Hrvoje Mihajlic
06. 02. 2013.
Da na početku budem potpuno iskren, tvrdnja u naslovu nije baš potpuno točna. Naime, Facebook profil sam aktivirao 15. prosinca 2006. godine, jer sam za njega negdje čuo. U tom trenutku činio mi se kao nekakav LinkedIn za studente...
Da na početku budem potpuno iskren, tvrdnja u naslovu nije baš potpuno točna. Naime, Facebook profil sam aktivirao 15. prosinca 2006. godine, jer sam za njega negdje čuo. U tom trenutku činio mi se kao nekakav LinkedIn za studente…
Gmail imenik mi je tad našao ravno dvoje poznanika koji su ga prije me koristili, a budući da se radilo o starijim kolegama s faksa koji su tamo uglavnom diskutirali o studiranju, dobio sam već spomenuti dojam. Nakon toga potpuno sam na njega zaboravio, sve do otprilike godinu dana nakon toga, kada su mi na email postepeno počeli stizati zahtjevi za prijateljstvo od ljudi koje poznajem…
Zabavno u početku
Moram priznati da je taj početak aktivnog korištenja Facebooka bio prilično zabavan. Dogodilo se nešto što nitko baš do tad nije iskusio. Dio korisnika imao je već iskustvo komunikacije s određenim ljudima na internetu, te ljude nisu često i osobno poznavali. Ono što je Facebook među prvima počeo, bila je prava društvena mreža, čiji su članovi bili iz svih sfera društva. Facebook je svakodnevnu internetsku prisutnost učinio uobičajenom.
No problem je bio u tome što sam nakon nekih mjesec dana shvatio da, iako mi je bilo zabavno, svoje sam vrijeme trošio na potpuno beskorisne stvari. Nisam primio doslovno ni jednu pametnu informaciju; samo virtualne poklone, pozive za grupe “šaljivih” imena te zahtjeve za prijateljstva “prijatelja” koje sam u životu jednom vidio. Zbog toga sam ga 4. siječnja 2008. deaktivirao.
U početku sam osjetio ogromno olakšanje. Apsurdno velika količina izgubljenog vremena na dnevnoj bazi odjednom je opet bila iskoristiva za korisnije stvari. No kako je Facebook postajao sve popularniji, postojali su određeni razlozi za ponovnom aktivacijom, no stvorilo se i puno novih razloga zašto to baš i ne bi trebala biti dobra ideja.
Popularniji Facebook, više ljudi i više glavobolja
Više ljudi značilo je i više problema. Ljudi s kojima sam prijatelj, i neki drugi ljudi s kojima sam prijatelj, a koji su međusobni neprijatelji; bivše djevojke te iznošenje prevelike količine privatnih informacija, često poticane viškom samopouzdanja koje ljudi dobivaju kad su “s one strane ekrana”, stvari su koje su me najviše odbijale od ponovne aktivacije accounta. Facebook je jednostavno postao previše mainstream – jedna velika šuma u kojoj se ne vidi drvo.
Facebook traži istinu!
Malo ljudi je upoznato s činjenicom da prema Facebookovoj EULA-i, informacije na vašem Facebook profilu moraju biti potpune, točne i ažurne. Pojavom Timelinea, to drugim riječima znači da copy-pasteate svoj život na internet, što je u redu ukoliko se to odnosi samo na vas, no ukoliko u to uključujete i svoju djecu, koja još nisu ni svjesna samih sebe, a kamoli interneta – to zaista postaje velik problem.
Naravno da postoji i cijeli niz pozitivnih strana Facebooka, koji je danas prvenstveno neka vrsta komunikacijskog sredstva, ali u isto vrijeme i malo prelagan način da doslovno dođete do bilo kojeg dijela nečijeg života.
