Što su zapravo 4chan, 8chan i svi ostali chanovi?

Ako ste donekle u tijeku s internet kulturom, pa i samo da pratite vijesti, već ste u zadnjih deset godina morali naletjeti na barem jedan slučaj koji ima veze s opskurnim chan forumima. Pokret Anonymous, Project Channology, memovi s mačkama, hakiranje mailova Sare Palin, GamerGate, punjenje iPhone 6 u mikrovalnoj… Christchurch.

Da, nažalost povijest trolanja i shitpostanja zadnjih godina daleko je od onoga što pamtimo kao izvor najsmiješnijih memeovea i intrigantnih hacktivista. Danas nam s jednog od chan foruma dolaze prijetnje smrću, snimke žrtava ubojstva i najave masovnih pucnjava. I za to vam ne treba nikakav Tor kako bi mu anonimno pristupili, to nije The dark web o kojemu vam je pričao prijatelj. To je isti ovaj web na kojem čitate i Netokraciju.

Kako se uopće dogodi da nekolicina foruma postane toliko utjecajna i toksična, pitate se. Pripremite se za polijetanje, stiže pregled osnova o chanovima i kulturi koja se na njima gradi.

Otkud uopće chanovi?

Sve je počelo u Japanu 1996. godine s prvim textboardom imenom Ayashii, na kojem se uglavnom okupljala zajednica tadašnjih tech entuzijasta. Textboard je japanska verzija internetskog foruma, a na kojem se mogu anonimno objavljivati tekstualni postovi bez potrebne registracije, a upravo je to prethodilo primamljivosti ovakve vrste foruma engleskim govornicima, kako ćemo vidjeti. Iako je Ayashii ustoličio put anonimnom i neobaveznom objavljivanju, brzo je zamro, a na njegovo popularno mjesto stigao je 2channel.

Od 1999. do danas, 2channel prerastao je u najveću japansku online zajednicu koja ima zavidnu posjećenost, mnogo veći (pa skoro medijski utjecaj) i prihvatljivo moderiranje za razliku od zapadnih inačica o kojima u zadnje vrijeme slušamo. Međutim, kako je nastajala i većina chanova koje ću spomenuti dalje, dio 2channel ekipe odvojio se 2001. godine kako bi otvorio Futaba Channel – danas poznat i kao 2chan. Textboardove su međuvremenu naslijedili imageboardovi, a kako ime kaže – uvjet za objavu bio je da objava sadrži sliku. Upravo je spomenuti 2chan napravio prijelaz na imageboardove kojih je brojao 60, s temama koje su skakale od junk fooda, sporta i japanske hrane do pornografije.

S 2chanom i ulaskom u dvijetisućite anonimni forumi stigli su još bliže Zapadu. Na japanskim imageboardovima vladala je potpuna anonimnost što je bila sušta suprotnost poznatim forumima na engleskom. Naime, Japanci su na ovakvim forumima tražili izlaz iz rigidne svakodnevice. Međutim, nešto što je njima došlo kao “bježanje od stvarnosti”, drugima se pak činilo kao raj za “bježanje od odgovornosti”. Zapadnjački forumi su uglavnom od korisnika zahtijevali registraciju i objavljivanje pod određenim imenom. To je na neki način obilježilo svaki njihov post, a njihovi nadimci ilitiga aliasi su tako stjecali reputaciju, povijest i identitet. Not fun at all.

Kada su Zapadnjaci saznali kako je Japancima zabavno na formumima anonimno objavljivati, open-source skripta 2chan odnosno Futaba stranice postala je uvozni proizvod i majka svih novih chanova (ili barem onih koji su htjeli zadržati -chan nasljedstvo i stabilnu stranicu).

Koja je fora s tim forumima?

Zlatno doba chanova na engleskom krenulo je s osnivanjem 4chana 2003., kojeg je osnovao tada 15-godišnji Christopher Poole, poznat i pod nadimkom “moot”. Većina novih inačica Chan foruma nastala je od 4chana, bilo po njegovom uzoru, ili odvajanjem članova koji su zbog moderiranja, razmirica ili drugih razloga nalazile utočište na drugim chanovima, ili iste osnivale. Fun fact: Christopher je 2015. godine prodao 4chan osnivaču 2chana, Hiroyuki Nishimuri.

