Kina, osvetoljubivi paranoidni zmaj iliti kako Kinezi koriste poznate internetske servise

28. je ožujak 2015. godine, a upravo se događa DDoS napad na GitHub povezan s prometom koji proizlazi iz stranice Baidu (za sada najlakše opisane kao kineski Google). GitHub naime dopušta, zamislite bezobrazluka, da njihovi korisnici koriste programe i kod koji im dopuštaju da preskaču Veliki kineski vatrozid i tako imaju pristup nedopuštenim stranicama u Kini. Napad na GitHub možda šteti njihovim korisnicima, mahom programerima, ali to je za kineske cenzore manje zlo – veće je dopustiti korisnicima da posjećuju zabranjene stranice.

Svi smo čitali ili barem čuli o ratovima između Kine i Googlea, Kine i New York Timesa, Kine i ovih, Kine i onih. Ali htio bih vam malo pobliže objasniti kako ta najmnogoljudnija zemlja na svijetu diše, razmišlja i tipka u ovo doba interneta. Donedavno su se Kinezi, a i uglavnom svi stranci željni slobodnog interneta, spajali na VPN, ali sad je i taj pristup na udaru vlade. Usluge poput Lanterna i GreatFire.org, koje omogućavaju slobodan pristup internetu u cenzuriranim zemljama, također su napadnute i okreću se novim rješenjima poput P2P i posebnim klijentima za Twitter.

Što radi Joško u Kini?

Ali htio sam vam pokazati kako to izgleda sasvim običan, svakodnevni pristup internetu u Kini, pa sam se preko Facebooka (preko VPN-a) čuo sa svojim starim rugby suborcem Joškom koji sad kruh zarađuje u Kini, točnije u Šangaju. Joško mi je poslao screenshot što se dogodi kad ukucate facebook.com u vaš browser ili ako ukucate URL za Twitter ili Instagram ili YouTube ili Google ili Dropbox ili jedan od mnogobrojnih blogerskih servisa…

Što onda koriste Kinezi? Kako pretražuju, kako gledaju filmiće i zgubidane na poslu, kako e-kupuju i kako postaju slike svojih jela (velika stvar u Aziji)? Naravno, imaju kopije za sve!

Što koriste Kinezi?

Za pretraživanje je tu Baidu, od društvenih mreža Weibo, WeChat i QQ, za gledanje filmića ćete koristiti Youku, a Taobao vam je neophodan za bilo kakav e-shopping. Naravno, ako hoćete koristiti uslugu za internetsko plaćanje, koristit ćete Alipay a ne PayPal. Sve navedene usluge funkcioniraju jako dobro, imaju jako puno korisnika, a i namijenjene su lokalnom tržištu, tako da kad bi i jednog dana Facebook ili Google imali slobodne ruke u Kini, bilo bi im jako teško uhvatiti se u koštac s uspješnim lokalcima.

650 milijuna Kineza 2014. je godine koristilo tehnologije i internetske usluge sasvim slične ostatku svijeta, ali su izolirani u svome ograđenom vrtu cenzora i državne ponude. Čak su i podaci o broju korisnika pojedinih mreža toliko nepristupačni i kontradiktorni, što je dosta zabrinjavajuće u doba kad imate pristup tolikom broju podataka. Ako tražite podatke o broju Twitter korisnika, ovisno o načinu brojanja onih koji su aktivni, možete doći do brojki i procjena od 60 tisuća pa sve do 30 milijuna.

Iznimke od pravila

Zaboravio sam napomenuti da se sve gore navedene restrikcije i zabrane ne odnose na Hong Kong i Macao (kao što ni za ta dva kineska teritorija ne treba viza), što se odmah odražava i na broju korisnika. Kina ima svega 600 tisuća Facebook korisnika, dok ih je u Hong Kongu preko 4 milijuna od svega 7 milijuna stanovnika.

Zanimljivo je da u Kini sve od Applea radi (AppStore, iTunes), što pokazuje okretnost i sposobnost tog giganta da se plasira na tako izolirano tržište. Isto se ne može reći za njihovog najvećeg konkurenta u Aziji i svijetu – Google Play. Tek je nedavno Google Play omogućio proizvođačima aplikacija i igara za Android da plasiraju svoje proizvode i zarađuju na njima, ali samo izvan kineskog tržišta. Android aplikacije na tržištu se plasiraju preko ponude koji u pravilu ima svaki mobilni operater.

Kina je zmaj s kojim se ne valja bosti

Vratimo se napadu na GitHub s početka priče. Kina je preusmjerila promet sa svoje tražilice Baidu i izbombardirala ovu društvenu mrežu za programere i developere jer su se drznuli ne baš aktivno suprotstaviti kineskim cenzorima. Internet obično takve stvari ne oprašta, ali Kina je jaka, Kina je velika i Kina je zmaj s kojim se ne valja previše bosti. Koliko će dugo ta najmnogoljudnija zemlja inzistirati na ovakvom pristupu, ne možemo predvidjeti, ali za sada izgleda da bi se moglo raditi još o desetljećima.

Biste li i vi mogli bez pristupa Facebooku, Twitteru, Instagramu, YouTubeu? I zašto ne?

Ja uskoro odoh u Kinu. Nadam se da ne čitaju Netokraciju, iako nisam baš siguran u to.