Trebaju li (IT) poslodavci navoditi raspon plaće u oglasima ili to ograničava obje strane?

Trebaju li (IT) poslodavci navoditi plaće u oglasima ili to ograničava obje strane?

Na Facebook grupi IT Jobs Croatia, u kojoj se, kao što se iz imena da zaključiti, objavljuju oglasi za posao u IT domeni, ovih se dana povukla rasprava o pridržavanju smjernica kod objave poslova, a najviše se polemiziralo oko stavke treba li na oglasima biti naveden raspon plaće ili ne.

Je li referentni okvir plaće ograničavajuć za posloprimce ili im govori što mogu očekivati?
Je li referentni okvir plaće ograničavajuć za posloprimce ili im govori što mogu očekivati?

Zbog platforme Netokracija.Poslovi i činjenice da do sada nijedan oglas za posao koji je tamo objavljen nije sadržavao tu informaciju, a ni mi nismo inzistirali na tome da je poslodavci navedu, zanima nas koja su mišljenja zajednice – vas netokrata.

Pitanje koje postavlja izvorni post u grupi je stavlja li se na taj način mogućeg posloprimca u podređen položaj te neugodnu situaciju – kako smatra njegov autor, nepristojno je pitati za plaću jer to “pokazuje da ti nije stalo do tima i napretka, već samo želiš pare”.

Rasprava se vrlo brzo polarizirala.
Rasprava se vrlo brzo polarizirala.

Jasno iskazan raspon plaća svima štedi vrijeme

Dio sudionika rasprave smatra da bi okvirna plaća trebala biti dio oglasa – kako se pretpostavlja da poslodavac ima predviđen raspon plaća za pojedina radna mjesta, taj bi se raspon trebao istaknuti kako bi se kandidati uopće mogli odlučiti jesu li zainteresirani za prijavu ili ne.

Jasnim označavanjem okvirnog raspona plaće eliminiralo bi se gubljenje vremena na testiranja i razgovore koji rezultiraju konačnim pregovorima u kojima plaća nije primjerena poslu i iskustvu koje se traži. Tako bi se uštedjelo vrijeme s obje strane, kao i mnoge neugodne situacije koje proizlaze iz toga, kaže komentator koji je i sam imao neugodnu situaciju kada je na kraju balade i testiranja odbio prenisku ponudu.

HR mnogih tvrtki forsiraju kognitivna i ina testirana prije nego sto uopće dođeš u ikakav kontakt s nekom suvislom osobom s kojom možeš razgovarati.

Takav pristup, osim što troši vrijeme kandidata, može imati i negativne posljedice za poslodavce. Imajući na umu da je su IT stručnjaci bili među najtraženijim zanimanjima prošle godine, neugodne situacije, preniske ponude koje se iskristaliziraju tek na kraju testiranja te netransparentnost mogu se obiti o glavu tvrtkama koje ionako muku muče s privlačenjem kadra.

Lice i naličje istog mentaliteta

Riječ je o ravnopravnom pregovaranju, smatraju neki – ako se već od kandidata očekuje da izlože sve svoje kvalifikacije u prijavama i životopisima, to bi isto trebali činiti i poslodavci. Problem je mentalitet, ističe isti komentator, gdje je još uvijek posve pogrešan stav da netko daje posao.

Ništa se tu ne daje – radi se o razmjeni rada i znanja/iskustva za novac.

I druga strana problem donekle vidi u mentalitetu – raspon plaća ponekad se ne definira kako bi se ostavio prostor za pregovore, a upravo je osjećaj “podređenosti” u toj situaciji nešto čega bi se potencijalni kandidati trebali riješiti. Njihova iskustva imaju svoju vrijednost i cijenu za koju bi se trebali zalagati:

Pregovaranje za plaću nije “žicanje”, kriva ti je pretpostavka. Riješi se tog osjećaja krivnje, shvati da vrijediš nešto i postavi se tako.

Na posloprimcu je da komunicira i razjasni uvjete pod kojima želi raditi, što je, smatraju, uobičajen dio razgovora o poslu.

S druge strane, pregovori o plaći dovode se u pitanje i “vani” jer nagrađuju one koji bolje pregovaraju, umjesto onih koji su više kvalificirani za posao koji trebaju obavljati – redditova Ellen Pao je tako vrlo nedavno u potpunosti ukinula praksu pregovora u toj tvrtki.

Određivanje raspona plaće je ograničavajuće – za obje strane?