Puno puta sam čuo argumente koji su se prvenstveno ticali mog bavljenja fotografijom te pisanja na vlastitom blogu. Da, objave fotografije na vlastitom Facebook profilu ili stranice mogu mi donijeti “lajkove”, ali pravo pitanje je – čemu će mi oni koristiti? Koji je trud nekog korisnika potreban za stisak jednog “lajka”, te koja mu je svrha budući da ne postoji “dislajk”. Kakva je vjerojatnost da će mi netko ostaviti neku iole konstruktivnu kritiku? Ista stvar je i s blogom.
Alat za komunikaciju
Jedina stvar koja zaista jest korisnika jest činjenica da je Facebook danas zaista jedan veliki digitalni imenik. Baza koja povezuje doslovno sve ljude u vašem životu, pa je stoga izvrstan alat za komunikaciju, pogotovo s ljudima s kojima ste izgubili kontakt.
No, eto igrom slučaja vrlo malo putujem, nisam nikad živio vani, nemam rodbine vani, a ljude s kojima sam iz nekog razloga izgubio kontakt tijekom godina, našao sam i bez Facebooka. Naravno da je Facebook odličan alat za komunikaciju općenito, no ja ga još uvijek doživljavam kao supstitut ostalim kanalima komunikacije. Sjetite se samo one izjave od prije par godina, kada je Zuckerberg tvrdio da će Facebook zamijeniti e-mail.
Kad sve zbrojim i oduzmem, osim što ispadam “čudak” koji ga još nema, do danas još nisam osjetio pravi razlog zbog kojega bih opet aktivirao Facebook. Hoće li taj trenutak doći prije no što Facebookova dionica potpuno potone, ostaje tek vidjeti. Facebook u pravilima korištenja ima previše stvari za koje mi jednostavno nije jasno kako se itko samovoljno s njima složio. Nije ovdje toliko stvar u tome da Facebook nema dobrih strana, već da jednostavno ima previše loših.
Ako još uvijek ne razumijete o čemu pričam, savjetujem gledanje odlične Britanske mini serije Black Mirror, koja u svoja tri nastavka (posebno u druga dva) odlično obrađuje društvenu problematiku današnjih digitalnih društvenih mreža.
Ne morate prihvatiti pravila (Facebookove) igre
Za razliku od vojske ljudi koja se svakodnevno žali na povredu privatnosti njihovih podataka prilikom korištenja Facebooka; tu tvrdnju nalazim smiješnom, jer spomenuti zaboravljaju da je Facebook običan servis, koji ima pravila korištenja s kojima se vi možete, ali i ne morate složiti. Osobno se s tim pravilima ne slažem, stoga ga jednostavno ne koristim… Jeste li vi ikad razmišljali o isključivanju Facebook profila?
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
b
06. 02. 2013. u 8:28 am
ja sam ga isključio pre godinu dana, možda nešto manje, iz istog razloga. a bio mi je aktiviran od 1. avgusta 2007. doduše, nisam bio nešto aktivan tako da tih 4-5 godina nije baš neko merilo.
Sonic
06. 02. 2013. u 9:49 am
Hejter 🙂
hh.
06. 02. 2013. u 11:43 am
Ugasio sam profil prije 4 mjeseca. Po cijelu noc bih visio bezveze. Slabo sam spavao, sta god da krenem da govorim bilo je vezano za fb. Od kad ga nemam mnogo je bolje. Pitaju me kad cu da se vratim, sto sam ugasio, kako mogu bez fb-a… Pa jbt, zivio si i bez fejsa, mozes i dalje da zivis bez njega. Nije to nikakav problem navici se. I svaka cast za clanak!
