Zašto bi netko razvijao umjetnički stil ako zna da će mu ga AI "oteti"?
Generirano s Midjourney

Zašto bi netko razvijao umjetnički stil ako zna da će mu ga AI “oteti”?

Tko polaže autorsko pravo na djelo koje je generirao AI model? Kad su umjetnici dali pristanak da se na njihovim djelima treniraju takvi modeli? Generativna umjetna inteligencija otvara mnoga pitanja, između ostalih i ona pravna. Na neka od njih pokušali smo pronaći odgovore u društvu umjetnika i pravnih stručnjaka.

Nakon što smo zadnjih godinu-dvije bili svjedoci eksploziji alata za generiranje slika pomoću umjetne inteligencije, nije trebalo čekati dugo prije no što su se počeli pojavljivati i prvi pravni problemi.

Nama je za oko zapela (i postala povodom za ovaj članak) zajednička tužba protiv tvrtki Stability AI i Midjourney te DeviantArta, podnesena u američkoj saveznoj državi Kaliforniji. Stability AI i Midjourney su dva teškaša u brzorastućem segmentu generativne umjetne inteligencije, dok je DeviantArt poznato i etablirano web odredište koje okuplja umjetnike. Tuže ih umjetnice Sarah Andersen, Kelly McKernan i Karla Ortiz, koje u ime svih umjetnika traže odštetu za dosad nanesenu štetu i sprječavanje moguće buduće štete.

Za Andersenovu, McKernanovu i Ortizovu sporno je to što su sustavi temeljeni na umjetnoj inteligenciji svoj “zanat” naučili na ogromnoj količini autorskim pravima zaštićenih radova, za što autori i drugi nositelji prava ne samo što nisu dobili naknadu, već nisu na to ni pristali, niti su navedeni kao autori.

U tužbi tvrde kako su se te tvrtke ogriješile o niz zakona i propisa, u rasponu od onih koji reguliraju autorska prava i krivotvorenje do kršenja uvjeta korištenja tih platformi i nelojalne konkurencije.

Kontroverza od samog početka

Primjer nekih kreacija DALL-E 2. Primjer nekih kreacija DALL-E 2.

Slike koje generira umjetna inteligencija kontroverzno su područje i tema praktično otkad su se pojavile. U tom području umjetničkog djelovanja algoritmi nastaju ne praćenjem setova pravila, već učenjem određene estetike analizom na tisuće slika, da bi potom stvarali nove slike u skladu s naučenom estetikom.

Na moguće pravne probleme, brojne nedorečenosti i pitanja koja su bez odgovora vezana uz generativnu umjetnu inteligenciju općenito upozorava se već neko vrijeme. Sad je, čini se, došlo vrijeme kad će se tom problematikom trebati ozbiljnije pozabaviti.

Kako je Netokraciji rekao digitalni umjetnik Igor Puškarić, ovo je presedan kakav nismo dosad vidjeli.

Sama tehnologija na kojoj generativna umjetna inteligencija počiva je fantastično postignuće, vrijedno divljenja. Ali, neodgovornom uporabom lako možemo otklizati u krivom smjeru.

Samo zato što je danas iznimno lako kopirati nečiju ideju, to ne smije istovremeno značiti da bi to i trebalo raditi.

Puškarić vjeruje kako je tehnološko zamagljivanje potrebe za ljudskim radom neminovno i bit će sve prisutnije u nadolazećim godinama. Pitanje je što želimo kao društvo u cjelini.

Ne znam je li jeftinije obuzdavati prosvjede zbog neimaštine ili regulirati zakon da podrži čovjeka iako postaje zamjenjiv?

Potencijalno opasan gamechanger

DALL E 2, AI sustav koji kreira vizuale postaje dostupniji. Što to znači za umjetnike i kreativce?

Što se ovog konkretnog slučaja tiče, situacija je također… Pa, po Puškarićevu mišljenju, mutna. Ponajviše zato što nema doslovnog kopiranja, a i umjetna inteligencija ne proizvodi istu sliku dva puta pa je tehnički riječ o originalima.

No, svakako je  problematično što je do sadašnjeg stupnja razvoja došlo bespravnim usvajanjem radova pronađenih na internetu i šire.

Jedan čovjek lopov nije velika šteta. No, ova situacija je opasan gamechanger jer se radi o globalnom algoritmu koji ne poznaje granice, lako usvaja gradivo i može se praktično instantno distribuirati.

Naravno, svi umjetnici “kradu” na neki način jer se oslanjaju na dugu tradiciju i baštinu koju su stvorili drugi prije njih, a strast im dolazi od osjećanja i inspiracije okolinom.

