Kako je Estonija postala “startup nacija”, može li to Hrvatska, kako – i kad?

Kao mala zemlja od samo 1,3 milijuna stanovnika, bez prirodnih resursa, ne baš ugodne klime, bez nekih prirodnih ljepota i sa susjedima koji nisu prijateljski raspoloženi, morali smo smisliti nešto na čemu bismo gradili gospodarstvo, kazala je Eve Peeterson, predsjednica udruženja Startup Estonia na prvoj konferenciji koju je organizirala nedavno osnovana hrvatska startup udruga Cro Startup.

Eve su pozvali da hrvatskoj startup zajednici pojasni što je točno Estonija učinila kako bi postala “startup nacija”, odnosno zemlja koja proizvodi neproporcionalno puno uspješnih startupa u odnosu na veličinu i položaj.

Mapiranje stanja: koliko startupa ima, tko su, što im treba…

Za početak, ispričala je Eve, internetu, odnosno digitalnim poslovnim pothvatima Estonci su se okrenuli iz nužde, odnosno nepovoljne pozicije koju je opisala u uvodu. U to su krenuli bez nekog velikog plana i strategije. Međutim, kad se 2010. dogodio exit Skypea, prvog velikog estonskog startup uspjeha, krenulo se sa sustavnim praćenjem i podržavanjem startup zajednice, kako uspjesi ne bi bili sporadične iznimke koje su uspjele usprkos tome što dolaze iz Estonije, a ne zahvaljujući tome (kao što je trenutno situacija u Hrvatskoj).

Prvi korak bilo je snimanje stanja, definiranje što je uopće startup, koliko ih u Estoniji ima i kako posluju te sastavljanje jedinstvene baze tih podataka:

Bez točnih podataka o startup ekosustavu ne možete ništa! A mapiranjem startupa postiže se nekoliko ciljeva. Recimo, treba dobiti podršku javnosti, a za to treba promovirati startupe, upoznati javnosti s tim koji su to uopće startupi i tko su osnivači. A za to trebaš podatke! Kad se krene s promocijom, to postiže i činjenicu da se cijela zajednica na neki način “vadi iz garaže”, daje im se vidljivost, izlaze izvan svog balona.

I, na kraju, tek kad znaš tko su ljudi koji pokreću startupe, kako posluju i što im treba, možeš krenuti to tražiti od političara! A njima, opet, trebaš doći naoružan brojkama koje pokazuju zašto nešto tražiš i zašto je to važno.

Koliko u Hrvatskoj ima startupa, 600 ili 6000? Nitko ne zna!

Hajdi Ćenan iz Cro Startupa najavila je da i domaća udruga kreće s projektom mapiranja hrvatske startup scene s jednakim ciljem – trenutno je, kaže, teško reći koliko u Hrvatskoj uopće ima startupa. Prema nekim izvorima ima ih 600, a prema nekim drugima i 6000!

Cro Startup je nedavno pokrenut zbog činjenice da je Hrvatska bila jedna od rijetkih zemalja EU bez središnje startup udruge. A Peeterson je naglasila da je, bez obzira na postojanje srodnih udruga, važno imati jednu, središnju udrugu, ako ništa drugo kako bi svi u ekosustavu znali kome se obratiti (a i lakše je izboriti promjene regulative kad pred zakonodavcima nastupa jedna udruga).

Ključni sastojci za uspjeh

Od Peeterson smo saznali i koja su tri stupa ključna za uspjeh startup scene u nekoj zemlji. A potrebna su sva tri!

1) Novac

Bez investitora spremnih uložiti u startupe nema bujanja startup ekosustava. U Estoniji ih prije 10 godina nije bilo, priznala je, pa se ulagao javni novac kako bi se “pogurala” industrija i povećalo povjerenje vanjskih ulagača;

2) Regulativa

Regulativa omogućava da se uloženi novac može dobro i smisleno iskoristiti. Svrha regulative treba biti da uloženi novac ostaje u zemlji i vraća se u nju, umjesto da osnivači moraju osnivati tvrtke u drugim zemljama da bi lakše poslovali.

Za Estoniju je ključan bio razvoj digitalne infrastrukture (obijanje šaltera i lupanje žigova ne potiče razvoj digitalnih biznisa!) i dvije ključne promjene zakona. Jedna kojom je startupima omogućeno da legalno sa zaposlenicima podjele udjele u tvrtkama (tako se potiče sposobne ljude da rade za domaće, umjesto strane startupe) i druga, kojom je uvedena tzv. startup viza koja je omogućila uvoz stranih stručnjaka. Trenutno se radi na ozakonjivanju scaleup vize i očekuju njezino ozakonjenje sljedeće godine.

3) Zajednica

Investicije i promjene zakona bile bi uzaludne bez zajednice okupljene oko startup ekosustava. U Estoniji su i tome pristupili sveobuhvatno i strateški, s ciljem da u zajednicu uključe najrazličitije institucije i organizacije koje mogu pridonijeti procvatu startup industrije – poticali su suradnju javnog i privatnog sektora, ulagača, osnivača, inkubatora i akceleratora, korporativnih inicijativa…

Peeterson je naglasila da je izuzetno bitno inspirirati aktere startup scene te da je za njih ključno bilo slušati zajednicu jer prava strategija je ona koja dolazi od uključenih ljudi, a ne nešto što udruga osmisli i stavi na papir.

Uloga udruge Startup Estonia bila je više uloga katalizatora, oni su prepoznavali “rupe” u sustavu i poticali pokretanje programa na tim poljima (poput podrške osnivačicama). Naglasila je da programe nije pokretala udruga, već su podržavali druge u pokretanju tih programa – tako da inicijative nastavljaju živjeti i kad udruga više nije aktivno uključena.

“Razgovor s iskusnim kolegom mladom osnivaču štedi 2-3 godine učenja na greškama.”

U Estoniji su se s vremenom pokrenule i druge, specijalizirane udruge i inicijative, poput udruge osnivača:

Bez obzira na to što mi radili po pitanju novca i regulative, bez osnivača koji se druže i razmjenjuju znanja nema napretka. Razgovor s iskusnijim osnivačem može nekom osnivaču-početniku uštedjeti 2-3 godine učenja na vlastitim greškama. Zato je važno da zna kome se može i gdje obratiti.

Iako Estonija ima ministarstvo poduzetništva i IT-ja koji je podržavao razvoj startup industrije, Peeterson je priznala da je jedna od najtežih stvari za izboriti bila – startup viza kojom se olakšavalo zapošljavanje stranaca:

Uvjeravali smo ministra unutarnjih poslova da je za bujanje startup ekosustava nužna raznolikost talenata. Kod nas tad jednostavno nije bilo ljudi s određenim iskustvom, koji su neke stvari već prošli u velikim globalnim startupima, a koji mogu pomoći bržem razvoju naših. Danas 30 % svih stranaca koji rade u Estoniji, radi u startupima.

Jednako tako, ne treba se bojati toga da domaći ljudi odlaze u inozemstvo. Neka odlaze, skupit će vrijedno iskustvo i naučiti puno, a na nama je da stvorimo uvjete da se žele vratiti.

Estonija je danas primjer za “malu zemlju za velike startupe”, a i Hrvatska ima preduvjete da to postane: uz udružene snage i fokusiran angažman, zaključeno je na konferenciji, mogli bismo ponoviti estonski scenarij za 3 do 5 godina.