3 strane hrvatskog podcast novčića: mediji, influenceri i freelanceri?

Digital Shapers i ove godine prati trendove na domaćoj digitalnoj sceni. Da ne prati, ne bih danas pisala o panelu na kojem su sudjelovala tri predstavnika podcast serijala – u Hrvatskoj.

Danas domaće podcastere možemo nabrojati na prste dvije ruke. Čini se malo, ali ipak je to dobar pomak za naše malo tržište koje se s ovim trendom upoznalo tek prije dvije godine. Znamo da kod nas trendovi uvijek kasne, a još se sporije prihvaćaju. Srećom, ovaj panel bio je tu da meni, publici i svima koji će čitati izvještaj – promijeni mišljenje.

Ne možemo se uspoređivati sa stotinama milijuna vrijednim američkim tržištem podcasta. Takav scenarij u Hrvatskoj grijeh bi bilo i sanjati. Međutim, slušajući Ivana Brezaka Brkana, Sašu Tenodija i Mašu Zibar, na Prvom pravom podcast panelu, usudila bih se čak reći kako nitko od njih vjerojatno nije ušao u podcasting s idejom o velikoj lovi.

Što onda gura ove pojedince i njihove suradnike pred mikrofone?

Mnogo razlika, još više razloga

Iako sam već imala priliku pokriti priču o Surovim Strastima i Podcast Inkubatoru, prvim podcast žiteljima Lijepe naše, smatram da je ova godina još zanimljivija za pričati (i pisati) o podcastu, a panel na Digital Shapersima koji je moderirala RTL-ova reporterka Leona Šiljeg me i u to dodatno uvjerio.

Dok je iza NLP trenera Saše Tenodija i freelancera Ivana Vorasa, kolege suosnivača Surovih strasti, već 166 epizoda, na pozornici su mu se pridružili nešto noviji igrači podcasta u Hrvatskoj. Maša Zibar, YouTuberica sa 85 tisuća pretplatnika, početkom rujna s kolegama Ninom Remenar i Filipom Jančikom započela je podcast Nemoj.me. U međuvremenu kroz rujan se pripremala i početkom listopada objavila prva epizoda Netokracija Podcasta, koji vode glavna urednica Mia Biberović i osnivač Netokracije Ivan Brezak Brkan.

Zašto su krenuli u podcasting?

Surove strasti, kako pišu sami za sebe podcast je u “kojem razgovaramo s ljudima koji su strastveni u nečemu, koji se ujutro bude s osjećajem svrhe i idu spavati s osjećajem postignuća”. Dosad su ugostili najzanimljivije domaće poduzetnike i stručnjake iz različitih područja. Ipak, ne može mala Hrvatska iznjedriti toliko dobrih sugovornika, pa vjerujem da će sve češće, kako već i rade, prelaziti i na strane.

Njihov podcast put krenuo je, kako sam već pisala, jednim putom za Split kada je Saša shvatio da bi trebao doći barem do Grčke da posluša cijelu jednu audio knjigu. Podcasti su bili mnogo zgodniji, kaže, kad mu je kolega Voras ukazao na par njih koji su u samo sat vremena prenijeli toliko korisnog znanja. Zašto ne bi i oni, pomislili su. A Saša iskreno napominje da su u konačnici najviše gledali svoj interes:

Motivi su bili čisto egoistični. Podcast je jako mala investicija za duplo više znanja i kontakata koje ćete generirati.

Maša je u podcast ušla iz tipičnih kreatorskih razloga. Priroda YouTuberskog posla jest pregledavanje trendova – tematike i formata koji su popularni i aktualni – nitko ne želi propustiti sljedeći content hit. Podcast možda nije viralan, ali je za mnoge postao ključan format, nešto što sve više stranih YouTubera prakticira van svog standardnog sadržaja. Maša je vidjela priliku, stoga je predložila ideju svojoj dobro znanoj ekipi koja se inače s njom znala pojavljivati u videima, “pratitelji ih znaju,” ističe. Ipak, teže je bilo sve upogoniti, nego njih nagovoriti:

Pokretanje podcasta bilo je financijski dosta zahtjevno jer smo htjeli da sve bude na top razini, kako zvuk, tako i slika, a to znači i sam studio. Stoga u timu imamo i audio producenta i montažera.

