Ivan Šantić, ‘motion’ dizajner: Ako ste svugdje prisutni, ljudi će vas znati prepoznati

Malo ljudi zna što se doista krije iza naziva MOTH3R nastalog u vrijeme dok je internet još uvijek bio mlad. Neki tvrde da je u pitanju inkarnacija Majke prirode kao simbola stvaranja, drugi su uvjereni da se radi o glavnom računalu svemirskog broda. Samo upućeni znaju da je riječ o samoodrživoj kreativnoj platformi koju je stvorio Ivan Šantić, dizajner i 3D animator koji je završio studij na švedskom Hyper Islandu, prestižnoj visokoškolskoj ustanovi koju kolokvijalno nazivaju i “digitalni Harvard”. O iskustvu studiranja na visokoj školi usmjerenoj prema svemu digitalnom bio je kratak i jasan:

Na Hyper Islandu bio sam dvanaesta generacija na smjeru Digitalni mediji. Budući da su to danas mediji koji dominiraju, cilj je bio razviti prilagođen sustav vještina. Onamo sam došao kao grafički dizajner s vrlo malo praktičnog iskustva, a otišao sam, tako reći, kao 3D dizajner i animator. Škola je zamišljena kao platforma koja vam omogućava nesmetan razvoj, a na vama je da kroz rad to i ostvarite.

Nakon završetka studija pronašao je posao u Native Designu, poznatoj londonskoj firmi specijaliziranoj za industrijski dizajn i dizajn u automobilskoj industriji. Iako je iskustvo rada bilo pozitivno, a život u Londonu izrazito dinamičan, ondje se nije dugo zadržao. Nakon dvije godine rada prešao je u nezavisne profesionalce. Svoj potez objašnjava time što u vrijeme svekolike povezanosti nije toliko važno odakle radite, već za koga radite.

Što je motion dizajn i čime se bave konceptualni dizajneri?

Ivanov portfelj vrvi 3D konceptima i motion dizajnima futurističkog oružja, androidnih robota uz nekoliko radova koji se dotiču automobilske industrije. Ostajem pomalo zbunjen idejom konceptualnog dizajna koji očito nije samo konceptualan, već pronalazi i praktičnu primjenu.

Konceptualni dizajn je u principu dizajn za potrebe industrije igara, zabave i filma. To, primjerice, može biti dizajn oružja, opreme i rekvizita, likova ili pak robota. Kao konceptualni, umjetnik vi ilustrirate ideju i stilizirate njenu formu preko crteža do izrade 3D prototipa.

3D animacija uključuje sve prethodne elemente uz dodatak vremena i tu se stvari znaju poprilično zakomplicirati. Najbolja ilustracija toga je da jedna sekunda animacije sadrži 24 sličice, a da je za izradu prikaza svake od njih potrebno minimalno nekoliko minuta.

Zagledan u Ivanovu platformu primjećujem stavku koja me intrigira. Pokušavam shvatiti je li motion dizajn ono što pokreće MOTH3R, ali Ivan tvrdi da su mu zadnji radovi više vezani uz dizajn i 3D modeliranje. Ne dam se smesti. Motion dizajn mi je i dalje na pameti i želim saznati što je to.

Motion dizajn je proces stvaranja i animacije digitalnog sadržaja. U tom procesu u velikoj većini slučajeva koristim foto‐realistične prikaze 3D modela u interakciji s korisničkim sučeljem ili ostalim pripadajućim grafičkim elementima. Krajnji rezultat može izgledati kao filmska špica, prikaz korisničkog sučelja kacige ili animaciju koja će vam do posljednjeg detalja prikazati izgled i tehničke karakteristike nekog proizvoda. Visoka tehnologija meni je najljepša emocija.

Zanimljiv je i kreativni proces u kojem nastaju njegovi dizajni i 3D modeli.

U svakom slučaju krećem od šireg spektra referenci prema nekom konkretnijem kontekstu. Cilj je što ranije identificirati što klijent želi prije nego što evolucijom dođemo do konačnog rješenja. Svi znamo da se najviše cijeni odijelo skrojeno po mjeri klijenta.

A onda dolazi prijelomno pitanje – na koje je radove najviše ponosan?

