i održavanje softvera u Hrvatskoj, tadašnjem vlasniku Luki Omejecu jedina je premisa bila da – u vrijeme dok je manje više sve bilo društveno vlasništvo – radi nešto za sebe.

Tada je tek u bivšoj državi i postalo moguće pokrenuti vlastiti posao, odnosno otvoriti i voditi vlastito, privatno poduzeće, ma kako i kome “cvetalo cveće”. Pokojni Luka Omejec imao je i životno i poslovno iskustvo, a kako je bio čovjek poduzetničkog duha, a u novom eko-sustavu ondašnje države vidio je priliku da izgradi svoj posao na pomalo futurističkim postavkama pa je tako 1989. među prvima u bivšoj državi prodavao softverska rješenja.

Softveri i hardveri počeli su tada u svoj svojoj nezgrapnosti ulaziti na mala vrata u manje-više sve sfere ekonomije i Omejecu je već tada bilo kristalno jasno da je to tehnologija koja mijenja svijet i da bi raznorazni softveri na malom i neuređenom tržištu bivše države, koje se počelo otvarati privatnim poduzetnicima i privatnim kompanijama, itekako mogli izazvati interes. Kontakte je neke imao, obzirom da je do tada radio u poduzeću, za socijalističke pojmove poprilično zanimljivog imena – Velebit informatika, a ostalima je prodavao svoje proizvode kako mu je tko otvorio vrata i pustio ga da im ispriča svoj prodajni pitch.

Dobar sustav može se prilagoditi različitim industrijama

Prvi softver koji je ponudio tržištu bio je pomalo i revolucionaran za tadašnje pojmove, radilo se o sustavu za upravljanje relacijskim bazama podataka jednog američkog proizvođača. Dženan Lojo, današnji direktor TIS Grupe, priča nam:

Ono što je bilo najzanimljivije oko tog softvera jest da je bio prvi softver te vrste koji se prodavao bez hardvera, što je i za ondašnje vrijeme bilo poprilično revolucionarno. TIS je tada ne samo prodavao i implementirao taj softver, već ga je održavao i isporučivao nove licence.

Pokojni Omejec je i prije osnutka TIS-a imao iskustva u financijskom sektoru, znao je što  bankarskom sektoru, čak i u socijalizmu, treba i predvidio je u kojem smjeru će se ta industrija razvijati, barem kada je tehnologija u pitanju. Ali nije stao samo na bankarskom sektoru… Imao je partnersku tvrtku u Osijeku koja je na tom istom softverskom sustavu razvijala nova rješenja za poljoprivrednu industriju, te drugu partnersku kompaniju u Dubrovniku koja je osmišljavala rješenja za turistički sektor.

Prvi klijenti su bili, logično, iz Hrvatske, a dobar dio klijenata bile su tvrtke iz Slovenije, što je u jednu ruku i pomoglo TIS-u da u jeku Domovinskog rata prebrodi krizu. U to su im vrijeme najveći klijenti bili upravo iz te zemlje. Lojo napominje:

Jedno vrijeme se TIS i doživljavao slovenskom tvrtkom, premda smo prve urede u toj zemlji otvorili tek 1995. godine.

Sauna i teretana u uredu još u devedesetima

Vizionar kakav je Omejec bio, odmah mu je bilo jasno da treba inženjere – i da ih treba ne samo platiti nego im i do određene granice ugađati, da mu ne pobjegnu s prvom boljom ponudom. Pa je tako tvrtka još davnih 90-tih imala u sklopu svojih ureda imala vlastiti kafić, sobu za šah, teretanu i ni manje ni više – vlastitu saunu. Bilo je to čak i prije nego što je takve “benefite” Google u svojim prostorima popularizirao.

Naravno, tada se to nije “reklamiralo”, niti se na tome gradio imidž kompanije niti je tada itko mogao pretpostaviti da će ti sadržaji 30 godina kasnije biti dio employer branding strategija bezbroj tvrtki u svijetu. Lojo se prisjeća tih vremena:

U to vrijeme, na početku 2000-tih sam i ja došao u tvrtku. Kako tada nije bilo uobičajeno raditi na laptopima koji su u tim godinama bili vrlo skupi i sve smo radili na desktop računalima, sjećam se da sam cijeli dan izgubio radeći na nekom projektu kojeg slučajno nisam sejvao. A kako se netko tuširao nakon saune, a u tom se trenutku pokvario bojler, nestalo je u cijeloj firmi struje i ja sam sav svoj posao, od zadnjeg sejva, izgubio.

