Što se dogodi kad startupere stavite u ulogu novinara i tako ih “natjerate” da predstavljaju svoj projekt? Doznate štošta o malverzacijama u energetskom sektoru, sadnji drveća i upoznate nekoga tko radi na Game of Thronesu, a mora šutiti kao zaliven... Bar o toj temi!
Ona je Nikolina Vučković i osmislila je Wingo, stol s integriranim grijanjem u svom postolju koji će sjedenje na terasama kafića zimi učiniti daleko ugodnijim. On je Juraj Žlof i dio je tima Transfer Hero, aplikacije koja spaja putnike s taksi vozilima u zračnim lukama.
Iako se čini da na prvi pogled nemaju mnogo toga zajedničkog, osim što upravo prolaze isti program Startup Factory, prvi javno financirani predakceleracijski no equity program na području grada Zagreba i šire koji su prije tri godine pokrenuli Grad Zagreb i Zagrebački inovacijski centar (ZICER), nakon mnogo priče vidi se da oba projekta i (su)osnivača spaja, ako ništa drugo, poprilična ekološka osviještenost.
Od sprženih glava i smrznutih nogu do šetnje pasa: Kako nastaju ideje za startupe
Razgovor smo započeli Nikolininom anegdotom o tome kako je osmislila Wingo.
Nikolina:
Prije dvije godine, za vrijeme adventa, sjedila sam na kavi s prijateljicom u Bogovićevoj na jednoj od terasa i jako sam se smrzla, mada mi se glava spržila ispod grijalice, dok mi je ostatak tijela bio hladan. Odjednom mi je sinula ideja kako je takav sustav grijanja pogrešan i rodio se Wingo.
Juraj se nasmijao. Zadnja četiri mjeseca proveo je na sjeveru Europe, u Amsterdamu, gdje su temperature znatno niže, stoga dobro razumije bol smrzavanja na otvorenom. A na otvorenom je nastala ideja oko njegovog projekta, i to dok je šetao psa sa sadašnjim suosnivačima.
Juraj:
Zajedno šećemo pse u istom parku zadnje četiri godine. I svaki dan smo tako provodili vrijeme zajedno, sat-dva i šetali i pričali o životu, poslu, projektima te smo čak i počeli zajedno raditi na nekima. Budući da smo često putovali radi posla, shvatili smo da zapravo nema praktične (value for money) opcije vožnje s i do zračnih luka.
U Zagrebu to možda ne vidimo jer je, recimo, Uber jeftin, nastavlja. U Amsterdamu su takve usluge poprilično skuplje.

Juraj:
Budući da sam radio kao konzultant za jedan od startupa u akceleratoru InsureTech u Londonu, odlučili smo napisati naš projekt i prijaviti se u akcelerator Startupbootcamp Smart City and IOT u Amsterdamu. To smo učinili budući da je korporativni partner bila upravo Schiphol Grupa koja upravlja s tri najveće zračne luke u Nizozemskoj, JFK Terminalom 4 itd.
Naša web aplikacija putnicima omogućuje da pitaju ostale koji dolaze s i do zračnih luka ide li itko njihovim putem. Zatim ih spajamo u jedno taksi vozilo. Na taj način omogućujemo putnicima da plate 40% manje, vozačima da zarade 30% više, ali i velikim zračnim lukama da smanjuju zastoje na samim zračnim lukama.
Ali zapravo je najkul stvar kod nas da za svaku učinjenu vožnju posadimo jedno drvo paulovnije.
Ekološka poveznica
Nikolina:
Moram te prekinuti ovdje jer sam veliki zaljubljenik u prirodu, imam svoju inovaciju vezanu uz stabla i novi koncept groblja. Inače sam i ekološka aktivistica, s grupom od 10 ljudi sam uspjela srušiti projekt vlade, vrijedan 5 milijardi eura, u zadnjoj fazi…
Juraj:
Pet milijardi…?
Nikolina:
Da, da, prije nekoliko godina plinske termoelektrane progurane su u zakon o obnovljivoj energiji. Na rijeci Cetini htjela se napraviti plinska termoelektrana, a osam se godina radilo na tom projektu u tajnosti.
Kad me netko pita koji je najuspješniji projekt na kojemu sam radila, svi očekuju da ću spomenuti kako je to script supervizija u seriji Game of Thrones. No, ne, istaknut ću kako smo uspjeli zaustaviti projekt koji bi, vrlo vjerojatno, u nekoliko mjeseci ubio ovaj izvor pitke vode.