Goodnight, sweet prince. moot 2003-2015 from 4chan

S demografijom koju, kako kažu, čine 70% muškarci i 30% žene u dobi od 18 do 34, 4chan je postao mjesto gdje se bez zadrške mogu komentirati različite teme. Naći će se tu mnogo referenci na anime i mange, no interesi idu daleko od toga pokrivajući sport, tehnologiju, hranu i kuhanje, grafički dizajn, internacionalne teme i još barem 60-ak drugih. Ali, nećemo se zavaravati, koliko se konstruktivno raspravlja upravo o tim temama zbilja ovisi od dana do dana, ako ne i minuta. Osim, ovih relativno benignih boardova, naći će se tu i onih na kojima je dopušteno raspravljati o svemu i svačemu, što znači obilje mrziteljskih ispada i rasističkih šala.

Svaki od tih tematskih boardova ima svoja specifična pravila, no sve objave ulaze pod globalna pravila kojih se potrebno pridržavati. Od njih je najbitnije istaknuti da se anonimnost podupire pravilima (“Nemojte koristiti avatare niti dodavati potpise ispod svojih objava”; “Nećete tražiti ili objavljivati osobne informacije”) i zabranjuje pozivanje na “akcije” (“Nećete pozivati na invazije – “raids””), ali i ističe važnost kvalitete objava (“Suzdržite se od objave nerelevantnih fraza i copypasta materijala, nerazumljivog teksta, ironičnog shitpostinga i sl.”). Koliko su pravila ironična sama po sebi je tema za drugu priču. Jedno od posebno važnih pravila je i ono da se na 4channel.org, domeni koja se krajem 2018. odvojila od 4chana, mora održati “work safe” sadržaj. Neki čak misle da je iza ove odluke u pitanju bila i briga o podobnosti za oglašavanje. Pa tako dok se 4channel održava relativno “čistim”, 4chan.org (p)ostao je još veće leglo NSFW sadržaja.

Kao i mnogi, 4chan je imao svoje bolje dane, trenutno se nalazi na #775 mjestu prema Alexinom ranku web stranica, no za vjernu zajednicu to ništa ne mijenja. Kako tvrde, diče se s 27 milijuna jedinstvenih posjetitelja mjesečno. Ako imate u planu doprinijeti kojom objavom, svakako imajte na umu da 4chan, pa tako i mnogi drugi chanovi, nemaju arhivu niti registracijski sustav, tako da se svakako posavjetujte s FAQ-om kako pratiti svoje postove, i općenito o tome kako tamo stvari funkcioniraju. U informiranju će vam dobro doći i njihova interna Wikipedija, Encyclopedia Dramatica (ako imate sreće da nije down).

/b/, /pol/, /v/, /sci/ …

Boardovi iliti ploče glavna su sastavnica chan foruma, a isto kao i na standardnim forumima uglavnom su tematski usmjerene s pojedinačnim objavama u kojima se može komentirati, a evo ukratko i što je bitno znati o nekim manje i više popularnim boardovima.

/a/ – Anime

Što reći o temi od koje je poteklo sve. Dok su japanski imageboardovi okupljali underground tech ekipu, prvi chanovi na engleskom okupljali su zaljubljenike u japansku kulturu, konkretno japanske animirane serije i stripove odnosno anime i mange.

/b/ – Random

Nije rijetkost da ćete naletjeti na izjave da je cijela kultura memova potakla od 4chana, a Random board je definitivno dijelom zaslužan za to. Između ostaloga, /b/ je potaknuo Anonymous pokret, niz poznatih internetskih prankova, ali i notornih poziva na raidove (nešto poput DDoS napada, ali usmjerenih na zajednicu korisnika koje maltretiraju i ometaju).

Iako moderatori danas rade nešto bolji posao, nerijetko su se na /b/ najavljivala samoubojstva, objavljivale slike raznih žrtava nasilja pa i dječja pornografija. Na /b/ sve prolazi, a o ovom prilično not-safe-for-work dijelu interneta dovoljno će reći ovaj izvadak iz globalnih pravila 4chana: “Nećete objavljivati ništa od ovoga izvan /b/: troll postove, rasizam, antropomorfnu pornografiju, groteskne slike, loli/shota pornografiju …” Što znači da su nabrojane stvari samo dio onoga što će se bez problema naći na /b/, u svakom trenutku.

