Zašto nisam podržala #womensupportingwomen, a jesam #ženeujavnomprostoru

Zašto nisam podržala #womensupportingwomen, a jesam #ženeujavnomprostoru

Shvaćam. Lako je. Lako je objaviti selfie, nasmijati se, osjećati taj #girlpower, primiti lajkove, komplimente i otići dalje u dan. No, bojim se da prelako prepuštamo prostor onome što je lako, a preteško onome što je teško.

Osam i pol milijuna. Toliko je puta do sada objavljen sadržaj na Instagramu uz hashtag #womensupportingwomen, a uz #challengeaccepted može se pronaći gotovo šest i pol milijuna objava. Vjerojatno ste i sami naišli na crno-bijele selfije žena, a možda ste ih i sami objavili, nakon što vas je netko nominirao kao snažnu osobu i pozvao da objavite svoju fotografiju zbog toga.

Na prvi pogled, simpatičan trend, žene podržavaju jedne druge, nominiraju svoje prijateljice, kolegice, majke, sestre da postave – svoje – crno-bijele fotografije, koje redom izgledaju glamurozno, mistično, prekrasno.

I nema ništa lošega u osnaživanju žena – često sam i sama svjedok tome da je upravo ohrabrivanje, osnaživanje, poticanje nužno da bi se nešto pokrenulo, od donošenja ključnih životnih odluka, do jednostavnog kratkoročnog podizanja raspoloženja.

Zašto uopće objavljujemo selfije?

Objavljivanje selfija da bismo se osjećali bolje nije ništa neobično – u potrazi za onom dozom dopamina koja nam je potrebna, jer smo postali ovisni o tim malim “hitovima” zbog svake notifikacije na našem pametnom telefonu, svakog komentara ili lajka koji stigne nekoliko sekundi nakon što smo nešto objavili, oni su najjače oružje. U ljudskoj je prirodi ucrtano da nam je potrebna vanjska validacija, a lajk na naš selfie upravo je to – nekome se sviđamo, netko nas cijeni. Realno, drogiramo se u malim količinama, mnogo puta na dan.

I to je upravo jedan od razloga zašto je ovaj “izazov” toliko uspješan. U jednom potezu dobivamo nekoliko puta taj “hit” dopamina.

Kreće sve od onog trenutka kad nas netko javno ili putem privatne poruke nominira kao snažnu ženu, što nam je prvi znak vanjske validacije. U drugom objavljujemo taj pomno odabrani, filtrirani selfie, i već pršte prvi lajkovi, prvi komentari, prvi :top: emotikoni. U trećem nominiramo druge snažne žene da naprave isto što i mi, osjećamo se dobro jer će se zbog nas one osjećati dobro, s ponosom lajkamo njihove slike. A potom “skrolamo” kroz hashtag, vidimo lica drugih žena, nasmijana, snažna, vidimo influencere i slavne osobe, dobivamo taj osjećaj pripadnosti, za kojim žudimo. Idemo dalje kroz dan zadovoljne dozom dopamina i ostalih podražaja koje smo dobile iz ovog izazova.

No, zaboravljamo da su snažne žene daleko više od selfija i kratkoročnog “hita” dopamina.

Zašto ne možemo i jedno i drugo?

Shvaćam. Lako je. Lako je objaviti selfie, nasmijati se, osjećati taj #girlpower, primiti lajkove, komplimente i otići dalje u dan.

Teško je. Teško je pričati o teškim temama, teško je otvoriti se javnosti, podržati druge žene koje su se otvorile, podržati pokrete koji otvaraju teška pitanja, traumatične doživljaje, negativna iskustva. Primjer za to je pokret koji je otkrio kako se tretiraju #ženeujavnomprostoru, koji je samo u nekoliko dana prikupio mnoštvo priča iz Hrvatske i ostatka regije o slučajevima koji variraju od bezazlenog dobacivanja do zlostavljanja u javnosti.

Najčešći pojam koji se spominjao uz hashtag #ženeujavnomprostoru jest – strah. U Turskoj je “crno-bijeli izazov” povezan sa zabrinjavajuće velikim brojem femicida. Nije li za osnaživanje žena bolje poticati poruke koje se tiču ovih teških tema, a ne banalizirati ih selfijima? Mediatoolkit

Kako je kolegi Ivanu rekla Marija Trcol, jedna od inicijatorica spomenute kampanje:

Žene su osvijestile koliko se boje i koliko su sličnih verbalnih i fizičkih napada prošle u životu, koliko nam je svima normalno nositi suzavce, planirati put do kuće obzirom na javnu rasvjetu i susjedstvo te koliko nas ubrzava korak kad čuje disanje ili hodanje muškaraca.