Lojo dodaje kako današnje generacije developera takve probleme ne mogu ni zamisliti jer je to na laptopu nemoguće.

Tvrtka se kasnije razvijala i na domaćem tržištu, ušli su u gotovo sve industrijske i poslovne sfere, barem one koje su već tada shvatile da bez digitalnih rješenja neće biti konkurentni, od financijskog sektora do telekoma, a sa svakim novim projektom počeli su zapošljavati sve više developera pa su nerijetko radili i na vlastitim softverskim rješenjima uglavnom vezanim za platni promet i razne nove platne instrumente.

Osnivač kompanije je s novim milenijem počeo povlačiti iz upravljanja kompanijom, a kada je preminuo, vlasništvo su preuzeli njegovi sinovi, te partner koji je od početka u kompaniji Ninoslav Šimunović. On je bio i direktor kompanije sve dok ga na toj poziciji nije zamijenio Lojo, koji je danas jedan od manjinskih vlasnika.

Ured u Zagrebu, Sloveniji pa i u okolici Londona

Danas TIS Grupa zapošljava oko 120 ljudi, u prostorijama u zagrebačkoj Heinzelovoj (gdje nema ni saune ni teretane, samo prostor za roštiljanje i druženje na terasi), u slovenskom je uredu 20-tak ljudi, a dio ljudi radi u britanskom uredu kompanije na jednoj bivšoj farmi nedaleko Londona.

I to opet sve zvuči kao nešto o čemu bi trebali brujati i domaći i regionalni mediji, pa i Netokracija, no vlasnici i čelni ljudi TIS-a složili su se da im je draže da se reputacija tvrtke gradi na drugačiji način, daleko od pozornosti šire javnosti.

U međuvremenu smo puno radili, između ostalog i u Sloveniji i u Hrvatskoj na uvođenju SEPA-e, eura i Instant Paymentsa. U Hrvatskoj smo prisutni u velikim bankama i s vlastitim rješenjima. Brojna rješenja smo implementirali i sudjelovali na projektima u najvećim britanskim bankama i fintechima. Imali smo zaista brojne druge projekte, a niti jedan nije toliko odjeknuo kao naš prvi projekt temeljen na umjetnoj inteligenciji.

Prvi AI projekt – Sendd, aplikacija koja otkriva rizik od neurorazvojnih odstupanja kod dojenčadi

A kad imate developere koji su jaki i dokazani u nekim tehnologijama i nekim sektorima, kad imate jake reference u privatnom, ali i u javnom sektoru, broj klijenata raste, a rastu pomalo i apetiti da radite nešto izvan kutije.

Doveli su stručnjaka za AI, napravili svoj AI tim i tvrtka se počela baviti mišlju u kojem smjeru krenuti. Prvo se promišljalo da neki od prvih projekata oko implementacije umjetne inteligencije budu industrije poput bankarstva i telekoma, no sudbina se uplela i TIS-ovci sad pričaju neku drugačiju priču.

Naime, otvorio se natječaj za Državne potpore za istraživačko-razvojne (IRI) projekte, koja je dosta zanimljiva domaćim tvrtkama za financiranje inovacija. Kako je jedna od vertikala tog natječaja bilo zdravstvo odnosno medicina, a TIS je tada već surađivao s Poliklinikom Sabol za koju je već razvio određena softverska rješenja, TIS-ovci su ih pitali imaju li ideju ili nekakvu želju za projektom koji bi mogli zajedno osmisliti i prijaviti. Pitali su doduše i druge partnere i klijente za ideje, a najviše im se svidjela ideja dr. Gorana Krakara, specijalist pedijatra i neuropedijatra iz Poliklinike Sabol, o umjetnoj inteligenciji koja otkriva visoki rizik od neurorazvojnih odstupanja kod dojenčadi.

Shvatili smo da je ideja plemenita, da ima veliki potencijal i medicinski i komercijalno, što nije nevažno u cijeloj priči i da je to nešto u što se želimo upustiti.

Sendd.eu je sustav koji se temelji na jednoj tradicionalnoj metodi procjene kvalitete spontanih pokreta kod dojenčadi. Takav su pregled dosad provodili posebno obučeni liječnici u bolničkim ordinacijama, u umjetnim uvjetima koji dojenčadi nisu poznati i koji izazivaju možda drugačije, neželjene vrste ponašanja, a dijete mora biti opušteno i mirno.

