IT stručnjacima ne treba “soliti pamet”, već smanjiti frikcije u komunikaciji

Luka Ferlež voditelj je razvoja softverskih proizvoda u tvrtki Amplexor zadnjih devet mjeseci, no tim se poslom bavi desetak godina. Rukovodio je razvojem raznih aplikacija, od baza podataka, ERP-a do specijaliziranih programa po narudžbi korisnika iz raznih industrija, a sada je u potrazi za inovativnim programerima koji se ne boje eksperimentirati u proizvodnji aplikacija za naručitelje iz vrha svjetske farmaceutske industrije.

Prvih nekoliko milijuna linija koda

Prije svega, popričali smo s njim o tome gdje, kako, kada i zašto je odlučio biti programer. Odgovor je bio jednostavan – nije to odlučio.

To vam je isto kao da me pitate kad sam se odlučio zaljubiti. Nisam to odlučio. Jednostavno se dogodilo. Tako je bilo i s programiranjem. Uživao sam programirati i uopće nisam razmišljao o tome što bih drugo mogao raditi. Super stvar kod programiranja je neprestani osjećaj stvaranja, mogućnost da odmah vidiš rezultat svog rada. Sjajno je kad napišeš neku rutinu i vidiš da radi i onda je rafiniraš i dotjeruješ dok ne bude baš onakva kakvu si je zamislio.

Programiranje je vrlo slično tekstualnim zadacima iz matematike u srednjoj školi, nastavlja, kad iz nekog opisa moraš oblikovati algoritam.

Nakon toga, programiranje je “prijevod” tog algoritma u kod nekog računalnog jezika. Sklonost matematičkom načinu razmišljanja je preduvjet, a samo pisanje koda je tehnička vještina koja se relativno jednostavno može naučiti. Dakle, treba biti genetski predisponiran za apstrakciju i logiku, imati dobre radne navike i stalno učiti nove metode kodiranja. Ja sam počeo programirati još u osnovnoj školi.

Od svoje punoljetnosti od programiranja i zarađuje. Prvi njegov programerski posao bio je u tvrtki Translations Experts gdje se bavio izradom aplikacije za simultane prijevode u C++ programskom jeziku.

U to doba bilo je to dosta napredno, a onda se pojavio Google Translate i tvrtka je odustala od razvoja. Sljedeća radna avantura bila je u tvrtki King ICT, gdje sam radio na bazama podataka i na izradi, prilagodbi i održavanju raznih poslovnih aplikacija za klijente iz raznih industrija. Na tom sam poslu proveo cijelo desetljeće. Nakon toga bio sam u još dvije tvrtke i napisao sam programerskog koda, pa, teško je to točno reći, no par milijuna linija, najmanje.

Manjina programera zna “prevesti” klijentove zahtjeve i poslovne procese u dobar kod

Danas, među ostalim, zapošljava nove članove tima, stoga smo popričali i o tom procesu. Svi koji su ikada bili na razgovoru za posao programera, znaju da u tehničkom dijelu provjere znanja nema puno “kreativnosti”.

U programerskim razgovorima za posao u Hrvatskoj malo je “šašavih” pitanja, pa i malo pitanja koja će testirati logičko i apstraktno razmišljanje, većinom su to “text-book” pitanja o algoritmima i tehnologijama. Takva pitanja se rješavaju googleanjem u svakodnevnom poslu, i ne govore puno o nečijoj sposobnosti da inovira, riješi problem i isporuči rješenje.

Možda je zato i zanimljiviji onaj dio koji se odnosi na uklapanje novog potencijalnog člana tima u postojeći.

Na razgovorima s kandidatima fokusiram se na ono što oni žele i gledam koliko se to poklapa s onim što nama treba. Ako u tome ne utvrdim dovoljno sličnosti, ne zavlačimo ljude, već im kažemo da nismo firma za njih. Usto, tražimo ljude koji misle svojom glavom i koji se ne boje preuzeti inicijativu. Ljude koji znaju reći ne i to argumentirano zastupati.

Posljednje i ne manje važno, tražimo ljude koji nastoje vidjeti i širu sliku, koji nastoje kroz svoj dio posla olakšati i poboljšati posao sljedećeg koji će raditi na proizvodu, koji znaju dobro “čitati” poslovne procese klijenata za koje pišu softver. Takvih, kojima je to prirodno, u Hrvatskoj ima vrlo malo, možda dvadeset posto u ukupnoj populaciji ljudi koji znaju programirati. Još nekih tridesetak posto su ljudi u koje se mora uložiti vrijeme kako bi ih se naučilo da dobro “prevode” poslovne procese klijenta i njegove zahtjeve u dobar kod.