Sudske kazne neće riješiti problem

Međutim, regulativa poput autorskih prava tu je kako bi zaštitila tvorca, a računalo nije osoba. Stoga tvrtka u čijem je vlasništvu umjetna inteligencija nema, po Puškarićevu mišljenju, baš neograničeno moralno pravo to koristiti kao most za svoju zaradu tek tako, preko leđa drugih.

Zašto bi netko razvijao stil ako zna da će mu to umjetna inteligencija oteti doslovce na cesti, a izumitelja, pjesnika i ilustratora baciti u smeće, kao u nekakvoj supermračnoj bezdušnoj tehnokraciji?

DeviantArt, poznata platforma za djeljenje radova različitih umjetnika, ponukan rastom AI modela osmislio je DreamUp, AI alat koji generira nove radove nastale na temelju postojećih na platformi, za koje nisu tražili dopuštenja autora.

Također je problem to što je zakonodavstvo sporo u usporedbi s razvojem softvera i informacije općenito, kao i to što živimo u svijetu koji je globalno povezan kao nikad prije.

Ipak, Puškarić ne vjeruje kako će sudske kazne riješiti problem. Kako je rekao, “samo će stvoriti drugu umjetnu inteligenciju legalnim, urednim putem. I opet smo na istom.”

Što bi učinio kad bi vidio neko od svojih djela u sklopu uratka umjetne inteligencije, a da za to nije dao dozvolu? Puškarić nam je otvoreno priznao kako ne zna što bi trebao i mogao uraditi. Koliko mu je poznato, ne postoje zakonski lijekovi koje bi mogao iskoristiti. A trebali bi ne samo postojati, već biti pravno i monetarno dostupni.

Također predlaže trening umjetne inteligencije koja će detektirati ukradene radove i ograničiti im prodaju te omogućiti podjelu prihoda s izvornim autorom.

AI može stvoriti umjetničko djelo, ali ne biti i autor

Tko polaže prava na ovu haiku pjesmu – vi, ja ili generativni AI?

Što će se iskristalizirati kao glavni problemi kad je riječ o radu takvih alata, vezano uz autorska prava i intelektualno vlasništvo općenito?

Prema mišljenju odvjetnice Natalije Labavić, bit će ključno shvatiti koja je pravna kvalifikacija djela koje stvori umjetna inteligencija. Točnije, je li to autorsko djelo.

Naš zakon autorsko djelo definira kao originalnu intelektualnu tvorevinu iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu. Umjetna inteligencija poput chatbota, dakle, može stvoriti takvo djelo.

Međutim, zakon propisuje da autorsko pravo pripada fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo. Obzirom da je djelo stvorila umjetna inteligencija, tako stvoreno djelo ne može uživati autorsko-pravnu zaštitu.

Budući da je umjetna inteligencija računalni program, koji po našem zakonu jest prepoznat kao autorsko djelo, njegov autor imat će autorska prava na njega. Ali, pojedina djela koja stvori umjetna inteligencija po zakonu ne mogu biti prepoznata kao autorska djela niti uživati autorskopravnu zaštitu, uvjerena je Labavić.

Jason Allen ostat će poznat kao pojedinac koji se na umjetnički natječaj prijavio s djelom generiranim uz pomoć Midjourneyja i AI Gigapixela – i pobijedio.

Izazov za zakonodavce

Kad je riječ o podacima koje je umjetna inteligencija koristila u pozadini (izrudarila) da bi mogla proizvoditi nova djela, njeni tvorci moraju imati odobrenje autora za korištenje tih podataka ako su oni zaštićeni autorskim pravom, upozorila je Labavić.

U praksi je odobrenja teško ishoditi. Nije uvijek lako ni odrediti radi li se o djelu za koje je potrebno odobrenje, a u konačnici nije lako ni provjeriti koji su podaci zapravo korišteni. Stoga Labavić vjeruje kako će to u budućnosti biti izazov za zakonodavce.

Svako je autorsko djelo zaštićeno zakonom već u samom trenutku njegovog nastanka pod uvjetom da se radi o originalnoj intelektualnoj tvorevini. To znači da na autorska djela nije moguće jednoobrazno primjenjivati pravna pravila već je u svakom pojedinom slučaju potrebno uzeti u obzir sve okolnosti slučaja i posebnosti tog djela. Pa tako i kada govorimo o djelima kreiranim uz pomoć umjetne inteligencije, ističe odvjetnica Valentina Šokec iz odvjetničkog ureda Korper i Partneri.

Važno je kako se koristi umjetna inteligencija

Tako će za početak biti potrebno ustanoviti u kojoj mjeri se umjetna inteligencija koristi samo kao tehnička pomoć, kao i u kojoj mjeri korisnik ima mogućnost davati sadržaj i upute sustavu koji će kreirati konačni sadržaj.

