Hashtag #zeneujavnomprostoru odjeknuo preko 1000 puta u Hrvatskoj i regiji, uz njega se najviše veže pojam “strah”

U samo nekoliko dana više od 1000 žena je na društvenim mrežama podijelilo više od 1000 priča o tome kako su se u javnosti susrele s najrazličitijim oblicima seksualnog napastovanja i zlostavljanja od strane muškaraca u javnom prijevozu, na radnom mjestu i u još mnogo situacija. Objave su dosegle više od dva milijuna ljudi u regiji.

Inače ovakve aktualnosti komentiram uz pomoć naših prijatelja iz Mediatoolkita koji su mi u pomoć pristigli i danas, ali ovaj put se ne radi o temi poput brzog rasta pretrage koronavirusa na početku pandemije. Radi se o problemu na koji je ukazao niz žena, najprije na Twitteru, a potom i na drugim društvenim mrežama poput Facebook stranice Platforma za reproduktivnu pravdu u formatu kratkih neugodnih i groznih priča u kojima su se našle.

Nakon što je ovu temu na Twitteru prvi puta spomenula Marinella Matejčić, tema se razvila nakon niza objava Marije Trcol koja stoji iza imena Yoko Hummus Kraljica. Žene su tako ovoga vikenda tvitale, postale, snimale storyje i na razne druge načine ukazivale na često užasan način na koji su tretirane od prvenstveno muškaraca u društvu.

Hashtag #ženeujavnomprostoru tako objedinjuje priče svih žena koje su u jednome trenutku svog života bile objektificirane ili napastovane. Iako priča ima zaista mnogo, ovdje govorimo o neprikladnom diranju u taksiju, zahtjevima da se 20 godina starijem šefu sjedi u krilu te raznim drugim aktima seksualnog uznemiravanja, ali i o strahu koji djevojke i žene imaju tijekom bezazlenih situacija poput šetnje gradom ili vožnje gradskim prijevozom.

U originalnom nizu tvitova radi se o groznim komentarima grupe starijih muškaraca:

Nakon čega je uslijedio idući povik: "Na ovu se nikome ne može dignuti više" i nakon toga smijeh gomile. Stala sam. Osjećala sam se napadnuto i odvratno. Osjećala sam se prljavo.

— Yoko Hummus Kraljica 👑🐷🍴🏴‍☠️🏳️‍🌈🏁 (@francesmute) July 23, 2020

U drugim objavama radi se o jezivim komentarima na ulici:

Ovo bizarno osobno iskustvo tek je jedna od blažih verzija onoga s čim se #ženeujavnomprostoru svakodnevno nose sve dok živimo u društvu koje ohrabruje patrijarhalna shvaćanja ženskog tijela kao "javnog dobra" koje imaju pravo iskorištavati svi i o kojem odlučuju svi – osim žena. https://t.co/XMQDXN66As

— Katarina Pavičić-Ivelja (@IveljaPavicic) July 23, 2020

… i komentiranju žena od strane više muškaraca:

#ženeujavnomprostoru radila za veliku farmaceutsku kompaniju, noVi sef Ima 37g (malo stariji od mene vidis da je teži seronja) prvi tjedan na poslu napravi fiktivnu listu sa zaštitarom koga bi od nas ženskih kojim redom po***bo i kako. Prijavila i nikome ništa- muška sala

— Sasha H. (@anais637) July 24, 2020

Ako mislite da je ovo u redu reći ikome ili se ovako ponašati, mogu vam samo jednostavno i direktno reći da apsolutno nije, jer sve osim toga ionako nećete doživjeti, a možda ćete, kao neki, odmahnuti rukom i reći kako je to sve urota:

Najvjerojatnije ipak da je neki manipulativni marketingaš smislio kampanju paranoje, straha i nepovjerenja kako bi utjecao na političke i vrijednosne stavove psihologijom viktimologije. Već viđeno u Americi, pa manipulativni štakori samo kopiraju i kod nas..#ženeujavnomprostoru

— David Tomas (@DavTom99) July 24, 2020

Objave je podijelila i književnica Martina Mlinarević koja je na žalost poznata i kao osoba koja dobiva iracionalno veliku količinu mržnje, dovoljnu čak i da se njezin lik pali na lomači:

Pa kaze – Draga Martina, pozivamo vas da se hashtagom #ženeujavnomprostoru priključite nasoj borbi.

