
Kako su nastale i opstale Nogometne Ikone koje na Facebooku okupljaju 100.000 fanova
Bobo nije previše vjerovao u Facebook, koncept novih medija i 'influencinga' koji sam mu objašnjavao, a vjerojatno ni danas ne zna što je konverzija ili 'engagement'. Ali vjerovao je meni.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, taman u vrijeme kada sam se rodio, u Velikoj Britaniji se, potaknuta kultnim Jeopardyjem, počela razvijati kultura pub kvizova. Ubrzo se ta kultura intelektualne zabave po kvartovskim kafićima (oksimorona li), kako po Europi, tako i po Hrvatskoj, proširila gotovo jednakom brzinom kao internet i svijet društvenih mreža po cijelom planetu početkom ovoga milenija. Imala je i Hrvatska svoj Jeopardy, odnosno Izazov koji je vodila voditeljska ikona, Dražen Siriščević, što je pokrenulo taj trend i u nas.
Paralelno s time, početkom novog tisućljeća, šačica studenata i entuzijasta pokrenula je i prvi hrvatski pub kviz – u zagrebačkoj Booksi u Martićevoj. Tako je krenula priča o pub-kvizaškoj (sub)kulturi u Zagrebu i Hrvatskoj, koja se do danas razvila na velik broj takvih događaja, općekulturnih i nišnih poput filmskih, sportskih, glazbenih… a kulminirala je pojavom kviza – Nogometne Ikone.
Kakve to veze ima s digitalnim marketingom pitate se? Ostanite još malo s nama.
U jesen 2015. godine kao 23-godišnjak igrao sam, uz standardne općekulturne kvizove, već petu sezonu kultnog sportskog kviza u danas, nažalost, ugašenom kafiću MVP kod Cibone, sa svojim prijateljem, sportskim novinarom Nove TV, Vladom Bobanom. Nas dva i par jeftinih piva, sport od nogometa preko košarke do baseballa i Veldin Karić United, natpis koji nam se kesio s “dresova”. U pauzama između pitanja, umirali smo od smijeha na genijalne Facebook stranice poput Croatian Troll Footballa, Nogometnih Vijesti i – Nogometnih Ikona. Bobo nije baš u digitalu, dok je meni već tad bio profesija; više je retro lik, televizijski novinar koji razmišlja više kroz slike nego kroz brojke…
No, kako sam s njim u to vrijeme već iza sebe imao preko nekoliko organiziranih pub kvizova po Zagrebu, od općekulturnih preko filmskih do sportskih, u jednom pijanstvu nakon kviza ponedjeljkom palo mi je na pamet – “ajmo napravit” nešto što nitko nikad nije. Nešto tematski jako usko, a originalno. Suludo kreativno, ali izvedivo. Kviz “Nogometne Ikone”, isključivo o nogometu, ali onom pravom, iskonskom, romantičnom, bez raznih cristiana, neymara i pivarića. Razgovor je tekao otprilike ovako:
Bobo, gle, ta stranica nije velika kao druge i ima prosječan engagement, ali je fora i posebna. Ima 18.000 lajkova bez plaćanja oglasa, nek’ ti je konverzija ljudi na kviz 1%, to ti je 180 ljudi. Podijeli to s dva jer nema šanse da je manje od 50% fanova iz Zagreba – i imaš 90 ljudi za kviz. U koju birtiju stane 90 ljudi stari moj?
Bobo nije previše vjerovao u Facebook, koncept novih medija i influencinga koji sam mu objašnjavao, a vjerojatno ni danas ne zna što je konverzija ili engagement. Ali vjerovao je meni.
Prva sezona – prvi mačići se u vodu ne bacaju
Uvijek kada pričam o Projektu Nogometne Ikone, volim naglasiti kako nisam ja autor stranice – iako sam ju izuzev “kviziranja” stvarao i pisanjem o ikonetinama poput Beckhama, Tottija, Del Piera, Ronaldinha, a ne samo spajanjem onlinea i offlinea – nego su to moji prijatelji Ivan Milković, Duje Meštrović, Hrvoje Brajković i Milan Žakula, a s njima, Bobom i brojnim drugim kolegama i pomagačima, među kojima je ključan bio još jedan novinar, Stipe Antonijević, napravili smo u svega dvije godine – najveći i najpopularniji pub kviz u državi te jedan od najmasovnijih evenata koji se na tjednoj bazi održava diljem Lijepe naše.