Na strani neiskazivanja iznosa plaće bili su oni koji su se našli u ulozi poslodavca, i to ne zbog razloga koje su naveli neki komentatori, poput “skrivanja” niskih cifri. Svatko mora sam odrediti cijenu posla koji obavlja, smatra jedan IT poslodavac:

Ja inače, kao poslodavac, ne “nudim plaću”, već svakog kandidata pitam koju plaću traži. Nekako mi je to prirodnije, ono, kao što dođeš u restoran i pitaš pošto je pizza, a ne deklariraš “nudim 35 kn za pizzu!” ili ne upadneš u Apple Store sa: “nudim xx USD za iWatch”.

Postavljanje raspona plaća u mnogočemu je ograničavajuće, jedno je od stajališta na ovoj strani debate:

Ne slažem se s pričom oko iskazivanja plaće, čak ni raspona. To nema veze s postavljanjem kandidata u nepovoljan položaj nego s time da ne zapošljavaš programere k’o što kupuješ krumpir na placu. Ja sam znao tražiti ljude za 3000 novaca, a zaposliti za 6. A znao sam tražiti i za 6000 novaca, a zaposliti za 3.

Da sam svaki put napisao budžet, ovaj koji ubija mi se ne bi ni javio, a ovaj koji je ipak prezelen, ali ima potencijala, bi se uvrijedio što mu nudim samo pola reklamirane cifre. Najvjerojatnije bi se vratio tu u grupu i rekao da sam muljator i slično.

Skupljanje više informacija o prosječnim plaćama u industriji, o tvrtki koja je neki oglas objavila, njenoj kulturi te zadovoljstvu zaposlenika ionako bi trebalo biti početni korak pri svakoj potrazi za poslom. Ostavlja li vam poslodavac jednu stavku više ili manje za istražiti te hoćete li mu to zamjeriti ili ne, očito je vrlo diskutabilno pitanje.

Na kojoj se strani rasprave vi nalazite, kao posloprimac ili poslodavac, i što biste voljeli vidjeti u oglasima na platformama kao što su Netokracijini poslovi?

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome)
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime (Hrvoje Lončar) ili barem ime i inicijala (Hrvoje L.) te pravu email adresu. Kako koristimo podatke koje tamo ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Nemanja Aleksic

    Nemanja Aleksic

    09. 04. 2015. u 3:59 pm Odgovori

    Mi smo rešili problem radikalnom transparentnošću: plate i koeficijenti su javno dostupna informacija na našem blogu, pa se u kontekstu plata razgovara samo o tome koliko je kandidat dobar i da li zaslužuje da počne u višem tieru (sa višom platom).

    Na osnovu kandidata koje dobijamo mogu reći da sistem prilično dobro funkcioniše.

  2. Barbara

    Barbara

    09. 04. 2015. u 4:23 pm Odgovori

    Samo komentar na ono s pizzom gore, u restoranu su navedene cijene pizza. Ti kao poslodavac nudiš pizzu po toj cijeni, sve je transparentno. I ti kao kupac ne dolaziš pitati pošto je pizza, jer imaš jelovnik s cijenama.

    Raspon plaće je stvarno poželjna stvar u oglasu, no ne bih dramila oko toga. Ideš i pitaš ako te zanima.

  3. Sasa Cvetojevic

    Sasa Cvetojevic

    09. 04. 2015. u 4:32 pm Odgovori

    Raspon placa nije pametna stvar u oglasu. Inace se ljudi imaju potrebu usporedjivati, i to je ok. No, cesto mislimo da vrijedimo vise ili cak stvarno vrijedimo vise od onog sto onaj tko to treba platiti smatra. Raspon place upravo odbija one koji su top, ako misle da su vrijedniji od gornje granice, a stavlja u los polozaj onoga tko mozda ne zadovoljava sve trazene karakteristike a poslodavcu se svejedno po nekom kriteriju ucini zaposljivim. Oglas u kojem trazis nesto, ne mora nuzno sadrzavati cijenu do koje si spreman ici. Jer, ako naletis na iznimnu vrijednost s druge strane, tada si spreman ponuditi i vise.

    • Valentino Međimorec

      Valentino Međimorec

      09. 04. 2015. u 10:15 pm Odgovori

      tipično “čekanje” nešto izvanserijskog i opravdanja u istu svrhu (tih top ljudi)
      , također ako se netko nema hrabrosti prijaviti za posao na kojem ne zadovoljava sve napisane uvjete, naučiti će to nakon par prijava za posao, jer realno svi znamo kako je teško napisati oglas za posao koji će sve zadovoljiti – nemoguće.