Iako pozdravljam što Transfer Hero radi na pošumljavanju, nije mi jasan poslovni model povezan uz sadnju jednog drveta za baš svaku vožnju.
Juraj:
Kad smo bili u akceleratoru u Amsterdamu, intervjuirali smo taksi kompanije i doznali kako su tamošnji koncesionari dogovorili sa zračnom lukom sadnju drveća. Zračna luka dala bi prostor za sadnju, kao i lokalna uprava, koji se nalazi u blizini Amsterdama, gdje bi se radila florijada. Cilj nam je na svakom aerodromu dobiti 10 do 20 hektara koji bi se pošumljavali, odnosno rešumljavali.
Nikolina:
Upravo bih zbog pošumljavanja prva koristila Transfer Hero.
Juraj:
Hvala ti. Pričaj mi malo o članovima svog tima.
Tko je rođeni šef, a tko kreativac?
Nikolina:
Sama sam, uz tvrtku koja je radila na razvoju proizvoda, u cijeloj priči bila godinu dana. Nisam uvodila nikoga u tim dok nismo istestirali minimalni funkcionalni prototip.
Kad je došlo vrijeme aktivnijem radu, vidjela sam prijave za Startup Factory, gdje je u uvjetima stajalo da tim moraju sačinjavati minimalno tri osobe. Shvatila sam da je pravo vrijeme da proširim tim, tako da se u njemu sad nalazi Iva Glavinić, marketinška stručnjakinja s kojom sam do sada radila na mnogim projektima.
Tu je i Vanja Oštrek, dizajner i student arhitekture, zadužen za vizualni identitet, logo i dizajn proizvoda, dok na razvoju istog radi Ante Medić i Pulsar Labs.
Uskoro ću proširiti tim za još dvije osobe – jedna će se baviti razvojem poslovanja i pretprodajom, a druga financijama.
Tko je sad glavni u timu? Mislim da je “glavni” preteška riječ – ljude s kojima radim smatram jednakima sebi. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, stav, više glava, više pameti…
Juraj:
Kod nas postoji CEO, COO, CFO, CTO, Operations Manager i dva dizajnera. Sedmero nas je i svi smo suosnivači.
Nikolina:
Svi?!
Juraj:
Hah, da. I nemamo juniora! Šalimo se da imamo dvojicu starijih i pet članova srednjeg menadžmenta. Zapravo su nam se dva “starija” člana tima prvotno pridružila kao savjetnici, ali su se s vremenom sve više uključivali u projekt.
Danas tako imamo “challengere” i “hypere” unutar tima. Challengeri izazivaju svaku ideju sa 60 potpitanja. Hyperi, kao što sam ja, samo grizu i predlažu nove stvari. Na kraju se nekako dogovorimo oko svega.
Trenutno nema hijerarhije u tvrtki, ali svakako će je uskoro biti, kako budemo zapošljavali dalje.

Nikolina:
Slično je i kod nas, kako projekt bude napredovao, mora se uspostaviti hijerarhijski stup koji se slijedi. Sve ispod 5–6 ljudi je OK. Ja trenutno diktiram tijek događaja, ali možda kasnije direktor bude netko drugi. Više volim biti u kreativnom svijetu.
Juraj, u šali:
Ma ja sam direktor od početka do kraja.
“Nećemo spasiti svijet, ali ćemo ga učiniti boljim”
Juraj:
Nego, Nikolina, u kojem smjeru sad ide tvoj proizvod?
Nikolina:
Vjerujem da ćemo uz Wingo bar malo poboljšati svijet i da će nam puno ljudi biti zahvalno što nudimo korisnički ugodnije i komercijalno isplativije rješenje, štedimo energiju, a time i novac i ekološki smo prihvatljiviji. Također naše rješenje je i sigurnije.
Juraj:
Da, ni mi ne mislimo da će pošumljavanje spasiti svijet, ali će mu svakako pomoći. Želja nam je da posadimo milijun drveća u sljedećih godinu dana. Čak i ako projekt ne uspije onako kako smo zamislili, nadamo se da ćemo inspirirati druge da počnu razmišljati o klimatskim promjenama te reforestaciji.
Nikolina:
Dosta o planovima, pričaj mi… O vašem najvećem neuspjehu.
Juraj:
Kompletno smo fulali marketinšku strategiju za vrijeme puštanja pilot projekta na Schipholu. Naime, jedini kanal na kojem smo se oglašavali bili su video ekrani u zračnoj luci.
Konverzija je bila – nula.
