Izbori, izbori, tvitaj cijelu noć, i kampanju prodaj ti što nikad neće proć’

Krenuli su svi odreda vrlo neosobno i kampanjski, koristeći svoje (po)novo aktivirane profile kao produžene ruke kampanje, pozornice s kojih će ispričati svoje parole pasivnoj publici pa se opet s njih maknuti i krenuti na drugu stanicu predizborne turneje.

Kako su izbori ipak sve bliže, a o kandidatima se na društvenim mrežama neproporcionalno malo žamori, naši predsjednički kandidati popravili su malo svoju igru.

#tojepraviput

Ivi Josipoviću ovo nije prva utakmica, ni uživo ni na društvenim mrežama. Uzme li se u obzir njegova dvojna uloga kandidata i aktualnog predsjednika, ne čudi što vodi sa 114 tisuća uzdignutih plavih palaca, iako se ujedno i najčešće spominje u negativnom kontekstu, prema analizi Mediatoolkita.

Unatoč iskustvu koje je trebao pokupiti iz prošle godine, interakcija koju održava na društvenim mrežama nije bajna – od svih kandidata, s njegove se tek netom probuđene Facebook stranice (koja, ruku na srce, jest bila aktivna, ali ni približno kao danas) najmanje izravno obraća digitalnoj publici.

Na primjeru Ruže i Karamarka naučili smo da se od Facebook profila i stranica ne treba napraviti osoban hram ili ih koristiti kao digitalni megafon kroz koji će se samo izvikati program. Društvene su mreže savršeno su mjesto da se čuje vox populi i kandidati ovdje mogu uz malo truda pokazati ili stvoriti dojam da im je do mišljenja tog istog populusa stalo. Pokoje izravno obraćanje, upitnik na kraju rečenice ili zahvala za podršku mogu puno napraviti da se od hodajućeg čovjeka-kampanje napravi čovjek.

Zajedno smo uvijek mogli sve i sada ti odluči se. Pravi put, to je to što našoj zemlji treba! #tojepraviput http://t.co/vjXqUeWo1F

— Ivo Josipović (@ivojosipovic) December 13, 2014

Posebno loše samopromociju trpi Twitter, čiji su korisnici dokazano nešto politički aktivniji, ili barem o politici više cvrkuću. Ono što još manje trpe je kada netko gotovo tri godine na ovoj društvenoj mreži šuti, a onda se rastvita u vrijeme kampanje, kao onaj grozan poznanik s kojim ste popili nekoliko kava i sad vam se javlja samo kad nešto treba.

Nije ni začudno da onda više od 9 tisuća tviteraša koji aktualnog predsjednika prate nemaju s njime veliku interakciju, što Josipović nadoknađuje koristeći Twitter oglašavanje, pa zaslužuje barem kudos za korištenje novih opcija. A kada smo već kod oglašavanja, na Facebooku bi ono moglo biti i bolje ponešto preciznije. Ivo Josipović obećao je da će do kraja kampanje prijeći 10.000 kilometara po Hrvatskoj, što znači da će iz svakog planiranog grada, sela i zaseoka poslati na društvene mreže detaljan izvještaj o tome što je radio i o čemu je pričao. Nadamo se da razumije ako nekome iz Slavonije neće biti bitno o čemu se to pričalo u Kaštel Sućurcu. 🙂

#zaboljuhrvatsku

Kolinda Grabar Kitarović uzela si je maha u digitalnim bespućima: osim Twittera i Facebooka, na kojima se raspištoljila, pokrenut je i već svima poznat Kolinda TV, na kojem se mogao gledati prijenos predstavljanja kampanje, ali i ostatak reality showa Moja predsjednička kampanja. Odjek nije bio najpozitivniji, barem na Twitteru, ali s obzirom na popularnost političara u lijepoj našoj svaki glas koji se pročuje je dovoljno dobar glas, a za vrijeme prvog prijenosa na osobnoj televiziji ova predsjednička natjecateljica optrčala je nekoliko krugova oko protukandidata, barem kada je o spominjanjima riječ.

Nekoliko stvari na Kolindinoj se stranici, koju prati više od 53 tisuće žitelja Facebooka, rade lijepo školski: tu je izravno obraćanje publici, uključivanje offline i online podržavatelja lijepo manikiranim objavama u kojima se verbalno ističe zajedništvo, korisni savjeti vezani uz glasači postupak, a tu je i osvrtanje na više ili manje aktualne probleme. Minimalna satnica, visoka nezaposlenost, svjetski dan borbe protiv AIDS-a, našlo se mjesta na stranici i za postove koji naizgled nisu čista kampanja, ili bi takvi barem bili da se nije ta prilika iskoristila za blaćenje protukandidata, tu već napornu i kontraproduktivnu naviku naših političara. Kolindini tvitovi su potpuno druga priča, na parove razbroj, taj niz od veličanstvenih sedamnaest koje slijedi 671 tviteraš započet je iz-neba-pa-u-rebra napadom na protukandidata, što je fantastično loš početak tviteraškog staža. Kultura 101: neka vrsta pozdrava je uvijek dobar početak interakcije.