      A i realno top ljude prije dogovoriš van redovnog oglasa za posao, nego preko job portala

      Nitko nije stavio da raspon na ijednu stranu mora imati min ili max.

      A s druge strane raspon plaće ili neki okvir primanja ne da štedi vremenu potencijalnom zaposleniku nego i toj firmi. Samo dok se sjetim razgovora i razgovora uzalud, što bi se sve riješilo rasponom plaće. Ali i dalje svi misle da su oni odabrani kojima će ljudi doći raditi za ono što želiš platiti bez obzira na tržište.

      Vrijeme je novac, a isto trošiti na oglas/razgovore za posao gdje imaš budžet 15k kuna na ljude o 5 do 25k je nepotrebno i apsurdno

  4. Poduzetnik

    Poduzetnik

    09. 04. 2015. u 5:11 pm Odgovori

    Ponovno se poduzetnik (u ovom slucaju nazvan poslodavac) zeli stavit u nepovoljan polozaj. Zasto poslodavac mora svakom wanabe developeru koji se odluci javit na dobro placen posao, objasnjavat da njegovo znanje nije adekvatno?

    Ako poslodavac stavi okvirnu placu od $2000 do $4000 i sad se svatko krene javljat na taj posao jer je sad “placa dobra”, onda poslodavac mora kroz sjeno trazit pravi kadar i usput pocetnicima objasnjavat zasto su oni pocetnici ili ih u najmanju ruku “razocarat” ponudom pocetnicke place. Na ovaj nacin se ipak to dogodi kasnije, ne privuce se bas svaki optimist. Uostalom, samo mali umovi placu vide kao nesto fiksno. Pravi poslodavac poveca placu cim se zaposlenik pokaze vrijednijim, a pravi zaposlenik se trudi postat bolji kako bi dobio vecu placu.

    • Tester

      Tester

      09. 04. 2015. u 6:35 pm Odgovori

      Okreni pricu sine direktore i stavi se u poziciju radnika.

      Naprimjer mene. Zasto bih uopce i razgovarao s vama ukoliko me niste u mogucnosti niti propisno platiti?

    • Valentino Međimorec

      Valentino Međimorec

      09. 04. 2015. u 10:31 pm Odgovori

      Mislim da živimo u Hrvatskoj, ovo što ti pričaš prakticira ni 5% tvrtki, pa razumijem odakle dolazi suzdržanost zaposlenika

      “Uostalom, samo mali umovi placu vide kao nesto fiksno. Pravi poslodavac poveca placu cim se zaposlenik pokaze vrijednijim, a pravi zaposlenik se trudi postat bolji kako bi dobio vecu placu.”

  5. Mario

    Mario

    09. 04. 2015. u 8:13 pm Odgovori

    Osvrnuo bih se na jednan mogu reći veliki problem za novu IT ekonomiju kod nas a to je visoka cijena sata programiranja.

    Nije mi niti najmanja želja da umanjujem vrijednost programera koje i sam cijenim, ali domaći programeri ravnaju se cijenom prema onima u viskokorazvijenim zemljama. Mnogi domaći programeri odavde odrađuju outsourcing programiranje za američko i europsko tržište te prema tome određuju i domaće cijene, što domaće startupe i poduzeća nove ekonomije stavlja u nemoguć položaj.

    Jer dok američkoj kompaniji nije problem platiti 40-50 USD po satu programiranja, ta cijena je za domaći startup ili e-business kompaniju katastrofa. Jer niti imamo tržšite kao što imaju Amerikanci niti imamo izvore financiranja kao Amerikanci. Za par mjeseci rada na nekom startupu treba izdvojiti preko deset tisuća EUR samo za programiranje.

    Ispada da startup projekte kod nas mogu raditi samo bogataši, velike firme ili programeri sami što će nam svima vjerujem dugoročno jako štetiti. Jer domaći programeri raditi će i dalje outsourcing za strance, a uspješnih domaćih startupa neće biti da oko sebe stvore ekosistem održivog uspjeha.