Netokracija, s druge strane, medij je koji je, naravno!, u svoje vrijeme eksperimentirao i s radiom (pa tehnički i nisu najnoviji podcasteri u priči). Radio Netokracija emitirao se kao emisija na Yammat.fm-u, Ivan, Mia i drugi netokrati odradili su 2015. dobrih pola godine epizoda, a koje su se mogle i preuzeti – i tad se mislilo na one koji radio baš i ne prate. Ko’ bi znao da će to par godina nakon biti hit…

Od tada Mia i Ivan nisu prestali komentirati događanja u industriji među sobom, ali kako se Mia trajno nastanila u Osijeku, primijetili su kako im to ide sve teže s obzirom na udaljenost. Kako ne bi prekinuli tradiciju i zanemarili trendove, dogodila se i reinkarnacija u Netokracija Podcast.

“Tko još sluša što publika želi”

Iako su sva tri navedena podcast tima dio digitalne zajednice, njihove publike možda se preklapaju, negdje više, negdje manje – ali sigurno nisu posve iste.

Dok Mašu Zibar nastavlja pratiti vjerna publika njezinih dosadašnjih mlađih obožavatelja te joj je video, a ne audio dominantan format odnosno YouTube glavni kanal, Surove strasti, primjerice, video uopće nemaju. Što se tiče publike, Saša dodaje kako su kroz nedavno anketiranje svojih slušatelja došli do saznanja da ih je 90% više stručne spreme te da su podcastom pogodili nišu onih koji žele ili planiraju ući u poduzetništvo, ali dodaje da je njih skoro pola samo entuzijastično oko poduzetničkih priča i uglavnom dolazi upiti neka nova znanja od gostiju.

Netokracijini gledatelji i slušatelji se pak nećkaju između videa i audia pa se dijele uglavnom ravnomjerno, ovisi kako kojima paše određena tema. Publika podcasta su uglavnom čitatelji Netokracije, ljudi koji od interneta i za internet žive, poslovnjaci i stručnjaci u digitalu odnosno ICT industriji.

Optimalno trajanje podcasta? Za Mašu, Ninu i Filipa, koji su glavni trio Nemoj.me podcasta, a dosad se odigravao bez gostiju, to je u prosjeku sat i sitno minuta vremena. Za Miu i Ivana na Netokracija Podcastu to je u prosjeku 20 do 30 minuta, što su primijetili da je optimalno za njihovu zaposlenu publiku, a i važnije im je bilo da budu redoviti, a kraći, s obzirom na drugi sadržaj, ističe Ivan Brezak Brkan.

S druge strane, čak i kad imaju priliku čuti želje publike, Saša i Ivan Voras rade po svom:

Nakon prve dvije epizode koje smo snimili, jednu Voras, drugu ja, obe u trajanju od oko sat i nešto, pitali smo publiku za feedback – koliko bi po njima bilo idealno trajanje epizode. Oni su rekli da bi trebala trajati 30 minuta. Znali smo onda što je najbolje – sat i 30 minuta!

Birati teme i sugovornike – urednička sloboda?

Maša i kolege s Nemoj.me uglavnom obrađuju lifestyle teme i anegdote iz svakodnevnog života pa im odabir tema, za sad, i ne pada toliko teško. Dodaje kao im je zapravo najbitniji tzv. flow, atmosfera među njima.

Netokracija i Surove strasti ipak imaju nešto više posla oko planiranja jer ih karakteriziraju stručnija obrada tema i sugovornici. Saša ističe kako su oni dosta (opet) egoistični kad je u pitanju odabir tema odnosno sugovornika te da ih biraju neovisno o slušateljstvu i neovisno o prijedlozima tema.

Naravno da ćemo primiti sugestije, ali ćemo ih profiltrirati.

Mia Biberović i Ivan Brezak Brkan pokrili su do sad različite teme od toga kako napisati dobar online sadržaj do ekstremista na društvenim mrežama i vruće teme paušalnih obrta. Ivan ističe da im trenutno nije velik problem odabir tema jer naime, oni slušaju publiku i što ih zanima:

Netokracija je na kraju dana stručni medij, naša publika je naučena da nam javlja što ih zanima ili što su intrigantne i aktualne teme koje bi voljeli da pokrivamo, a prijedlozi nam stižu različitim kanalima, bilo usmeno, bilo preko emaila ili društvenih mreža.