/biz/ – Biznis & financije

Dok se ne vode rasprave o tome tko je kupio bolji Rolex, priča na /biz/ se nastavlja o tome što bi poslužilo kao bolji simbol bogatstva, a između toga ćete naići i na veoma vizualno eksplicitne komentare o padu ili rastu kriptovaluta. Osim toga, za one koji se ne bi odmah prelomili na takvim objavama, nađe se tu i pametnijih stvari o trgovanju dionicama i financijskim izvješćima.

/fit/ – Fitness

Ako ste fitness freakovi ovdje nećete naći mnogo fitspo slika. Dapače, pristup fitnessu je nešto ležerniji. Prihvaćajući izazove zdrave prehrane i nužnosti trolanja, ovdje ćete prije naletjeti na slike hamburgera ili pizze. Ipak, dobit ćete svakako i svoju porciju dobrog savjeta o tome kako poboljšati svoje treninge i režim prehrane općenito. Sve je zezancija, ali se ozbiljno trenira.

/pol/ – Politički nekorektno

Samo ime dovoljno govori za sebe. /pol/ je možda započet s idejom da potakne nekakvu političku raspravu o aktualnim događajima, no, uzimajući u obzir trol-toksičnu chan kulturu (niže više o tome), očekivati konstruktivne komentare na /pol/ prilično je suludo. (Očito im ne pomaže ni prikvačena infografika o logičkim pogreškama.) Uz /b/, /pol/ je vjerojatno jedan od najkontroverznijih boardova s obzirom na more ekstremnih stajališta, posebno alt-right pokreta, na koje ćete tamo naići.

/g/ – Tehnologija

Od objavljivanja raznih kompjuterskih buildova i (ne)mogućih konfiguracija do savjeta o kupnji komponenti, tu zbilja ima svega i svačega primjenjivog na široku temu tehnologije. Nerijetko ekipa pita za savjete kad im nešto zašteka očekujući 0-24 satnu podršku “master hacker” chanovaca. Ipak, toga je sve manje s novim pravilima koji rješavanje svakojakih računalnih problema upućuju na /wsr/ – Worksafe Requests. Osim tu i tamo dobrih tech uvida i zanimljivosti, naravno da postoji i brdo prilično nekonstruktivnih threadova, kao što je ovaj o stickerima na laptopima.

/v/ – Video igre

Board o video igrama je vjerojatno jedan od najpopularnijih. Ovdje ćete bez problema naletjeti na duge, suvisle komentare (jer, prioriteti) u kojima se rasprava o najnovijim, ali i mnogim starim naslovima nastavlja u nedogled. Da su privilegirani na chanovima to je sigurno, gameri mogu birati čak između nekoliko boardova koji se nadovezuju na standardni /v/, a to su boardovi za VR igre, retro igre te društvene (tabletop) igre.

Kako “razgovaraju” Chanovci?

No, vratimo se mi do činjenice kako je došlo do toksičnosti po kojoj su chanovi danas poznati.

Kultura koja se razvija iza anonimnosti fenomen je sam za sebe. Chan imageboardovi najbolji su primjer tome. Anonimnost je postala glavni dio njihovog identiteta, ali anonimnost nije toliko važna koliko identifikacija s većom cjelinom, kolektivom. Upravo je kolektivna anonimnost dovela je do toga da chanovi funkcioniraju kao izolirani, zatvoreni krugovi istomišljenika, što prouzročuje efekt poznat pod nazivom “echo chamber“.

Ako odete sada na bilo koji od gore spomenutih boardova, naletjet ćete vjerojatno na svu silu neprikladnih i ironičnih dosjetki na nečiju objavu. Nekada će se tu razviti i pokoja konstruktivna rečenica ili komentar. Međutim, razina otvorenosti mogla bi zaprepastiti mnoge. S anonimnošću naravno, problem je što se “pravo govora” uzima prilično zdravo za gotovo pa nije potrajalo dugo do kad su chanovi otišli u ekstreme: od rasističkih ispada, poziva na nasilje do pornografije koju ni Pornhub ne bi hostao.