    Ja osobno kada bih uspio vani, ne vidim razlog zašto bih uzeo domaće programere kada po istoj cijeni mogu dobiti kvalitetu vani. Što opet znači da potencijalni uspješni domaći startupi po ničemu neće biti domaći. Nažalost

      • Mario

        Mario

        09. 04. 2015. u 9:23 pm Odgovori

        @Josipe ispravi me ako je što pogrešno. Cijena programiranja u Hrvatskoj je 25-40 EUR po satu (osim ako uzmeš studenta bez iskustva i sa upitnim znanjem). EUR USD je do nedavno bio 1.3

        • Ivan

          Ivan

          09. 04. 2015. u 10:12 pm Odgovori

          Mario, zašto bi netko tko može raditi za 40-50 USD/h za bilo koga radio za tebe za 20 USD/h? Ili ga uvjeri da imaš dobru ideju i ponudi mu 20USD + udjele, a uostalom, ako si toliko siguran da ti je ideja dobra i da ćeš na kraju zaraditi, posudi novce pa ga plati. Vratiti će ti se s kamatama ako ti je ideja stvarno dobra. Hrpa naših startupa je počela sa minimalnim ili bez ulaganja, jer su imali dobru ideju. Također, većina njih radi rješenja za velika strana tržišta ili rješenja koja ne ovise o zemlji. Mi smo premalo i presiromašno tržište da bi bilo koju ideju ograničavao samo na Hrvatsku..

      • Mario

        Mario

        10. 04. 2015. u 12:33 pm Odgovori

        @Ivane to samo govri o nerealnom stanju našeg tržišta. I kao što domaći klijent ne može platiti američkog advokata ili kirurga, tako ni domaći startup ne može platiti programera sa američkim cijenama rada. To je potpuno neisplativo i ti sam to vjerojatno znaš.

        Pronaći nekoga tko će raditi za startup uz udjele je kod nas nemoguća misija, 98% njih preferira sigurnu plaću jer nemaju poslovnog entuzijazma niti vole rizik. Sada programeri iskrištavaju trenutnu outsourced potražnju što otežava nastanak startupa. No startupi koji uspiju vani neće plaćati domaće programere jednako kao one vani jer to nema smisla. I na kraju će programeri završiti kao tekstilni utsourcing radnici. Uz manje plaće i bez razvijenih domaćih kompanija za koje mogu raditi, te potpuno ovisni o hirovitoj stranoj potražnji. U ovo sam vrlo uvjeren. U studiji zašto Stanford studenti-programeri dobivaju astronomske početne plaće razjašnjeno je da to nije zato jer znaju više od drugih već zato jer su fizički najbliže poznatim Internet kompanijama, koji ih uzimaju po inerciji.

        Što se tiče ‘hrpe naših startupa’ to su sve ljudi koji su sami programeri pa ne trebaju nikoga plaćati. No ako pogledaš strane statistike vidjet ćeš da su većinu uspješnih startupa pokrenuli ljudi preko 35 koji nisu sami programeri, ali se medijski fosiraju uspješni klinci-programeri kao Snapchat, jer je to medijski atraktivno.

        Znači mi sami sebi ponovo režemo granu, i to dobrovoljno. Šta reći na to

        • Toni Aničić

          Toni Aničić

          10. 04. 2015. u 2:02 pm Odgovori

          Mario, ti samo prigovaraš a ne nudiš riješenje pa samim time i ne vidim smisao tvojeg komentara. Konstatirali smo da je cijena developera u RH visoka u odnosu na cijenu drugih struka. Konstatirali smo da je to problem lokalnim tvrtkama koje imaju potrebu za razvojem softvera. Sve to stoji. Ali kako riješiti taj problem domacim tvrtkama? Možda školovanjem više programera?

        • Mario

          Mario

          10. 04. 2015. u 10:53 pm Odgovori

          @Toni Aničić, mislim da smo svi suodgovorni za održivi budući ekosustav od kojega ćemo svi bolje živjeti. Mislim da bi programeri trebali svjesno djelomično ulaziti u rizike a ne samo gledati visinu plaće na kraju mjeseca. Konkretno npr 2/3 vremena mogu raditi outsourcing za američke firme po američkim cijenama, 1/3 vremena raditi za domaće startupe po domaćim cijenama (uz kompenzacije u suvlasništvu). Također mislim da bi trebali početi razmišljati kao Amerikanci, raditi na nekom projektu za udio u startupu a ne za trenutnu financijsku kompenzaciju.