Odakle da krenem….
Hold my beer. pic.twitter.com/C9fVJtklg4

— Martina Mlinarević (@MartinaMlinare1) July 24, 2020

Zanimljivo je kako su neke žene djelomično namjerno ili slučajno promašile temu, poput Dalije Orešković koja je hashtag iskoristila kako bi pohvalila Mirnu Mrčelu, ženu koja je tijekom poplava u Zagrebu spasila čovjeka iz potopljenog auta:

Žene u javnom prostoru: Mirna Mrčela. pic.twitter.com/RBSxowhPXv

— Dalija Orešković (@OreskovicDalija) July 25, 2020

Nasilje prepoznati, nasilnike sankcionirati

Zamolili smo i Mariju Trcol čije su objave uvelike pomogle rastu ove inicijative da nam kratko analizira podatke koje smo prikupili uz Mediatoolkit, a ona nam priznaje kako nije pojma imala da će njezine objave doseći 200 tisuća ljudi jer na Twitteru ima oko 1000 pratitelja:

Žene su osvijestile koliko se boje i koliko su sličnih verbalnih i fizičkih napada prošle u životu, koliko nam je svima normalno nositi suzavce, planirati put do kuće obzirom na javnu rasvjetu i susjedstvo te koliko nas ubrzava korak kad čuje disanje ili hodanje muškaraca.
Žene su krenule pričati priče koje su dugo vremena nosile u sebi, podupiru i tješe jedna drugu, muškarci su nam počeli slati poruke podrške jer su shvatili da su dio rješenja i da kao i mi moraju raditi na osvještavanju okoline i sustavnom rješenju problema. Tvit po tvit, post po post, medij po medij i došli smo do ovog broja. Mislim da možemo zaključiti da je ovo tema koja je zanimljiva široj javnosti i upravo zato se širi organski ovom brzinom.

Također, Marija kaže kako je glavna riječ koja se spominjala kao rješenje ovih problema nameće “edukacija”. Na žalost, neki ovu inicijativu vide kao borbu muškaraca protiv žena ili feministica protiv ostatka svijeta, ali ovdje se radi o borbi osviještenog dijela društva protiv nepravde:

Pojedinci/ke su shvatili/e da smo sami odgovorni za ovu borbu i žele se aktivno uključiti i sudjelovati u stvaranju boljeg sutra. Inicijativa se već sada odražava na javni prostor i mišljenje javnosti i upravo ta javnost nam daje do znanja koliko nam treba edukacija, ali ne samo edukacija odgojno obrazovnog osoblja,  djece i mladih nego i onih u sustavu koji nasilje moraju prepoznati, zaustaviti i nasilnike sankcionirati.

Više od dva milijuna impresija

Iz Mediatoolkita nam kažu kako se, iako se radi o oko 1100 objava na društvenim mrežama (od kojih je 95 posto s Twittera), također radi o izuzetnom broju impresija. Ovih 1100 objava pregledano je više od dva milijuna puta u čitavoj regiji, a razlog tomu je i vrlo brza i temeljita popraćenost ove inicijative od strane medija, ali i pojedinačnih influencerica te žena iz svih sfera društva.

Hashtag je odjeknuo i u drugim državama regije, poput BiH i Srbije, a zanimljivo je kako je broj objava u Hrvatskoj i BiH otprilike jednak.

Ipak, jedno od najznačajnijih saznanja u ovoj priči je takozvani “oblak riječi” koji se generira od najčešće korištenih izraza u onih spomenutih 1100 tvitova i objava. Apsolutno najčešće (osim samog hashtaga) spominje se riječ strah, što prilično direktno pokazuje kako se žene u našem društvu zaista često osjećaju. Ipak, lijepo je vidjeti kako su neke od žena prevladale strah i iznijele svoje priče, iako nema sumnje u to da je govor o ovoj temi izuzetno stresan za bilo koga.

Naravno, postoje žene koje nisu imale problema ove vrste, što je odlično, ali vjerujem da pristupanje ovoj temi načelom “nije se meni dogodilo, ne postoji” nije točan pristup. Iako bi djevojke i žene mogle reći kako se “jasnom i direktnom komunikacijom” rješavaju ovi problemi, ne vjerujem da žene koje muškarci diraju u tramvaju ili kojima u prolazi podignu suknju u gradu mogu “jasno komunicirati”.

Kao što kaže Marija, ovo ne bi trebalo ostati samo na društvenim mrežama, već potaknuti širu raspravu o edukaciji, a vjerujem da je svaki korak prema poštenijem društvu ispravan. Samo zato što se nešto nije dogodilo vama, ne znači da se ne događa – svaka od ovih 1000 priča uključuje pravu osobu, stoga nemojte dijeliti žene na skupine nego samo poslušajte što imaju za reći.