Budu li portali kažnjavani zbog "nedopuštenih" komentara, vjerojatno će ih onemogućiti

Budu li portali kažnjavani zbog “nedopuštenih” komentara, vjerojatno će ih onemogućiti

Hoće li najavljeni zakon o nepoželjnom ponašanju na internetu i revizija zakona o elektroničkim medijima voditi cenzuri i ukidanju komentara na portalima? Odgovore na to pitanje potražila sam kod predstavnika najvećih online medija iz redova Styrije, Hanza Medije, Indexa i Telegram Media Grupe.

Početkom prošle godine Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva najavio je da se počinje raditi na zakonu koji bi trebao pobliže regulirati govor mržnje na internetu, koji su mediji tada popularno zvali Lex internet. Zašto je suludo donositi zaseban zakon koji će regulirati izričaj na internetskom prostoru, analizirali smo, a naš je zaključak bio jednostavan – mnogo je toga “nedopuštenog” već definirano kaznenim zakonom koji se ne ograničava samo na offline prostor.

To je dokazao nedavni slučaj Ivana Đakića, sina saborskog zastupnika Josipa Đakića, koji je priveden zbog širenja govora mržnje nakon objavljene “čestitke” na Facebooku.

Premotajmo film unaprijed, na početak ove godine, točnije, jučerašnji dan, kad je na sjednici Vlade najavljeno kako će se spomenuti zakon zvati Zakon o nedopuštenom ponašanju na internetu, a ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek najavila je uz njega i reviziju Zakona o elektroničkim medijima, čime bi se definirala i urednička odgovornost u medijima za komentare koji se objavljuju na mediju.

Točnije, za komentare na društvenim mrežama mogli bi biti odgovorni i community manageri, za komentare na portalima odgovorni bi bili sami urednici, portali, mediji.

Dok to u teoriji nekima neće zvučati kao loša ideja, jer su otrovni komentari pojava koja već godinama hara internetskim prostorom i to na globalnoj razini (nemojte misliti da smo nešto posebni po tom pitanju), u praksi bi to moglo donijeti više kaosa, nego reda.

Trojstvo internetskog ćudoređa: Kazneni zakon, Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o nedopuštenom ponašanju

Dakle, kako je navela ministrica Obuljen Koržinek, prema najavljenom Zakonu o nedopuštenom ponašanju na internetu odgovornost za objavljeni sadržaj na društvenim mrežama bit će na upraviteljima društvenih mreža. Istodobno, najavila se revizija Zakona o elektroničkim medijima kako bi se uredilo i tko će biti odgovoran za komentare koji se objavljuju na mediju. Istodobno, naglasila je kako je za regulaciju javnog govora potrebna dosljedna primjena Kaznenog zakona.

U onom dijelu gdje su mediji, dakle gdje postoji urednička odgovornost, utvrdit ćemo jasno odgovornost kako za tekstove, tako za komentare koji se objavljuju.

S jedne strane, možda i nije loše da voditelji društvenih mreža medija, uključujući i one koji se bave isključivo dovođenjem prometa na portale, donekle imaju uredničku odgovornost kao i sami urednici, posebice jer nerijetko samom članku daju novi kontekst, znali su mijenjati prateći glavni vizual, ne bi li dobili više klikova, optimizirati naslove, opet u istu svrhu, dodati prateći copy u vidu statusa na društvenim mrežama… Sve bi to tehnički trebalo spadati u uredničku opremu i samim time nositi sa sobom uredničku odgovornost.

No, s druge strane, potpuna kontrola komentara koji se objavljuju na samom mediju, a i na njegovim društvenim mrežama, područje je kojemu treba pristupiti vrlo, vrlo oprezno. Naime, zna li Vlada, zna li ministrica Obuljen Koržinek, zna li radna skupina koja već godinu dana radi na spomenutom zakonu uopće kako funkcionira internetsko-medijski prostor – danas i kod nas? Znaju li problematiku medijske i medijsko-oglašivačke industrije? Znaju li za što se sve i na koji način koriste društvene mreže?

Kako moderirati 600 komentara u 10 minuta?

Ako ne znaju, evo prilike da doznaju djelić problematike s kojima se online mediji svakodnevno susreću. Više otkriva Vanja Prahić, voditelj društvenih mreža u 24 sata:

Mogu ovo komentirati iz pozicije medija koji ima cijeli tim koji se u realnom vremenu bavi komentarima. Kada vam se događa situacija da u 10 minuta imate 500–600 komentara na portalu i društvenim mrežama, uvijek postoji mogućnost da nešto promakne. Ako će postojati neki razuman rok za micanje komentara, mi se možemo prilagoditi.