Sada smo mi taj pregled skratili, odnosno taj pregled, recimo to tako, sada obavljaju roditelji snimajući svoje bebe kamerama na svojim pametnim telefonima u kontroliranim i djeci poznatim uvjetima. Te snimke roditelji uploadaju preko aplikacije sendd.eu na naše stranice izravno liječniku na uvid koji tad provjerava je li umjetna inteligencija postupila ispravno odnosno je li dala točnu dijagnozu, što i jest dio našeg treninga tog AI rješenja.

Nije TIS jedini ni prvi koji je taj pregled pokušao automatizirati

Prva rješenja bila su posebna odijela sa senzorima na određenim dijelovima preko kojih bi se očitavala bebina ponašanja, ali ni to se nije pokazalo najsretnijim rješenjem. Potom su bili senzori koji bi se lijepili izravno na kožu djeteta, ali i to je stvaranje neuobičajenih uvjeta i pokreta kod djece pa se postavljalo pitanje koliko je takvo rješenje pouzdano.

Zasad se pokazalo, premda se još testira, rješenje iz TIS Grupe, optimalnim tehnološkim iskorakom kada je taj pregled u pitanju.

Htjeli smo jednostavno rješenje koje je i roditeljima kao korisnicima najjednostavnije i djeci najprirodnije i mislim da smo pogodili.

Lojo dodaje kako projekt traje preko dvije godine, a dovršetak se očekuje u kolovozu ove godine što je i plan prema IRI-ju. Svi KPI-jevi projekta su već dostignuti, sad se radi samo na preciznosti.

Naravno, premda je projekt još u početnim fazama, komercijalizacija se još u pravom smislu te riječi ne nazire, ali u TIS Grupi već sad bilježe značajan interes medicinskih institucija za rješenjem koje su sami osmislili. To im je posebno zanimljivo kad taj interes dolazi od velikih bolnica, posebno u Velikoj Britaniji, koje imaju vlastite istraživačke centre. Pred TIS-om je još i posao certificiranja te aplikacije kao medicinskog uređaja, ali svaki taj korak je već isplaniran i kreće se prema rasporedu.

To ćemo prvo i napraviti u Velikoj Britaniji, tamo smo već angažirali jednu agenciju koja nam vodi cijeli taj proces.

Lojo objašnjava da put komercijalizacije takve aplikacije nije jednostavan ni brz, niti će doći preko noći. No, očekivanja su velika, posebno na britanskom tržištu pa i ne čudi da im je i glavni čovjek marketinga menadžer iz Londona, koji i radi u britanskom uredu.

Suradnja s Alti Agrom, Orqom i Hrvatskim Telekomom na AI projektu za Kutjevo

Taj projekt nije jedini TIS-ov projekt koji se bazira na AI-ju.

Naime, Grupa je prošle godine isporučila još jedno rješenje temeljeno na umjetnoj inteligenciji za vinariju Kutjevo i to u suradnji s tvrtkom Alti Agro iz Zagreba, osječkom Orqom i Hrvatskim Telekomom. Pojednostavljeno rečeno, primjenom umjetne inteligencije pomažu Kutjevu u proizvodnji boljeg i kvalitetnijeg grožđa što ima za izravnu posljedicu i bolje vino i optimiziranje poslovanja vinarije.

Okosnica tog projekta je dron koji fotografira vinograd u određeno razdoblje u godini (u raznim fazama vegetacije) te u određeno doba dana i u povoljnim vremenskim uvjetima, a snimke provlačimo kroz mozak našeg projekta, naš AI softver, nakon čega konzultanti iz Alti Agro kompanije daju preporuke kako dalje i što činiti kako bi proizvodnja bila optimalna –

I tu su donekle specifični, objašnjava nam Lojo. Već, naravno, postoje projekti gdje dron snima urod, a AI skenira fotografije i nudi neka rješenja, a kod ovog projekta specifično je da su njihova rješenja baš posebna za vinogradare i vinarstvo, a takvih na tržištu zasad baš i nema.

Ovo tu tek prvi početni projekti koje mogu komunicirati, njihovi AI timovi već sad rade na novim projektima o kojima će se tek pričati i koji bi, barem prema prvim naznakama, mogli postati komercijalni i donijeti neke preokrete u određenim segmentima. Ali, o tom potom.