Zašto 'mi i vi i ja' trebamo pisati o startupima, ali se o njima i zaista informirati!

Zašto ‘mi i vi i ja’ trebamo pisati o startupima, ali se o njima i zaista informirati!

U listopadskom broju Mreže se Dražen Oreščanin u svojoj kolumni temeljito obrušio na hrvatski startup Farmeron. S obzirom da je u njemu napisao mnogo pretpostavki koje u dobroj mjeri “osuđuju” startupe uopće i to bi o njihovim uspjesima trebalo pisati sve dok ne zapošljavaju, plaćaju poreze i izvoze izvan zemlje u značajnoj mjeri, mislim da se jednostavno moramo osvrnuti na to što stoji, što ne stoji, a što se zaista mora reći i govoriti o tim prokletim startupima - i zašto o njima uopće razmišljati?

Startupi – damn them!

U listopadskom broju Mreže se Dražen Oreščanin u svojoj kolumni temeljito obrušio na hrvatski startup Farmeron. S obzirom da je u njemu napisao mnogo pretpostavki koje u dobroj mjeri “osuđuju” startupe uopće i to bi o njihovim uspjesima trebalo pisati sve dok ne zapošljavaju, plaćaju poreze i izvoze izvan zemlje u značajnoj mjeri, mislim da se jednostavno moramo osvrnuti na to što stoji, što ne stoji, a što se zaista mora reći i govoriti o tim prokletim startupima – i zašto o njima uopće razmišljati?

Dražen navodi kako se pokušavao držati van te rasprave, ali kaže da je njegovu jezičinu teško obuzdati. Osobno sam se također pokušao obuzdati poput poštovanog kolege, ali čini mi se da ukoliko ne riješimo neke stvari, mnogi čitatelji Mreže i kolege novinari će misliti kako Farmeron zaista ne radi na integraciji… i još poneke stvari.

Za razliku od mnogih članaka koje sam objavio kao odgovor na određene teme, ovaj će zaista biti konverzacija korak po korak, paragraf po paragraf. Naš blogerski format nam to dopušta:

U EU ima oko 23 milijuna, a u SAD-u oko devet milijuna krava muzara. Dakle, tržište postoji? No jesu li sve ove krave potencijalni korisnici? Velika je vjerojatnost da se iz ovog broja mogu izbaciti velike farmer koje imaju neko vlastito integrirano rješenje u postojeće proizvođači te mali proizvođači koji imaju po nekoliko krava i kojima ovakvo rješenje ne treba. …Realno, moglo bi se očekivati da su pet/šest milijuna krava potencijalni korisnici i da bi farmeron mogao osvojiti 10% tog tržišta, što je vrlo ambiciozno.

Na stranu toga da Dražen pretpostavlja da zna tržište koje Farmeron cilja, više me brinu neke druge pretpostavke. Integrirano rješenje koje spominje je – Farmeron, što se vidi iz bilo kojeg pitcha pa i predstavljanja projekta u sklopu ZG Tech Meetupa na kojem su bili mnogi programeri, poduzetnici, novinari i blogeri.

Nemojmo se umisliti da znamo tuđa tržišta

Kopić je naveo kako rade upravo na integracijama s hardverom koje velike farme koriste. Mali proizvođači nemaju toliko koristi s obzirom se prava korist analitičkih sustava vidi na velikim brojevima što je Kopić također više puta naglasio. “Velika vjerojatnost” koju Dražen spominje je samo pretpostavka iz koje se ne vidi što zapravo Farmeron radi. Možda zaista ne mogu osvojiti to tržište, ali Farmeronovci su poput mnogih startupa svoje vrijeme potrošili na razgovoru s kupcima u SAD-u i Njemačkoj, ne samo razvoju. Stoga, žao mi je, velike farme se još ne mogu izbaciti bez pravog argumenta.

Investicija koju je Farmeron dobio je vrlo mala i vrlo špekulativna, a bazira se ne toliko na briljantnoj ideji koliko na tržišnom potencijalu koji veću investiciju ne opravdava….

Ideja je mnogo manje bitna od realizacije, što su naveli mnogi investitori, poduzetnici itd. No, reći da je Farmeronova investicija vrlo mala i vrlo špekulativna je – dosadno, jer je očito. Radi se o seed investiciji dva američka fonda, koja je po svojoj prirodi mala, jer je inicijalna. Da bi uopće mogli dobiti sljedeću rundu, Farmeron mora pokazati rast i daljnji potencijal tržišta. To da je špekulativna također je očito s obzirom da se radi o venture capitalu – većina investitora se nosi s računicom da će im samo 1 od 10 startupa zaista uspjeti. Farmeronov inicijalni investitor 500 Startups je uložio “tek” 50 tisuća dolara te veliko znanje svojih mentora u preko stotinu tvrtki samo u 2012., jer se pokazalo da manje investicije u veći broj projekata rezultiraju većim brojem uspješnih tvrtki.