Međutim, gledamo li sve medije u Hrvatskoj, bude li postojala prekršajna/kaznena ili financijska izloženost, možete biti sigurni kako će većina medija jednostavno zabraniti komentiranje, bez obzira na to radi li se o samom portalu ili društvenim mrežama. U tom slučaju posljedica će biti nezapamćen udar na slobodu govora.

 

Naveo je i primjer kako se uz novo “oružje”, spomenuti zakon, može zlorabiti – ako se određenim skupinama određeni medij ne sviđa, lako može angažirati “vojsku” ljudi da piše sadržaj koji taj medij može izložiti kaznenoj ili financijskoj odgovornosti.

Ako znamo da nemaju resurse da se 0–24 bave komentarima, bit će to jedan vrlo jednostavan način da se riješiš “neposlušnih” medija. To su primjeri s kojima se mi svakodnevno suočavamo gdje vojske stranačkih komentatora žele utjecati na javno mišljenje oko pojedinih tema.

Rezultat će biti – cenzura

Ne treba žmiriti nad činjenicom da upravo komentari čitatelja dižu posjećenost portalima, stoga se nerijetko kreira sadržaj namijenjen povećanju broja komentara, čime se generira veći promet – i tu mislim i na broj posjetitelja i na priljev novca od oglašivača koji svoje proizvode i usluge žele plasirati upravo tim posjetiteljima. No, problematika poslovnog modela internetskih medija tema je za sebe i zasigurno se neće riješiti ovakvim zakonskim propisima, nego će problem samo produbiti te usput udariti i na slobodu govora.

Ivan Fischer, glavni urednik portala Euractiv, u sklopu Jutarnjeg, slaže se, kao i mnogi moji sugovornici, da se boji kako bi, iako to nije nakana ovog zakona, posljedica mogla biti zatvaranje komentara, što vodi prema cenzuri:

Kako je zbog čiste količine potencijalnih prekršitelja nemoguće temeljito i ujednačeno procesirati sve, otvara se mogućnost selektivne primjene zakona. Netko u poziciji moći može birano kažnjavati samo osobe s čijim se stavom osobno ne slaže, a istovremeno ignorirati one koje podržava, iako čine isti prijestup.

U konačnici, bojim se da će praktičan rezultat jednostavno biti zabrana komentiranja ispod članaka u većini medija u Hrvatskoj, što definitivno nije idealno jer zatvara prostor javne rasprave. Pitanje je je li bolje nemati nikakvu javnu raspravu od javne rasprave zatrovane niskim strastima, ali to pitanje nema jednostavnog odgovora.

Andreja Hudika, glavna urednica Indexa, slaže se da će rezultat biti moguća zabrana komentiranja članaka jer je potpuno filtriranje i moderiranje komentara nemoguće. No, ona smatra da ovaj potez namjerno vodi u cenzuru.

Čim netko iz HDZ-ove vlade najavi nekakvo reguliranje javnog govora i osnivanje novih radnih tijela (koja, naravno, funkncioniraju po stranačkom ključu) koja bi to trebala činiti, naravno da se odmah počne paliti lampica za uzbunu. Osim što im jako teško padaju komentari o njihovom neradu, lažima i nesposobnosti, očito je namjera da ljudima zabrane iznošenje prljavog veša o svim tim njihovim uhljebima i uhljepčićima iz raznoraznih općina i sela, ali i da uplaše one koji bi podijelili informacije o kriminalu visokopozicioniranih političara.

Cenzura je, naravno, jedini razlog jer i sad postoje zakoni koji bi mogli regulirati i reguliraju ono sto se napiše na “internetu”. Najbolje da svi šutimo o sprezi političara i kriminalaca.

“Duh interneta odavno je napustio svoju bocu”

Miran Pavić, direktor Telegram Media Grupe, na ovaj slučaj gleda šire te iznosi primjere sličnih zakona iz Europe, poput kontroverznog njemačkog Zakona o poboljšanju provedbe zakona na društvenim mrežama, odnosno NetzDG-a, kojim se ciljalo na tehnološke platforme, nego na online medije.

Diljem Europe donose se zakoni koji, ovisno o državi, imaju dva konkretna i jedan načelni cilj. Na konkretnoj razini, pokušava se suzbiti dominacija američkih tehnoloških divova, s naglaskom na platforme poput Facebooka i YouTubea. Pa se teret regulacije i provođenja zakona prebacuje na njih. Lobistički napori europskih proizvođača sadržaja to ne skrivaju, jer smatraju da se njihov sadržaj krade i eksploatira bez nadoknade. Drugo, pokušava se suzbiti val toksičnog populizma prisutnog u gotovo svakoj europskoj zemlji, koji uistinu zna eskalirati u govor mržnje.