          Domaći startupi bi trebali biti spremni programerima dati udio kompanije u zamjenu za njihov rad i ekspertizu. Samo na taj način stvoriti ćemo kvalitetan ekosustav gdje će potencijalni uspješni startupi taj uspjeh dijeliti sa programerima, te će svi zajedno zaposliti veći broj ljudi i doprinijeti blagostanju zajednice. Nije to ništa novo, sve to vrlo dobro funkcionira u Americi i treba samo prekopirati.

          Ovako kao je sada, nema ni teoretske šanse da se programeri uzdignu na nivo veći od običnog outsourcing rada (sa daljnjim pritiskom na smanjenje cijena). Također nema šanse da se javi veći broj startupa izvan programerske struke koji će biti u stanju priuštiti si plaćanje programera, a što je nužno da bi se iskristalizirali međunarodno uspješni startupi sa tendencijom da prerastu u međunarodne korporacije tipa Google, FB i drugi.

          Sve je jasno, na nama je da samo odaberemo budućnost. Indikativno je da ćemo je odabrati zajedno, htjeli to ili ne htjeli

  6. Faruk

    Faruk

    09. 04. 2015. u 10:03 pm Odgovori

    Pozdrav svima,

    Pratim ovu raspravu par dana ali nisam sudjelovao. Moje iskustvo na predhodnom poslu je bilo slijedece. Dosao sam na testiranje i prosao test. Dobio priliku za probni rad 5 sedmica. Na prvom razgovoru sa direktorom sam zahtjevao da mi probni rad bude placen i to po iznosu koji sam predlozio. Prijedlog prihvacen. Nakon probnog rada opet razgovor, dobio sam posao. Tada sam dogovarao uslove. Dogovorio sam platu za koju sam ja u to vrijeme mislio da vrijedim. Nakon par mjeseci sam saznao da imam platu jednaku kao lead programmer. Dakle, ostali programeri, medju kojima je bilo boljih od mene, su imali manju platu, puno manju.

    Poenta price je da bih ja uvijek radije pregovarao za platu nego da sam ogranicen u startu. A da nisam dovoljno dobar pregovarac, mislim da jesam, unajmio bih nekog headhuntera da me zastupa i da ispregovara za mene sto vecu platu. I njemu je u interesu jer sto vecu platu ja dobijem on ima vise od procenta.

    Slozio bih se samo u jednom slucaju na oglase s rasponom plate i to kada se trazi praktikant ili junior.

    Hvala

  7. Andrija Frinčić

    Andrija Frinčić

    11. 04. 2015. u 1:03 am Odgovori

    Vidim da su plaće opet hit pitanje ja ću za sada ovdje podijelit naša neka razmišljanja i naše planove… Dakle nedavno sam pročitao dva jako interesantna teksta. Jedan govori o tome kako je pregovaranje o plači u procesu zapošljavanja stavlja žene u lošiji položaj jer su manje agresivni pregovarači, drugi je pak članak o benefitima sustava transparentnih plaća. U skladu sa tim mi se upravo pripremamo (vjerovali ili ne ima tu dosta posla) implementirati sustav tanspretnih plaća u kojem će svi zaposlenici znati sve plaće i razlog zašto su one takve.. Mislim da takav model smanjuje tenzije i zle jezike u firmi. Žališ li veću plaću zapni kao kolega koji je ima i imati ćeš veću plaću.. Isto tako vrlo sam blizu tome da o plaći ne pregovaramo. Dakle definitivno interval plaći objavimo za zadanu poziciju, kada nam se kandidat javi, odradimo naš selekcijski posao i na kraju mu ponudimo plaću (plaća je ista neovisno o spolu).. Take it or leave it.. Kada se pokažeš da vrijediš više a sukladno transparentnom modelu plaća ide gore.. Da skrati i da se vratim na temu, u skladu sa ovim svime mislim da plaća treba biti dio oglasa..

  8. Jozo

    Jozo

    24. 04. 2015. u 6:50 am Odgovori

    Oduvijek mi je bio smiješan mentalni sklop hrvatskih wannabe kapitalista. Dam oglas za posao, tražim stotine uvjeta, iskustvo, ovo-ono… ali neću da kažem koliku nudim plaću. Možda je i nema? Možda bi netko trebao biti sretan što radi za mene, šta će mu još i plaća. Ja bih ZAKONOM zabranio oglase za posao u kojima se ne navodi plaća.