Ovo je važno jer, ako umjetna inteligencija nije samo tehnička pomoć nego kreira novi originalni sadržaj koji je autorsko djelo, vraćamo se na početak i pitanje tko je onda autor djela te tko je nositelj autorskih prava? Usporedbe radi, u patentnom postupku ”Dabus” koji se vodio pred Europskim patentnim uredom, umjetnoj inteligenciji nije priznat status izumitelja budući da se ne radi o osobi koja ima pravnu osobnost. Takav stav je usvojen i u drugim jurisdikcijama (Europa, SAD, Australija).

Bit će potrebno utvrditi i je li izvorno djelo dostupno za korištenje, je li dostupno za korištenje bez ograničenja (open source) ili se upotrebljava na dopušten način (fair use) u nekom drugom djelu; pod određenim uvjetima (npr. isključivo za nekomercijalnu upotrebu ili bez mogućnosti prerade) bez prethodno izdane licence.

U svakom slučaju, radi se o vrlo širokom području koje je potrebno promatrati s različitih aspekata pa treba uzeti u obzir da će se s daljnjim razvojem ove nove tehnologije, a i ovisno o raznim mogućnostima njenog korištenja, u praksi pojaviti dodatna pitanja i problemi, naglasila je Šokec.

Bolja pravna rješenja neće brzo doći

Naše se sugovornice slažu oko toga kako će umjetnu inteligenciju biti potrebno detaljnije regulirati zakonom. Međutim, upozorava Labavić, to bi moglo potrajati jer je teško pomiriti različite vrijednosti kao što su primjerice težnja za inovacijama i zaštita ljudskih prava.

Tek po donošenju Uredbe o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji (Akta o umjetnoj inteligenciji), koja će imati direktan učinak i u Hrvatskoj, moći ćemo govoriti o tužbama i eventualnom trajanju postupaka, ali i o kaznama za nepoštivanje. Labavić ne vjeruje kako bi se na razini Unije moglo pojaviti rješenje po kojem bi umjetna inteligencija koja stvori djelo mogla postati i autor, zato što se u Europi povijesno štitilo autora kao pojedinca.

Problem oko korištenja podataka u pozadini umjetne inteligencije (rudarenje podataka), pa tako i onih koji su zaštićeni autorskim pravom, može se riješiti još širim reguliranjem sadržajnog ograničenja autorskog prava, možda i određivanjem naknade za korištenje.

Ali, ni to zasad nije izgledno. Problemu je definitivno potrebno pristupiti interdisciplinarno, kombinirajući pravo, tehnologiju, ljudska prava i ekonomiju.

Odvjetnica Josipa Bakalić prognozira kako će razrješenje problema biti vrlo neizvjesno jer će do njega doći sudskim putem u okviru opsega u kojem sud poznaje specifičnost te materije.

Stable Diffusion treniran je na 2.3 milijarde slika, a iako su iz toga s 80% točnosti izuzete one s vodenim žigom, opet nitko ne može garantirati da druge slike bez žiga nisu bile zaštićene autorskim pravima.

Europa vjerojatno neće slijediti Ameriku

Pritom sudska praksa u SAD-u može, ali i ne mora utjecati na pravnu regulaciju u EU.

Naime, američki sustav po pitanju autorskih prava štiti kapital, odnosno onoga tko je financirao stvaranje autorskog djela, dok se u EU više štiti autora, pojedinca koji je izradio autorsko djelo.

U Europi se poštuju i moralna prava autora, dakle pravo autora da bude imenovan autorom i slično, dok u SAD-u takva prava ne postoje na način kao u Europi, zbog čega je općenito prijenos autorskih prava tamo puno jednostavniji nego u Europi.

Odvjetnica Iva Kuštrak Managić ističe kako pravila u području autorskopravne zaštite koja mora osigurati svaka zemlja članica Unije nisu unificirana jer je svakoj državi članici dozvoljeno da ih u određenoj mjeri uskladi sa svojim nacionalnim pravilima. Teško je predvidjeti hoće li nacionalni sudovi slijediti američku praksu, ali od dobrih rješenja svakako ne bi trebalo zazirati, uvjerena je Kuštrak Managić.

Razni mogući modeli zaštite i naknade

Kako Puškarić i drugi umjetnici i tvorci sadržaja općenito mogu zaštiti svoja djela? 

Šokec ističe kako je za hrvatske autore osigurana vrlo dobra zaštita u okviru Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

  • Autori koji na bilo koji način javno izlažu svoja djela na internetu trebaju u svojim uvjetima korištenja što detaljnije regulirati njihovu uporabu jer po našem zakonu autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja te svakog drugog iz toga isključiti.
  • Zakon također propisuje iznimku za korištenje, točnije rudarenje autorskih djela, ali samo u znanstvene svrhe. To znači da zakon u određenim slučajevima propisuje kako se autorska djela smiju koristiti i bez odobrenja i bez naknade autoru. No, to je moguće samo ako tim djelima postoji zakonit pristup, dakle ako je autor za to dao licencu ili je sadržaj slobodno dostupan.
  • Jedna od ideja zaštite može biti i obvezno kolektivno ostvarivanje prava ili ostvarivanje naplate putem blank tape levyja (BTL), modeli koji su već usvojeni u drugim kreativnim industrijama.