Počelo je kvizom u Zagrebu u studenom 2015. na koji je – slučajno ili ne – zaista došlo 90-ak ljudi. Čim smo objavili ideju i know-how model kviza koji je uključivao eventovski pristup s puno powerpointa, mikrofona, brendinga lokala, glazbe i videa te profesionalnog pristupa, stranica je eksplodirala od lajkova, komentara i upita za kviz. Naravno, neke smo ljude – prijatelje ili pak prekaljene kvizaše – pozivali i direktno, radili smo jako puno na PR-u putem raznih kolega i prijatelja iz medijskog biznisa u kojem smo i sami, od printa preko TV-a do portala, pomogla je, naravno, i usmena predaja, a ja sam svako toliko izmišljao neku glupost, tipa nagradu, vizual, objavu na stranici ili novi tip/koncept pitanja koji bi mogao zaintrigirati mase. Integrirano korporativno komuniciranje, rekli bi neki…

Nakon samo tri kviza u Zagrebu, pojavio se i golemi interes u Splitu ponukan slikama koje smo objavljivali iz metropole. Dečki su dobili upute kako skupljati prijave, a ja sam kao navijač nekadašnjeg Dinama preko nekih prijatelja u Torcidi uspio rezervirati kultnu O’Haru (danas također, nažalost, ugašenu) za cijeli kviz, iako sam voditelja jedva uvjerio da će na kviz doći 70-80 ljudi kako bi uopće otvorio lokal za nas u Splitu, u prosincu, u četvrtak navečer. Nije mi vjerovao jer sam purger, naravno, a nije ni znao što je to uopće pub kviz, pa još nogometni, pa neke Ikone, nema toga u Splitu, ajde ti lipo ća!
Na kviz je došlo preko 200 ljudi, 52 ekipe. Rekord. Radile su veze u Slobodnoj, ali prikladno je bilo i što se jako puno sportskih novinara okušalo u kvizu, i u Zagrebu i u Splitu, te su im se koncept i provedba jako svidjeli. Na isti način uslijedili su kvizovi u Rijeci, Osijeku, Zaprešiću, Velikoj Gorici, Metkoviću, Čakovcu, Zadru – a organizaciju i edukaciju novih članova Ikona preuzimao je onaj koji je mogao taj dan biti slobodan na poslu. Telefon je gorio, na inboxima smo provodili noći, svakodnevno objavljivali sadržaje o kvizu, vizuale, pitanja, najave… Napravili smo i poseban event za svaki grad, kasnije i stranicu, odgovarali na svaki komentar na stranici kao da smo plaćeni community manageri, a na oglase smo potrošili ravno nula kuna.
U međuvremenu sam osmislio i način prodaje “ikonskih” majica, koje su također eksplodirale te se prodaju i danas, a bacio sam se i u suradnju s NBACro.com ekipom (danas Hoopster.hr) s kojom je na isti princip u Zagrebu odrađena i sezona gotovo jednako popularnih NBA kvizova.
Nakon pola godine održavanja kvizova Ikona paralelno u šest gradova, uvijek u isto vrijeme – četvrtkom od 20.30 ili 21 sat – pala nam je suluda ideja na pamet. “Ajmo napravit’ prvenstvo Hrvatske u znanju o nogometu, neka se zove Bitka za Macolu‘ k’o tekma Dugopolja i Lučkog u 2. HNL i održat ćemo taj jedan mega kviz u staroj Macoli u Korenici”, reče Bobo u nekom drugom pijanstvu, a moja reakcija je bila poput one Jeremyja Rennera na pitanje Bena Afflecka u filmu Grad lopova – “Whose car are we gonna take?”
Uzeli smo njegovu Škodu Octaviju zbog većeg gepeka od moje tadašnje Fabije i posudili nekoliko desetaka tisuća eura vrijednu audio i video opremu, koju sam spajao cijelo jutro i izmišljao načine kako da zapetljam sve produžne kablove kako bi više uređaja radilo u isto vrijeme na samo jednoj utičnici(!?) u velikoj sali restorana Macola. Ljude smo dovezli i odvezli organizirano busevima, uključio sam i vlastitu putničku agenciju Azimut Travel u cijelu organizaciju (o tome neki drugi put ☺) i taj je event prošao toliko dobro da su se u ljeto 2016., prijelazni rok između dvije sezone kviza, uključili i neki ozbiljniji sponzori od onih koje sam nalazio da nam kompenziraju nagrade.

Druga sezona – Praško proljeće
U drugoj sezoni zadržali smo isti know-how model rada s Facebookom, dečki su proaktivno otvorili i Instagram te kasnije i Twitter te YouTube. Objave su ponovno prštale, customer support težio onom Amazona, a promociju smo i dalje radili svim putevima osim preko Facebookova Ads Managera.
Osnovana je liga i kao što moje kolege medijaši u Real grupi, agenciji u kojoj sam u međuvremenu između ostalog i zbog ovog Projekta dobio posao, vole reći kada pričamo o sadržaju televizijskih kuća – ljudima je stvorena navika.