Na načelnoj razini, riječ je o zakonodavnom pokušaju minimaliziranja posljedica interneta koje mnogi smatraju negativnima: s jedne strane, okrupnjivanja tržišta i globalizacije, a s druge, otvaranja javnog prostora za skupine koje su dosad bile na marginama društva. Bojim se da je taj duh, duh interneta, odavno napustio svoju bocu. Naknadni pokušaju njegovog vraćanja dat će efekt upravo suprotan od planiranog.

Evo, recentan primjer. Da je Facebook bio prisiljen odmah obrisati objavu mladog HDZ-ovca, ili se pobrinuti da ona uopće ne bude objavljena, svijet ne bi saznao za njegovu sklonost božićnim čestitkama s prigodnim motivom klanja. Je li za društvo bolje ili lošije da smo to doznali, osudili i krenuli procesuirati prema važećim zakonima? Nekako nam se čini da je ipak bolje, a za to nam ne trebaju dodatni zakoni ni preemptivne kontrole objava.

Tko je odgovoran za komentare na društvenim mrežama? Ispod postova? U sklopu pluginova?

Što se tiče reguliranja komentara na portalima, i Miran vjeruje da će mnogi manji izdavači jednostavno ugasiti komentare, kako ne bi riskirali sankcije. No, postavlja i pitanje tehničke prirode – što je s Facebookovim pluginom za komentare? Tko je odgovoran za sadržaj za njemu? Ili za komentare direktno upisane ispod Instagram ili Facebook posta?

Po jednom tumačenju, administrator stranice; po drugom, sam servis. A što je s Twitterom, na kojem se komentari neke objave prikazuju kao samostalne objave komentatora?

Ivan Fischer stava je da, za ono što je objavljeno na tehnološki platformama, dio odgovornosti trebaju preuzeti i same platforme, koje su do sada u tome zakazale. Prebacivanje odgovornosti za komentare na društvenim mrežama na community managere u medijskim tvrtkama po njemu jednostavno nije pošteno.

Ne radi se o njihovoj platformi, ne mogu nadgledati korisničke račune i gasiti ih prema IP adresi. Drugačije je za platforme koje imaju komentare koji nisu organizirani putem Facebooka – tamo je puno lakše kontrolirati korisnike.

Također, smatra da bi zapravo za same komentare, kako je i do sada bilo definirano, odgovornost trebali snositi oni koji su ih pisali, ali ako bi se kazneni zakon počeo dosljedno provoditi, policija bi bila zatrpana tisućama prijava dnevno.

Kad smo već kod te teme, ministrica Obuljen Koržinek najavila i osnivanje Vijeća za medije koje bi imalo ulogu regulatornog tijela. Samim time, pojedinci neće morati pravdu tražiti isključivo na sudu, ako su u javnom prostoru, primjerice, oklevetani ili je protiv njih usmjeren govor mržnje, što je definirano Kaznenim zakonom, nego će postojati “tijelo gdje će stručne osobe ocjenjivati je li došlo do kršenja zakona”. Dobro, to bi rasteretilo sudstvo koje očito ne zna razliku između satire i klevete, ali upravo takvi slučajevi ne ulijevaju povjerenje da će spomenuto tijelo znati definirati iste, ali i suptilnije razlike, dok razvrstavaju bezbroj komentara s interneta.

No, tko će u takvom vijeću sjediti i na koji će način ono funkcionirati, tek ćemo doznati.

Dobre namjere ne donose nužno dobre rezultate. Dapače.

Tema je kompleksna i ne treba zazirati od problema koji postoje, ali uz korištenje restriktivnih mjera, kakve u pravilu zakoni donose, problematika bi mogla biti još veća, a slobode, poput slobode govora, odvest će nas iz kakve-takve demokracije natrag u autokraciju.

Optimistično ću se nadati da iza donošenja ovakvog zakona i promjena postojećih stoje dobre namjere, ali to ne znači da će rezultat biti dobar. Samim time, dok ne doznamo više informacija, završavam misao upozorenjem Mirana Pavića:

Bilo bi opasno brkati govor koji netko smatra uvredljivim, što sloboda govora eksplicitno štiti, i govor kojim se širi mržnja prema određenim skupinama, poziva na nasilje, prijeti kaznenim djelom ubojstva i tako dalje. Povijest je puna primjera zakona načelno ispravnih namjera i problematičnih postavki, koji u provedbi rezultiraju katastrofom.

ponuda

Komentari

  1. Darko

    Darko

    11. 01. 2019. u 4:01 pm Odgovori

    Internet u EU ima sve manje slobode, kao u kakvoj diktaturi. Sve više restriktiraju i kažnjavaju a učinak je da američke kompanije stiču sve veću prednost. Tobože štite privatnost a nikad više kršenja, leakova i zatrpanosti reklamama.