Najam umjetničkog stila je budućnost?

LIjevo: Originalna ilustracija Maje Beus, desno: ilustracija koju je generirao DALL E 2.

BTL je naknada koja se plaća na prazne medijske nosače. Naknadu podmiruju proizvođači medijske opreme i uređaja, odnosno njihovi uvoznici koji je onda uključuju u maloprodajnu cijenu svakog pojedinačnog proizvoda.

Uvedena je kako bi se osigurala pravična naknada nositeljima prava u slučajevima kada korisnici za svoju privatnu upotrebu umnožavaju i presnimavanju djela. Ovim načinom se postiže izvjesnost naplate makar dijela naknade za korištenje autorskog prava, kao i zaštita samog prava.

Puškarić vjeruje kako bi dosta problema riješila mogućnost dugoročnog ili kratkoročnog najma specifičnog osobnog stila umjetnoj inteligenciji u svrhu učenja i korištenja, uz opciju zaboravljanja ako je tako predviđeno ugovorom.

To je nužno za zaštitu umjetnika ili inovatora, ohrabrivanje dugoročnog duha napretka i raznolikosti, zaključuje. Na takav bi model on, kao umjetnik, pristao.

Na cijenu bi vjerojatno utjecala platforma namjere naručitelja, količina distribucije i tome slično, a Puškarić kao moguće rješenje zamišlja i neki vid oročene pretplate na specifične audiovizualne izričaje.

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome). Također, upoznajte se sa stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima prije no što ostavite komentar.
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime te pravu email adresu.

Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

eUsluge

Grad Zagreb omogućio potpun uvid u proračun kroz aplikaciju iTransparentnost

Nova aplikacija omogućuje svakom građaninu da detaljno prouči gradski porarčun po različitim parametrima.

Startupi

Što je to R&D potencijal – i kakve veze ima s razvojem startupa?

Je li startup nacija u kojoj su nastali tech giganti kao Skype, Wise, Bolt i Pipedrive to postala slučajno, otkrijte sa mnom na putu u Estoniju.

Nesortirano

Što je Akt o čipovima – i kako će doprinjeti tehnološkom razvitku Hrvatske

Jačanje konkurentnosti Europske unije u industriji poluvodiča prilika je i za Hrvatsku koja u sklopu 43 milijarde eura vrijedne incijative priprema otvaranje edukacijskih centara.

Što ste propustili

Panel

Hrvatski game developeri o stvaranju “ozbiljnih” videoigara

S predstavnicima game dev studija, ali i drugih privatnih tvrtki i dobrotvornih organizacija, raspravljamo o razvoju videoigara kojima svrha nije samo zabava, već i edukacija.

Startupi

Ivan Mrvoš: “Include više nije samo ‘onaj mali s pametnim klupama'”

Include, solinski startup poznat po pametnim klupama Steora, okrenuo se razvoju i proizvodnji novih proizvoda. Mrvoš, koji još nema ni 30 godina, a već je iskusni poduzetnik s respektabilnom karijerom, za Netokraciju je ispričao kako se i koliko ta tvrtka promijenila. Nedavno smo mogli pročitati da bi mogli promijeniti i vlasnika...

Esport

Peta sezona SET-a zaključena u Infobipu: Od 22 fakulteta pobjednički je varaždinski FOI

Student Esports Tournament, jedan od najpoznatijih studentskih esport događaja u Hrvatskoj, petu sezonu završio je u spektakularnoj LAN završnici koja se održala u prostorima Infobipa u Zagrebu.

Novost

Goran Bosankić u Field39 stiže na poziciju Chief Revenue Officera

Nakon više od 6 godina u Assecu SEE, a potom isto toliko u ABC Tech grupi, Goran Bosankić dolazi u Field39 kao Chief Revenue Officer i član Upravnog odbora.

Digitalni marketing

Super Bowl fenomen iliti “Vrijeme je da se vratite pred TV. Počinju reklame.”

Dok sam bio u Americi netom prije Super Bowla jedno mi je postalo jasno. Američki nogomet tamo je religija, a SuperBowl kao Božić. Samo što se za ovaj Božić svi okupe oko TV-a gledati reklame!

Novost

Teo Širola iz Muzeja iluzija proglašen najboljim mladim menadžerom 2023. godine

Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika (HUM) CROMA dodijelilo je predsjedniku tvrtke Metamorfoza, koja upravlja globalnom mrežom Muzeja iluzija, nagradu za mladog menadžera 2023. godine.