Od učitelja i roditelja očekuje se da uče djecu kako umjetnu inteligenciju pretvoriti u izvor znanja, razvoja i kritičkog mišljenja, a da pritom ne ugrožavaju njihov razvoj. Kako to postići?
ChatGPT i slični alati već su dio svakodnevice učenika, nastavnika i roditelja. Koriste se uglavnom kako bi se zadaće i drugi školski zadaci riješili brže i jednostavnije. Pitanje je, kakve to posljedice ostavlja na kritičko razmišljanje, kompetencije i osobni razvoj djeteta. Docent Erik Brezovec s Odsjeka za sociologiju Fakulteta hrvatskih studija upozorava da bez razumijevanja šireg konteksta umjetna inteligencija nudi tek generativni materijal koji ne potiče razvoj.
Dapače, smatra kako takva uporaba AI-ja koči razvoj djece te vodi porazu obrazovanja:
Za dijete koje nije izgrađeno u obrazovnom smislu, neusmjereno korištenje AI-ja vrlo je problematično. Djeca, i pritom ih ne podcjenjujem, još nisu spremna koristiti ove alate. Nisam siguran ni da su odrasli.
Problematična kultura uspjeha
Srž problema, kaže naš sugovornik, nije tehnologija već kultura uspjeha koja je u Hrvatskoj iskrivljena. Ocjene su i dalje važnije od znanja i odgoja, pa dokle god je tako, AI će služiti kao alat kojim će se brže doći do boljih ocjena, umjesto do kvalitetnijeg znanja:
Nije riječ samo o djeci koja koriste alate, nego i o roditeljima koji ih koriste kako bi djeca imala bolje ocjene i manje vremena trošila na zadaću.
U takvom sociokulturnom okviru, umjetna inteligencija ne pomaže razvoju djeteta, već ga sputava. Rješenje Brezovec vidi u edukaciji, ali prvenstveno roditelja i nastavnika, a tek onda same djece:
Djeca trebaju koristiti alate umjetne inteligencije, to je neizbježno kao što su neizbježni postali mobiteli. No naglasak ovog korištenja je na vođenom korištenju.
AI u obrazovanju: Čemu služe seminarski radovi, ako ih može napisati ChatGPT?!
Ubija li ChatGPT hrvatske škole?
Dio učitelja i javnosti strahuje da bi umjetna inteligencija mogla srušiti ionako krhki obrazovni sustav. No, prema riječima našeg sugovornika, stvarnost je višeslojna, a mnoge škole već traže načine prilagodbe.
Primjerice, u sklopu CARNET-a uveden je fakultativni predmet za učenike sedmih i osmih razreda osnovnih škola, posvećen upravo korištenju AI alata. Pomaci su očiti, ali Brezovec podsjeća da smo tek na početku:
Još uvijek se pilotiraju načini odnosa prema AI-ju u obrazovanju. I na globalnoj razini postoje različiti pristupi. Svakog dana izlazi neki novi, “revolucionarni” znanstveni rad. Teško je razaznati što će za sustav i dijete biti doista funkcionalno.
Drugim riječima, današnji fakultativni predmeti možda se pokažu promašenima, a možda postanu temelj buduće reforme. Najizgledniji scenarij jest da će ih trebati stalno prilagođavati. I to je normalno uzmemo li u obzir rapidan razvoj tehnologije.
S druge strane, obrazovni sustavi se s obzirom na svoju kompleksnost prilagođavaju i mijenjanju polako, kroz generacije, a ono što danas izgleda kao mali eksperiment, sutra može postati standard.
Najteži zadatak imaju učitelji
U toj tranziciji učitelji imaju najteži zadatak. Nalaze se u sustavu koji, kako kaže Brezovec, “ničim ne nagrađuje angažman” pa pasivnost lako postaje svakodnevica. Ipak, upravo oni bi trebali biti nositelji promjene:
Nastavnici bi trebali zauzeti stav učenika željnog učenja. Da bismo spriječili zloupotrebe umjetne inteligencije u obrazovanju, moramo naučiti kako ona funkcionira i uključiti je u obrazovne prakse.
Tek kada nastavnici znaju kako koristiti tehnologiju, zloupotreba AI-ja od strane djece postaje trenutak za edukaciju, a ne za kaznu.
Uloga nastavnika stoga nije zabranjivati AI, nego ga uvesti u učionicu – pokazati djeci kako postavljati pitanja, kako razlikovati kvalitetan odgovor od površnog i kako razvijati kritičnost. Znanje više ne može biti samo popis sadržaja, morat će se učiti proces – kako doći do informacije i kako je obraditi:
Obrazovne metode, koliko god ponekad zdravorazumski izgledaju glupo (npr. učenje na pamet) imaju svoju svrhu. “Banalne zadatke”, ne treba rješavati umjetnom inteligencijom da oslobode vrijeme. Dijete se mora pomučiti – i to je dio odgojnog procesa.
Uloga roditelja
Iako se umjetna inteligencija u obrazovanju najčešće promatra kroz prizmu učionice, roditelji imaju jednako važnu ulogu u oblikovanju odnosa djece prema ovoj tehnologiji. Prvi korak nije u tome da djeca sama istražuju AI alate, već da odrasli preuzmu odgovornost za njihov razvoj i obrazovanje.
Djeci je potreban sustavan odgoj, razvijanje kritičkog mišljenja i stjecanje znanja, a AI alati mogu samo unaprijediti taj proces ako se koriste uz nadzor i vođenje odraslih. U tom kontekstu, odrasli su primarni korisnici tehnologije, a djeca dolaze na red tek nakon što im roditelj pokaže kako alate koristiti na konstruktivan način:
Ključno je oblikovati stav da znanje i radoznalost imaju veću vrijednost od same ocjene. Ako roditelj kod kuće kontinuirano naglašava ocjene kao glavni cilj učenja, AI će lako postati prečac do petice, umjesto sredstva za učenje i istraživanje.
Umjesto toga, fokus treba biti na poticanju znatiželje, samostalnog istraživanja i razvoja sposobnosti rješavanja problema. Roditelji mogu djecu voditi kroz AI alate na način koji podupire njihov razvoj. Primjerice, AI može pomoći u dodatnom objašnjavanju matematičkih zadataka kada školska knjiga nije dovoljna ili nejasna, omogućiti vježbanje engleskog jezika kroz interaktivne razgovore, sugerirati ideje za istraživačke projekte i školske rasprave te provjeriti pravopis i stil teksta.
Povjerenje u sustav
Međutim, važno je da se alati ne koriste kao “brzo rješenje” rješavanja obveza, jer time djeci oduzimamo ključnu priliku za učenje. Proces napora, nesigurnosti i samostalnog rješavanja problema gradi neovisnost, otpornost i samopouzdanje.
Osim praktične primjene AI-ja, jednako važna je izgradnja povjerenja prema nastavnicima i obrazovnom sustavu, koliko god ponekad djelovao tromo ili neefikasno – tvrdi naš sugovornik.
Povjerenje je dvosmjerni proces i zahtijeva trud, ali bez njega nema ni odgovorne upotrebe tehnologije. Kada roditelji pokazuju povjerenje u učitelje i sustav, djeca lakše usvajaju vrijednosti učenja, kritičkog mišljenja i odgovornog korištenja novih alata, čime se stvara temelj za zdrav i produktivan odnos prema umjetnoj inteligenciji u obrazovanju.


Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.