Hrabri riskiraju, pa valjda i profitiraju?

Reći da je investicija u startup špekulativna ili pak rizična ne umanjuje činjenicu da Farmeron pokazuje “potencijal” za rast na velikim tržištima za razliku od velikog broja domaćih IT tvrtki koje se u najboljem primjeru bore za domaća tržišta. To što je veći rizik, ne znači da ne postoji šansa da – uspiju.

Naime, investicija se ne dobiva, nego se za nju mora dati vlasnički udio. Nema nikakve sumnje da su Farmeronovci prije nego što im je ulaganje odobreno napravili analizu tržišta i poslovni plan što podrazumijeva plan prihoda i plan ulaganja. Moglo bi se još puno razglabati o tome što su pravi poslovni modeli koji mogu kreirati puno prihoda i potaknuti zaposlenost.

Iskreno? Mislim da nemamo što razgovati, već isprobati na tržištu rade li. ShoutEm je prošao već nekoliko pivota i kreće se u smjeru koje tržište traži uz stalni rast, dok Farmeron testira još prilično neistraženo tržište za jedan startup.

Treba se pokloniti do poda hrvatskoj glupavosti i neviđenoj PR mašineriji koja je iz zanimljivog ali realno malog i marginaliziranog startupa stvorila medijanskog spasitelja dezorijentirane i posrnule hrvatske IT industrije i gospodarstva uopće.

Nadam se da pod PR mašinerijom misliš na Twitter te barem djelićem na Netokraciju 🙂 U situaciji gdje mnoge hrvatske tvrtke iz buhe rade slona sa velikim PR objavama o nebitnim “inovacijama” na svom malom tržištu, tebe smeta što se jedan zanimljiv startup (farme?!) ističe u medijima. Sa PR strane je rješenje banalno: većina IT industrije proizvodi dosadne proizvode koji nikoga ne zanimaju i potpisuje ugovore s partnerima koji ih još manje zanimaju. Da, startupi su zanimljivi jer su mali i ambiciozni. Facebook je zanimljiviji od SAP-a. Techcrunch popularniji od ZDneta, itd.

Najbolji PR je besplatan PR

Nije li zanimljivije što je jedan Farmeron sa samo 12 zaposlenika nema ni PR osobu, a toliko je publiciran? Po meni je to uspjeh, kao i današnji uspjeh Photopaya koji možda nema 100 zaposlenika i 20 posto svjetskog tržišta, ali kao mali David se misli boriti na tržištu financijskih golijata. Poput Farmerona. Poput WhoAPI-ja.

To što neki novinari i mediji pišu o 50 tisuća dolara investicije ili malom startupu s naslovima koji svaki put počinju s “Milijunaši”, dok navedeni startupi zapravo tek kreću više govori o tim medijima, nego o startupima. S druge strane, Farmeron i svi ostali startupi koji rastu su uspjeli i da – pokazuju pravi put hrvatskoj IT industriji, a to nije integracija IT sustava u Agrokorove tvrtke kćeri ili rad za državne tvrtke. Oprosti Dražene, ali nije bitno što ti ili ja kažemo – bitno je što farmeri kažu, a njih nisi pitao, a osuditi poslovni model neke tvrtke iz pretpostavke može joj naštetiti.

Farmeron je postao firma-celebrity čiji svaki korak prate znatiželjni poslovni mediji… Najviše me zadivljuje lakoumnost Predsjednika republike koji se razbuacuje ordenjem kao kamenjem. Moje je duboko uvjerenje da u prvom redu ordenje trebaju dobiti poduzetnici koji dugi niz zapošljavaju ljude, izvoze, plaćaju poreze.

Ok, ali nije li orden za inovaciju? Po toj tvojoj logici i logici ordena ni navedeni poduzetnik ne bi po tim kriterijima dobio nagradu. Dobio bi ju neki fakultetski projekt koji vjerojatno nikad neće biti predstavljen tržištu, jer se kod nas previše gleda na inovacije nego na potrebe društva u kojem živimo i svijeta na kojem stojimo kao mala zemlja s mnogo kvalitetnih inženjera koji na žalost ne znaju prodati svoja rješenja. Da, radije bih vidio orden na nekom mladom poduzetniku nego na nekom “inovativnom” projektu koji nikada neće zaposliti ljude, izvoziti ili plaćati poreze 🙂

Novinari i blogeri svakako moraju istražiti teme o kojima pišu, ali iskreno rečeno reagiram na tvoj navod o “vjerojatnosti” isto kao što sam reagirao na bezbrojne naslove o “milijunašima” u dnevnom tisku.

