Hoće li roboti zaista podučavati našu djecu?

Na pozornicu ovogodišnje Game Changer konferencije izašli su Vlad Grankovsky i Tinnix Ho, suosnivači Hidoba Researcha, zajedno sa svojim humanoidnim robotom pod nazivom Captcha. Robot je to koji govori i razumije, a hvale se i kako ima svoju osobnost. Njihov bold talk bio je pogled u budućnost u kojoj roboti prestaju biti samo alati.

Od Roombi do Captche

Kava koja se pripremi jednim dodirom po aparatu, robotski usisavač koji odradi dnevnu rutu po stanu, pametni termostat koji regulira temperaturu bez da išta kažemo. Sve su to neki od naših tihih suputnika svakodnevice – roboti koji već godinama olakšavaju naš život.

Kako ističu Vlad i Tinnix na Game Changeru, robotika je već tu, samo smo ju prestali primjećivati. Integrirala se u naše živote neprimjetno i postala naša podsvjesna pomoć.

No, usporedimo li našu sadašnjost sa scenarijima futurističkih filmove i prognoza, možemo primijetiti da nešto fali kako bi doista mogli reći “the future is now old man”.

To nešto su roboti koji poprimaju lice, glas i tijelo nalik čovjeka. Oni mogu pričati, reagirati pa čak i upasti u rasprave. Jedan takav robot je i Captcha.

Captcha nije alat, već novi oblik sugovornika, most između digitalnog i ljudskog svijeta. Njegova prisutnost ne svodi se na funkcionalnost, nego na emocionalnu interakciju, nešto što počinje nalikovati ljudskom kontaktu. Tinnix objašnjava:

Ne moramo zamišljati Star Wars scenarije da bismo razumjeli kako roboti ulaze u naše živote. Oni su već u našim kućama, samo još ne izgledaju kao mi.

Era robota već je ovdje. Samo što, umjesto metalnih androida iz filmova, imamo tihe, suptilne algoritme u obliku uređaja koji nas prate, pomažu, pa čak i slušaju. Captcha, međutim, ide korak dalje. Taj je robot fizička manifestacija tog procesa. Robot koji nas gleda u oči, prepoznaje izraz lica i odgovara tonom koji djeluje “živo”.

Ja sam čovjek koji stoji iza svake naizgled savršene AI rečenice

Za neke, to je fascinantno. Za druge, pomalo uznemirujuće. No, ako su Roomba i Alexa tiha najava promjene, Captcha je njeno oličenje, trenutak kada tehnologija prestaje biti nevidljiva i postaje društveni akter.

Što je sljedeće?

Ljubavni chat s umjetnom inteligencijom

Milijuni ljudi već imaju emocionalne odnose s AI chatbotovima tvrde Tinnix i Vlad. Danas postoje razne aplikacije koje pružaju razgovor, podršku i empatiju. Isto tako mnogo je onih koji u recenzijama istih tih aplikacija tvrde kako su koristeći aplikaciju po prvi put imali osjećaj da ih netko stvarno razumije, Tinnix objašnjava:

To je fascinantno ali i zabrinjavajuće. Možda roboti postaju bolji u razumijevanju naših emocija nego mi sami.

Ako već danas AI može “razumjeti” korisnika, gdje je granica između tehnologije i intime?  Industrija seksualnih sadržaja tržište je koje, kako su istaknuli, uvijek najbrže prihvaća nove tehnologije:

Ne kažemo da je to dobro, ali stvarnost je to s kojom se društvo mora suočiti.

Ako čitamo između redaka, možemo zaključiti kako su kreatori Captche svjesni da se tehnologija ne razvija u moralnom vakuumu. Ako postoji potreba, netko će ju ispuniti pa i kroz AI partnere, digitalne modele ili virtualne izvedbe intimnosti.

Ta iskrenost, pomalo neugodna, bila je i jedan od najvažnijih trenutaka predavanja i dobar reality check za publiku u Zagrebu.

Od teksta do tijela: evolucija AI interakcije

Tinnix i Vlad su kroz duhovitu, pomalo kaotičnu prezentaciju prikazali kako se AI razvijao od tekstualnih sučelja (ChatGPT, Claude, Gemini), preko glasovnih asistenta (Siri, Google Assistant), pa sve do videa i fizičkih avatara poput Captche i Sophie s kojom smo se imali priliku družiti ranije ove godine u Rovinju.

Kako sam se na plaži razočarala u robota?

Promatrajući tehnološku evoluciju, “prirodno” dolazimo do toga da ljudi više ne žele samo čitati puke odgovore svojih AI terapeuta, asistenata i partnera, tvrdi Vlad:

Ljudi žele gledati. Žele osjećaj prisutnosti. Baš zato smo stvorili Captchu – robota koji reagira, šali se i zna biti sarkastičan.

