Korisnicima je najbitnije odlično iskustvo, a legalnost je tek često tek na drugom (a nekad) i zadnjem mjestu. Danas to vidimo u kontekstu Ubera koji pleše na rubu zakona, ali nam pruža odlično iskustvo, dok smo samo prije nekoliko godina s interneta skidali aplikacije ilegalno, jer je jednostavno - bilo jednostavnije! Ulazeći skoro u 2016. čini mi se da su legalnost i praktičnost ipak na istoj strani, barem što se tiče aplikacija koje koristimo kako bismo radili što volimo...

Neki bi rekli da je manjak tzv. warez i krekiranih aplikacija na mom računalu rezultat ozbiljnosti koja dolazi sa starošću. Svakako nije rezultat moralne dileme uzrokovane dobivanjem press objava od različitih udruženja koja objašnjavaju zašto smo Emperor Palpaline (ili Snoke? – da budemo aktualni), jer smo onu aplikaciju koju nije ni bilo moguće kupiti u Hrvatskoj skinuli preko nekog čudnog foruma još čudnijeg imena te nikad dosad viđene domene.
Ne. Niti sam tako ozbiljan, ni obazriv, niti star.
Nije moguće kupiti u Hrvatskoj, a nije Netflix
Vjerujem da mnogi od vas često požele pogledati nove epizode Shamelessa ili TBBT-a, kako biste potom otkrili kako imate dvije moguće opcije: Prva je da novu epizodu pogledate putem Netflixa (koji vam to neće dopustiti, jer eto – nije dostupan u Hrvatskoj), druga da odete u neki piratski zaljev i razmijenite virtualna dobra s još stotinama – a nekad i tisućama ako je serija aktualna – pirata. Kako smo ponovno završili u ilegalnom zaljevu? Tamo nas je uputio svjetionik obasjan loše organiziranim autorskim i distributivnim pravima.
Što je najgore, u tom zaljevu nećemo završiti zato što nismo škrti. Dapače, namučit ćemo se kako bi “gift karticom” kupljenom na Ebayju platili Netflix, a potom i neki VNC softver koji će nas identificirati kao Amera – sve kako bismo ODMAH vidjeli svoju najdražu seriju. Srećom, IPTV platforme te rješenja poput Pickboxa nam nude sve BOLJE rješenje za praćenje naših najdražih serija i filmova. Potpuna legalnost tih rješenja većinom nije uzrok zbog kojih na njih prelazimo, već posljedica tog boljeg iskustva.
Isto se može reći za softver, koji je put kojim filmovi i serije prolaze prošao još prije nekoliko godina dolaskom web aplikacija poput Basecampa i Office365, kao i dostupnošću preuzimanja aplikacija poput novog Office Home & Business 2016.
Želim odmah – i Office – i Star Wars
Web aplikacije su svakako značajne za razvoj softvera uopće, jer su ponudile način da programeri ponude konzistentno korisničko iskustvo, istovremeno se ne morajući obazirati na verzije, ilegalne kopije te dostupnost na različitim platformama. Još bitnije: Prerasli su softversku kutiju. Ako želim nove ekselice jučer, mogu ih putem Microsoftove web stranice preuzeti prekjučer.

Zamislite da je Star Wars: A Force Awakens (bez brige, neću otkriti ništa iz filma) izašao prvo isključivo u američkim kinima, a u naša došao s nekoliko dana ili čak tjedana razlike. Piratski zaljev bio bi pun! Pružanjem boljeg iskustva korisnicima (ne treba se šaliti s Jedijima) na način da im film odmah ponudi za gledanje, Disney će (i već je) više zaraditi. Sljedeći korak će, naravno, biti da takvi filmovi odmah budu dostupni na našim IPTV platformama, ali filmska industrija ipak želi da uživamo i u kokicama gledajući njihove uratke, zar ne?
Ta brzina dostupnosti je još vidljivija kad shvatimo zašto smo legalno preuzeli toliko aplikacija umjesto da ih preuzmemo iz spomenutog zaljeva. Čak i ako smo prije krenuli softver kupovati putem interneta, bilo je zahtjevnije: od čekanja na preuzimanje do upisivanja podataka svoje kartice u web stranicu za koju u tom trenutku nismo bili baš tako sigurni, posebno imajući u obziru da u tom trenutku nismo imali naviku kupovanja putem interneta – zahvaljujući stranicama za grupnu kupovinu, web trgovinama za špeceraj, Ebayu i Amazonu.
Ulazimo u 2016. Legalno preuzeti aplikaciju poput Office 2016 konačno je jednostavnije nego tražiti pravu warez verziju po čudnim internetskim odredištima, mnoga od kojih su se ionako zatvorila od zadnjeg puta kad smo tamo bili. App Storeovi, Steam web aplikacije su se pobrinule da ćemo putem tih ‘gotovih’ digitalnih softverskih dućana brže i jednostavnije preuzeti aplikacije ili koje želimo, pri čemu ćemo biti sigurni da zaista rade i neće otkazati u ključnom trenutku. Da, taj Office Word 2016. ima za moj Mac i Galaxy. Skidaj. Hvala.
#Nedamise – i #neisplatimise
Nisam Vlada, ali zaista mi se ne da više zezati s ilegalnim softverom ako postoji jednostavnije rješenje.
- Da skinem ‘warez’ aplikaciju pa da mi otkaže poslušnost u trenutku kad pripremam važnu prezentaciju. Radije u nekoliko minuta preuzmem Office 2016 pa – radi!
- Da danima tražim pravi “crack”, a moram krenuti raditi na dokumentu jučer. Da otvorim Officeovu ili Asaninu web stranicu – i radi. Zamisli.