Damir2
06. 02. 2013. u 12:15 pm
Dobra kritički članak. Ova rečenica sve govori: ‘Nisam primio doslovno ni jednu pametnu informaciju; samo virtualne poklone, pozive za grupe “šaljivih” imena te zahtjeve za prijateljstva “prijatelja” koje sam u životu jednom vidio’
To je bit svega. Ljudi imaju viška vremena i ulupavaju ga u potpuno beskorisne stvari. Zato je i FB na drugom mjestu liste radnji koje vas najmanje usrećuju. Ljudi to klikaju iz čiste dosade i rezignacije. A sad što je to veliki broj ljudi samo pokazuje kamo je društvo zaglavilo. No valja biti pošten pa priznati da ima ljudi kojima je to koristan alat da se čuju sa prijateljima i familijom. No ova beskorisnost nažalost daleko nadmašuje korisno utrošeno vrijeme
FB radi grešku i svoje korisnike ozbiljno shvaća pa prema tome kuje planove. Ne kuže da kad se promijeni klima ljudi će preko noći emigrirati na nešto novo. Ko sa Friendstera ili MySpace. Zato je Mark unovčio lovu odmah drugi dan od IPO, nije on naivan 🙂
Krunoslav Kurilj
06. 02. 2013. u 12:20 pm
Ja sam to čudo aktivirao negdje 2006. No prije nekih godinu dana trajno deaktivirao i obrisao profil. I stvarno doživio olakšanje, a pogotovo jer sam shvatio koliko sam vremena protratio na beznačajne informacije. Slažem se sa svakim autorovim slovom iz ovog članaka.
Dunja
06. 02. 2013. u 12:56 pm
Planiram demolirati facebook profil kad diplomiram.
Do tada jednostavno ne smijem.
Jer nikako ne bih došla do ifnromacija o kolegijima.
Žalosno, ali istinito.
Boris Milosevic
06. 02. 2013. u 1:06 pm
Jako je malo ljudi koji znaju konkretan razlog zasto nemaju facebook profil, zato lajk za tekst :). Licno nemam problema sa uslovima koriscenja, niti trenutno oduzima previse vremena.
Da li sam razmisljao o iskljucivanju? Da, tokom dva ispitna roka je bio neaktivan, a i ako sutra osetim da mi nedostaje vremena nece mi trebati mnogo sekundi da odlucim.
Vedran
06. 02. 2013. u 1:52 pm
Imam relativno mali broj ljudi kao prijatelje na FB i sve svima sam stavio da mi u News Feed dolaze samo važne obavijesti – tako da FB koristim samo za komunikaciju (chat nisam upalio ima više od godine dana već) preko privatnih poruka, kako zbog faksa tako i ostalih stvari, i u News Feedu dobivam samo postove stranica koje pratim koje su uglavnom tipa Netokracije.
Facebook je samo jedan servis, alatka. Podnošljivost njegovog korištenja je proporcionalna načinu korištenja. Glupo bi sada bilo okrivljivati Facebook zato što drugi ne znaju kako bolje utrošiti svoje vrijeme, ili postavljaju retardirane postove ili ostalo.
Snježana
06. 02. 2013. u 3:39 pm
Hrvoje, odličan članak! Ni sama nemam profil na FB, ne treba mi i nisam nikada osjetila potrebu za istim. Možda sam i ja, kao što ti kažeš, čudakinja, no nemam nikakvu namjeru kreirati ga. Jednostavno, kako bi se reklo na engleskom: it’s not my cup of tea. S druge strane, poštujem ga kao društvenu mrežu, jer imam kolege koji mnogo putuju i FB im je način da ostanu u kontaktu s ljudima koje upoznaju širom svijeta. Isto tako, mislim da je dobar kao jedan od alata za promociju, primjerice, mladih dizajnera čiji rad pratim. No, za razbibrigu ima mnogo boljih načina trošenja vremena. Na kraju – treba poštovati različitosti i reći – tko voli, neka izvoli 🙂
car
06. 02. 2013. u 10:56 pm
facebook.com / muha car 😉
Jopi
07. 02. 2013. u 8:45 am
Kao i milion drugih stvari u zivotu, kad imas dvije struje koje zagovaraju nesto suprotno, istina je negdje izmedju… Mislim da koliko je glupo trositi dosta vremena na FBu, toliko je glupo ne biti dio toga…
User
07. 02. 2013. u 6:54 pm
Istina je da nitko ne voli FB ali ga svi koriste zbog pritiska društva. Pussies.
Robi
07. 02. 2013. u 9:53 pm
Ja ga držim uglavnom radi bloga. Više sam aktivan na Twitteru i nekako mi više leži od Facebooka