O podcastingu brendovi još trebaju učiti

O tome koliko financijskih prilika donosi podcasting u Hrvatskoj dovoljno govori činjenica da je Podcast Inkubator izlistao 300 epizoda i dvije godine rada prije nego je A1 ušao u serijal kao sponzor. Srećom, Maša se našla u pravo vrijeme i na pravom mjestu pa je također u tom valu inspiracije telekoma postala dio podcasting oglašavanja u Hrvatskoj. Surove, kako je rečeno – zarađuju od networkinga. A Netokracija zbilja na podcast ne bi htjela nalijepiti sponzorsku naljepnicu, dok je otvorena za pojedinačne promotivne kampanje. Promovirati nešto poput MeUndiesa ili madraca mislim da je nedosanjani san svakog novinara s dobrim potencijalom za humor.

Po uzoru na strane podcast prakse, prilika za suradnje ima i van sponzorstava, a riječ je o preslikama radijskog oglašavanja s naznakama nativea – pojedinačne kampanje koje, ovisno o kreativnosti podcastera, mogu biti bolje ili lošije integrirane u sadržaj. Jednako kao što Maša ima suradnje s brendovima za svoja videa ili objave na drugim mrežama, tako ih je počela planirati i za podcast. Nažalost, kaže kako mnogi klijenti nisu upoznati s terminom podcasta i što on točno znači.

Iako su panelisti optimistični što se tiče budućnosti podcasta u Hrvatskoj, Ivan Brezak Brkan se ne bi složio na Mašin komentar da će ih možda i neki brendovi sami prepoznati i iskoristiti. Imali smo priliku pisati o Iskonovom internom podcastu, spomenuti se Mercury PSI kratkih edukativnih epizoda, ali Ivan je skeptičan:

Mislim da većina brendova neće iskoristiti priliku, barem ako bi zaključio po onom koliko im je trebalo da prihvate i prepoznaju native oglašavanje. U podcastu ne samo da imamo izazov nativea samog po sebi, već i izazov produkcije, ali i autentičnosti.

Koga briga za analitiku?

Maša i Ivan definitivno imaju nešto jednostavniji posao s obzirom na to da YouTube Studio ima jako detaljan prikaz analitike o videu i gledanosti. Mogu pratiti koliko se gledatelja (i slušatelja) zadržava do kraja, kada prekidaju video, s kojeg uređaja ih najčešće prate i slično. Međutim, Surove strasti, imajući svoj embedded player na webu, analitiku prate nešto drugačije.

Kako objašnjava Saša, slušanost prate po gigabajtima skinutih audio epizoda. Zadnji mjesec im je bio posebno prometan, u tih 30 dana imali su više preslušanih materijala nego cijelu godinu prije, točnije 1,4 terabajta. Ako računamo, kako kaže Saša, da im je jedan gigabajt ekvivalent jednog dana slušanja, pratitelji Surovih su se definitivno u listopadu naslušali. Evo, kad se prisjetim, i ja sam dala prilog tome, zadnji mjesec sam preuzela, za razliku od uobičajenog, barem šest epizoda u arhivu. Možda su i drugi radili zalihe!

Odjavna špica!

Znajte da su i ovi podcasteri griješili, i još će. Na panelu smo čuli i o izbrisanim snimkama, o epizodi od sat i 40 minuta koja je bila tako dobra da se nitko nije sjetio kliknuti record, a i o kamerama bez baterije u sred snimanja.

Nisu ni počeci bili laki. Ivan i Mia su se bojali hoće li uspjeti zadržati kontinuitet, Sašino prvo guglanje podcasta u Hrvatskoj bilo je posve demotivirajuće, a Mašini klijenti još ne znaju što im ona to prodaje.

Ali sve se na kraju dobro završilo. Netokraciji stižu ovacije: “Napokon ste krenuli!”, Surove jedu mobilni promet k’o nikada, a tisuće Nemoj.me pratitelja ne spavaju jer ne znaju “gdje je Filipov đumbir”.

Nije podcast za svakoga, niti za zgrnuti lovu (još!), ali ako mogu ove tri različite ekipe, vjerojatno možete i vi. Ne bi škodilo još crocastera, zato vas ostavljam s Mašinom izjavom:

Samo treba prestati analizirati što ako, najgore što se može dogoditi jest da se vratiš gdje si bio.