Iz svega navedenog može se zaključiti da u ovom trenutku ima jako puno posla da se od Farmerona zajedno s njegovim timom, od zanimljivog startupa stvori profitabilna i stabilna firma. Na tom putu stoje i mnoge druge zamke – nelojalna i jeftinija konkurencija – krađa ideja… i tko zna što drugo. Trebaju sjesti, šutjeti i raditi po dvadeset sati dnevno sljedećih nekoliko godina. Ono što im najmanje treba jest uvlačenje u bloganje i rasprave poput ove o web developerima.

Naravno da ne treba njima, već drugim startupima. Upravo su Geeks on a Plane Zagreb, nagrade poput PhotoPayeve, projekti poput Voxija, investicije poput GISClouda i nevjerojatni uspjesi poput Nordeusa i Inchooa potaknuli mlade tehnologe da vjeruju u sebe i da nešto mogu stvoriti.

Što Farmeron radi nego sjedi, radi i šuti – u Osijeku? Pogledaj samo pozitivnu raspravu o rastu slavonske metropole temeljem zapošljavanja samo jednog vrhunskog programera! Ne misliš da će to nekog klinca iz Zelenog polja potaknuti da razmisli o tome da u svom gradu pokrene tvrtku ili se priključi startupu?

Da, postoji niz izazova za Farmeron i mnoge druge startupe, ali to je tržište i na njemu se bore. Čak se i Matija slaže s tobom da ne trebamo od startupa stvarati estradu, ali ne slažem se s obojicom i smatram da postoji zlatna sredina – s dobrim razlogom.

Nemojmo ih otpisati dok su mali – dapače

Netokracija i drugi mediji pa i tviteraši su tu da mladim programerima, dizajnerima i svim drugim startup poduzetnicima budu poticaj da hrabro nastave svoj rad. Da se osjećaju kao zvijezde, pisat ćemo o njima kao mladim nadama koje to jesu, da ih Marina slika kao rockere, da ih barem netko u životu, u državi u kojoj je stalni posao u državnoj upravi i dalje najsigurniji, potiče na nešto drugo – što će stvoriti poslove.

Sarah Lacy, novinarka koja se startupima bavi već dugi niz godina, u razgovoru mi je navela da svim startupima treba netko tko će im reći da to što rade nije ludo. Stalno spominjemo SAD kao model odnosa prema poduzetnicima, a upravo je to zemlja gdje su magazini poput Inc-a i Fast Companya te blogovi poput Techcruncha stvorili sliku poduzetnika kao pozitivca, jer startupi ne mogu samo sjediti i raditi i ostati normalni.

Ukoliko krenemo startupima govoriti da moraju zapošljavati 100 ljudi da bi bili uspješni i ne poticati ih putem – većina će ih se obeshrabriti. Da, pretvarat ćemo svaki startup koji pokaže uspjeh sve dok ne dobijemo svoj Skype koji ćemo potom slaviti, koji će svakog dečka i curu potaknuti da razmisli o stvaranju tvrtke koja će jednog dana zaposliti barem 10 osoba. Da nam je to barem budućnost.

Novi su u tome poput djece koja tek uči. Poput roditelja njihova zajednica, u ovom slučaju startupovska, djeluje kao prijatelj ili roditelj koji će slaviti njihove male pobjede i vjerovati u njih i kad pivotiraju te dokažu da, poput Farmerona, mogu dobiti “špekulativnu” investiciju te osvojiti vrlo rizično tržište.

Uostalom Dražene, ne možeš mi reći da tebe isto nije potaknuo intervju 2009. koji je s tobom za Mrežu odradio Oleg, kada ste imali “tek” 56 zaposlenika? Žao mi je što nisi završio u Gloriji, ali mislim da im business intelligence kao pojam jednostavno možda nije bio tada jasan. 🙂 Možda da je postojala zajednica i drugi mediji… 

Hvala Viktoru Foniću na pomoći s ispravcima! 🙂

Komentari

  1. Toni Aničić

    Toni Aničić

    09. 10. 2012. u 1:47 pm Odgovori

    Eno tamo neki mali oce firmu pravit i ljude zaposljavat u rvackoj, pa jel lud on? Je, je lud je, kak bi Viktor reko, treba si odma sam šamar lupit, trebamo odma i napisat svima da je lud putem medija i da ce propast i ni slucajno da se jos koji usudi ugledat na njega pa isto firmu pravit, to bi bilo grozno za Hrvatsku.

