Medijskapismenost.hr: Digitalni medij o medijima – za roditelje, djecu i nastavnike

Danas obilježavamo Dan sigurnijeg interneta koji ove godine poziva na ujedinjenost organizacija, pojedinaca i škola s ciljem da internet postane bolje mjesto za sve, a posebno djecu i mlade. Podizanjem svijesti o medijskoj pismenosti u Hrvatskoj već se neko vrijeme bavi i portal medijskapismenost.hr, namijenjen prvenstveno roditeljima. Portal će ovoga četvrtka biti predstavljen na okruglom stolu Medijska pismenost za odgovorno društvo, a tim smo povodom razgovarali s urednicom Anom Dokler. Ana je uredničke vještine usavršavala na Klokanici, nakon iskustava u redakciji Nacionala, časopisu Zdrav život te u digitalnom odjelu 24 sata. Iako se i ranije bavila temama koje brinu roditelje, ovoga se puta te brige odnose na jedan specifičan izazov – nove medije, uz koje, kada su djeca u pitanju, često vežemo i pojam cyberbullying.

Portal je dio zajedničkog projekta Agencije za elektroničke medije i UNICEF-a. Među partnerima su Akademija dramske umjetnosti, Fakultet političkih znanosti, Hrvatski audiovizualni centar i Hrvatski filmski savez. Uz osnovne informacije o opasnostima i savjete za sigurnost u svijetu interneta, televizije i drugih medija, na portalu možete pronaći preporuke za filmove, emisije, crtiće ili platforme za igre poput HRT-ovog Juhuhu-a.

Mediji kao pozitivno iskustvo

Iako se u javnosti češće govori o štetnim utjecajima medija, uključujući i internet i videoigre, roditeljima se želi skrenuti pozornost i na pozitivne učinke, kao i na važnost njihovog prisustva u trenucima kada dijete konzumira medije, ističe Ana.

Posredovanje roditelja je ono što može spriječiti ili ublažiti štetne učinke medija, a uključuje nadzor i odabir sadržaja kojima je dijete izloženo te komentiranje i razgovor tijekom i nakon gledanja, čitanja, slušanja ili igranja, posebno kad je riječ o potencijalno neprimjerenim sadržajima. Isto tako, roditelji svojim primjerom djecu mogu podučiti odgovornom korištenju medija.

Medijski sadržaji nude mnogo prilika za učenje, a dobar primjer za to su videoigre. Ako se igramo zajedno s djetetom, ne samo da se možemo dobro zabaviti, nego i učiti dijete o važnosti suradnje, pomoći mu u nošenju s frustracijama zbog neuspjeha i razgovarati o vještinama koje su potrebne za rješavanje problema, naglašava urednica. Osim toga, sadržaj igre može biti poticaj za zajedničko istraživanje, na primjer, neke strane zemlje ili povijesnog razdoblja.

Na sličan način nam i drugi medijski sadržaji mogu pomoći u odgoju djeteta – uvijek možemo isticati pozitivne uzore, skretati pažnju djetetu na stvari koje nisu odmah očite ili širiti horizonte učeći o ljudima koji imaju iskustva drugačija od naših.

O medijima treba razgovarati

Tim s portala često surađuje i s različitim udrugama i stručnjacima, među ostalim i psiholozima, a zanimljivo je to da nikada od njih nećete čuti da su zabrana i kontrola dobro rješenje. Izloženost djece neprimjerenim sadržajima je nemoguće spriječiti, kaže Ana, stoga je važnije od toga naučiti ih kako da se postave kako bi se kasnije mogli samostalno snalaziti pred različitim utjecajima, uključujući i sadržaje na koje mogu naići na internetu.

Da bi ih na to pripremili, primjerice, umjesto izricanja zabrane bez dodatnog objašnjenja, možemo razgovarati s djetetom o tome zašto ne želimo da gleda neki film ili igra neku igru koja nije primjerena njegovoj dobi, reći mu kako tu može vidjeti nešto što bi ga moglo prestrašiti, ili navesti na krive zaključke, a ako je dijete i vidjelo nešto takvo, dati tome širi kontekst – objasniti da takvo nešto nije moguće ili do kakvih bi posljedica takvo nešto dovelo u stvarnosti, izraziti svoj stav o takvom ponašanju, pitati dijete što ono misli o tome, kako bi se samo ponijelo u takvoj situaciji… Tako podržavamo dijete u razvoju kritičkog mišljenja, sposobnosti analiziranja i vrednovanja različitih sadržaja, što su neke od ključnih kompetencija medijske pismenosti.

Kako bi roditeljima bilo što lakše prepoznati načina na koje svakodnevno mogu medijski obrazovati svoju djecu, na portalu o svojim iskustvima pišu i poznata televizijska imena poput Bojane Gregorić Vejzović, Tomislava Jelinčića i Marije Miholjek. Oni ne pišu iz pozicije stručnjaka, naglašava Ana, već iz pozicije roditelja koji se, kao i svi drugi, susreću s različitim izazovima.

Stižu li ovakve poruke do roditelja?

Medijskapismenost.hr obrađuje širok spektar tema od ideala ljepote u medijima i stereotipa, preko komunikacije na društvenim mrežama pa sve do nasilja. Uz sadržaje za roditelje i djecu, portal pruža i inspirativne ideje za učitelje i nastavnike kao pomoć u kreiranju nastave. Također, za savladavanje medijskih pojmova i naziva, tu je jedinstveni pojmovnik. Ovaj sveobuhvatni sadržaj kreiran je u sklopu kampanje Birajmo što gledamo čije ste reklame možda već primijetili na televiziji, a koje po prvi puta snažnim porukama teže osvijestiti građane o tome da djeca ne smiju biti samo prepuštena medijima.

Ipak, malo nas je brinula učinkovitost njihovih napora, stoga smo upitali Anu za neke brojke. Usporedbom rezultata njihovih istraživanja iz 2014. i 2016. godine, nakon provedbe kampanje Birajmo što gledamo, uočavaju se pozitivne promjene.

Većina djece televizijski program sada prati u društvu obitelji, a svega 11 posto njih pred ekranom je samo, dok je prije dvije godine svako treće dijete program pratilo bez nadzora odrasle osobe. Prilikom odlučivanja o tome što dijete smije gledati, roditeljima je najvažnija primjerenost sadržaja, a gotovo svi roditelji, odnosno njih 93 posto, prepoznaju oznake za dobnu primjerenost sadržaja na televiziji (12, 15, 18) i znaju čemu one služe, a upravo je to bio jedan od ciljeva kampanje.

Anu posebno vesele i pozitivni komentari te upiti roditelja i nastavnika koji ukazuju na njihov interes za temom. Medijska pismenost u današnje vrijeme postaje nezaobilazan pojam kada je riječ o sigurnosti i razvoju djece. No, hoće li edukacija za kakvu se zalažu na portalu medijskapismenost.hr – a koju, prije svega zbog iskustava sa cyberbullyingom, pozdravljaju i učitelji – službeno ući u škole i druge obrazovne institucije, pitanje je za neku drugu raspravu.