  9. Nacek

    Nacek

    28. 04. 2015. u 1:14 pm Odgovori

    Mislim da je pitanje zdravog razuma i temeljnog poštenja da se uz oglas objavi barem okvirni iznos plaće koja se nudi. Zašto bi netko gubio vrijeme pripremajući dokumente, pišući molbu i dolazeći na razgovor… pa da kasnije sazna da mu se nudi smiješno niska plaća koju ne bi prihvatio ni u ludilu. Imao sam davne takve slučajeve kad sam bio odabran kao najbolji kandidat, došao na završni razgovor, a ono mi ponudili plaću koju ne bi dao ni somalijskom prodavaču kokica. Dajte ljudi, budite ozbiljni.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Digitalni marketing

Digitalna industrija je u ku*cu, ali Social Dilemma je jeftina Skynet drama koja to ne zna reći

Social Dilemma nije više #1 izbor na Netflixu, a mnogi su već dali svoje mišljenje neovisno o tome jesu ga gledali. Ovo je kritički osvrt na odlično vizualno ostvarenje dokumentarca koji otvara mnoga pitanja, ali i isceniranu dramu o zlim društvenim mrežama koja daje malo odgovora - često površnih.

Startupi i poslovanje

Mate Rimac transparentno o financijama, svojoj plaći, kampusu i uključivanju radnika kao suvlasnika Rimac Automobila

U izuzetno dobrodošlom primjeru transparentnosti koji rijetko viđamo u svjetskoj, a kamoli hrvatskoj tehnološkoj industriji, Mate Rimac je na YouTubeu objavio sat vremena dug pregled izvještaja Rimac Automobila za treći kvartal 2020. Izdvajamo neke od zanimljivijih informacija.

Startupi i poslovanje

Borealis: Kako je programer Dennis Puzak startup “fail” pretvorio u uspješnu agenciju za digitalne proizvode

Dennis je počeo kao programer i teško zarađene novce uložio u startup - koji nije uspio. No naučeno iskustvo u samo je nekoliko godina pretvorio u agenciju za digitalne proizvode koje želi zadržati malom i izuzetno kvalitetnom.

Što ste propustili

Tehnologija

Ako želimo AI industriju, prvo moramo izgraditi zajednicu

Ciklus razvoja AI proizvoda je poprilično drugačiji od drugih vrsta softverskih proizvoda, a ako želimo da se Hrvatska ucrta na AI mapu svijeta, morat ćemo poraditi na dijeljenju znanja i iskustava među našim stručnjacima i tvrtkama.

Kultura 2.0

Kako je digitalna industrija došla do “Spavat ću kad umrem” stava i što možemo učiniti da to promijenimo

Želimo li u brzopromjenjivoj industriji poput digitalne ostvariti sve što smo zamislili - dan se čini prekratak. Jesu li neprospavane noći investicija ili trošak koji dolazi na naplatu? Možda oboje, a možda možemo bolje...

Startupi i poslovanje

Postaju li IT inženjeri digitalni “prepperi”?

Digitalna tvrtka koja se bavi pružanjem usluge o kojoj ovisi svakodnevica korisnika mora biti dostupna u svim situacijama. Kao IT inženjeri jednostavno morate očekivati - neočekivano. 2020. nije ništa značajno promijenila - samo nam je to još više potvrdila.

Kultura 2.0

4 koraka koja će vas sigurno pripremiti za Black Friday i Cyber Monday!

Prije par godina još se i moglo dogoditi da neke web trgovine potpuno ignoriraju Black Friday, ali ne i u 2020. Puno je izbora, a vremena su neizvjesna - kako pronaći najbolje ponude? Ovi savjeti mogli bi vam poslužiti.

Startupi i poslovanje

Kriza medicinskog kanabisa splitsku tvrtku Agilno pripremila za healthtech boom 2020.

Tržište medicinskog kanabisa prošle je godine doživjelo velike probleme, a što je uvelike utjecalo na glavni projekt splitske tvrtke Agilno - Strainprint aplikaciju. Kako su poučeni tim iskustvom pivotirali u smjer healthtecha?

Kultura 2.0

Sigurnije ne znači lošije – iskustvo, što dvostruka autentifikacija donosi za kupce i trgovce?

Do kraja godine u svim zemljama EU počet će primjena regulative koja će naše digitalne transakcije osigurati s dvostrukom autentifikacijom. Postoje vrlo dobri razlozi zašto zbog toga ne bismo trebali gunđati, već biti sretni i zadovoljni.