    Dajte ljudi, pa svakom je valjda jasno da se u Hrvatskoj MORA promjeniti slika o “zlim poduzetnicima” i gurati svijetle primjere u prvi plan. Treba slaviti startupe, treba motivirati ljude, treba raditi ono što Brezak na Netokraciji radi.

  2. Viktor Marohnic

    Viktor Marohnic

    09. 10. 2012. u 1:51 pm Odgovori

    Prvi! 🙂

    Evo samo da ponovim istu racunicu s Fejsa.
    Meni excel kaze da je (23000000+9000000)*0.1*1=$3.2mil mjesecno!.
    A di su svinje, kokosi i sve ostalo sto ide uz farmu. Btw onaj gore software koji targetira tih par milijuna krava moze raditi desetak ljudi i ne vise. To bi moglo biti poprilicno profitabilno ako dobiju 5-6 milijuna krava da se pretplate na uslugu od po $1/mjesecno.
    To je samo pod pretpostavkom da je brojka o ukupnom broju krava tocna, mislim da bi mogla biti i veca.

  3. Ana Mišin

    Ana Mišin

    09. 10. 2012. u 2:08 pm Odgovori

    Odličan i detaljan članak! 🙂 Mišljenja sam da uvijek treba poticati dobru ideju i ono što ima potencijala. Ne sviđa mi se hejterski pristup gospodina Dražena Oreščanina prema Farmeronu. Lijepo je vidjeti da je netko iz Hrvatske uspio i da se probija na inozemno tržište. Takav uspjeh treba i pohvaliti. Radije bih čitala o tome, nego o političkim prepucavanjima, nezaposlenosti i lošoj gospodarskoj situaciji u državi.

  4. Zlatko Turkalj

    Zlatko Turkalj

    09. 10. 2012. u 2:22 pm Odgovori

    Hehe, “u naše vrijeme dragi moj sinko nije bilo televizije i radija, i većinu vremena smo bili gladni”… zvučni poznato? Ostao sam iznenađen brojem “likeova” poznatih i uspješnih poduzetnika na FB “performance” gdin. Maštruka kojeg osobno ne poznajem. Kao, i mi smo počinjali u mraku, bez love naoružani vizijom pa koji keks se ovi startupi pre*enjavaju po medijima :-). Mladi ljudi nemaju novac i iskustvo ali imaju ideje. Globalni startup hype postoji da bi te ideje izvukao na svijetlo dana. Ukazao na svakog mladog poduzetnog čovjeka i poručio mu: ti si je*eno bitan čovječe! Startup ekosustav gradi i slavi poduzetnički duh a ne određeni proizvod, da bi naša djeca jednog dana u osnovnoj školi jasno mogla reći; ja želim biti poduzetnik kad odrastem i želim mjenjati svijet u kojem živim! Istina je, nas poduzetnike prije 10 ili više godina nitko nije na takav način poticao, financirali smo se skupim kreditima banaka i sami smo tražili put do svakog pojedinog kupca. I što sad? Kugla se okreće. Slavimo zajedno svaku novu ideju ili radno mjesto i uskoro će ih biti 100-ine ili 1000e. Za kraj, citirat ću DaveMcClure.a “The future is f!@*ing bright! Time to buy sunglasses!’

  5. Ivan

    Ivan

    09. 10. 2012. u 3:35 pm Odgovori

    Ne mogu vjerovati da mi možemo uvijek (očito to neće prestsati) sve iskriviti. Fantastičan projekt, ali ne, imamo mi “blata” za vas. Ali oke, barem ima čoek ovdje da im pokaže malo drugačiju stranu priče! 🙂

  6. Dennis Puzak

    Dennis Puzak

    09. 10. 2012. u 4:37 pm Odgovori

    Svaka čast Draženu. Čovjek je uspio nešto pozitivno pretvoriti u kritiku (tj. nije uspio, već je samog sebe pokopao). Nakon godina pričanja kako se domaćoj IT sceni ne posvečuje dovoljno pažnje, ona je posljednjih cca pola godine u samom centru iste. Svašta se organizira, država je počela obračati pažnji, svi pričaju o startupima, a i masovni mediji su zainteresirani za priče iz ovoga svijeta. U svakom slučaju pozitivan pomak i onda osoba koja je iz te struke umjesto da to potiče ide to frustrirano pljuvati. Da Farmeron nije u centru pažnje vjerojatno bi frustirano pisao o tome kako mi eto imamo vrhunski proizvod koji izvozi na svijetsko tržište, ali nikoga kod nas nije briga i mediji ga ignoriraji i kako smo mi sje..n narod zbog toga.