Osim što intervjuira kandidate, Luka je zapravo voditelj razvoja proizvoda u Amplexoru, što znači da radi na razvoju softvera koji se izrađuje za klijente, a većina ih dolazi iz svjetske farmaceutske industrije.

Imamo vlastitu platformu za upravljanje dokumentima i poslovnim procesima, oplemenjenu nizom specifičnih aplikacija i funkcionalnosti za kupce za koje radimo. Sve to planiramo i osvježavamo na razini jednog kvartala tijekom kojeg radimo potrebne organizacijske i procesne promjene. Cilj je proizvod isporučiti u traženom roku i visokoj kvaliteti i u tome uglavnom uspijevamo. Ostvarenje tog cilja moj je posao.

IT stručnjake ne treba voditi za ruku

No, Luki to nije prva menadžerska pozicija, a nas je zanimalo kad se uopće našao u poziciji da kao programer postane šef drugim IT stručnjacima, posebice jer je to uvijek aktualna tema u razvoju karijera u IT industriji. Odgovor je opet bio jednostavan – odlučio je postati šef kad su ga situacije u poslu, šumovi u komunikaciji između pojedinih odjela, počele živcirati.

U hrvatskim se tvrtkama još primjenjuje menadžerska filozofija iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Pomislio sam da ja to mogu bolje raditi. Kao programer, znam da programerima ne treba “solit’ pamet” niti “gurati nos u njihov kod”, već smanjiti frikcije do kojih dolazi u komunikaciji u procesu, kako s ljudima koji u razvoju proizvoda dolaze prije njih, tako i s onima koji u razvoju proizvoda dolaze poslije njih. Oni trebaju dobiti što više informacija u pravom trenutku i oni moraju dati što više informacija kad proizvod odlazi od njih. Ne treba ih nitko voditi za ruku.

Možda ih ne treba voditi za ruku, ali treba se brinuti o njihovim karijerama.

Pitamo ih što žele. Nudimo im razne opcije kad su u pitanju edukacije i napredovanja u tvrtki. Upravo smo u procesu reorganizacije kompanije tako što integriramo različite odjele u nove, “hibridne” timove koji rade na jednom rješenju i koji sami sobom upravljanju i sami se ocjenjuju. Tu je izazov pogoditi pravi “mix” ljudi, tako da budu proaktivni, kompatibilni po kompetencijama, no više po karakteru. Novi timovi imaju i svoje jasno fokusirane ciljeve kojima rješavamo specifične potrebu naših korisnika. Svaki zaposlenik će imati i svoje osobne razvojne ciljeve kako bi osigurali investiciju u njihovo znanje i sposobnosti.

Hrvatske tvrtke i dalje premalo koriste Agile, Scrum i Design Thinking

Luka je, inače, poznat po tome da je s Rokom Roićem surađivao na pisanju prve knjige na hrvatskom jeziku o agilnoj metodi proizvodnje softvera. S Agileom se susreo prije desetak godina, a smatra da ga, uz Scrum i Design Thinking, u Hrvatskoj tvrtke još uvijek premalo koriste.

I mi smo s tim u počecima, a odabrali smo iz svega toga ponešto i stvorili neki svoj recept koji koristimo u radu s ljudima.

Recepti se uvijek mogu usavršavati, a mi smo zamolili Luku da zamisli – kad bi mu uprava dala neograničen ili bar stvarno velik budžet, u što bi ga uložio, a da cilj bude poboljšanje kvalitete njegovog odjela.

Kvaliteta rješenja ima mnoge aspekte koji jedan bez drugoga ne mogu dati puni rezultat. Sa stvarno velikim budžetom vjerojatno ne bismo morali puno birati i razmišljati – od znanja ljudi, procesa, alata, svašta bi se moglo mijenjati. Realno govoreći, glavna investicija koju trenutno radimo je stabilan CI/CD proces i operativni nadzor nad funkcioniranjem produkcijskih okruženja. Svaki pomak u tom pogledu omogućava našim ljudima više vremena za uvođenje dodatnih unaprjeđenja, stvarajući tako “snow-ball effect” koji pokušavamo kapitalizirati.

Tražimo pojedince spremne eksperimentirati

Za kraj, vratili smo Luku na početak – početak njegove karijere u Amplexoru. Što on misli, zašto ga je ta tvrtka uopće angažirala?

Zvučat će umišljeno, no mislim da su me zaposlili jer su ustanovili da mogu riješiti neke probleme o kojima smo razgovarali na intervjuu za posao. Kao što sam već naglasio, Amplexor Hrvatska je u procesu transformacije poslovanja, kako na razini samih operacija, tako i u osmišljavanju novih proizvoda. Obje razine traže inovacije. Tražimo pojedince spremne eksperimentirati, usmjerene na rezultate, koji su spremni tražiti bolje načine rješavanja problema.