U Beču semafori razgovaraju s automobilima, tramvaji si naručuju zeleno svjetlo, a hitna pomoć dobiva digitalni koridor. No, unatoč pametnom prometu, navike tvrdoglavih građana i dalje su prepreka skladnom sustavu.
Bečani godišnje izgube oko 48 sati u prometnim gužvama. Vozači u Parizu i Londonu na stajanje u prometnim “čepovima” izgube gotovo dvostruko više vremena, točnije 90 sati, pokazalo je istraživanje INRIX Global Traffic Scorecard.
Time je Beč potvrdio titulu jedne od najmanje zagušenih metropola u Europi. To nije slučajnost, grad već gotovo čitavo desetljeće strateški i pomoću tehnologije pretvara prometnu infrastrukturu u inteligentnu mrežu koja funkcionira kao poseban ekosustav.
Tijekom studijskog posjeta u sklopu konferencije European Cities imali smo priliku iz prve ruke vidjeti kako funkcionira sustav C-ITS, arhitektura koja omogućuje komunikaciju između vozila i infrastrukture u stvarnom vremenu.
Semafori komuniciraju s vozilima
Na stupovima javne rasvjete i semaforima postavljena je komunikacijska tehnologija temeljena na standardu 802.11p. Ona omogućuje da vozilo koje se približava raskrižju u svom navigacijskom sustavu automatski dobije informaciju o tome koliko sekundi ostaje do crvenog svjetla, postoje li radovi ispred njega ili se formira kratkotrajni zastoj.
Sve se odvija bez posebnih aplikacija ili dodatne opreme u vozilu uz pomoć umjetne inteligencije koja djeluje kao koordinator sustava. Komunikacija zatim ide izravno između gradske infrastrukture i automobila, što su među prvima iskoristili proizvođači poput Volkswagena, integrirajući sustav u svoje infotainment platforme.
Ovaj model Beč je proširio i na javni prijevoz.
Kad tramvaj prilazi raskrižju, semafor prima signal da mu mora dati prednost, a zeleni val se prilagođava u trenu.
Grad procjenjuje da ovakav sustav godišnje smanjuje emisije ugljikovog dioksida za oko šest posto, skraćuje vrijeme putovanja i povećava protočnost prometa. U trenucima kada pješaci nisu prisutni, sustav omogućuje kontinuirani zeleni val, dok u suprotnom pješacima daje jednako dugačak signal kao i vozilima. Balans je to koji istovremeno povećava sigurnost i održava ritam gradskog kretanja.
Kako sve to funkcionira?
Iako se na prvi pogled čini da Beč koristi široku mrežu nadzornih kamera, iz poduzeća Wien Leuchtet, zaduženog za upravljanje ovim sustavom naglašavaju kako se uporaba kamera visoke rezolucije izbjegava zbog zaštite privatnosti. Sustav se oslanja na namjerno ograničene kamere niske rezolucije koje služe isključivo za detekciju prometa, dok se snimke brišu ubrzo nakon nastanka.

Jasno je doduše kako bez određenog prikupljanja podataka ovakav sustav ne bi mogao funkcionirati, ali Beč podatke o obrascima putovanja, razini zagušenja i prosječnim brzinama prikuplja isključivo u anonimnom obliku, bez identiteta i registarskih oznaka vozača, tumače iz gradske tvrtke.
To omogućuje izradu simulacija prometa u stvarnom vremenu koje predviđaju gdje će se gužve formirati prije nego što se stvarno pojave, čime se upravljanje prometom pomiče iz reaktivnog modela u preventivni. U provedbi simulacija pomaže im umjetna inteligencija.
U cijeli sustav integrirane su i hitne službe. Beč trenutno testira specijalna vozila hitne pomoći opremljena C-ITS sustavom koja automatski upozoravaju okolna vozila na svoj dolazak, dok semafori stvaraju “digitalni koridor” odnosno niz zelenih svjetala koji omogućuje brži prolazak kroz kritične dijelove grada.
Time se smanjuje rizik od nesreća i skraćuje vrijeme intervencije, što sustav čini jednim od najnaprednijih u Europi.
Koče li navike građana tehnologiju?
Iako rezultati ovog i sličnih prometnih sustava jesu mjerljivi, oni nisu uvijek jednostavni za tumačenje. No, ranije spomenuto istraživanja INRIX pokazuje kako adaptivni sustavi upravljanja prometom globalno smanjuju čekanje na raskrižjima između 10 i 30 posto, ovisno o razini implementacije i gustoći prometa.
Usporedimo li to s činjenicom da je Beč među europskim metropolama s najmanje izgubljenog vremena u prometu, očito je da kombinacija tehnološke infrastrukture i strateškog urbanog planiranja donosi rezultate. No, i najnapredniji sustav ima ograničenja.
Tako Beč i dalje ima problem na koji nijedna umjetna inteligencija ne može utjecati: ulazak automobila u grad u jutarnjim satima. Svakog dana u grad uđe oko 620.000 ljudi, a čak 77 posto njih dolazi automobilom. Park-and-ride kapaciteti popune se već u osam ujutro, a gradski stručnjaci iz Wien Leuchteta otvoreno priznaju da se održiva mobilnost ne gradi tek na odredištu, nego na polazištu putovanja:
Ako građani na put kreću automobilom, već je kasno za optimizaciju. Zato provodimo politiku postupnog smanjenja automobila u prometu. Ukidamo parkirališna mjesta u gradu, vozne trake pretvaramo u biciklističke i pješačke koridore, a besplatan parking u centralnom dijelu grada više ne postoji.
Cilj nije kažnjavanje vozača, nego oblikovanje navika kroz urbanizam i kvalitetnu ponudu javnog prijevoza, pristup koji je doveo do značajnog rasta broja stanovnika koji svakodnevno koriste tramvaje, metro i bicikle.
To je dugotrajan proces kojem se dio građana i dalje opire, no Beč pokazuje da budućnost pripada gradovima koji znaju slušati vlastitu prometnu dinamiku te rješenjima odgovarati na stvarne frustracije svojih stanovnika.


Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.