Možemo i jedno i drugo, reći će neki, i dijeliti bezazlene selfije i pružiti podršku ugroženima. I to jest istina – donekle. Naime, imam problem s time što mi se čini da ono prvo ono prvo banalizira ono drugo. Bilo što što uključuje selfije uvijek će biti daleko uspješnije od svakog ozbiljnog pokušaja aktivizma koji dugoročno djeluje i na položaj žena i na neravnotežu s kojom se i dalje susrećemo i na pravo, dugoročno osnaživanje žena, a ne hit dopamina zbog kojeg ćemo se kratkotrajno osjećati bolje.

Slučaj Pinar Gültekin iz Turske

Povezano je to i s ovim trendom, gdje su pojedinci iz Turske upozoravali da se “crno-bijeli izazov” tamo manifestirao na drugačiji način. Naime, tamo je kampanja dobila na zamahu nakon što je 27-godišnju Pinar Gültekin ubio bivši dečko. Detalji ubojstva su mučni, a njen je slučaj tek jedan od mnogih femicida u ovoj zemlji, koja je, ironično, prva država ratificirala takozvanu Istanbulsku konvenciju, da bi se njena vlada nedavno izjasnila protiv nje.

Crno-bijele fotografije dio su protesta u Turskoj kojima se želi ukazati na položaj žena, odnosno činjenicu da bi selfie svake od njih mogao jednog jutra završiti na naslovnicama svih medija kao primjer još jedne osobe koja je ubijena samo zato što je – žena.

Od svih inačica pokreta, najjači je onaj s najnejasnijom porukom

Pokret nije krenuo u Turskoj, kao što je s Instagramom i Facebookom potvrdila novinarka New York Timesa, Taylor Lorenz, koja je o cijelom pokretu i pisala prije nekoliko dana, ali uz tursku inačicu postoje i mnoge druge, poput one koja se odnosi na širenje svijesti o raku dojke ili pobune liječnika protiv toga da ih se naziva neprofesionalnima zbog njihovih osobnih stavova ili načina odijevanja, zbog čega su se mnogi slikali u kupaćim kostimima uz hashtag #MedBikini.

No, od svih tih pokreta, najpopularniji i najrašireniji je onaj koji puca široko s nejasnom porukom o osnaživanju žena i uključuje – vlastiti selfie.

Selfie nek bude samo to – selfie

Isprazno je to, kratkoročno zadovoljavajuće i uklanja pažnju s pravih problema. Ne moramo ići u Tursku da bismo takve probleme vidjeli – od hashtaga #ženeujavnomprostoru, koji se širi paralelno s ovim izazovom, do debate o kratkim hlačicama maloljetne pjevačice i neumjesnom komentaru voditelja na nacionalnoj televiziji i njenog oca, oružje i oruđe koje imamo na našim društvenim mrežama bolje je štedjeti da ga podignemo za takve trenutke jer isprazni selfiji samo popunjavaju prostor.

Ne treba vam – ne treba nam – izazov da objavite selfie. Ako se osjećate slatko, glamurozno, pa čak i ako se osjećate loše i treba vam vanjska validacija, ako vam treba taj dopamin – ma objavite taj selfie! Nema mi ljepšega nego kad vidim nasmijana lica svojih prijateljica, odmah dijelim te lajkove!

No, u dobu kad se svaki potez na društvenim mrežama secira, kad pretresamo sve dosadašnje dogme, mnogi glasovi koji pokušavaju poslati važne poruke prelako utihnu u svoj toj galami. I baš zato, selfie nek bude selfie, aktivizam nek bude aktivizam.

Osim ako ne želite aktivizmom obraniti pravo na svoj – selfie. 🙂

Pravila ponašanja

Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja držeći se sljedećih pravila ponašanja:

  • Ne budite 💩: Nema vrijeđanja, diskriminiranja, ni psovanja (osim ako nije osobni izričaj, ali onda neka psovka bude općenita, a ne usmjerena prema nekome)
  • Samo kvalitetna rasprava, manje trolanja: Ne morate se ni sa kim slagati, ali budite konstruktivni i doprinesite raspravi! Svako trolanje, flameanje, koliko god "plesalo" na granici, leti van.
  • Imenom i prezimenom, nismo Anonymous 👤: Autor sadržaja stoji iza svog sadržaja, stoga stojite i vi iza svog komentara. Koristimo ime i prezime (Hrvoje Lončar) ili barem ime i inicijala (Hrvoje L.) te pravu email adresu. Kako koristimo podatke koje tamo ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.

Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.

Komentari

  1. Kresimir Koncic

    Kresimir Koncic

    04. 08. 2020. u 4:50 pm Odgovori

    Super članak \m/ Doduše očit jer taj moment (gdje je ljudima važniji broj ”lajkova” od same problematike) je vidljiv na svim društvenim mrežama i od strane svih korisnika. Kako kaže Keith Jensen – “What Orwell failed to predict is that we’d buy the cameras ourselves, and that our biggest fear would be that nobody was watching.”

Odgovori

Tvoja e-mail adresa neće biti objavljena.

Popularno

Tehnologija

Brate, trebam li stvarno uzeti Šaomi?

Xiaomi je u relativno kratkom vremenu postao brend koji se daleko najviše preporučuje u Hrvatskoj i regiji. Zašto?

Kolumna

Što će nam uopće kriptovalute?

Iako o kriptovalutama slušamo već godinama, rijetko kad nam je netko dao suvisao odgovor na pitanje, a što će nama kriptovalute zapravo? U vremenima kada se centralizirani sustavi poput banaka igraju s našim povjerenjem, nikada nije bilo jasnije. Evo odgovora...

Izrada web stranica

Kad vam u 2021. padne server, što očekivati od svog hosting poslužitelja?

Po muci se poznaju junaci pa tako i hosting poslužitelji. Kako izgleda posao s druge strane vašeg weba, otkrili smo.

Što ste propustili

Digitalni marketing

Sean Ellis: “Prošlo je vrijeme kad jedan jedini growth hacker može dobiti vrtoglave rezultate”

Skovan kao termin prije više od 10 godina, growth hacking je osigurao strelovit rast mnogim poznatim firmama u tehnološkom svijetu, ali mu je ta popularnost osigurala i dozu notornosti. O kontroverzama i budućnosti ove metodologije imala sam priliku pričati s njenim utemeljiteljem, Seanom Ellisom, koji će uskoro nastupiti i uživo u Zagrebu na konferenciji SuperMinds: Don’t Code What You Don’t Understand.

Digitalni mediji

Što svaki developer treba znati o web analitici

Svaki put kad netko kaže da je web stranica gotova i “sad možemo instalirati analitiku”, analitičaru negdje na svijetu pametni telefon padne na pod, kaže stručnjak za web analitiku Robert Petković.

Startupi i poslovanje

Head of Growth: Ima li takvih superjunaka u Hrvatskoj?

Domaćim tehnološkim tvrtkama ojačanima investicijama na putu prema rastu trebaju iskusni multidiscplinarni stručnjaci koji će taj rast ubrzati. Analiziramo kako Head of Growth razmišlja, što treba znati te gdje ga i kako naći, a svoja razmišljanja dali su i Filip, vlasnik growth agencije te Tana, suosnivačica Bazzara, koji upravo zapošljava jednog.

Sponzorirano

eCommerce nakon pandemije? Najveće okupljanje industrije otkriva nam korijenske promjene

Svjedoci smo povijesnih preokreta u digitalnoj trgovini i promjena koje će imati dalekosežne posljedice. Kako se pripremiti za postpandemijski svijet eCommercea, Neuralab ekipa donosi saznanja sa središnjeg eCommerce događaja - RetailXa u Chicagu.

Startupi i poslovanje

Superology i Sportening: Želimo odgajati vrhunske product managere u Hrvatskoj

Jedan je prošao put od programera preko 'Katice za sve' do voditelja razvoja proizvoda, a drugi je nakon doktorata i akademske karijere u Kaliforniji radio u Googleu u Zürichu pa se vratio u Zagreb biti suosnivač startupa. Otkrili su nam što čini dobrog product managera, što dobri produktni tim i koji je najkraći put do inovacije.

Kultura 2.0

Velimir Grgić: “Ljudski mozak (i sve njegove mane) postao je transparentniji nego ikada, a sve zahvaljujući internetu.”

Velimir je kao novinar, pisac, scenarist i producent prošao zbilja sito i rešeto toga, ali teorije zavjera ostale su mu trajna inspiracija još od ranih dana. Zašto itko promišlja o zemlji koja je ravna ploča, hoće li teoretiziranje o zavjerama ikada prestati te koja teorija je njemu osobno najintrigantnija - saznali smo od autora netom rasprodane knjige "Teorije zavjera 21. stoljeća".