    U firmi u kojoj sam radio botovi su u noćnim satima generirali tisuće postova u par minuta, to je naprosto nemoguće zaustaviti. Blokiramo generičku IP domenu, za sat vremena dolazi sa druge. Naročito ako su botovi plaćeni da rade iz Indije kao što smo mi imali primjer.

    Papazjanija u kojoj će cijenu platiti mali čovjek i Internet mediji jer svatko razuman nakon par javno objavljenih kazni zabraniti će komentiranje na portalu. Ode sloboda govora u 3PM. Možda je to i cilj vladajućih, da se ne čuje glas naroda već samo dirigirani mediji.

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Kako će izgledati karijera programera prije nego ode u mirovinu u 67. … ili 65.?

Skupljanje potpisa za referendum nas je potaknulo na drugo pitanje: kuda idu stari programeri? Od naših sugovornika, redom svatko ima svoje mišljenje, no kad smo ih sveli na zajednički nazivnik našlo se tu itekako dobrih savjeta za sve IT-jevce koji su se ikad pitali: a gdje ću biti 2041. (i kasnije)?

Startupi i poslovanje

Superbet osigurao 175 milijuna eura za globalno širenje uz tehnologiju hrvatskog Score Alarma

Kako se priprema pitch jednoj od najvećih investicijski tvrtki u svijetu kojim je Superbet osigurao 175 milijuna eura?

Tehnologija

Mitsubishi Outlander PHEV: elektrificiran SUV koji je u gradu teško nadmašiti

Mitsubishijev elektrificirani Outlander vozi se električno do 50 kilometara udaljenosti i najprodavanije je vozilo ovog tipa u svijetu, i to s vrlo dobrim razlogom.

Što ste propustili

Startupi i poslovanje

Kako je Combis agilnim pristupom razvio internu platformu Digital Workplace

Digital Workplace povezuje oko 15 različitih aplikacija te mnoge digitalne platforme i alate u cilju postizanja veće produktivnosti i komunikacije među zaposlenicima Combisa.

Startupi i poslovanje

Kako su me Infobip i Music Tech Fest naučili da iza svakog inovativnog rješenja stoji STE(A)M, a ne STEM!

Iskra stvaranja i kreativnosti traje mnogo duže nego nam se čini. Zašto je bitno da uključimo sebe, kolege i zaposlenike u takva iskustva najbolje govori i izjava hrvatske inovatorice, voditeljice MTF-a, Michele Magaš: Jednom kad vam drugi otvore vrata i vidite da se mogu otvoriti, sami ćete otvarati nova kad vam zatrebaju.

Startupi i poslovanje

Marin Mrša, Peekator: Podatci su zlatni rudnik dobrog korisničkog iskustva

Iako su se prvotno željeli baviti samo mystery shoppingom, hrvatski startup Peekator shvatio je da ono nudi samo djelić uvida u iskustvo korisnika. Kako ga poboljšati i što velike tvrtke mogu naučiti od manjih u poboljšanju korisničkog iskustva, otkriva mi u razgovoru Marin Mrša, CEO Peekatora.

Startupi i poslovanje

Blockchain from the Bloc(k) 14: Kada ima smisla razvijati startup upogonjen blockchainom?

U većini slučajeva stvari koje blockchain može riješiti nisu nešto što bi netko mogao razviti u startup, objašnjava Luka Sučić. U kojim slučajevima jesu, otkrivamo u ovotjednoj Blockchain from the Bloc(k) epizodi.

Startupi i poslovanje

Include nakon Funderbeam kampanje od 1.5 milijuna eura do kraja godine zapošljava barem 12 ljudi

Domaći Include raste i razvija svoje poslovanje usprkos čestim domaćim birokratskim izazovima, a uskoro pokreću i HR odjel.

Mobilno

Google Merchant korisnički računi dostupni su i u Hrvatskoj! Vjerojatno niste ni primijetili.

Nismo ni mi, ali smo zato provjerili! Po svemu sudeći, čini se kako je Hrvatska konačno dobila punopravnu Google podršku za Google Merchant korisničke račune, što znači da domaći developeri više neće morati otvarati podružnice u drugim zemljama.