Kvalitetan sadržaj kvalitetno iskomuniciran preko digitalnih kanala i platformi na prikladan način – stvorio je korisnicima naviku dolazaka na određeno mjesto i “kupio” njihovu pažnju.
Druga je sezona odrađena još bolje nego prva, palicu odrađivanja operative i stvaranja kreativnog contenta na kvizovima preuzeo je od mene, uz kontinuirano sudjelovanje ostatka ekipe, Ivan Milković poznatiji kao Encan, valjda jedina pedantnija osoba koju znam. Podignuta je kvaliteta i komuniciranja, što pojavom Insta Storiesa za koje je zadužen Duje, što gašenjem hrpe evenata i usmjeravanjem kvizaša na poseban Facebook Page, a osim druge Macole, koja je prošla u najmanju ruku jednako odlično kao prva, napravili smo iskorak u kontekstu turizma.

Osobno to smatram najvećim uspjehom otkad se bavim digitalnim marketingom. Prag i kviz u kultnoj praškoj pivnici “U Fleku”, jednoj od najvećih i najstarijih u srednjoj Europi, pivnici koja ima svoje craft pivo, koja ima svoj gulaš, u kojoj je 1911. osnovan splitski Hajduk, koja ima svoje evente i poznati Cabaret, ali i koja od 1499. kada je osnovana, dakle punih 518 godina – nikad nije imala pub kviz u svojim prostorijama, kamoli sportski, pače nogometni.
Sukus: 75 ljudi iz pet gradova Hrvatske (Zagreb, Split, Osijek, Velika Gorica, Kaštela) je zbog jedne Facebook stranice i jednog pub kviza u samo mjesec dana dobilo godišnje odmore ili slobodne dane i sa svima nama uživalo u azimutovski napravljenom Pragu i ikonskom kvizu. Uvijek sam u ovom poslu “brijao” na performance, i to onaj prodajni, ali da mi je netko nekad rekao da ću putem organskih dosega na Facebooku i drugim medijskim kanalima povesti sa sobom katni Van Hool autobus Hrvata u Češku da igra pub-kviz – pitao bih ga da mi da broj svoga dilera.
“Nema toga što može spriječiti ljudski entuzijazam…”
Facebook stranica Nogometne Ikone danas broji gotovo 100.000 fanova i prema Fanpage Karmi ima engagement rate 12%. Ni za kakav PR, nagrade ili sponzorstva više ne moramo žicati. Klasični mediji, treba biti iskren, tu su najviše pomogli: od portala pa i do printa, kao i sam sadržaj digitalne ekstenzije u offlineu, a naravno potom i rad na stranici koji je i danas velikom broju ljudi zabava i razonoda.
Osnovana je i udruga “nogometnih romantika”, a danas u Hrvatskoj ne postoji pravi nogometni ili pak sportski fan koji ne zna što su Ikone. Ubuduće se planira i UGC website, kao neka “nogometna Coolinarika”, dokumentarac o projektu je u post produkciji, a možda i pokoja televizija skuži da bi im ovakav sadržaj bio jako gledan, što bi donijelo njihovim oglašivačima jako puno GRP-a i TRP-a. Možda, vidjet ćemo. No, do tada, kviz Nogometne Ikone, rekordni i najpopularniji kviz koji se igra u ligaškom sistemu u isto vrijeme u najmanje šest gradova Hrvatske paralelno – a koji je nastao od jedne ideje i provedbe svega par ljudi čiji entuzijazam i ljubav prema nogometu i digitalu nije spoznao granice čak ni kada je trebao – imat će od listopada i svoju treću sezonu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na Netokraciji dopušteno je samo korisnicima koji ostave svoje ime i prezime te mail adresu i prihvate pravila ponašanja.
Pravila ponašanja
Na Netokraciji za vas stvaramo kvalitetan, autorski potpisan sadržaj i zaista se veselimo vašim kvalitetnim, kontruktivnim komentarima. Poštujmo stoga jedni druge prilikom komentiranja, kao i Zakon, držeći se sljedećih pravila ponašanja:
Kako koristimo podatke koje ostavljate? Bacite oko na našu izjavu o privatnosti.
Sve ostale komentare ćemo s guštom spaliti, jer ne zaslužuju svoje mjesto na internetu.
Komentari
Helena Hex
27. 09. 2017. u 2:52 pm
Da nam je više ovakvih mladih inovativaca u Hrvatskoj, možda millenialsi ne bi bježali u inozemstvo glavom bez obzira! Bravo za Dompu i ostale dečke <3
zvonimir
21. 05. 2019. u 1:33 pm
ma ludilo brale