Iako je anonimno objavljivanje temelj svega na chan forumima, chanovi su baš zbog svog “echo chamber” sustava uspjeli izgraditi kulturu koju je lako identificirati. Atmosfera koja je nastajala u toj komori specifična je sama po sebi i definirala je to kako se vode razgovori, rasprave, davaju i pobijaju argumenti, prihvaćaju razlike i greške, rade manje i veće šale, na tuđi ili svoj račun. Kako je to lijepo objasnio Jay Allen, 4chanovci se ponašaju kao “paradoksalno razigrana i ljuta rulja”:

Gotovo svi gledaju na svoje stajalište kao konsenzusno, pretpostavljajući da se s njima slaže većina ljudi. Za svaku spornu izjavu pretpostavlja se da je ironična, ispričana kao šala ili kako bi najarcala ljude koji se ne slažu. Budući da svi pretpostavljaju da svatko tko se ne slaže raspravlja s lošim namjerama i ne misli ono što govori, svatko tko se ne slaže je podobna meta za ismijavanje. Ova osnovna pretpostavka loše namjere primjenjuje se čak i kada su argumenti dugotrajni i dobro poznati: na primjer, u raspravama oko konzola na / v /, 4chanovom boardu za video igre.

Kada ne možete nikoga identificirati lako je postati kronično skeptičan. Jer, kako uopće u takvom okruženju pretpostaviti tuđe namjere kada ističe svoje neslaganje, kako možete biti sigurni da upravo vas ne trolaju? Anonimni korisnici Chanova radije će biti u ofenzivnom stavu ne želeći biti predmet rugla. Uvijek smišljajući bolju neukusnu šalu i bolju uvredu. I tako se, dragi čitatelji, stvara snowball efekt toksičnog “raspravljanja” na internetima…

Kako se izrodio 8chan?

Osnovan 2013. godine, 8chan je u zadnjih šest godina postao nadogradnja na sve toksično što je 4chan svojedobno izrodio. Raidovi koje karakterizira napad na određenu zajednicu ili pojedinca, bilo na drugim forumima, mrežama ili profilima, dobili su novo značenje na 8chanu. Upravo se kroz takav slučaj i osnivač 8chana, Fredrick Brennan kao 12-godišnjak upoznao s 4chanovcima. Horda 4chan trolova tada je okupirala forum Sonic the Hedgehog igre koji je Fredrick taman pretraživao. Nekoliko godina kasnije, kao 19-godišnjak upravo je Brennan osoba koja osniva stranicu koja će nastaviti nasljedstvo trolanja.

Sve je počelo s idejom o beskonačnim boardovima (od Infinite-chana došlo se do 8chana), a zahuktalo se s kontroverznom kampanjom u svijetu gaminga – GamerGateom. Naime, na 8chanu svaki korisnik može napraviti svoj board, dok je to inače pravo koju ima samo administrator ili nekolicina moderatora. GamerGate je bio online pokret koji je prvotno počeo na 4chanu, tobože usmjeren na pitanje integriteta novinara u gaming svijetu, no sve je vrlo brzo preraslo u mizoginu kampanju. Pozivima na uznemiravanje i dijeljenje osobnih informacija osoba koje su ustale protiv poruka GamerGatea, tadašnji 4chan administratori reagirali su uklanjanjem svih rasprava o pokretu, a sila najglasnijih korisnika prešla je tamo gdje nije imala ograničenja – na 8chan.

Inače je praksa da samo vlasnici, oni koji su otvorili boardove, i odabrani moderatori mogu odlučiti o primjeni pravila stranice te shodno njima uklanjati objave i dijeliti banove. U slučaju 8chana, gdje bilo tko zapravo može otvoriti board o bilokojoj temi, pa tako i onim prilično ekstremnim i kontroverznim, sama činjenica da je ta osoba vlasnik boarda znači i da, ako njoj ili njemu to odgovara, sadržaj ma kako eksplicitan može teći u potocima.

Rezultat? Već tri masovne pucnjave možemo povezati s 8chanom. Najrecentniji slučaj, pucnjava u El Pasu, najavljena je na 8chanu, a poznato je da je napadač želio kopirati krvoproliće iz Novog Zelanda koju je tadašnji napadač prenosio uživo upravo putem 8chana. Ovo je tek dio napada koji se mogu povezati s ultra-desničarskim pokretom, a koji je uspješno zahvatio značajan broj mladih ljudi koji su, uronjeni u stranice poput 8chana, održavali fašističku ideologiju kroz rasističko shitpostanje i memove poput Pepe The Froga.

Zašto administratori održavaju stranice?