    Taman da Farmeron propadne, činjenica je da je među prvima potencijalno pokazao pravi put mnogima. Neki (poput mene) će biti inspirirani pričama o njemu i sami nešto pokrenuti i možda uspiju. Prije nego što sam počeo pratiti domaće startupove na pameti mi je bilo samo kako otići iz ove države i zaposliti se negdje vani. Sada nakon raznih Farmerona, WhoAPI-a, ShoutEMa, Netokracije i brojnih genijalnih i talentiranih ljudi koje sam upoznao u posljednje vrijeme imam potpuno drugi način razmišljanja. Vidim da tu ima bistrih ljudi koji zbilja ništa rade, trude se, imaju prave vrijednosti i ispravan način razmišljanja. Ja (možda onako naivno mladenački) mislim da se može nešto postiči, ali ovakva nepotrebna isfrustriranost i negativnost su nešto što nam definitvno ne treba.

  7. Božidar Ševo

    Božidar Ševo

    09. 10. 2012. u 4:59 pm Odgovori

    nevjerovatno je koliko su ti hejteri skompleksirani i supljeglavi…a mozda im jednostavno fali sexa u zivotu ili se previse samozadovoljavaju..pljuju po svemu pozitivnom…ali najvaznije je da ce ovaj clanak procitat vise ljudi od crckarija tih hejtera 😉

  8. Sven

    Sven

    09. 10. 2012. u 6:42 pm Odgovori

    Mi, startup-ovi, radimo da nešto pokrenemo i stvorimo, da motiviramo mlade ljude i damo im posao i znanje…Dražene znaš li uopće možda koliko je to teško i bez ovakvih članaka..ne kužim čemu to?

  9. Edi Budimilić

    Edi Budimilić

    09. 10. 2012. u 7:37 pm Odgovori

    Potpisujem članak i Svenov komentar! Problem velikih iliti jakih medija je što ne slušaju. Zadjih tjedan dva smo se pojavili gotovo u svim popularnim medijima i apsolutno svugdje je izbačeno ono nama bitno, ono što je valjda nekom uredniku nebitno (subjektivno). Prozivali smo Marasa i vladu, pričali smo kako ustvari uopće nismo uspjeli već napravili jedan veliki korak prema tome. Ima li smisla to stalno ponavljati ako ne slušaju? Treba nam gostovanje uživo neke “bitne” emisije kako nebi mogli “rezati”.

  10. Damir2

    Damir2

    09. 10. 2012. u 11:49 pm Odgovori

    Nažalost Oreščanin je 100% u pravu ma kako se to ne svidjelo čitateljima. Svaka mu čast na otvorenosti. Cijela startup scena u okruženju je uglavnom pušiona a investitori su uglavnom popušili (neka me netko razuvjeri molim). Valja biti iskren, većina ulazi u taj posao jer je ‘in’ i nadaju se lovi nabrzaka.

    Mediji su podjednako krivi što napumpavaju tamo gdje nema razloga da se pumpa. Valjda je to bolje za prodaju od Severine, ko zna. VC-i puše uglavnom tuđu lovu što baca lošu sliku na njih.

    Prema statistici 98% startupa iz startup inkubatora su pušiona što je katastrofalan rezultat, ali izgleda nitko se ne brine jer naivci još uvijek financiraju. ‘Naivci’ su financirali i ‘mega’ pušione tipa Groupon, Zynga, Pandora, FB gdje su isti izgubili desetine milijardi USD i nevjerojatno još se uvijek nitko ne buni i ne traži sudsku zadovoljštinu.