Da je Josipović bio čvršći zadnjih pet godina, Vlada bi radila bolje! #kolinda http://t.co/hipdxwQrMT — Kolinda GK (@kolindagk) November 22, 2014

#novahrvatska

Na ovim našim hrvatskim internetima najčešće se u pozitivnom kontekstu spominje Milan Kujundžić, iako po spominjanju generalno zaostaje za posljednja dva kandidata. Kampanja koju vodi na društvenim mrežama može se povezati s riječju “uzbudljivo” samo u rječniku antonima, ali je na Facebooku, gdje je okupio gotovo 20 tisuća lajkova, komunikacija barem korektna, ako ne dobra. Sjedi, tri. I to samo zbog Gaussove krivulje.

Ima tu obraćanja fanovima, pitanja za mišljenje o pojedinom sadržaju, uobičajenih bili-smo-tu-i-tu objava, i naravno, nezaobilaznog blaćenja protukandidata. Predlažem predizbornu gumicu za sve kandidate koju će staviti oko ruke i pecnuti se svaki put kada ih privuče ta strategija – ako metaforička neće obaviti posao, i stvarna gumica je u redu, možda nas barem malo poštedi od onog što stalno gledamo u saboru.

Valpovo i Belišće su nas srdačno ugostili. Sljedeći su Beli Manastir i Osijek (HNK, 20 sati) #novahrvatska pic.twitter.com/7N6SW9z8lw

— Milan Kujundžić (@Milan_Kujundzic) December 16, 2014

Iako je na Twitteru nešto aktivniji od jedine protukandidatkinje, slijedi ga samo 131 tviteraš, a riječ je ponajviše o pukom izvještavanju, što na barometru političkih kampanja ide prema “zijev” kategoriji. Očito da ima suprotnu strategiju od Kolinde, koja je odlučila da će se za nju svakako čuti. Njegova strategija možda će dobiti naklonost glasača koji su se već odlučili zaokružiti ga kao svoj izbor, ali će doprijeti do malo koga izvan kruga.

#nemamhashtagvilibor

Najmanje strukturiranu kampanju vodi Ivan Vilibor Sinčić, kandidat bez hashtaga, Twittera i stranice svoje političke persone. Osim svog osobnog profila, koji je ionako politički angažiran, ovaj kandidat ima i stranicu kampanje Ivan Vilibor Sinčić za predsjednika RH, što je pomalo neosoban potez – iako su profili drugih političara također u svojoj suštini kampanje, ljudska psiha ipak više na društvenim mrežama i izvan njih ipak više voli izravne asocijacije s ljudima.

Pa ipak, i ova stranica ima svojih 14 365 fanova, što nije za bacanje, ali nije ni za inauguraciju.

Kako je njegova kampanja neraskidivo isprepletena s onom za medijsku pozornost Živog zida, to se odražava i na postovima, a uz pokoju pretjeranu baladu o neopjevanom junaku, naglasak je na političkim stavovima i programu ove odnedavno stranke – onima koji imaju veze s predsjedništvom i onima koji nemaju.

Očekivalo se da će kao najmlađi kandidat i netko tko tvrdi da ne želi trošiti sredstva za kampanju, najbolje znati iskoristiti medije svoje generacije koji omogućavaju (besplatno ili barem vrlo povoljno) širenje glasa i programa. Ta su se očekivanja izjalovila, a uzevši u obzir neprisutnost na Twitteru i nedosljednost na Facebooku, može se samo pretpostaviti da je njegova ciljana publika negdje drugdje, u nekom neumreženom svijetu iz kojeg će ih netko svaki čas deložirati.

#možetoibolje

Sve u svemu, naši su se kandidati popravili, u zadnjih tjedan dana i od svojih proteklih pokušaja komunikacije na društvenim mrežama, ali prostora za napredak ima.

Osim osnova vladanja društvenim mrežama, možda bi pomoglo da na njima budu aktivni (ili angažiraju nekoga da bude aktivan za njih) i kada kampanje nisu u jeku – ne toliko izbora radi, koliko zbog kontakta s onima koje navodno predstavljaju, barem ako je vjerovati rječničkoj definiciji koja stoji iza “političar”.