Koji ste tip online kupca: Plaćate li karticama ili pouzećem?

Dok je očito da je online kupovina u Hrvatskoj prilično popularna, kada je riječ o načinima plaćanja, čini se kako postoje dvije dijametralno suprotne skupine.

Jesi li Petra ili Ana?

S jedne strane su potrošači koji koriste kartice za online plaćanja – nazvat ćemo ovaj tip osobe Petra.

Naša zamišljena prosječna potrošačica Petra ima 31 godinu, radi u digitalnoj industriji i voli isprobavati trendove. Prema procjeni Mastercarda, korisnik kao što je Petra svoje je podatke s kartice spremio na otprilike 5 internetskih odredišta.

Kada uđe u Uber, voli iz njega izaći, a da ne mora posezati za novčanikom, jer se sve automatski naplati s njene kartice. Ima i svoj profil s povezanom karticom na Amazonu, odakle često naručuje stručnu literaturu, a za zabavu se s njene kartice svaki mjesec naplaćuju Netflix i Deezer. U svom telefonu ima i digitalnu verziju svoje kartice, ako se dogodi da izađe is stana bez novčanika, a potrošnju prati preko mobilnog bankarstva.

Drugi tip korisnika je Ana. Ana je nešto starija, recimo da ima 41 godinu, i nisu joj strane blagodati svega digitalnog.

Također se vozi Uberom, no preferira platiti vozaču gotovinom, a kada naručuje nešto online, bira domaće web trgovine gdje može platiti pouzećem. To ne znači da ne koristi kartice, ali jednostavno, kada je riječ o bezgotovinskim plaćanjima, Ana i dalje najviše vjeruje fizičkim poslovnicama i ne voli ostavljati svoje osobne podatke i podatke s kartice na internetu, iako je svjesna koliko je zaštita uznapredovala.

Generacijski jaz i kako ga premostiti?

Najveća demografska razlika između Petre i Ane i zašto različito koriste kartice je generacijska, ako je vjerovati ispitivanju mnijenja.

Takozvana “generacija Y” ili “Millennialsi” kojima pripada Petra vjeruju da su podaci s njihove kartice podjednako sigurni u fizičkim prodavaonicama kao i u web trgovinama te u mobilnim aplikacijama.

Pomak već za jednu generaciju, generaciju X koja je rođena prije osamdestih kao Ana, već znači da kupci manje vjeruje online plaćanjima, ali i su i općenito više zabrinuti za sigurnost svojih podataka, bilo da kupuju u fizičkoj poslovnici ili preko interneta.

Istraživanje koje je proveo američki Deprtment of Comemrce pokazalo je kako 37% ispitanika, poput Ane, izbjegava online transakcije i kupovinu zbog zabrinutosti za sigurnost ili privatnost podataka. U istoj studiji se pokazalo kako su zabrinuti uglavnom zbog vijesti o krađi podataka koje su čuli, ne zapravo i sami doživjeli.

Razlika je, dakle, u tome koliko je Petri i Ani (ne)ugodno ostaviti svoje podatke i podatke o kartici online.

No što kada podatke o kartici ne bi uopće morale igdje ostaviti?

Umjesto broja kartice – token

To je razlika koju Mastercard pokušava pomiriti svojim MDES (Mastercard Digital Enablement Service) uslugom i card-on-file mogućnosti.

Stvar je (za korisnika) prilično jednostavna – banka koja je izdala karticu “zamjenjuje” broj kartice novim 16-znamenkastim tokenom prilikom spremanja kod trgovca.

To znači da pri kupovini Petra i Ana samo jednom upisuju svoje podatke s kartice, a njihova ih banka pretvori u anonimizirani token – koji je jedini podatak vidljiv trgovcu. Token sam po sebi ne sadrži nikakve podatke o kartici ili vlasniku te je u slučaju zlouporabe beskoristan i ne može se upotrijebiti za neku drugu transakciju.

Tako se osigurava dodatnu sigurnosnu zaštitu, a korisnici poput hipotetske Ane mogu provoditi transakcije online sigurni da su njihovi osobni podaci sigurni iza anonimiziranog tokena.

A što je s Petrom koja ionako nema problema s time? Kako token izdaje banka koja izdaje i karticu, automatski ga ažurira – to znači da Petra ni na jednom od pet ili više mjesta na kojima je ostavila svoj token ne treba ažurirati podatke s kartice jednom kada ona istekne, već se to čini automatski.