Dizajn koji potiče ovisnost izravno krši Akt o digitalnim uslugama Europske unije. U obračunu koji je takvom dizajnu EU najavila neće biti pogođeni samo TikTok, Meta i ostatak velikana.
Društvene mreže godinama su rasle i povećavale prihode zadržavajući nas pred ekranom omogućujući nam beskrajno skrolanje, algoritamske preporuke i automatsko pokretanje videa. Europska unija sada je odlučila staviti te prakse pod povećalo jer planira regulatorni zaokret.
Dizajn proizvoda oblikuje ponašanje korisnika, jasna je bila Metina zviždačica Frances Haugen još 2021. godine. Bilo da je riječ o brzini i načinu širenja dezinformacija ili širem utjecaju na mentalno zdravlje korisnika, čak i male intervencije u dizajnu mogu imati bitan utjecaj, pozitivan ili negativan. Zašto se ne bi ograničio broj puta koliko se određeni sadržaj može podijeliti, ako bi to pomoglo da se uspori dijeljenje lažnih vijesti? Zaboga, to je je jedan od gorućih problema današnjice, a velike tehnološke platforme snose ogroman dio tereta!
Odgovor je jasan. Platforme to ne moraju ograničavati, stoga to ni ne rade. Aktivnost korisnika jedan je od ključnih ciljeva koje platforme mjere, stoga nijedna neće aktivno raditi protiv toga.

Dok ih propisi ne natjeraju.
Posljednjih je dana odjeknula vijest kako Europska unija staje na kraj beskrajnom skrolanju, ali priča je šira od skrola. Regulatori su naveli kako beskrajno skrolanje, odnosno činjenica da nikad ne dođete do kraja sadržaja ili barem kraja “stranice”, u kombinaciji s visoko personaliziranim sustavom preporuke sadržaja te automatskim pokretanjem videa i obavijesti unutar aplikacija, čine dizajn platformi ovisničkim, što je protivno Aktu o digitalnim uslugama.
Prvi na “tapeti” je, doduše, TikTok, Meta je još pod istragom, tek se kreće u proces sa Sheinom, ali to ne znači da će se EU zaustaviti samo na Big Techu.
Vraćamo li paginaciju, odnosno podjelu sadržaja na stranice, kao što to rade klasična web mjesta? Kad dođete do kraja stranice, hoćete li kliknuti dalje? Nije ovdje riječ o starom-novom UX trendu, nego o tome da EU povlači jasnu granicu između taktike za rast i protuzakonitih radnji.
Priprema se i novi akt Europske unije, Akt o digitalnoj pravednosti (Digital Fairness Act) koji će štititi korisnike od digitalnih metoda kao što su manipulativni obrasci u dizajnu (dark patterns), već spomenuti dizajn koji potiče ovisnost pa čak i eksploatacijske prakse u ciljanom oglašavanju. Tiče se to i šire javnosti, kao korisnika, ali i svih onih koji kreiraju digitalne proizvode i/ili ih oglašavaju, ne samo na velike tehnološke platforme.
Digitalne platforme manipuliraju i dizajnom nas tjeraju da platimo više
Kako bi platforme budućnosti mogle izgledati?
Ako se želi spriječiti dizajn koji stvara ovisnost korisnika, platforme bi morale uvesti mehanizme da smanje svoj ovisnički efekt. Hoće li nas upozoravati da uzmemo pauzu jer “skrolamo” besciljno satima? Hoćemo li doći do “kraja” sadržaja pa morati napraviti kakvu ciljanu radnju da nastavimo?
Automatsko pokretanje videa ili prebacivanje na novi vjerojatno neće postojati kao početna opcija, nego će se vjerojatno morati ciljano uključiti. Sustav preporuka sadržaja vjerojatno će također biti na udaru, posebice za ranjive skupine korisnika kao što su maloljetnici.
A izvan EU…
Ovo posljednje je na tragu prijedloga propisa SAFE Kids u državi New York kojim se želi prisiliti platforme da ograniče ovisnički efekt feedova u svojim aplikacijama. Tako bi se korisnicima ispod 18 godina sadržaj prikazivao kronološki, isključivo od profila koje su svjesno zapratili, osim ako ne dobiju odobrenje od roditelja da se prebace na preporuku sadržaja pogonjenog algoritmom. Također, bez dozvole roditelja, korisnicima se neće moći slati obavijesti između ponoći i 6 ujutro.
I Velika Britanija gura davatelje usluga da pruže zaštitu maloljetnicima unutar samih digitalnih proizvoda, a iako za sada nije rekla ‘ne’ beskrajnom skrolanju, i dalje jasno određuje da su manipulativne taktike u svrhu povećanja aktivnosti korisnika zabranjene u slučaju djece.
Kina je dosta čvrsto pristupila zaštiti maloljetnika, tako da djeca ispod 16 godina mogu koristiti platforme maksimalno sat vremena, a oni između 16 i 17 do dva sata. Usluge se uopće neće moći koristiti između 22 i 6 sati, osim ako roditelji to ne dopuste. Ulazi se i u domenu sadržaja prikladnog po dobi, zaštite sluha i vida, a vrlo se jasno propisuje kako zaustaviti ovisnički dizajn platformi kod ove skupine korisnika.