    Ruku na srce današnja startup scena vrlo je nezdrava. Na zadnjem okupljanju GOAP glavnu nagradu dobio je startup koji je pobrao najveći pljesak (nema ovo pisanje veze sa Whoapi). Nevjerojatno ali istinito. Da li bi vi dali svoju lovu za takav način odluke za uaganje? Naravno da ne bi

    oreščanin je u pravu. Startup nije rock band nego posao kao i svaki drugi. treba raditi u tišini, stvoriti uspjeh, lovu, radna mjesta, korist društvu. Tek tada može u medije. Sada je obrnuto i sasvim sigurno je da će sve ovo propasti vrlo skoro, tko je jamio jamio je. Tada opet sve kreće ispočetka, nadam se sa više pameti i manje PR-a

    • Damir2

      Damir2

      10. 10. 2012. u 10:51 am Odgovori

      Harise poštovanje tebi

      Da me se krivo ne shvati, ja ne omalovažavam niti obeshrabrujem startupe nego samo ukazujem na nepravilnosti. Molim te reci šta od navedenog nije istina. Ako malo progooglaš vidjet ćeš da su startup inkubatori statistički najveća pušiona jer služe nečem drugom a ne kreiranju uspješnih startupa. Gornji postotak neuspjeha je točan i nisam ga izmislio. Što znači ili da osnivači tih inkubatora nemaju pojma o poslu ili se neodgovorno ponašaju prema novcu ulagača. Ili oboje.

      Dalje niti jedan startup u okruženju nije dosad napravio uspjeh (uz izuzetak Nordeusa i jednog slovenskog o kojemu se i ne piše, Outfit7). Je li to točno?

      Dalje ruku na srce većina današnjih startupa kreće jer je to in i miriši im lova nabrzaka. Je li to istina? Da si vidio skupove investitora i tražitelja zadnjih godina i šareno društvo tamo shvatio bi to odmah.

      @Davore – ne govorim o standardnom omjeru zarade i gubitka kod VC-a već o nekontroliranom ulaganju u startupe sa puno manjim povratom nego prije. Ulaže se u sve i svašta bez naročitih kriterija, a najveća ‘pušiona’ su startup inkubatori. Sve je to financirano nečijim teško stečenim novcem, novcem penzionih fondova itd. To je neodgovorno ponašanje prema vlasnicima novca. Da ne govorim šta je gubitak od 50 milijardi USD koje su ‘ostvarili’ mali dioničari FB, Groupona, Zynge, Pandore i još nekih. Gubitak od 50-80% je li to ok? Naravno da nije i startup je scena danas nezdrava. Kada to sve pukne a puknut će sigurno, tada će se opet krenuti na normalan način, ali sa novim pravilima.

      • Dennis Puzak

        Dennis Puzak

        10. 10. 2012. u 6:04 pm Odgovori

        Vrijeme provedeno u startup inkubatoru je dragocjeno znanje za sudionike. Oni koji su to prošli kažu da im je inkubtaor bio veća edukacija od bilo kojeg formalnog obrazovanja. Ono što svi govore jest da neuspjeh ne znači gubitak. Apsolutno svi vlasnici megauspješnih startupa, investitori, mentori, svi oni ponovljaju isto. Vjerojatno će vam prvi pokušaji propasti, nama svima jesu, nemojte na to gledat kao na nešto negativno. To vam je najveća škola. A u samom tekstu ti je već pojašnjeno zašto ulažu u toliko projekata. Iskustvo je pokazalo da više manjih investicija donosi bolje prihode od manje velikih. Oni koji vode inkubatore i sl. kažu da od 10 investicija njih 6 propadne, dvije-tri se pokriju i dođu na nulu, a preostala jedna do dvije doenese profit koji pokrije sve ostale.

  11. Davor Maričić

    Davor Maričić

    10. 10. 2012. u 9:07 am Odgovori

    Da se razumijemo, i meni je smiješna estradizacija startupa (ili IT scene), ali to ide s medijskom aktivnošću… mnogi novinari/urednici jednostavno ne znaju kako prezentirati nešto (u poslovnom ili IT svijetu) a da to ne estradiziraju (to je sad pitanje novinarskog znanja, uređivačke politike… medijskog okuženja!) -no na osnovu toga prosuđivati nečije poslovanje ili tvrtku, krajnje je bezvezno.

    Zašto bi trebalo biti loše da se o tvrtki puno piše, makar i “estradno”? Ako je to tvrtki u interesu, ne vidim ništa loše. Raditi u tišini je moguće (i ugodnije – moj osobni pristup) ali ne vidim zašto bi se netko tko se odlučio ići eksponiranijim medijskim putem samim time kritizirao. Ovo mi više sliči na osuđivanje nekog tko je “drugačiji” nego na kritiku poslovanja ili ideje.

