Posljednjih godinu dana na Netokraciji upoznavali smo digitalne nomade. Otkrivali tko su oni, čime se bave i zašto su se odlučili na ovakav stil, ne samo rada, nego i života. Paralelno, uz osobne priče, pratili smo kako digitalno nomadstvo mijenja tržište rada do te mjere da i korporacije počinju uviđati i prihvaćati njegove elemente. Što smo naučili od digitalnih nomada i isplati se krenuti njihovim stopama?
Kada se spomenu video igre, prve asocijacije osoba koje ih ne igraju, posebno ako su te osobe ujedno i roditelji, budu: potiče agresivnost, ovisnost, asocijalnost... Moja priča više ide u prilog onoj drugoj struji, koja podrazumijeva istraživanja koja govore o mnogobrojnim pozitivnim efektima igranja, poput poboljšanja društvenog i kognitivnog razvitka, kao i psihološkog blagostanja. A i pripreme za posao kakav danas radim.
Ovaj članak pišem u vlaku koji me vozi kroz prekrasan austrijski krajolik. Između Alpa, gdje su vrhovi planina skriveni među oblacima, gotovo sam pri kraju svog putovanja koje je počelo prije dva tjedna, kada sam iz Pule letio za London kako bih održao predavanje o tome kako je WordPress promijenio lice hrvatske politike.
Od etikete boce Pelinkovca do vizualnog identiteta agencije Señor, od ilustracija u jubilarnom izdanju "Priča iz davnine" do srca na plakatu za ovogodišnje Dane komunikacija. Sve su to ilustracije koje je izradio Vedran Klemens, nagrađivani ilustrator koji se nakon sedam godina rada u marketinškoj agenciji odlučio okušati sreću kao nezavisni profesionalac. Većinom radi s domaćim klijentima, a ugodno i uredno radno okruženje mu je od presudnog značaja. Neizmjerno voli svoj stan u kojem provodi najviše vremena te mašta o grifonu kao kućnom ljubimcu. Kao rođeni Sarajlija u djetinjstvu je neizmjerno bio fasciniran Vučkom, a jednog dana nada se da će postići taj stupanj slobode da će moći raditi ono što želi kad god to poželi.
MOTH3R je samoodrživa kreativna platforma Ivana Šantića, dizajnera i 3D animatora koji je završio "digitalni Harvard", radio u prestižnoj dizajnerskoj firmi u Londonu i na koncu odlučio nastaviti karijeru kao nezavisni profesionalac. I nisu tu samo u pitanju koncepti futurističkog oružja i androidnih robota jer je Ivan iznimno ponosan što je imao priliku dizajnirati nagradu za prestižni dizajnerski portal ArtStation, a radio je i za Matu Rimca. Uz sve to održava i radionice 3D animacije i trudi se ostati prisutan na svim poznatim medijskim kanalima i profesionalnim platformama jer, kako kaže, ako vas mogu pronaći, ljudi će vas znati prepoznati.
Od kako na Netokraciji pobliže pratimo digitalne nomade, bila je to jedinstvena prilika da upoznamo ljude različitog profila - od produkt dizajnera i fotografa napuštenih prostora do developera s paralelnom karijerom komičara. Ispitujući ih o tome kako žive i rade te s čime se sve nose, zavirila sam u gotovo intimne detalje koji pružaju puno bolju sliku o njima od pukog biografskog navođenja podataka. Sada je došao red na jednog arhitekta koji se umjesto projektiranja okrenuo nekim drugim vodama, ali uvijek ostaje u sferi kreativnoga i lijepoga. Riječ je o Ivanu Dorotiću, koji je javnosti možda najpoznatiji po projektu Vizkultura.
Već neko vrijeme pratimo kako žive i rade digitalni nomadi. Svi oni koji su objeručke odlučili prigrliti slobodu da rade odakle i kada to žele. Sami svoji šefovi različitih su zanimanja i životnih stilova, no jedno im je zajedničko - nećete ih naći zatvorene u nekom sivom uredu od 9 do 5. Jer život je ionako prekratak da ne bismo radili ono što volimo i da bismo dopustili da nam ga kroje drugi ili nametnute norme. Jedan od njih je i Tomislav Kozačinski koji je karijeru produkt dizajnera i developera uspio spojiti s onom stand up komičara, a za Netokraciju je otkrio kako živi kao freelancer i zašto se ne bi odrekao slobode i neovisnosti koja s time dolazi u paketu.
Zamislite sljedeću situaciju, dobili ste izbor hoćete li dolaziti u ured ili ćete raditi na nekom drugom mjestu po želji. I to nije sve, nego još imate i mogućnost prilagoditi radno vrijeme privatnim obavezama. Jedini uvjet je da unatoč novostečenoj slobodi vaš posao ne pati. Ako to zvuči gotovo pa nemoguće, dobra je vijest kako sve više tvrtki shvaća kako plaća ili titula nisu dovoljne da zadrže ili privuku talentirane zaposlenike, već im moraju udovoljiti i na druge načine, recimo fleksibilnošću oko vremena i mjesta rada. Odnosno, digitalno nomadstvo počinje se prakticirati i daleko od plaža jugoistočne Azije.
Ponekad u životu dođe trenutak nakon kojeg nema povratka na staro, iako toga možda odmah nismo svjesni. Teško je reći je li to bila sudbina ili slučajnost, ali jedno neplanirano putovanje u Bugarsku bila je prekretnica za Mirnu Pavlović, mladu fotografkinju koja od tada putuje svijetom i poput prave Lare Croft, bez straha se penje do zaboravljenih vila i dvoraca, luta napuštenim tvornicama i skladištima u koje bi se većina bojala i zakoračiti, a sve kako bi ih svojim fotografijama oteli zaboravu prije nego zauvijek nestanu. Između dva putovanja, ispričala je kako je postala urbana istraživačica, odakle strast za napuštenim i ruševnim prostorima te u čemu uživa, a koji su izazovi s kojima se susreće kao digitalni nomad.
Nakon što smo u Zagrebu bezuspješno pokušali uhvatiti Verneov robotaksi putem Uberove aplikacije, zvijezde su se posložile i mi smo dobili poziv koji se ne odbija.
Dok neke tvrtke nastavljaju i zapošljavati i ulagati u AI, druge su odabrale samo potonje. Kako različite tvrtke pristupaju promjenama na tržištu, doznali smo na Automation Summitu.
Gamepires, koji stoji iza igre SCUM, smanjuje broj zaposlenih zbog zahtjevnih tržišnih uvjeta. Objava dolazi nekoliko mjeseci nakon što je studio preuzeo britanski Splash Damage.