Na trenutke se doista činilo kao da Captcha ima stav. Povremeno bi dobacio publici, ispravio govornika ili ubacio sarkastičan komentar koji bi izazvao smijeh.

No, kada se taj trenutni šarm razloži, jasno je da nije riječ o istinskoj osobnosti, već o dobro programiranim replikama i generičnim forama koje djeluju duhovito isključivo zato što dolaze iz usta robota s ljudskim licem.

U bilo kojem drugom kontekstu, te bi dosjetke prošle nezapaženo. No, izgovorene kroz glas strojne imitacije čovjeka, postaju fascinantne, gotovo nadrealne. Smijemo se manje sadržaju, a više samom fenomenu i činjenici da nas stroj pokušava zabaviti, da nam se obraća s dozom ironije, kao da razumije društvenu dinamiku – kao da je jedan od nas.

Ta iluzija “karaktera” pokazuje koliko smo lako spremni pripisati osobnost tehnologiji, samo zato što imitira ljudsko ponašanje. Captcha nas tako, možda nenamjerno, suočava s vlastitom sklonošću da emociju i inteligenciju prepoznajemo i tamo gdje ih zapravo nema.

Zanimljivo je doduše spomenuti i kako se s konkretnim pitanjima iz publike ovaj humanoidni robot nije dobro snašao.

Učitelji, asistenti i digitalni roditelji?

Dio predavanja bio je posvećen utjecaju robota na obrazovanje. Područje je to u kojem tehnologija već nekoliko godina izaziva ozbiljne promjene i kontroverze.

Ubija li ChatGPT hrvatske škole?

Tvrtka Hidoba Research već testira svoje robo-učitelje u njemačkim školama, gdje Captcha i slični sustavi vode predavanja, objašnjavaju nastavne sadržaje i reagiraju na pitanja učenika u stvarnom vremenu.

Ideja o AI tutorima koji uče iz iskustava milijuna drugih tutora zvuči kao logičan korak prema novoj eri personaliziranog obrazovanja. Era je to u kojoj svaki učenik ima svog digitalnog mentora koji se prilagođava njegovom tempu, interesima i stilu učenja. Vlad je na tragu toga, publici postavio pitanje:

Koliko ste u svom životu imali stvarno izvanrednih učitelja?

Dvorana se na trenutak utišala. Kad su krenuli glasovi iz publike “pet posto”, “možda deset”, činilo se da su se svi složili. Vlad je samo slegnuo ramenima:

Eto. Ako AI može učiti i poboljšavati se neprestano, možda će jednog dana postati bolji učitelj od većine nas.

Ideja da bi umjetna inteligencija mogla jednog dana nadmašiti ljudske učitelje izaziva i uzbuđenje i nelagodu. S jedne strane, mogućnost da svako dijete ima pristup kvalitetnom obrazovanju bez geografskih ili ekonomskih barijera čini se revolucionarnom.

S druge strane, teško je ignorirati pitanje što gubimo ako nestane ljudski element, ono intuitivno razumijevanje emocije i trenutka koje čini razliku između lekcije i inspiracije. 

Sve što AI zna, naučio je od nas

Predavanje je završilo pitanjem koje se već neko vrijeme provlači kroz gotovo sve industrije: ako roboti i AI sustavi mogu preuzeti i fizički i mentalni rad, što ostaje nama?

Od pasivnih chatova do aktivnih pomagača: Što nam donosi sljedeća AI generacija?

Vlad i Tinnix tvrde kako strojevi još uvijek ne mogu ni razumjeti ni replicirati nepredvidljivost, emociju i osobnost:

AI je prosjek svih ljudi. Ali mi nismo prosjek. Mi smo iznimke. I upravo nas to čini ljudima.

Današnji sustavi mogu izvesti kompleksne zadatke, voditi razgovor, čak i baciti šalu, ali to su i dalje generički odrazi ljudske inteligencije, bez iskonskog razumijevanja, bez emocionalnog sloja koji daje smisao onome što radimo.

Captcha može nasmijati, ali ne zna zašto je nešto smiješno. Može odgovarati na pitanja, ali ne osjeća znatiželju.

Danas kad algoritmi generiraju sadržaj brže nego što ga mi možemo pročitati, jedina prava valuta postaje autentičnost. Brend, identitet, osobna priča – sve ono što ne može nastati iz prompta:

Taylor Swift ne brine što AI može skladati pjesme. Ljudi ne žele pjesmu generiranu algoritmom, žele njezinu pjesmu. Njezine riječi, njezin brand.

Možda će jednog dana roboti naučiti oponašati emociju dovoljno uvjerljivo da nas prevare. Ali još uvijek ne mogu stvarno osjetiti ono što mi osjećamo – ljubav, strah, humor, sumnju, ironiju. I upravo u tom prostoru između promptova i osjećaja, između pravilnosti i pogreške, još uvijek postoji nešto što pripada samo nama.

Zato, barem zasad, nismo zamjenjivi.