Možda najradikalnije rješenje stiglo je iz Australije, gdje djeca ispod 16 godina nemaju više pristup društvenim mrežama.
Taj je pristup uzburkao dosta voda pa tako trenutno razne zemlje unutar Europe raspravljaju ili implementiraju istu stvar – Portugal, Španjolska, Francuska, Danska, Italija, Finska, čak i susjedna Slovenija…
Tehnološke platforme kao alkohol ili automobili?
Otac Molly Russell, Britanke koja se može smatrati žrtvom algoritamskog prikaza sadržaja, uspoređuje dva pristupa društvenim mrežama, u slučaju maloljetnika. Jedan uspoređuje s propisima oko alkohola, koji je zabranjen za prodaju do određene dobi (s time da je provedba ovakvog pristupa upitna), drugi s propisima u prometu, gdje se djecu postupno uključuje u promet nudeći im sve mjere zaštite, od autosjedalica, preko boostera do pojasa, a potom ih se educira da bi mogli sami voziti dalje.
Iznenađujuće mi je bilo što Ian Russell, usprkos tragediji koja je obilježila njega i njegove bližnje, zagovara drugi pristup.
Neki novi klinci, neke nove metrike
Zaustavljanje ovisničkog dizajna odnosi se na skupine šire od maloljetnih, jer svima treba zaštita od manipulativnih praksi. Opet to možemo usporediti s propisima vezanima uz zaštitu u prometu, samo se ovdje odnosi na obveze koje imaju proizvođači automobila vezanima uz sigurnost, koje možemo usporediti s kreatorima tehnoloških platformi i drugih digitalnih proizvoda. Dovođenje korisnika u opasnost mora stati, a dovoljne su samo jednostavne intervencije u korisničko iskustvo i sučelje, UX i UI.
Krenulo je ovo kao zabavna priča: “EU će ubiti beskrajno skrolanje”. No, ipak je veća od toga – žele se zaustaviti beskrajne petlje u kojima se korisnik tehnoloških platformi nađe kad ih jednom počne koristiti. Da, treba imati na umu najranjivije skupine, poput maloljetnika, ali tko kaže da nisu i one starije ranjive, posebice najstarije? Koliko se djedova i baka navuklo na Facebook gdje dijele videa koje je napravio AI?
Naravno, očekujem otpor tehnoloških platformi oko svih ovih nastojanja jer je ovo direktan udarac na njihove poslovne modele. Ali, kad se prašina slegne, očekujem da će se umjesto aktivnosti korisnika i vremena koje su proveli u aplikaciji uskoro početi mjeriti neke nove metrike. Što nas ponovno dovodi u opasnost od manipulativnih intervencija ne bi li se novi ciljevi s novim metrikama ispunili.


Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.