    Btw, Damire2, rock band je posao kao svaki drugi. Igra se po istim pravilima: istraživanje tržišta, inicijalno ulaganje, ljudski resursi, dizajn proizvoda, proizvodnja -> proizvod, oglašavanje/PR, prodaja, financijski rezultat… očito ne poznaješ glazbeni biznis.
    Da se zadržimo na tvojim tvrdnjama: naravno da većina startupa propadne, investitori i idu s tim rizikom. Što je u tome problem?
    “Naivci su financirali…” – a kad zarade milijune iz projekata gdje su kupili 30% za 50k USD, onda su “vizionari” :Đ

    • Haris Čusto

      Haris Čusto

      10. 10. 2012. u 11:05 am Odgovori

      Iskreno, na ta pitanja je već odgovoreno hiljade puta, neda mi se ponovo objašnjavati. Mislim da si dovoljno pametan i da znaš o čemu pričam. Pored gubitaka novca o kojima pričaš, razmisli i o dobitcima koje su pojedinci ostvarili. Razmisli o njihovim familijama koje svaki dan na osnovu rada jednog malog startup-a dobiju hranu i krov nad glavom. Nekada se nekome posreći malo više pa dobiju u još nešto extra 🙂

      Uglavnom, nemoj biti megaloman, kreni malim koracima. Nemoj sve posmatrati kroz prizmu milijardi dolara.

  12. Ivan Ilijašić

    Ivan Ilijašić

    10. 10. 2012. u 11:05 am Odgovori

    Jako dobar članak. Treba biti realan i priznati da se mnogi projekti dižu u nebesa, siteovi imaju milijunsku posjećenost, a istina je potpuno drugačija.

    Treba biti svjestan da firme koje državi plaćaju velike poreze ovakvim nastupima odlaze u drugi plan, dok mali projekti dobivaju medijsku pozornost, no postoji li mogućnost da novi projekt odjednom postane velika firma i da plaća masne poreze…

    Što se tiče profitabilnosti startupa – pa koliko projekata unutar velikih firmi završi na nuli ili u minusu? Konstruktivne i trezvene kritike su uvijek poželjne, no meni više smeta naš domaći mentalitet gdje ćemo prije popljuvati nego nekoga potapšati.

    Svaki, ali apsolutno svaki PR članak koji promiče male ili velike IT subjekte u našoj državi je poželjan. Ako ništa, barem će na stranici/portalu biti jedan članak manje od guzama/sisama/razvodima/navodno-poznatim-ličnostima…

  13. Tomislav Krnić

    Tomislav Krnić

    10. 10. 2012. u 11:17 am Odgovori

    Jap.. treba pisati samo o velikima. Npr. Zavod za zapošljavanje ima najvise radnika na platnoj listi. Ako netko od njih pomisli da je moguce egzistirati zahvaljujuci vlastitoj ideji i radu i jos se to dokaze na stvarnim primjerima moglo bi biti problema. Srusiti ce se sustav koji se dugo gradi.
    Ne znam kako uopce komentirati brojanje zaposlenika ?!? Nije mi jasno da li je Oreščanin pogledao koliko imaju zaposlenih “pušioničari” koji preko Web-projekata zarade godisnje tek nekoliko milj. $
    Cudno je sve to. 2% zaposlenih u HR zaraduje vise od 10 000 kn mjesecno, a neuspjesni su oni koji bi mjesecno zaradivali milj. kuna, jer eto…moglo se 5milj $.

    Pravi problem je sto postoji kriticna masa developera koji prate sto se desava, imaju potencijal i spremni su nesto napraviti, a s druge strane je premalo ljudi s iskustvom u prodaji i vodenju novog startup-a. Cak se nije postavio na noge forum s ovom tematikom….Netokracija je nesto obecavala, Lopac pokusao. Valjda bude 😉

  14. Damir2

    Damir2

    11. 10. 2012. u 3:55 pm Odgovori

    @Harise opet svaka čast i poštovanje tebi. Dozvoli

    Compete je jedna od par analitika kojom američki mediji mjere sve startupe , od Foursquare preko Pinteresta do Twittera. I objavljuju grafikone u medijima. Moguće da je sve to zavaravanje, ali trend na grafu je teško ne uočiti. Moje osobno iskustvo sa Compete i trendovima koje pokazuje da je prilično realno, ali ne mora biti za sve startupe. Ovaj članak koji si naveo je samo žalopojka nekoga tko nije zadovoljan, brojke u njemu ne mogu se toliko drastično razlikovati jer ga inače nitko ne bi koristio i objavljivao.

    Zato bi bilo najbolje da Matija iz Farmerona lijepo printscreena graf iz njihovog Google Analyticsa i postavi ovdje pa da svi vidimo šta je na stvari. Nadam se da to nije tajna, to ionako objavljuju za sve javne startupe.