Upravo sam završio dizajn nagrade za dizajnerski portal ArtStation i taj me zadatak jako obradovao jer nemam svaki dan priliku dizajnirati nešto toliko monumentalno za branšu koju dijelim s kolegama dizajnerima. Također bih volio spomenuti i video animaciju koju sam svojedobno izradio za Rimac Automobile za potrebe predstavljanja Concept_One modela na Frankfurt Motor Showu.

“Ne želim ostati u formi kocke zbog nepoznavanja supstance…”

Iako dosta vremena provodi za računalom, Ivan povremeno drži i radionice 3D modeliranja korištenjem alata kao što je ZBrush, a aktivno sudjeluje i u organizaciji i radu brojnih konferencija i događanja. Svrha toga nije isključivo umrežavanje, nego i povratne informacije i nove spoznaje do kojih dolazi.

Poznavanje i aktivno korištenje 3D alata iznimno mi je bitno. Ne želim ostati zarobljen u formi kocke zbog nepoznavanja supstance. Sukladno tome edukacija i meni daje odličan feedback kako najbolje ostvariti ideje.

Tako je i nastala Connector 3D konferencija i edukativna platforma koju sam prošle godine organizirao za vrijeme održavanja Tjedna dizajna. Osim toga imam iskustva i kao beta-tester pojedinih 3D softverskih proizvoda. Dobar je osjećaj kada možete utjecati na nešto prije nego što se pojavi na tržištu.

U vječnoj dvojbi između domaćih i stranih klijenata, u posljednje vrijeme su, kaže, prevagnuli strani klijenti. Iako podrijetlo klijenta i nije ključan faktor, kaže.

Zahtjevi tržišta su slični jer svi traže inovaciju i takvi izazovi mi najviše odgovaraju. Svakako bih istaknuo da su mi moji osobni radovi donijeli podjednak broj novih klijenata kao i komercijalni. Prednost je u tome da vi birate temu koja vam najviše odgovara, a onda vaš budući klijent u tome pronađe nešto za sebe.

Ako vas nije teško pronaći, ljudi će vas znati prepoznati

Osim na vlastitoj samoodrživoj kreativnoj platformi i Tumblru, Ivan svoje radove predstavlja i na čitavom nizu specijaliziranih servisa i profesionalnih platformi. MOTH3R je prisutna i na Instagramu i Pinterestu, posjeduje vlastite YouTube i Vimeo kanale, a pojavljuje se i na Behanceu, ArtStationu i DeviantArtu.

Prvo vam je potreban jedan dobar rad, a nakon toga portfelj. Ako vas je uz to nije teško pronaći, ljudi će vas prepoznati. U današnje vrijeme publika je sklona ovisnosti o društvenim i medijskim servisima i svatko je u mogućnosti poslati svoju poruku.

I nisu samo društvene mreže u pitanju. Ivan je član čak tri strukovna udruženja vezana uz primijenjenu umjetnost i dizajn te Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca, udruženja koje okuplja velik broj freelancera u Hrvatskoj.

U grupi se najbolje vidi kako se uklapate i po čemu se izdvajate. Strukovne organizacije bi prije svega trebale biti mjesta gdje se susreću ljudi srodnih profila koji dijele zajedničku strast prema dizajnu, a politiku bih svakako izbacio iz konteksta struke.

Što se tiče nezavisnih profesionalaca svakako pozdravljam inicijativu aktivnijeg prepoznavanja tog termina na što višem nivou. Iako je naziv svojedobno bio potpuno nepoznat, danas sve nekako ide prema tome. Osim toga sviđa mi se kako zvuči naziv udruženja: “Hrvatsko društvo nezavisnih profesionalaca”.

I za kraj vječno pitanje koje muči manje-više sve nezavisne profesionalce: gdje vidi sebe u bližoj budućnosti i namjerava li se i dalje baviti ovim poslom?

Moram priznati da više razmišljam o budućnosti kao takvoj. Kroz svojevrstan transhumanistički pristup više me zanima gdje ćemo mi svi  jednog dana biti,  nego ja osobno. Uostalom to i jest moj posao.

Digitalne nomade i freelancere podržava i Vipnet, koji nudi poslovnu ponudu za što lakše komuniciranje dok ste izvan ureda, kod kuće ili na putu.