Kako je na Twitteru nedavno Fredrick objasnio, prije nego se i odvio cijeli slučaj oko Christchurcha, administratori 8chana nisu uopće ni pokušali brisati originalne postove napadača, to se počelo raditi tek nedavno. Fredrick je 2015. pustio uzde stranice prije nego je i povezana s mnogim pucnjavama te je i sam proglasio zajednicu koja se na njoj okupljala toksičnom i ekstremnom, pozivajući da se ukine. Iako je internet provider tvrtka Cloudflare ukinula održavanje 8chanu nakon nedavne pucnjave u El Pasu, na žalost, uvijek će biti spasitelja, a za 8chan to je američki ratni veteran Jim Watkins, u zadnje vrijeme sve više i njegov sin Ron, koji najavljuju vraćanje stranice 5. rujna.

People post their manifestos to 8chan because:

① A receptive, sympathetic audience is there and will help spread the manifesto.
② 8chan has a morbid record of success for maximum spread of mass shooting manifestos.
③ Moderation is, and has always been, lax to non-existent.

— Fredrick Brennan (@HW_BEAT_THAT) August 4, 2019

Razmišljate li kako se uopće održi takva jedna zajednica i stranica, najbolje je to objasnio 4chanov Christopher u jednom od intervjua, konkretno komentirajući kako 4chanovci mogu biti pomalo nemilosrdni:

Dobivam puno emailova od ljudi koji mi se zahvaljuju što sam im pružio mjesto da si daju oduška, prostora kako bi rekli ono što u stvarnom životu s prijateljima i radnim kolegama ne mogu – stvari za koje znaju da nisu u redu, ali ih još uvijek žele reći. Je li to u redu? Ne, naravno da ne. Ljudi govore prilično odvratne, grozne stvari. Ali samo zato što smo hostovi stranice ne znači da se s time slažemo. Ne podržavam ono što govore; samo podržavam da postoji takva stranica na kojoj se to može reći.

Pitanje ostaje, bi li svaka misao trebala oduška… Chan forumi nisu jedini primjer kada oaza slobode govora postane dom ekstremistima i ubojicama, a primjer tome je i alternativni Twitter, Gab.

Netko koga znate prati ili koristi chan forume?

Ništa strašno. Sve u svemu, kako napominje Fredrick Brennan u jednom od intervjua:

Čini se da mnogo ljudi u vezi Chan foruma ne shvaća to da se ne vrte svi oko NEEThooda, pornografije, školske pucnjave, depresije i bivanja šupkom na (/pol/ – Politically Incorrect), većina boardova tamo tiče se hobija i raznih rasprava. Ako osoba na 4chanu /v – Video games/ nije pronašla ono što je tražila, ili im nitko nije naletio na board, mogu uvijek informaciju potražiti na 8chan /v/ ili na neki drugi Chan’s /v/. Mnogi boardovi imaju svojevrsne duplikate na ostalim Chanovima.

I to je donekle istina, ali veoma naivna. Ta ista zajednica primjereno bi se mogla informirati primjerice na Redditu ili pravilno moderiranim forumima. Ali anonimnost je jako primamljiva. Upravo su anonimnost i otvorenost, tobože pravo govora, ono što je dovelo do toga da se “legitimizira pravo” nekog pojedinca poticati na gadosti koje nemaju veze s ljudskim pravima i tolerancijom. Ne može se poštivati tvoje pravo govora dok tvoj govor ne poštuje ničije drugo, ikakvo pravo. I tu rasprava staje. No teško je to argumentirati tinejdžerima i adolescentima koje je anonimna internet zajednica praktički odgojila.

Međutim, uz dužno poštovanje svega što ste saznali (i zaključili) o Chanovima kroz ovaj članak, zagrebete li ipak dublje u pojedine “ozbiljnije” boardove, možete vidjeti kako razmišlja prosječni -chanovac. Velik dio onih koji obitavaju na -chanovima da li pasivno ili aktivno uglavnom nisu psihopati i propaliteti za koje nema nikakvog spasa. Prije bi ih mogli okarakterizirati kao društveno anksiozne geekove s neukusnim smislom za humor (uz masu svakakvih pasivnih promatrača). No i s pretpostavkom da “nisu svi takvi”, problem je najveći u tome što se konstantnim trolanjem lako prelazi u memeizaciju jako ozbiljnih tema. Bez obzira tko je na drugoj strani ekrana ili tipkovnice, posljedice toga mogu eksponencijalno rasti jer je u pitanju anoniman kolektiv, u kojem se (kad je zabavno) svatko osjeća kao dio nečeg većeg, a za kojeg nitko pojedinačno ne treba preuzeti odgovornost (kad se dogodi s**nje).