    • Haris Custo

      Haris Custo

      11. 10. 2012. u 4:25 pm Odgovori

      Rand Fishkin nije žalopoljka, već momak koji se bavi SEO-om i vlasnik firme kja ima jedne od najboljih proizvoda i usluga na tom tržištu. Nema razloga da se žali na Compete jer jednostavno mu posao ne ovisi od toga. Javno objavljuje privatne stvari i vjerujem da je pouzdan izvor.

      Vezano za twitter i ostale high profile stranice kaže: “To be fair, I’ve heard that for the top 1-2,000 most popular sites on the web, they’re not bad, though I can’t personally confirm this. ” Uostalom, mislim da ovaj naš cijeli razgovor nije važan za temu i da bi razgovor trebali prebaciti na skype/gtalk/twitter 🙂

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Startupi i poslovanje

Čudo nije investicija, već Infobipov ‘bootstrapped’ rast i upornost već 14 godina

Infobip je osiguravanjem investicije od 200 milijuna dolara postao prvi hrvatski 'jednorog'. No pravo čudo je da su osnivači Silvio Kutić, Roberto Kutić i Izabel Jelenić do ovog trenutka dogurali bez ijedne vanjske investicije - i govori mnogo o hrvatskim tehnološkim poduzetnicima!

Startupi i poslovanje

Od Applea do Rimca: Tko je novi CTO Rimac Automobila, Chris Porritt

Automobilski svijet pomalo je iznenadila vijest o odlasku Chrisa Porritta iz Applea i dolaska - u hrvatske Rimac Automobile, ali tko je Chris uopće i zašto je njegov dolazak važan?

Mobilno

Moja Croatia: Da biste digitalizirali osiguranje ne trebate govoriti “jezikom osiguranja”

Ana Zovko, direktorica sektora za digitalni razvoj, otkriva što su morali osigurati unutar Croatia osiguranja kako bi razvili potpunu, a zaista jednostavnu za korištenje self-care aplikaciju.

Što ste propustili

Tehnologija

Ratko Mutavdžić: Od ‘cloud’ blogera do Microsoftovog Technology Officera za srednju i istočnu Europu

S novim tehnološkim šefom Microsofta za srednju i istočnu Europu, Ratkom Mutavdžićem, razgovarali smo o 700-postotnom rastu Microsoft Teamsa za vrijeme pandemije, kako se koriste 'cloud' tehnologije u 2020., ali i zašto Zagreb treba kafić-ured!

Startupi i poslovanje

Od investicije do akvizicija – Silvio Kutić i investitori Ante Kušurin i Mario Ančić o Infobipovim ambicijama

U eksluzivnom razgovoru za Netokraciju, Silvio Kutić, kao direktor Infobipa, Ante Kušurin i Mario Ančić iz fonda One Equity Partners, ujedno poznati hrvatski sportaši, otkrivaju detalje svoje suradnje – i planova da stvore vodeću svjetsku CPaaS platformu.

Društvene mreže

Zabrani li Trump TikTok, hoće li hrvatski ‘TikTokeri’ preći na Instagram Reels?

Dok čekamo hoće li Trump zabraniti, a Microsoft kupiti SAD za američko tržište, hoće li Zuckerberg iskoristiti pravi trenutak i preuzeti TikTokove kreativce, publiku i potencijal?

Startupi i poslovanje

Hrvatske B2B tehnološke tvrtke “iskovale” su se u konstantnim krizama, preživjet će i ovu!

Trenutna kriza nije ni prva ni zadnja, a kako su se postavili - i kako će preživjeti - u B2B tehnološkom poslovanju za Netokraciju otkrivaju osnivači Poslovne inteligencije, Microblinka, Agrivija i Airta.

Web aplikacije

E-Predmet na GitHubu: Mogli bismo imati djelotvornije sudstvo, ali ne bez kvalitetnih podataka

Računarac koji je pozornost javnosti privukao tehnologijom za brojanje sudionika javnih skupova uhvatio se u koštac s podacima iz pravosudnog sustava. Usput je razotkrio koliko je to čudan svijet.

Kultura 2.0

Zašto nisam podržala #womensupportingwomen, a jesam #ženeujavnomprostoru

Shvaćam. Lako je. Lako je objaviti selfie, nasmijati se, osjećati taj #girlpower, primiti lajkove, komplimente i otići dalje u dan. No, bojim se da prelako prepuštamo prostor onome što je lako, a preteško onome što je teško.