Kad smo intervjuirali ljude nakon toga, shvatili smo da nisu ni vidjeli reklamu. Svi koji se oglašavaju s konverzijom kao ciljem, kao što je bio nama da se dođe na stranicu aplikacije, mogu zaboraviti ovaj kanal. Dobar je za svijest o brendu, za konverziju nikako.
Nikolina:
Mi smo toliko mladi da nismo stigli imati neuspjeh ove prirode, ali našli smo se pred velikim izazovom. Ne možemo pronaći kvalitetnog partnera za masovniju proizvodnju našeg proizvoda. Bilo bi odlično kad bi takva tvrtka mogla dolaziti iz Hrvatske jer volim potpomagati lokalni sektor. No, u ovom trenutku ne mogu garantirati da će biti tako.
Što me dovodi do pitanja – Juraj, tvoja tvrtka ima nizozemsku adresu, zašto ste se prijavili za Startup Factory u Hrvatskoj, u Zagrebu?
Juraj:
U procesu smo prikupljanja investicije i taman nam je dobro došao ovaj program. Naime, u tri i pol mjeseca uspjeli smo napraviti MVP i pilot, a to nije dovoljno vrijeme za prikupiti financijska sredstva. U međuvremenu, ovdje imamo priliku raditi s vrhunskim mentorima i validirati ideju.
A, ti, Nikolina? Otkud ti ovdje?
Nikolina:
Jedna od mojih tvrtki ima ured u Ziceru… Da, imam tri tvrtke, nijedna nema veze s drugom. Uvijek kad pričam o onome što radim sjetim se Rodneyja i Delboya. Ja sam valjda Delgirl…
Juraj se smije, dok Nikolina nabraja kako se bavi video produkcijom, business i IT developmentom, ekološkim aktivizmom, organizacijom događaja…
Nikolina:
Izabrali smo se prijaviti na Startup Factory jer je riječ o kvalitetnom programu, koji svakom startupu već kroz sami proces akceleracije i sve njegove module, mentorstva i sadržaj, nudi jedan zaokruženi paket mogućnosti za daljnji razvoj i napredak.
Sama riječ akceleracija znači ubrzavanje procesa. Tako sam ja počela sa stolom, razmišljala sam o stolicama, ali sam kroz design thinking radionicu, koju smo ovdje prošli, ispivotirala dva dodatna proizvoda koji bi mogli biti čak i uspješniji od prvotne ideje.
Juraj:
I mi smo dobili nove ideje, poput gamifikacije, o kojoj smo imali radionicu. Nije nam palo na pamet do sada kako korisniku skratiti onih nekoliko minuta koje provodi čekajući vožnju – možda ćemo ubaciti nešto čime će moći doći do kakvog popusta.
No, i mi razmišljamo o novim proizvodima. Osim ove aplikacije za dijeljenje vožnje, tu je i SaaS za taksije i njihove kompanije, koji bi pomogao da dobiju informacije o tome da, primjerice, putniku let kasni, kako bi mogli optimizirati vožnje. Također, kreiramo i agregator za bukiranje taksi transfera. Cijena bi tu za krajnje korisnike bila ista kao i inače, ali, hej, mi ćemo za svaku vožnju zasaditi jedno drvo.

Nikolina:
Juraj, moram napomenuti da si imao jednu od najboljih prezentacija među timovima. Djeluješ samouvjereno i ostavljaš dojam da vrlo dobro znaš što radiš.
Juraj:
Hvala ti na lijepim komentarima. Imam strah od pitchanja, inače, ali drago mi je da je takav dojam na kraju. Vašu prezentaciju nisam vidio.
Nikolina:
Pošteno, budeš drugom prilikom. Nego, imamo li onaj sastanak s tobom sutra ranije?
Juraj:
Da, da. Ovaj put ne nosim pivo, nego vino.
Juraj će Nikolininu prezentaciju imati priliku vidjeti, ako ne ranije, onda na velikom finalu Startup Factoryja koje će se održati 5. prosinca na konferenciji Zagreb Connect. Njihovi će timovi imati priliku boriti se za 160.000 kuna bespovratnih sredstava, a najbolji pitch Zagreb Connecta osvojit će dodatnih 60.000 kuna.
Pred investitorima, potencijalnim partnerima i širom startup zajednicom 18 timova tada će predstaviti razvijene projekte. Svaki od pet najboljih osvojit će po 160.000 kn bespovratnih sredstava, dok će najbolji pitch Zagreb Connecta osvojiti dodatnih 60.000 kn.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.