- Pa da se ne otvara kolegi, jer je stara verzija dokumenta, jer nove ni nema u zaljevu. Ima na službenoj web stranici? Hvala.
- Neću ni zamisliti situaciju u kojoj pola tvrtke ima ilegalni Word pa ih sve treba usklađivati. Još najbolje da netko od kolega nešto “pokupi” na nekom sumnjivom forumu.
- A kazne za ilegalni softver neću ni spominjati.
Ne. da. mi. se.
Ilegalan softver je bio jednostavniji kad smo bili mlađi, ali danas? Više je glavobolja nego rješenje. Web aplikacije i jednostavnija kupnja softvera putem interneta uvele su nas u doba kad su nam aplikacije pouzdane, stalno dostupne i ne moramo se mučiti koja su verzija. Tko se i dalje želi u 2016. zezati s crackovima i forumima, slobodno, ali osobno imam pametnijeg posla koji ću vjerojatno rješavati u Solou ili Office 2016, koji su me zahvaljujući boljem korisničkom iskustvu preuzimanja izveli iz zaljeva – na otvoreno more pouzdanog softvera.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Marko Knežević
24. 12. 2015. u 12:45 pm
Kad čitam ove retke prvo što mi padne na pamet je katastrofalno loš OneDrive for Business koji ni u svojoj zadnjoj verziji ne radi ono što bi trebao (sync dokumenata u cloud i da, imamo legalnu O365 pretplatu) pa mi se čini da je “iskustvo preuzimanja” i ostale marketinške điđe miđe postalo bitnije od samog proizvoda koji bi na kraju krajeva trebao obavljati svoj posao.
Frane
24. 12. 2015. u 1:08 pm
Odlicna reklama za MS Office!
Igor R
24. 12. 2015. u 1:45 pm
Upravo je to poanta koju mnogi digitalni izdavači ne shvaćaju. Ljudi nisu škrti, ljudi su LIJENI. Ako trebam preskočiti preko 10 zapreka da bi PLATIO vaš film koji želim pogledati, a to isto mogu učiniti dva klika mišem, sigurno se pitate, koji ću put odabrati? Ne zato jer ne želim potrošiti 10 kuna da ga pogledam, nego zato jer moram potrošiti pola sata svog vremena i truda dok već imam kokice u jednoj ruci i curu kako spava na drugoj.
Kardinalni primjer ovoga je Popcorn Time, aplikacija toliko trivijalno jednostavna da je moja baba od 80 godina može koristiti, postala je hit preko noći. Naravno, logični slijed toga je bio “idemo ih tužit”, umjesto ispravnog: “Ej stari, ovo je prejebeno, ajmo mi napravit tak nešt samo sa pretplatom/on-demand plaćanjem.”.
Primjera ovog ispravnog razmišljanja u svijetu već ima na hrpe: Netflix, Steam, Spotify i mogao bi ovako do sutra. No svi oni su limitirani na vrlo zatvoreno tržište, što dovodi do pitanja, zašto? Jel se ne može isti koncept implementirati u svakoj državi? Ne može? Zbog zakona o zaštiti prava kažete? Apsurdno mi je da je taj zakon toliko forsiran od strane izdavača i toliko se novaca potrošilo da se isti lobira kako bi došao na tu razinu da je te iste koji su te lobiste plaćali došao ugristi za guzicu.
Pa eto, nadam se da će se ovo u skoroj budućnosti riješiti, a do onda, ja biram onaj način koji mi je najlakši, bio on plaćen ili besplatan. 😉
Mirko Vujisic
26. 12. 2015. u 9:29 am
Odlicna poenta Ivane.
U danasnje vrijeme kada pokusavamo biti na vise mjesta istovremeno i raditi stvari sa tableta, telefona i laptopova tj. sve u pokretu i odmah, nemam-o vremena za serach->download->crack aplikacija. Koristim svoje vrijeme i energiju za to sto radim ili u cemu zelim uzivati, a ne na besomucno traganje po forumima.
Mozda na svojim uredjajima nemam desetine i stotine gigabajta preskupih softvera (koje nikad necu ukljuciti ako ih uopste ikad i instaliram) i sadrzaja koje nikad necu pogledati, ali se osjecam stvarno srecnim kada ono sto platim stvarno koristim.
Kada saberem koliko sam novih muzicara pronasao i koliko novog sadrzaja preslusao u zadnjih 5 mjeseci od kad koristim Apple Music, a sto nikad nebih mogao (piratski) jer mi sve to nema ko preporuciti na jednom mjestu te omoguciti instanto slusanje.
Vrlo sam zahvalan vremenu od prije 10-15-20 godina kada je jedini softver i sadrzaj bio piratski. Pa smo i taj isti placali cd klubovima, rapidshare-ovima samo da bi dosli do njega, ucili, radili i uzivali.
U ljudskoj psihologiji je da vise cijeni stvari koje placa nego koje mu dodju dzaba.
Danas je dosta toga moguce legalno platiti, a uz poboljsane zakone u regionu jednog dana ce biti i vecina.
Zahvalan sam Pickbox-u u kojem uzivamo svi u kuci vise od godinu dana.
Zahvalan sam Apple Music -u (da moram skociti kroz par obruca dok uplatm novac na US nalog 🙂 ali vrijedi).
To stedi vrijeme, vrijeme sa sebe, porodicu, prijatelje i nove stvari.
petar
26. 12. 2015. u 4:49 pm
Dajte opismenite se vise ljudi… imajte interpukcije: tacke, zareze i ostala cudesa na pravim mestima… zaposlite lektora ako vec sve vreme udarate na profesionalnost i sl.