Direktiva Europskog parlamenta i vijeća o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu konačno ide na finalno glasovanje u travnju. Ako prođe u trenutnom obliku, 'upload' filteri promijenit će u potpunosti način na koji koristimo internet.
Sutra se u Europskom parlamentu glasuje o Direktivi o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, a čini se da kreativna zajednica i dalje nije nimalo jedinstvena u stavu oko spornog članka 13.
20. i 21. lipnja ključni su datumi u donošenju nove direktive o zaštiti autorskih prava EU, koja sa sobom nosi nekoliko spornih stvari - takozvani porez na linkove, gdje bi se mogle plaćati naknade za dijeljenje poveznica na sadržaj, te cenzuriranje interneta uz pomoć filtriranja sadržaja koji korisnici učitavaju.
Objavili ste fotografiju na Instagramu. Divna je, sami se sebi divite, lajkovi pršte. Bilo slučajno, bilo preko hashtaga ili taga, na nju je naišao i određeni brend ili neki drugi korisnik, koji je odlučio da se baš vaša fotografija uklapa u njegovu sadržajnu strategiju, stoga ju je - repostao, odnosno objavio na svojemu profilu uz (ili bez) navođenja izvora. Što je u ovoj priči pogrešno, a što ne, odlučila sam provjeriti iz raznih kuteva - blogerskog, fotografskog i pravnog.
Svaka konferencija ima ono jedno predavanje koje popuni i prepuni dvoranu, a od početka Dana komunikacija bilo je jasno da će to u Rovinju uspjeti Peter Sunde, suosnivač The Pirate Baya, usluge za koju znaju svi koji su ikad bili u potrazi za preuzimanjem kakvog sadržaja na internetu. Uvijek zanimljiv, drugačiji no što ga zamišljate, šaljiv, a potom smrtno ozbiljan, ovaj Šveđanin-Norvežanin-Finac, aktivist, umjetnik, bivši zatvorenik i poprilično uspješan “trol” zabavio je publiku, a potom je natjerao i na razmišljanje.
U ovom tekstu slijede dva šokantna priznanja. Prvo: već dugo, dugo vremena pratim Marka Grubnića na Instagramu. Volim trash, što ćeš. Drugo: koliko god suludo bilo njegovo fabriciranje događaja i trenutaka na Instagramu, ne mogu se ne zapitati činimo li i sami nešto slično, pomno birajući i uređujući fotografije koje ćemo tamo objaviti? Činim li i sama isto?
Neobične zabrane i ograničenja obično povezujemo s državama koje pod kontrolom žele držati sve i svašta, poput autoritarnog sjevernokorejskog režima, ali na to možemo naići i drugdje. Recimo, u Njemačkoj. Ondje postoji zakon koji se bavi objavom fotografija hrane na društvenim mrežama usmjeren na to da zaštiti autorsko pravo osobe koja je hranu pripremila i u estetski privlačnom izdanju ponudila za jelo u restoranu.
Ako ste imalo upoznati sa svijetom beauty blogerica ili video blogova morali ste čuti za Michelle Phan, osobu koja je vrlo rano stekla slavu zahvaljujući svojim tutorijalima na YouTubeu. Michelle danas ima šest milijuna pretplatnika na tom servisu, izgradila je pravo malo carstvo oko svojih videa, ali i drugih projekata te je postala inspiracija mnogima koji su krenuli sličnim putem. No, sada joj nad glavom visi tužba zbog neovlaštenog korištenja glazbe upravo u videima zbog kojih je stekla popularnost.
Slično kao na Tvitomaniji, predavanje koje je izazvalo veliko zanimanje posjetitelja Blogomanije, kao i pitanja iz publike, bilo je ono odvjetnika Žarka Ptičeka, koje se bavilo temom pravne zaštite sadržaja na blogovima. Kako je rekao na početku, mnogi mu se obraćaju s problemima kršenja autorskog prava, stoga je na vrlo jednostavan način sažeo zakone koji se bave tim pitanjem i savjete koji se odnose na ovo zanimljivu temu.
Kad su svi slični, kako biti drugačiji? Odgovor za tvrtke je jednostavan - treba ponuditi bolje korisničko iskustvo. No, da provedba te misli nije toliko jednostavna kao ona sama, pokazuje podatak da tek mali dio korisnika dobiva korisničko iskustvo koje očekuje.
Facebook se baca u blockchain vode uz podršku MasterCarda, Lyfta, Vise i Ubera i planira napraviti revoluciju plaćanja, ali želimo li im povjeriti svoje financije?
Sjeo sam s Matom Rimcem kako bismo po prvi put povodom #10GodinaNetokracije, ali i Rimac Automobila otkrili kako je točno izgledao ‘fundraising’ Rimac Automobila; od Silicijske doline i lažnih investitora do toga što to znači za tvrtku sad kad je osnivač manjinski suvlasnik.
